proza

Josip Tomić: Navještenje (ulomak iz romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Josip Tomić (1994., Zagreb) završio je neke humanističke tečajeve na Sveučilištu u Zagrebu. Pokušava se zaposliti kao profesor, ali nitko ga neće. Zato bere jagode po gradskim periferijama. Ponekad piše, lektorira, asistira na seminarima iz prezbiterijanskog petrarkizma, ali uglavnom ne radi ništa.



           

NAVJEŠTENJE

 

 

Lidija nam je mahala s perona i vlak je polako krenuo. Niz prozore se slijevao usporen film sastavljen od blijedih prizora jutarnje svakodnevice. Pas laje na vranu koja sjedi u visokoj praznini, netaknuta. Ćelavi starac sjedi na klupi i puši cigaretu. Ljudi u tramvajima naginju se na prozore, zijevaju i pogledavaju prema nebu. Žena u žutom mantilu pala je s bicikla.

Vlak je bio pun uznemirenih, sredovječnih hodočasnika i mladih muškaraca u poslovnim odijelima. Viktor nije podrezao nokte i na njegovoj se košulji nazirala diskretna mrlja od umaka. S nama u kupeu sjedili su djevojka s hidžabom na glavi i čovjek u crnini, s maskom Darth Vadera.

– Zove se Gabrijel – rekao je Viktor – dječak o kojem trebamo napraviti reportažu. Navodno se sjeća svoga prošlog života. Tvrdi da je bio pisac, da je napisao roman Iz zemlje mjesečara. Najbolje od svega je što sam ja pročitao taj roman. I svidio mi se.

– O čemu je?

– Ima svega i svačega. Koloplet imena, vremena i gradova, panorama koja sondira egzistencije mnogih ljudi i pritom obuhvaća nekoliko stoljeća, od srednjeg vijeka naovamo. Eklatantan primjer kasnog postmodernizma.

– To je sigurno jedan od onih romana u kojima prostitutke citiraju Marka Aurelija, a  čitava priča vrvi od slučajnih, lutajućih beskućnika koji se sjećaju svojih prošlih života i tvrde da im je ovaj život dvadeset i sedma svjesna inkarnacija. U priči zbog toga glave padaju kao loše ugrađeni lusteri tijekom potresa. Rijeke krvi slijevaju se niz struju svijesti. Psi bacaju uroke na prolaznike.

– Na dobrom si tragu. Sve u svemu, stvar je izrazito kompleksna. Čak bih se usudio reći da je to jedan od najboljih romana napisanih u prošlom stoljeću.

– Ovih dana si sklon pretjerivanju.

– Naravno da pretjerujem, ali imam svoje razloge. Trudim se prekoračivat granice da vidim kako će ljudi reagirat, kako ću ja reagirat, što će pasti s neba ako pravovremeno pljunem na sunce.

Izvadio je vrećicu sa sendvičima i rekao mi da slobodno uzmem, da se ne ustručavam. Jeli smo u tišini. Djevojka je igrala šah na tabletu. Darth Vader je gledao kroz prozor. U toaletu, dok sam puštao krepki, prozirno žuti mlaz u grotlo pisoara, zapodjenuo sam razgovor s jednim hodočasnikom. Tvrdio je da je on službeno najbolji malonogometni sudac na svijetu, da je prije dva mjeseca dobio nagradu. Ako mu ne vjerujem, rekao je, pokazat će mi fotografije na kojima mu čelnici međunarodne malonogometne organizacije dodjeljuju pehar i plaketu. Rekao sam da ne vidim razloga zašto mu ne bih vjerovao. Upitao sam ga kakav je osjećaj biti najbolji na svijetu.

– Neopisiv. – rekao je – To je kao da si se spakirao i čekaš da odeš nekamo kamo još nitko nikada nije otišao. I pritom znaš da je taj odlazak jedini smisao čitave priče. Mislim na priču života.

Kada sam se vratio u kupe, Viktor je spavao. U unutarnjem džepu kaputa našao sam papirić na kojem su bile ispisane sljedeće riječi: parmezan, šunka, sir, tost, jaja, kečap, wc papir, tjestenina, paradajz. Uzeo sam kemijsku i na prljavo bijeloj poleđini napisao: Ja i jedan pas na pločniku razmišljamo jedan o drugom. Nekoliko sam puta presavio papirić i stavio ga u vanjski lijevi džep Viktorove jakne. Darth Vader je i dalje gledao kroz prozor. Nečiji mobitel je vibrirao. Djevojka, koja je skinula hidžab, imala je lice zamišljene hamadrijade. U kupe je tada ušao dječak, koji nije imao više od osam godina.

– Oprostite. – rekao je – Jeste li vidjeli moju sestru?

– Josipe – rekao je Darth Vader i okrenuo se prema dječaku – ovdje sam.

Dječak ga je pogledao, osmjehnuo se i otišao.

 

Na kolodvoru nas je dočekala djevojka kratke kose. Rukovala se s nama i predstavila kao Gabrijelova sestra.

– Najbolje da odmah krenemo. – rekla je – Gabrijel je ostao sam kod kuće. Parkirala sam iza onog kafića.

U vožnji nam je rekla da studira povijest umjetnosti i etnologiju. Uzela je apsolventsku godinu i trenutno radi u putničkoj agenciji kao administrativna djelatnica.

 – To je službeni naziv moga radnog mjesta. – rekla je – Administrativna djelatnica. Kako da te ljudi shvate ozbiljno kad im kažeš da radiš kao administrativna djelatnica u putničkoj agenciji? Moj posao je da vodim službenu facebook stranicu i odgovaram na eventualne upite. Prije dva tjedna jedan čovjek mi je napisao da prodaje svinje i da mu se javim ako znam nekoga tko je zainteresiran.

– Teška su vremena. – rekao sam – Poznajem čovjeka koji može zagurati cijeli štapić za uši u nosnicu bez da ga savine.

– Odvratno. – rekla je – Čime se vi bavite, Viktore?

– U slobodno vrijeme sam frustriran. – rekao je – Živimo u svijetu pobjednika i gubitnika. Nema između. Jedno vrijeme sam se tješio stoicima, ali sad je voda došla do grla. Osjećam kako blijedim, polako postajem proziran, moje postojanje je ugroženo.

– Koliko imate godina?

– Nepristojno je pitati za godine. – rekao je Viktor.

– Zašto mislite da bih trebala biti pristojna?

– Ja imam trideset i dvije. – rekao sam – Viktor je blizu pedesete.

– Laže. Prije dva mjeseca sam napunio trideset i sedam.

– Godine su važne. – rekla je – Dob je presudna kategorija. Moj omiljeni pisac je rekao da ako želimo shvatiti čovjeka prvo trebamo shvatiti njegovu dob.

– Tko je to rekao? – upitao sam. – Malaparte? 

– Ne mogu vam reći. Da ga ne ureknem.

– Nemojte biti praznovjerni. To nije dobro za zdravlje. – rekao je Viktor.

– Pokušavala sam racionalizirati stvari i pojave, svesti ih na prihvatljive dimenzije, istrenirati svoje zdravorazumske mehanizme, biti duboko uronjena u stvarnost. Ali to je jedna velika zabluda. To je svjesno sljepilo. Magija je svuda oko nas. Ješua Ha-Nocri i Woland sjede u svakom pojedinom atomu i igraju šah jedan protiv drugog. Svijet je vječito na korak do kataklizme.

– Kad smo kod Ješue i Wolanda – rekao sam – tko bi pobijedio u teniskom meču između njih dvojice?

– Nemojte se šaliti. – rekla je – To su ozbiljna pitanja.

– Ja sam sve samo ne neozbiljan.

– U redu onda. Kladila bih se na Ha-Nocrija. Opet su godine presudne. Ha-Nocri je u najboljim godinama. Mogu ga zamisliti kako podiže pehar u Wimbledonu. S druge strane, Woland je beskonačno star i boli ga noga.

– Woland bi mogao pobijediti na iskustvo. – rekao je Viktor.

– Iskustvo bi igralo ulogu prva dva seta. – rekla je – Onda bi se počeo žaliti na bolove, počeo bi praviti tehničke pogreške, loše servirati, a Ješua je klasa koja takve prilike ne propušta.

Kada smo stigli pred kuću, Gabrijel je sjedio na stepenicama i čitao. Viktor i ja smo izašli iz auta i iz prtljažnika izvadili naše stvari, kameru i ostalu aparaturu. 

– Gabrijele – obratila mu se sestra – pozdravi goste.

Podigao je pogled, zaklopio knjigu i odložio ju sa strane.

– Oprostite – rekao je – nisam vas primijetio. Ponekad mi osjetila ne funkcioniraju kako bi trebala. Ponekad imam percepciju vjeverice. Ali ništa zato. Sad je sve u redu.

– Ponekad bih te trebala opaliti. – rekla mu je sestra, koju ćemo odsada zvati Djevojka Kratke Kose. – Uđite u kuću. Moram nešto obaviti.  

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

o nama

Nagrada Sedmica i Kritična masa 2019. za Miru Petrović

Pobjednica ovogodišnje nagrade "Sedmica i Kritična masa" za mlade prozne autore je Mira Petrović (1989.) iz Splita.
U užem izboru Nagrade za 2019. bili su: Leonarda Bosilj, Iva Hlavač, Toni Juričić, Maja Klarić, Dinko Kreho, Mira Petrović i Iva Sopka.
Ovo je bio četvrti natječaj koji raspisuje Kritična masa, a nagradu sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).
U žiriju nagrade Sedmica i Kritična masa bili su - Viktorija Božina, Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - DOBITNICA NAGRADE 2019

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Dinko Kreho: Zoja

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Počinjemo s objavom radova koji su ušli u širi izbor... Dinko Kreho (Sarajevo, 1986.) diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez, te suradnik na projektu Alternativna književna tumačenja (AKT). Autor je knjiga poezije Ravno sa pokretne trake (2006.) i Zapažanja o anđelima (2009.), kao i koautor (s Darijem Bevandom) radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013.). Književnu kritiku, esejistiku i poeziju u novije vrijeme objavljuje u tjedniku Novosti, na portalima Booksa i Proletter, te u književnom dvomjesečniku Polja. Živi u Zagrebu.

proza

Leonarda Bosilj: Ptice ne lete

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Leonarda Bosilj (2000., Varaždin) studira psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom srednje škole sudjelovala je na literarnim natječajima (LiDraNo, Gjalski za učenike srednjih škola), a ovo je prvi put da šalje svoj rad na neki javni natječaj.

proza

Toni Juričić: Con calma

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Toni Juričić (1990., Labin) diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u književnim časopisima Fantom Slobode, UBIQ, Zarez i u zbirkama spekulativne fikcije Transreali, Sfumato i Futur Crni. Režirao je kratkometražne filmove (Momentum Mortem, Preludij Sumanutosti, Rosinette) i spotove za glazbene skupine NLV, Barbari, BluVinil, Nellcote i dr. Osnivač je i predsjednik udruge Notturno za produkciju i promicanje audio-vizualne djelatnosti. Pokretač je i producent projekata [noir.am sessions] i [noir.am storytellers] čiji je cilj promoviranje nezavisne glazbene i književne scene. Režirao je monodramu Sv. Absinthia. Dobitnik je nagrade "Slavko Kolar" Hrvatskog Sabora Kulture za prozno stvaralaštvo mladih autora. Trenutno je na doktorskom studiju u sklopu Sveučilišta u Durhamu.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Iva Hlavač: Humoreske o ženama koje se ne smiju

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Hlavač (1986., Osijek) diplomirala je na pravnom fakultetu u Osijeku. Objavila je dvije zbirke kratkih priča; „I obični ljudi imaju snove“ (2009.) izašla je u sklopu natječaja Matice hrvatske Osijek za osvojeno prvo mjesto, a „Svi smo dobro“ u izdanju Profila (biblioteka Periskop) 2016. godine te je, između ostaloga, dobila stimulaciju Ministarstva kultur za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016. Živi u Valpovu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg