proza

Deni Baleta: Make Empathy Great Again!; Pismo starijoj sebi

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Deni Baleta (1998., Split) studira hrvatski jezik i filozofiju u Splitu.



 

Make Empathy Great Again!

 

U svijetu u kojem možeš biti sve što poželiš, budi suosjećajan.

 

Nikada nisam bio savršena osoba. Nikada to nisam ni želio biti. Želio sam biti prosječan. Želio sam biti osoba. U svom životu puno toga nisam mogao birati. Nisam mogao birati svoje roditelje, mjesto i vrijeme rođenja, b o j u k o ž e, fizičke karakteristike… Jeste li ikada razmišljali kako se svijetu jednostavno dogodimo? Samo postanemo bez nas da itko pita želimo li postati. Odjednom bivamo. Odjednom jesmo. Nitko nas ništa ne pita. Ali jednom kada postanemo, tada smo gospodari svoga života. Tada sami preuzimamo kormilo. Tada se rađamo. Tada kada smo slobodni i odgovorni za svoje odluke. Tada smo živi. Ja sam… Ma zapravo, nije ni bitno tko sam, ali ovo je moja priča.

„Hajde, požuri, zakasnit ćemo!“

„Evo, samo da popravim puder.“

„Znaš da si najljepša svakako?“

„Znaš da najljepše lažeš?“

Volim je, stvarno je volim. Volim je unatoč tome što nije najljepša. Volim je unatoč tome što nije savršena. Volim je zato što nije savršena.

„Dušo, opet piješ?“

„Samo sam dvije čašice…“

„Dvije čašice u zadnje dvije minute…“

Nekad je toliko dosadna. Misli da imam problem s alkoholom. Imati problem s nečim podrazumijeva neku vrstu negativne energije. Ovdje nema negativne energije. Samo sreća, radost i osmijesi.

„Dušo, obećaj mi da ćeš pronaći neki bolji posao. Postaje opasno to što radiš…“

Posežem za još jednom čašom. Nakon ove rečenice i više mi je nego potrebna. Volim je, ali kako samo zna biti dosadna. I detaljna. I pažljiva. I prekrasna. Opet sam pijan…

„Znaš da sam nesretna kad si ovakav. Ako me voliš, zašto dopuštaš da budem nesretna?“

„Ne želim da budeš nesretna.“

„Želiš li da budem sretna?“

„Više od ičega na svijetu!“

„Zašto me onda ne činiš sretnom?“

Izlazim na ulicu. Ne mogu više podnijeti ovaj razgovor. Ne mogu više podnijeti niti jedan razgovor jer razgovor zahtijeva pitanja, a toliko prokleto mrzim pitanja. Želim da bude sretna i želim biti razlog te sreće. Neću više piti. Pronaći ću bolji posao. Ja sam gospodar svog života. Bit će onako kako ja odlučim. Nema više izlika. Imam pravo na bolji život.

Izlazim na ulicu. Pripit. Ma koga ja zavaravam, pijan sam k'o majka. Ne osjećam se dobro. Koračam dalje i dalje i dalje… Sranje, policajci… Što da radim? Ponašaj se normalno! Jasno? Ponašaj se normalno. Ništa se ne događa. Samo koračam. Sve je u najboljem redu. O Bože, nije mi dobro…

„Ruke iza leđa, odmah!“

„E, e, e, evo…“

„Rekao sam odmah!“

„Rekao sam e, e, e, evo…“

Stavljaju mi lisice. Da počnem trčati? Da počnem vrištati? Previše sam pijan za bilo koju vrstu akcije. Stežu mi ruke. Boli me. Nema veze, zaslužio sam bol. I ja sam mnogim ljudima nanio bol. Moja djevojka je nesretna zbog mene. Moju djevojku boli zbog mene.

Ne opirem se. Nema smisla. Zaslužio sam kaznu. Radio sam loša djela. Znači li to da sam loša osoba?  

Njih su trojica. U pogledu im se očituje mržnja. Zašto me toliko mrze? Neka me odvedu odavde!

Bacaju me na pod. Dvojica su se udaljila. Jedan me pritišće koljenom o vrat. O Bože, što to radi? Kako me boli…

„Ne mogu disati…“

„Ne mogu disati..“

„Ne mogu disati.“

Nema odgovora. Zašto je ovdje toliko tiho? Jesu li ovo moje posljednje misli prije smrti?

U životu mnogo toga ne možemo birati. Samo se dogodimo. Samo postojimo. Samo jesmo. Nitko nas ne pita želimo li biti tu gdje jesmo. Nikoga ne možemo pitati zbog čega smo tu. Koja je naša svrha? Zašto jesmo? U životu su malobrojne odluke one koje sami donosimo. Pitamo se postoji li viši smisao. Jesmo li nečije marionete? Možemo li plesati i onda kada glazba prestane svirati? Rade li mi ovo jer sam pijan? Rade li mi ovo jer se bavim nemoralnim poslovima? Rade li ovo jer je moja djevojka nesretna? Rade li mi ovo jer sam crn?

U životu mnogo toga ne možemo birati. Ja nisam mogao birati boju svoje kože. Niste ni vi svoju. U posljednje vrijeme ne znam upravljati kormilom svoga života. Izgubljen sam. Pokušavam pronaći svoj put, ali nebo je sve mračnije i mračnije. U posljednje vrijeme trudim se jače nego ikada. Pustite me da se trudim…

U svom životu puno sam toga mogao birati, ali nisam uvijek izabrao biti dobra osoba. Naš život su naše odluke. Od trenutka kada počnemo postojati, nema više opravdanja. Tu si. Postojiš. Rasti. Voli. Budi. Nema više izlika. Nitko ti ne brani da vjeruješ osobi u kakvu želiš odrasti.

U svom životu vjerovao sam u svakakve gluposti. Vjerovao sam da nekakav sijedi starac donosi poklone ispod bora, da me mjesec prati kada se vozim autom, da sve postane jednostavnije kad odrasteš… Vjerovao sam u vještice, vile, vitezove… Ali nikada nisam vjerovao u rasizam.

„Ne mogu disati.“

U svom život donosio sam loše odluke, ali nikada nisam izabrao biti loša osoba. Želim priliku za bolji život. Ne želim razočarati ono dijete u sebi. Želim priliku za sretan završetak.

U svom životu puno toga ne možemo birati, ali uvijek moramo izabrati ljubav naspram mržnje. Ljubav je krajnja opcija, čak i onda kada sve ostale padnu u vodu. Nitko nije stvoren s mržnjom, nitko nije stvoren da mrzi.

„Ne mogu disati“

„Ne mogu“

„Ne…“

U životu mnogo toga ne možemo birati. Ne možemo birati kada ćemo prestati biti. Ne možemo birati je li ova noć baš ona noć koja će nas odvesti u noćnu moru. Samo prestajem. Samo nestajem. Nije me ugušilo njegovo koljeno, već njegovo bijelo koljeno. Nisu me pritiskale njegove šake, već njegove bijele šake. Nije mrzio mene, već crnog pojedinca.

Gdje je nestala ljudskost? Gdje je nestala empatija?

Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine! (Lk 23, 34)

 

 

 

 

 

 

Pismo starijoj sebi

 

Poštovana starija ja,

 

Kada budeš čitala ovo pismo, vjerojatno će ti trebati naočale jer nećeš vidjeti toliko dobro. Ne vidiš ni sada, ali ih odbijaš nositi jer si uvjerena da ti loše stoje. Nadam se da više ne plačeš zbog teških riječi koje dolaze od ljudi koji ne poznaju visine. Pišem ti ovo pismo jer želim da me se sjećaš. Koliko god u nekim trenutcima ni samoj sebi nisam draga, ipak ne želim biti zaboravljena. Prije nego krenem s veličanjem sebe i svog trenutnog kaosa od života (kojeg toliko obožavam), želim ti se ispričati za sve nevolje koje sam ti priuštila. Prvo, oprosti što trenutno imaš toliko bora. Znaj da ih imaš jer se sada toliko smijem. Znaš da se uvijek smijem u ozbiljnim situacijama, a ljudi su sada toliko prokleto ozbiljni. Dobro, razlog može biti i što redovito ležim na suncu te redovito zaboravim nanijeti zaštitni faktor. Oprosti što sada imaš par kilograma viška, ali to je zato što više brojim trenutke nego kalorije. Oprosti što živiš u velikom gradu, a ne u nekom mirnom selu. Nemam izliku, znaš da sam uvijek voljela velike gradove. Uvijek sam voljela gužvu i nerede. Voljela sam i još uvijek nekontrolirano volim gradske parkove. Volim piknike. Volim neizvjesnost hoću li naći mjesto za parking iz prve ili ću zakasniti na posao. Volim neizvjesnost hoću li smisliti novi izgovor zašto kasnim ili ću slučajno ponoviti onaj stari. Volim kave u pauzama. Volim gužve na odlasku iz kina. Volim ponoćne razgovore na krovu zgrade. Volim gledati što čitaju ljudi ujutro dok se voze tramvajem. Volim životne mudrosti koje mi priča frizerka dok mi fenira kosu. Oprosti, ali stvarno volim velike gradove. Oprosti mi i što sada mrziš neka mjesta jer sam ti priuštila neke grozne uspomene. U onome kafiću, gdje je najljepša kava, posvađala sam se s najboljom prijateljicom, a poslije sam bila suviše ponosna da priznam da nisam u pravu. U onoj ulici, dok sam bezbrižno šetala, sjetila sam se tate i počela toliko glasno plakati. Toliko me je prolaznika grlilo i tješilo. Neki su me pitali zašto plačem. Kako da im objasnim da mi nedostaje osoba koja je pokraj mene. Kako da im objasnim da mi nedostaje osoba, a ne otac. Na onom semaforu, dok smo čekale zeleno svjetlo, rekla sam da ću odustati od fakulteta. Nikada nisam voljela norme, rokove i lažni autoritet. Dobro, sada sam službeno gotova s isprikama. Sada te želim podsjetiti koliko si bila sretna. Posjetila si sve (gotovo) sve države koje si imala na popisu. Dobro, posjetila si samo tri od onih s popisa, ali, hej, to su toliko predivne uspomene. Sjeti se gospođe koja te zaustavila nasred ulice u Budimpešti i rekla ti koliko si lijepa. Sjeti se djeteta koje ti se nasmiješilo. Moglo se nasmiješiti bilo kojem drugom prolazniku, ali, hej, nasmiješilo se tebi. Sjeti se dvadeset i trećeg rođendana svoje najbolje prijateljice; kako je glazba bila glasna, pića hladna, a noć mlada… Sjeti se one noći kada si se toliko smijala. Ni sada se ne možeš sjetiti razloga, zar ne? Sjeti se one slastičarne koju si otkrila. Sjeti se ljetnih večeri. Sjeti se najdražeg vina koji je bio na popustu. Sjeti se one crne haljine koja je bila prepuna smole. Sjeti se čekanja zore uz gitaru i razgovor. Sjeti se da si imala čovjeka za kojim si bila luda, a ludost je bila uzvraćena. Nadam se da si sada još sretnija. Nadam se da se više toliko ne brineš. Nadam se da ti više ne treba gospođa iz Budimpešte da bi znala koliko si lijepa. Nadam se da sada s ponosom nosiš naočale. Sigurna sam da ti svaka bora predivno stoji jer je samo podsjetnik na mjesto gdje je nekada bio širok osmijeh. Sigurna sam da ti svaki kilogram odlično pristaje jer je za svaku kriva ona slastičarna. Njoj ćemo oprostiti, zar ne? Nadam se da si i dalje u zagrljaju onoga čovjeka. Molim te budi zahvalna i molim te budi mirna.

 

S ljubavlju,

Mlađa ja

 

   

 

 

 

 

 

proza

Ivan Tomašić: Smrt kralja Sebastijana (ulomak iz romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivan Tomašić (1991.) diplomirao je portugalski jezik i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Stalni kritičar portala booksa.hr od 2015. Prikaze i recenzije objavljivao i na drugim hrvatskim i regionalnim portalima. Kao novinar surađuje na emisiji Prvog programa hrvatskog radija ''Kutija slova''. Uredio nekoliko romana.

proza

Petra Bolić: Hans.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Petra Bolić (1992., Varaždinu) studirala je francuski jezik i književnost, kulturološku germanistiku i književno-interkulturalnu južnoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Karl-Franzens Universität u Grazu. Znanstveno polje interesa su joj njemačko-južnoslavenski kulturno-književni transferi i suvremena slovenska proza. U slobodno se vrijeme bavi književnim prevođenjem i književnom kritikom. Vlastitu je kratku prozu do današnjega dana skrivala u ladicama.

proza

Emma Mihalić: Nova žar-ptica

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Emma Mihalić (1999., Zagreb) studira pedagogiju na Filozofskom fakultetu. Piše prozu i poeziju, ali do sada ništa nije objavljivala. Bavi se i crtanjem. Jedna je od pobjednica na natječaju za kratku horor priču na engleskom jeziku Srednje škole Ivan Švear, i nekoliko se puta natjecala na LiDraNo-u, jednom završivši nominacijom za državnu razinu (s pjesmom ''Podstanar''). Planira se baviti pisanjem i ovo je njen prvi završeni prozni rad na hrvatskom jeziku. Inače piše i na engleskom jeziku.

proza

Ivana Pintarić: Propuštanje riječi

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana ''Gorimo (ali ne boli više)'' ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja kratke priče pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na portalima kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO koja okuplja mlade pisce različitih književnih afiniteta i usmjerenja, koji zajednički promiču ''mladu'' književnost, sudjeluju na književnim natječajima, festivalima te organiziraju književne susrete i čitanja.

proza

Josip Čekolj: Kokoši ne letiju visoko

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Josip Čekolj (1999., Zabok) student je treće godine kroatistike te etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad je svoje pjesme i kratke priče objavljivao u hrvatskim i regionalnim časopisima i zbornicima poput ''Rukopisa'', ''Alepha'', ''PoZiCe'', zbornika Gornjogradskog književnog festivala, Po(e)zitive i drugih te na portalima Kritična masa, Strane, Poeziju na štrikove, Čovjek-časopis i NEMA. Ovog ljeta izdaje dječju slikovnicu ''Srna i Mak u potrazi za uplašenim mjesecom'' u nakladi Mala zvona. S pjesničkim rukopisom ''Junaci i zmajevi su izumiruće vrste'' ušao je uži krug za nagradu ''Na vrh jezika'' 2019. godine.

proza

Ana Vučić: U Limbu

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ana Vučić (1992., Karlovac) još uvijek pokušava završiti Kroatistiku i Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad su joj objavljene neke pjesme i jedan ulomak u studentskim časopisima i na Kritičnoj masi. Otkad je Jastrebarsko zamijenila Zagrebom piše tek neznatno više. U slobodno vrijeme čita, gleda sport i serije te mašta o obrani diplomskog rada u normalnim okolnostima. Vrhuncem svoje dosadašnje književne karijere smatra sudjelovanje na prvoj Kroeziji u kafiću Luxor.

proza

Ivan Katičić: Klošari

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivan Katičić (1990., Split) objavio je zbirku kratkih priča ''Pet metara bliže zvijezdama'' (Pučko otvoreno učilište Velika Gorica, 2016.). Živi i ne radi u Omišu.

proza

Iva Hlavač: Nakaze

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Iva Hlavač (1986., Osijek) do sada je objavljivala kratke priče i pjesme u zbornicima. Objavila je dvije zbirke kratkih priča: ''I obični ljudi imaju snove'' (MH, Osijek, 2009.) i ''Svi smo dobro'' (Profil, Periskop, 2016.) za koju je dobila stimulacija Ministarstva kulture za najbolja ostvarenja na području književnog stvaralaštva u 2016. godini. Trenutno živi i radi u Valpovu.

proza

Gabrijel Delić: Orlovski

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Gabrijel Delić (1998., Zagreb) napisao je nekoliko članaka na temu automobilizma objavljenih na jednoj britanskoj web-stranici i poneku kratku priču od kojih je zadnja objavljena u regionalnom natječaju ''Biber'' za 2019. godinu.

proza

Antonija Jolić: Mažuran

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Antonija Jolić (1992., Split) odrasla je u malom mjestu Gradac pokraj Drniša, a trenutno živi u Šibeniku. Sa šesnaest godina izdala je zbirku pjesama „Oči boje lješnjaka“, dok je ljubav prema kratkoj priči razvila kasnije. Trenutačno studira na Pravnom fakultetu u Splitu i radi, a slobodno vrijeme provodi slikajući.

o nama

Nagrada Sedmica i Kritična masa 2019. za Miru Petrović

Pobjednica ovogodišnje nagrade "Sedmica i Kritična masa" za mlade prozne autore je Mira Petrović (1989.) iz Splita.
U užem izboru Nagrade za 2019. bili su: Leonarda Bosilj, Iva Hlavač, Toni Juričić, Maja Klarić, Dinko Kreho, Mira Petrović i Iva Sopka.
Ovo je bio četvrti natječaj koji raspisuje Kritična masa, a nagradu sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).
U žiriju nagrade Sedmica i Kritična masa bili su - Viktorija Božina, Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - DOBITNICA NAGRADE 2019

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Dinko Kreho: Zoja

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Počinjemo s objavom radova koji su ušli u širi izbor... Dinko Kreho (Sarajevo, 1986.) diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez, te suradnik na projektu Alternativna književna tumačenja (AKT). Autor je knjiga poezije Ravno sa pokretne trake (2006.) i Zapažanja o anđelima (2009.), kao i koautor (s Darijem Bevandom) radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013.). Književnu kritiku, esejistiku i poeziju u novije vrijeme objavljuje u tjedniku Novosti, na portalima Booksa i Proletter, te u književnom dvomjesečniku Polja. Živi u Zagrebu.

proza

Leonarda Bosilj: Ptice ne lete

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Leonarda Bosilj (2000., Varaždin) studira psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom srednje škole sudjelovala je na literarnim natječajima (LiDraNo, Gjalski za učenike srednjih škola), a ovo je prvi put da šalje svoj rad na neki javni natječaj.

proza

Toni Juričić: Con calma

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Toni Juričić (1990., Labin) diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u književnim časopisima Fantom Slobode, UBIQ, Zarez i u zbirkama spekulativne fikcije Transreali, Sfumato i Futur Crni. Režirao je kratkometražne filmove (Momentum Mortem, Preludij Sumanutosti, Rosinette) i spotove za glazbene skupine NLV, Barbari, BluVinil, Nellcote i dr. Osnivač je i predsjednik udruge Notturno za produkciju i promicanje audio-vizualne djelatnosti. Pokretač je i producent projekata [noir.am sessions] i [noir.am storytellers] čiji je cilj promoviranje nezavisne glazbene i književne scene. Režirao je monodramu Sv. Absinthia. Dobitnik je nagrade "Slavko Kolar" Hrvatskog Sabora Kulture za prozno stvaralaštvo mladih autora. Trenutno je na doktorskom studiju u sklopu Sveučilišta u Durhamu.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Iva Hlavač: Humoreske o ženama koje se ne smiju

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Hlavač (1986., Osijek) diplomirala je na pravnom fakultetu u Osijeku. Objavila je dvije zbirke kratkih priča; „I obični ljudi imaju snove“ (2009.) izašla je u sklopu natječaja Matice hrvatske Osijek za osvojeno prvo mjesto, a „Svi smo dobro“ u izdanju Profila (biblioteka Periskop) 2016. godine te je, između ostaloga, dobila stimulaciju Ministarstva kultur za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016. Živi u Valpovu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg