proza

Jasmina Bosančić: Projekcije samoće

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Jasmina Bosančić (1985., Sisak) objavljuje poeziju, prozu i drame od 2010. godine. Dosad je surađivala s časopisima Riječi, Autsajderski fragmenti, Prosvjeta, Republika; s portalima casopiskvaka.com.hr, drame.hr, metafora.hr; s emisijama Hrvatskog radija: Riječi i riječi, Male forme, Priča za laku noć. Njezina poezija je zastupljena u zbornicima „Antologija XXI.st.-hrvatskog urbanog pjesništva“ (Osijek, 2010.) i „Stihovnica Siska“ (MH, Sisak, 2018.). Pjesnički rukopis „Apofonije kulture“ pohvaljen je na natječaju za nagradu „Anđelko Novaković“ Zaklade Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu za 2017. godinu. Na Hrvatskom radiju izvođeni su joj dramski tekstovi „Put“ (Male forme, 2018.) i „Djed i baka u svemiru“ (Priča za laku noć, 2019.). U radio-emisiji „Riječi i riječi“ čitani su eseji „Moda“ (2018.), „Točka i književno djelo“ (2018.) i „Uočavanja“ (2019.) te odlomak humoreske „Djevojka koja je voljela žutu boju“ (2019.).



 

Projekcije samoće

 

  Glava joj je pucala od ludih ideja. S nagovještajem proljeća, bila je zacrtana progresija. Vertikalno i horizontalno. Linearno i u pojedinačnim fazama. Netko je u prostor odaslao upozorenje o nevidljivom neprijatelju koji ubija na najslađi način. Stao je normalan život. Stala je velika kazaljka na satu. Puknule su žice. Na ogradi od vrta. Na violi. U glavi je tutnjala misao.

    Nekoć se čudila monahinjama i monasima.

- U njima mora biti neke luckaste hrabrosti, kad mogu toliko samovati. Ja ne bih ni sekunde izdržala - razmišljala je.

Sve što je bilo važno, sad je suvišno. Strah je iz kategorije neugodnog čuvstva tiho prešao u kategoriju egzistencijalne potrebe. Samoća mu se pridružila s velikim raširenim krilima i golemim očima. Donedavno je samoća bila tek popratna pojava svakodnevice. Odmor od rutine. Predah od rasporeda. Stanka između monologa i dijaloga. A sada se poput usuda provlači kroz prostor i vrijeme. Od slika, zvukova i riječi ne ostaju ni tragovi, a kamoli sjećanja.

- Svi se boje- primijetila je. Ali, koga?

   Tom neprijatelju nitko ne zna pravi identitet. Ima mnoštvo nadimaka, ali nigdje pravoga imena ni prezimena. Nema fizičku pojavu, gluh je, nijem i slijep, nema boju, miris ni okus. Ali, kažu, ubija na najslađi način. Dodirom. Zna što ljudima godi. Dodir kože o kožu. Nehotično trenje ili namjerni čin tijekom komunikacije. Vrtoglavo se nižu njegove žrtve. Svojom razornom ambicioznošću nadmašuje noćnu moru ili nuklearnu eksploziju. Omiljeni element ljudske komunikacije njemu je slava, gozba, čast. Nema milosti, ali ima beskonačno strpljenje.

    Njezinim mislima struje različiti sinopsisi. Zamišlja smrt u različitim verzijama. U kuhinji, u kupaonici, na terasi, u krevetu. Vani, na otvorenom. Zamišlja je u raznolikim bojama i nijansama. Razmišlja što će obući kada dođe zlokobni trenutak. Mlada je, tek je prešla tridesetu, ali osjeća kao da je kroz nekoliko tjedana ostarjela za puna dva desetljeća. U njenom ormaru nema crne ,smeđe ni sive odjeće. Samo vesele, životne boje.

Nećka se, vadi komad odjeće iz ormara, pa ga sprema nazad… To traje satima. Sve dok ne osjeti glad. Ni hrana nema više okusa. Broji zalogaje. U trgovinu ide svaka dva tjedna. Do tad sve mora dotrajati. Boji se oskudice. Panično križa dane na kalendaru. Njena karijera stoji.

Nakon večere odlazi na počinak. Nema smisla gledati televiziju, ona je zadržava u surovoj stvarnosti, a ona bi tako rado htjela nekamo pobjeći gdje je sve drukčije, baš onako kako smo navikli. Ali, postoji li više takvo mjesto? Sutradan nastavlja ritual pred ormarom. I konačno izabire dvodijelni plavo-zeleni kupaći kostim i narančasti pareo.

 - Ako već moram umrijeti, neka to bude na otkačen, pomalo uvrnut način. Ako me smrt mora zabilježiti u svom planeru, neka dođe po mene onda kada sam samoj sebi najljepša. Neka dođe za mladog mjeseca. Nipošto ne na uštap. Nipošto ne na kišni dan.

Neka sja sunce. I neka bude kristalno čisto plavo nebo.

    Monahinje i monasi dostojanstveno trpe osamljenost i materijalnu oskudicu ne bi li dosegli vječno spasenje. Njima je to stil života. Ali nju to izluđuje. I tijelom i umom izgara od navale originalnih i kreativnih ideja. Trgaju joj utrobu, proždiru svaki gram tijela. Noću provjerava jesu li ulazna vrata zaključana. Za svaki slučaj, zaključava ih dvaput. Na vrata prislanja ormar, antikvitetnu komodu, stolice, stajaću svjetiljku s velikim sjenilom. Boji se da bi joj taj netko mogao pokucati, pozvoniti na vrata,ili,ne daj, Bože, provaliti. Provući se kroz ključanicu. Spušta rolete. Stavlja vatu u uši i masku na lice. Liježe. U snu grli jastuk. Stala je i mala kazaljka na satu. 

 

 

 

 

 

 

 

o nama

Nagrada Sedmica i Kritična masa 2019. za Miru Petrović

Pobjednica ovogodišnje nagrade "Sedmica i Kritična masa" za mlade prozne autore je Mira Petrović (1989.) iz Splita.
U užem izboru Nagrade za 2019. bili su: Leonarda Bosilj, Iva Hlavač, Toni Juričić, Maja Klarić, Dinko Kreho, Mira Petrović i Iva Sopka.
Ovo je bio četvrti natječaj koji raspisuje Kritična masa, a nagradu sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).
U žiriju nagrade Sedmica i Kritična masa bili su - Viktorija Božina, Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - DOBITNICA NAGRADE 2019

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Dinko Kreho: Zoja

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Počinjemo s objavom radova koji su ušli u širi izbor... Dinko Kreho (Sarajevo, 1986.) diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez, te suradnik na projektu Alternativna književna tumačenja (AKT). Autor je knjiga poezije Ravno sa pokretne trake (2006.) i Zapažanja o anđelima (2009.), kao i koautor (s Darijem Bevandom) radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013.). Književnu kritiku, esejistiku i poeziju u novije vrijeme objavljuje u tjedniku Novosti, na portalima Booksa i Proletter, te u književnom dvomjesečniku Polja. Živi u Zagrebu.

proza

Leonarda Bosilj: Ptice ne lete

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Leonarda Bosilj (2000., Varaždin) studira psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom srednje škole sudjelovala je na literarnim natječajima (LiDraNo, Gjalski za učenike srednjih škola), a ovo je prvi put da šalje svoj rad na neki javni natječaj.

proza

Toni Juričić: Con calma

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Toni Juričić (1990., Labin) diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u književnim časopisima Fantom Slobode, UBIQ, Zarez i u zbirkama spekulativne fikcije Transreali, Sfumato i Futur Crni. Režirao je kratkometražne filmove (Momentum Mortem, Preludij Sumanutosti, Rosinette) i spotove za glazbene skupine NLV, Barbari, BluVinil, Nellcote i dr. Osnivač je i predsjednik udruge Notturno za produkciju i promicanje audio-vizualne djelatnosti. Pokretač je i producent projekata [noir.am sessions] i [noir.am storytellers] čiji je cilj promoviranje nezavisne glazbene i književne scene. Režirao je monodramu Sv. Absinthia. Dobitnik je nagrade "Slavko Kolar" Hrvatskog Sabora Kulture za prozno stvaralaštvo mladih autora. Trenutno je na doktorskom studiju u sklopu Sveučilišta u Durhamu.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Iva Hlavač: Humoreske o ženama koje se ne smiju

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Hlavač (1986., Osijek) diplomirala je na pravnom fakultetu u Osijeku. Objavila je dvije zbirke kratkih priča; „I obični ljudi imaju snove“ (2009.) izašla je u sklopu natječaja Matice hrvatske Osijek za osvojeno prvo mjesto, a „Svi smo dobro“ u izdanju Profila (biblioteka Periskop) 2016. godine te je, između ostaloga, dobila stimulaciju Ministarstva kultur za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016. Živi u Valpovu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg