proza

Petra D. Badrov: Zlatne cipele



 

Zlatne cipele

**

Imala sam san u snu. Atmosfera je bila mračna, tjednima je vladala pomrčina i loše vrijeme. Nisam se dokraja razbudila te sam još vidjela obrise sjene nekoga duha koji ne želi zlo. Možda je i očev demon. Njega prati legija duša koje se spajaju sa zemljom i pretvaraju u ljude kad se prozovu imenom. Ovaj put sjena nije izgovorila ičije ime.

 

**

Kolovoz. Bilo je sparno, no gnjilo, bez kiše. Mjesec je nestao, kao da nikada nije ni postojao.

Tjednima je vladao mrak, pomrčina Sunca koje se naglo povuklo i predalo vladavinu podzemlju, plijesni i gljivicama. Pojavile su se sitne bijele točkice pri dnu stabljike, a zatim, pod teretom otežala ploda koji je pao na trulo blato, obavile su bijelim mrtvačkim povojem začahurena zrna žita. Ako bi se takva ljetina skupila i stavila pred blago, do idućeg dana bi se začuli tupi udarci, napinjanje trbuha, mukli krikovi. Smrt se mjerila dubinom i širinom jama. Prvo bi se maknuo sloj trave, presjekle gujavice, pa žile korijenja, pazilo bi da se ne dođe do podzemne vode koja bi ga uzdigla poslije tri dana i u kojoj stradali ne bi provirio svojim mutnim očima prema vrhu, dovoljno da ga psi izvuku i počnu jesti utrobu čije će iznutrice rasprostrijeti skupa sa strvinarima po cijelom selu. Zato su manje životinje zakapane u postelji od cigli i kamenja, a one draže bi čuvalo korijenje jabuka, krušaka i višanja.

Kiša je bila urezana tek u ukrasima, uvezena na dezene košulja na prsima seljanki. Grane kupina, trnja, divljih šljiva, gloga… Sve su se nakosile, propadale u zemlju zaklanjajući put iako nije bilo jasno propadaju li u zemlju zbog močvarnog tla ili ih neka sila vuče da nitko ne ode na njivu.

Zlosretni dim je negdje u daljini izgarao, blizu naše njive, možda i na njoj. Otac je oko sebe imao nekoliko demona. Hodali su, trčali, to su bili ljudi iz rata koje je ubio. To su bili ljudi koji su ubili druge. Sjedili su mu na plećima, ispod vrata, na prsima, trbuhu, koljenima i stopalima. Nas je bilo nekoliko živih, no čuo bi samo moj glas.

Kažem mu za dim zbog kojega gori žito na njivi, dim koji osjete samo živi. I kažem mu za djeda, da znam da mi je u snu rekao da je našao zlatne cipele onaj dan kad se prevrnuo u polju svojim kolima. Kažem ocu da nađe te cipele koje je trebao prodati ili će djed doći po njega, u obliku požara koji će progutati kuću i zbog kojega će sva nečista voda ispariti. Otac, po običaju, skida majicu, gol je do pasa, uzima kosu i siječe nedozrele stabljike djeteline. Djedu se to ne sviđa, on dobro poznaje šumu, u miru je rezao grane, u ratu je rezao ljudske udove.

Djed pali još jači oganj. Njiva ne pripada nikome, zemlja vrišti trulim izdisajima i budi se, zbog nje je davno prolivena krv jednoga čovjeka, vjerojatno njegove kosti leže u maloj šumi koja je izrasla iz njegovih kapilara, a koja se nalazi u sredini njive. Otac se svađa sa stricem, demoni osvete prelaze s usta na usta. Šapću im stvari koje niti živi ne bi smjeli znati, a kamoli izgovoriti.

Dok se svi boje mraka, meni nisu strašni demoni ili duše koje nitko ne vidi. Meni je strašan dim. Ne smijem ga zaustaviti jer je poslan da ubije mog oca koji je htio ubiti mene. Ako ga zaustavim, kaže mi djed, rodit ću se opet.

 

**

Sanjala sam to sve sad iza 3 ujutro. To je bilo vrijeme kad bi se djed budio i tražio da ga otac sluša dok mu priča priče o ratu. Pričao je točno 77 dana, toliko je poživio iza bakine smrti, a onda je preminuo. Zato se često budim u to vrijeme i volim taj mir. 

o nama

Nagrada Sedmica i Kritična masa 2019. za Miru Petrović

Pobjednica ovogodišnje nagrade "Sedmica i Kritična masa" za mlade prozne autore je Mira Petrović (1989.) iz Splita.
U užem izboru Nagrade za 2019. bili su: Leonarda Bosilj, Iva Hlavač, Toni Juričić, Maja Klarić, Dinko Kreho, Mira Petrović i Iva Sopka.
Ovo je bio četvrti natječaj koji raspisuje Kritična masa, a nagradu sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).
U žiriju nagrade Sedmica i Kritična masa bili su - Viktorija Božina, Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - DOBITNICA NAGRADE 2019

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Dinko Kreho: Zoja

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Počinjemo s objavom radova koji su ušli u širi izbor... Dinko Kreho (Sarajevo, 1986.) diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez, te suradnik na projektu Alternativna književna tumačenja (AKT). Autor je knjiga poezije Ravno sa pokretne trake (2006.) i Zapažanja o anđelima (2009.), kao i koautor (s Darijem Bevandom) radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013.). Književnu kritiku, esejistiku i poeziju u novije vrijeme objavljuje u tjedniku Novosti, na portalima Booksa i Proletter, te u književnom dvomjesečniku Polja. Živi u Zagrebu.

proza

Leonarda Bosilj: Ptice ne lete

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Leonarda Bosilj (2000., Varaždin) studira psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom srednje škole sudjelovala je na literarnim natječajima (LiDraNo, Gjalski za učenike srednjih škola), a ovo je prvi put da šalje svoj rad na neki javni natječaj.

proza

Toni Juričić: Con calma

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Toni Juričić (1990., Labin) diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u književnim časopisima Fantom Slobode, UBIQ, Zarez i u zbirkama spekulativne fikcije Transreali, Sfumato i Futur Crni. Režirao je kratkometražne filmove (Momentum Mortem, Preludij Sumanutosti, Rosinette) i spotove za glazbene skupine NLV, Barbari, BluVinil, Nellcote i dr. Osnivač je i predsjednik udruge Notturno za produkciju i promicanje audio-vizualne djelatnosti. Pokretač je i producent projekata [noir.am sessions] i [noir.am storytellers] čiji je cilj promoviranje nezavisne glazbene i književne scene. Režirao je monodramu Sv. Absinthia. Dobitnik je nagrade "Slavko Kolar" Hrvatskog Sabora Kulture za prozno stvaralaštvo mladih autora. Trenutno je na doktorskom studiju u sklopu Sveučilišta u Durhamu.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Iva Hlavač: Humoreske o ženama koje se ne smiju

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Hlavač (1986., Osijek) diplomirala je na pravnom fakultetu u Osijeku. Objavila je dvije zbirke kratkih priča; „I obični ljudi imaju snove“ (2009.) izašla je u sklopu natječaja Matice hrvatske Osijek za osvojeno prvo mjesto, a „Svi smo dobro“ u izdanju Profila (biblioteka Periskop) 2016. godine te je, između ostaloga, dobila stimulaciju Ministarstva kultur za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016. Živi u Valpovu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg