proza

Deni Baleta: Make Empathy Great Again!; Pismo starijoj sebi

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Deni Baleta (1998., Split) studira hrvatski jezik i filozofiju u Splitu.



 

Make Empathy Great Again!

 

U svijetu u kojem možeš biti sve što poželiš, budi suosjećajan.

 

Nikada nisam bio savršena osoba. Nikada to nisam ni želio biti. Želio sam biti prosječan. Želio sam biti osoba. U svom životu puno toga nisam mogao birati. Nisam mogao birati svoje roditelje, mjesto i vrijeme rođenja, b o j u k o ž e, fizičke karakteristike… Jeste li ikada razmišljali kako se svijetu jednostavno dogodimo? Samo postanemo bez nas da itko pita želimo li postati. Odjednom bivamo. Odjednom jesmo. Nitko nas ništa ne pita. Ali jednom kada postanemo, tada smo gospodari svoga života. Tada sami preuzimamo kormilo. Tada se rađamo. Tada kada smo slobodni i odgovorni za svoje odluke. Tada smo živi. Ja sam… Ma zapravo, nije ni bitno tko sam, ali ovo je moja priča.

„Hajde, požuri, zakasnit ćemo!“

„Evo, samo da popravim puder.“

„Znaš da si najljepša svakako?“

„Znaš da najljepše lažeš?“

Volim je, stvarno je volim. Volim je unatoč tome što nije najljepša. Volim je unatoč tome što nije savršena. Volim je zato što nije savršena.

„Dušo, opet piješ?“

„Samo sam dvije čašice…“

„Dvije čašice u zadnje dvije minute…“

Nekad je toliko dosadna. Misli da imam problem s alkoholom. Imati problem s nečim podrazumijeva neku vrstu negativne energije. Ovdje nema negativne energije. Samo sreća, radost i osmijesi.

„Dušo, obećaj mi da ćeš pronaći neki bolji posao. Postaje opasno to što radiš…“

Posežem za još jednom čašom. Nakon ove rečenice i više mi je nego potrebna. Volim je, ali kako samo zna biti dosadna. I detaljna. I pažljiva. I prekrasna. Opet sam pijan…

„Znaš da sam nesretna kad si ovakav. Ako me voliš, zašto dopuštaš da budem nesretna?“

„Ne želim da budeš nesretna.“

„Želiš li da budem sretna?“

„Više od ičega na svijetu!“

„Zašto me onda ne činiš sretnom?“

Izlazim na ulicu. Ne mogu više podnijeti ovaj razgovor. Ne mogu više podnijeti niti jedan razgovor jer razgovor zahtijeva pitanja, a toliko prokleto mrzim pitanja. Želim da bude sretna i želim biti razlog te sreće. Neću više piti. Pronaći ću bolji posao. Ja sam gospodar svog života. Bit će onako kako ja odlučim. Nema više izlika. Imam pravo na bolji život.

Izlazim na ulicu. Pripit. Ma koga ja zavaravam, pijan sam k'o majka. Ne osjećam se dobro. Koračam dalje i dalje i dalje… Sranje, policajci… Što da radim? Ponašaj se normalno! Jasno? Ponašaj se normalno. Ništa se ne događa. Samo koračam. Sve je u najboljem redu. O Bože, nije mi dobro…

„Ruke iza leđa, odmah!“

„E, e, e, evo…“

„Rekao sam odmah!“

„Rekao sam e, e, e, evo…“

Stavljaju mi lisice. Da počnem trčati? Da počnem vrištati? Previše sam pijan za bilo koju vrstu akcije. Stežu mi ruke. Boli me. Nema veze, zaslužio sam bol. I ja sam mnogim ljudima nanio bol. Moja djevojka je nesretna zbog mene. Moju djevojku boli zbog mene.

Ne opirem se. Nema smisla. Zaslužio sam kaznu. Radio sam loša djela. Znači li to da sam loša osoba?  

Njih su trojica. U pogledu im se očituje mržnja. Zašto me toliko mrze? Neka me odvedu odavde!

Bacaju me na pod. Dvojica su se udaljila. Jedan me pritišće koljenom o vrat. O Bože, što to radi? Kako me boli…

„Ne mogu disati…“

„Ne mogu disati..“

„Ne mogu disati.“

Nema odgovora. Zašto je ovdje toliko tiho? Jesu li ovo moje posljednje misli prije smrti?

U životu mnogo toga ne možemo birati. Samo se dogodimo. Samo postojimo. Samo jesmo. Nitko nas ne pita želimo li biti tu gdje jesmo. Nikoga ne možemo pitati zbog čega smo tu. Koja je naša svrha? Zašto jesmo? U životu su malobrojne odluke one koje sami donosimo. Pitamo se postoji li viši smisao. Jesmo li nečije marionete? Možemo li plesati i onda kada glazba prestane svirati? Rade li mi ovo jer sam pijan? Rade li mi ovo jer se bavim nemoralnim poslovima? Rade li ovo jer je moja djevojka nesretna? Rade li mi ovo jer sam crn?

U životu mnogo toga ne možemo birati. Ja nisam mogao birati boju svoje kože. Niste ni vi svoju. U posljednje vrijeme ne znam upravljati kormilom svoga života. Izgubljen sam. Pokušavam pronaći svoj put, ali nebo je sve mračnije i mračnije. U posljednje vrijeme trudim se jače nego ikada. Pustite me da se trudim…

U svom životu puno sam toga mogao birati, ali nisam uvijek izabrao biti dobra osoba. Naš život su naše odluke. Od trenutka kada počnemo postojati, nema više opravdanja. Tu si. Postojiš. Rasti. Voli. Budi. Nema više izlika. Nitko ti ne brani da vjeruješ osobi u kakvu želiš odrasti.

U svom životu vjerovao sam u svakakve gluposti. Vjerovao sam da nekakav sijedi starac donosi poklone ispod bora, da me mjesec prati kada se vozim autom, da sve postane jednostavnije kad odrasteš… Vjerovao sam u vještice, vile, vitezove… Ali nikada nisam vjerovao u rasizam.

„Ne mogu disati.“

U svom život donosio sam loše odluke, ali nikada nisam izabrao biti loša osoba. Želim priliku za bolji život. Ne želim razočarati ono dijete u sebi. Želim priliku za sretan završetak.

U svom životu puno toga ne možemo birati, ali uvijek moramo izabrati ljubav naspram mržnje. Ljubav je krajnja opcija, čak i onda kada sve ostale padnu u vodu. Nitko nije stvoren s mržnjom, nitko nije stvoren da mrzi.

„Ne mogu disati“

„Ne mogu“

„Ne…“

U životu mnogo toga ne možemo birati. Ne možemo birati kada ćemo prestati biti. Ne možemo birati je li ova noć baš ona noć koja će nas odvesti u noćnu moru. Samo prestajem. Samo nestajem. Nije me ugušilo njegovo koljeno, već njegovo bijelo koljeno. Nisu me pritiskale njegove šake, već njegove bijele šake. Nije mrzio mene, već crnog pojedinca.

Gdje je nestala ljudskost? Gdje je nestala empatija?

Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine! (Lk 23, 34)

 

 

 

 

 

 

Pismo starijoj sebi

 

Poštovana starija ja,

 

Kada budeš čitala ovo pismo, vjerojatno će ti trebati naočale jer nećeš vidjeti toliko dobro. Ne vidiš ni sada, ali ih odbijaš nositi jer si uvjerena da ti loše stoje. Nadam se da više ne plačeš zbog teških riječi koje dolaze od ljudi koji ne poznaju visine. Pišem ti ovo pismo jer želim da me se sjećaš. Koliko god u nekim trenutcima ni samoj sebi nisam draga, ipak ne želim biti zaboravljena. Prije nego krenem s veličanjem sebe i svog trenutnog kaosa od života (kojeg toliko obožavam), želim ti se ispričati za sve nevolje koje sam ti priuštila. Prvo, oprosti što trenutno imaš toliko bora. Znaj da ih imaš jer se sada toliko smijem. Znaš da se uvijek smijem u ozbiljnim situacijama, a ljudi su sada toliko prokleto ozbiljni. Dobro, razlog može biti i što redovito ležim na suncu te redovito zaboravim nanijeti zaštitni faktor. Oprosti što sada imaš par kilograma viška, ali to je zato što više brojim trenutke nego kalorije. Oprosti što živiš u velikom gradu, a ne u nekom mirnom selu. Nemam izliku, znaš da sam uvijek voljela velike gradove. Uvijek sam voljela gužvu i nerede. Voljela sam i još uvijek nekontrolirano volim gradske parkove. Volim piknike. Volim neizvjesnost hoću li naći mjesto za parking iz prve ili ću zakasniti na posao. Volim neizvjesnost hoću li smisliti novi izgovor zašto kasnim ili ću slučajno ponoviti onaj stari. Volim kave u pauzama. Volim gužve na odlasku iz kina. Volim ponoćne razgovore na krovu zgrade. Volim gledati što čitaju ljudi ujutro dok se voze tramvajem. Volim životne mudrosti koje mi priča frizerka dok mi fenira kosu. Oprosti, ali stvarno volim velike gradove. Oprosti mi i što sada mrziš neka mjesta jer sam ti priuštila neke grozne uspomene. U onome kafiću, gdje je najljepša kava, posvađala sam se s najboljom prijateljicom, a poslije sam bila suviše ponosna da priznam da nisam u pravu. U onoj ulici, dok sam bezbrižno šetala, sjetila sam se tate i počela toliko glasno plakati. Toliko me je prolaznika grlilo i tješilo. Neki su me pitali zašto plačem. Kako da im objasnim da mi nedostaje osoba koja je pokraj mene. Kako da im objasnim da mi nedostaje osoba, a ne otac. Na onom semaforu, dok smo čekale zeleno svjetlo, rekla sam da ću odustati od fakulteta. Nikada nisam voljela norme, rokove i lažni autoritet. Dobro, sada sam službeno gotova s isprikama. Sada te želim podsjetiti koliko si bila sretna. Posjetila si sve (gotovo) sve države koje si imala na popisu. Dobro, posjetila si samo tri od onih s popisa, ali, hej, to su toliko predivne uspomene. Sjeti se gospođe koja te zaustavila nasred ulice u Budimpešti i rekla ti koliko si lijepa. Sjeti se djeteta koje ti se nasmiješilo. Moglo se nasmiješiti bilo kojem drugom prolazniku, ali, hej, nasmiješilo se tebi. Sjeti se dvadeset i trećeg rođendana svoje najbolje prijateljice; kako je glazba bila glasna, pića hladna, a noć mlada… Sjeti se one noći kada si se toliko smijala. Ni sada se ne možeš sjetiti razloga, zar ne? Sjeti se one slastičarne koju si otkrila. Sjeti se ljetnih večeri. Sjeti se najdražeg vina koji je bio na popustu. Sjeti se one crne haljine koja je bila prepuna smole. Sjeti se čekanja zore uz gitaru i razgovor. Sjeti se da si imala čovjeka za kojim si bila luda, a ludost je bila uzvraćena. Nadam se da si sada još sretnija. Nadam se da se više toliko ne brineš. Nadam se da ti više ne treba gospođa iz Budimpešte da bi znala koliko si lijepa. Nadam se da sada s ponosom nosiš naočale. Sigurna sam da ti svaka bora predivno stoji jer je samo podsjetnik na mjesto gdje je nekada bio širok osmijeh. Sigurna sam da ti svaki kilogram odlično pristaje jer je za svaku kriva ona slastičarna. Njoj ćemo oprostiti, zar ne? Nadam se da si i dalje u zagrljaju onoga čovjeka. Molim te budi zahvalna i molim te budi mirna.

 

S ljubavlju,

Mlađa ja

 

   

 

 

 

 

 

o nama

Filip Rutić dobitnik je nagrade "Sedmica i Kritična masa" (5. izdanje)

Dobitnik književne nagrade "Sedmica i Kritična masa 2020" za mlade prozaiste je Filip Rutić (1997).
Nagrađena priča ''Riža s kečapom, blagim ili ljutim” ima snažan pečat 2020, a autoru je uspjelo kroz nepretenciozan ton i jedan neobičan odnos dati sliku opće nestabilnosti u eri korone i potresa.
U užem izboru nagrade, osim nagrađenog Rutića, bili su Lucija Švaljek, Iva Hlavač, Luca Kozina, Marina Gudelj, Vid Hribar i Darko Šeparović.
Ovo je bio peti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

intervju

Filip Rutić: Književnost bez novih glasova i perspektiva pretvara se u historiografiju

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Filip je u uži izbor ušao s pričom ''Riža s kečapom, blagim ili ljutim''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednog od trojice muških natjecatelja.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - popis šireg izbora, pred objavu užeg

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade autorice i autore do 35 godina starosti bliži se svome kraju. Ovo je peto izdanje nagrade, utemeljene 2015. godine, koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena. Prva nagrada iznosi 5.000 kuna (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu. Prethodnih su godina nagradu dobile Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj i Mira Petrović.

proza

Marina Gudelj: Ljudi na uglu ulice, pokraj prodavaonice pića

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Marina Gudelj (1988., Split) završila je Hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Radi kao nastavnica Hrvatskog jezika u školi. Prvi književni rad, kratka priča Semafor, šahta, apoteka, birtija objavljena je u Zarezu 2015. godine. Iste je godine osvojila prvu književnu nagradu na portalu KSET-a za priču Kamo idu irske mačke. 2017. godine osvaja prvo mjesto na natječaju Kritične mase za priču Lee. S istom pričom iduće godine sudjeluje na LitLink festivalu u Zagrebu. 2018. godine osvaja treće mjesto s pričom Dulcinea na konjaku na 17. izdanju Festivala europske kratke priče, a krajem iste godine ulazi u uži izbor natječaja Prvi Prozak i Na vrhu jezika s pričom Vještica. 2019. godine osvaja nagradu Prvi Prozak za autore do 35 godina starosti, a objava zbirke priča očekuje se sredinom 2020. godine.

proza

Vid Hribar: Bilješke za preživljavanje

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Vid Hribar (1993., Zagreb) je trenutno na završnoj godini diplomskog studija na odsjeku dramaturgije pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Piše scenarije, drame, poeziju, kratke priče, uz to se bavi komponiranjem i sviranjem klavira u brojnim zagrebačkim bendovima. Na radiju se izvode njegove ''Nule i ništice'' (2017.), radiodrama inspirirana motivima Harmsove istoimene zbirke kratkih priča, drama ''Oskarov san'' (2019.) te ''Od Vlaške do Britanca'' (2019.). Njegova drama ''Tuneli'' prevedena je na makedonski jezik od strane Makedonskog centra ITI, a njegova drama ''404'' objavljena je na portalu drame.hr. Kao kompozitor radi na nizu kazališnih, filmskih, televizijskih te radiodramskih projekata.

proza

Luca Kozina: Grbava plesačica

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Luca Kozina (1990., Split) piše prozu i poeziju. Radovi su joj objavljeni u časopisima: Zarez, Fantom Slobode, Mogućnosti, Republika, u zborniku Rukopisi 43 te na internetu (Zvona i Nari, Književnost Uživo, Kultipraktik, Nema). Dobitnica je nagrade Prozak za 2019. godinu. Piše književne kritike za portal Booksa. Članica je književne grupe NKV.

proza

Petra Bolić: Hans.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Petra Bolić (1992., Varaždinu) studirala je francuski jezik i književnost, kulturološku germanistiku i književno-interkulturalnu južnoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Karl-Franzens Universität u Grazu. Znanstveno polje interesa su joj njemačko-južnoslavenski kulturno-književni transferi i suvremena slovenska proza. U slobodno se vrijeme bavi književnim prevođenjem i književnom kritikom. Vlastitu je kratku prozu do današnjega dana skrivala u ladicama.

proza

Ivana Pintarić: Propuštanje riječi

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana ''Gorimo (ali ne boli više)'' ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja kratke priče pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na portalima kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO koja okuplja mlade pisce različitih književnih afiniteta i usmjerenja, koji zajednički promiču ''mladu'' književnost, sudjeluju na književnim natječajima, festivalima te organiziraju književne susrete i čitanja.

proza

Josip Čekolj: Kokoši ne letiju visoko

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Josip Čekolj (1999., Zabok) student je treće godine kroatistike te etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad je svoje pjesme i kratke priče objavljivao u hrvatskim i regionalnim časopisima i zbornicima poput ''Rukopisa'', ''Alepha'', ''PoZiCe'', zbornika Gornjogradskog književnog festivala, Po(e)zitive i drugih te na portalima Kritična masa, Strane, Poeziju na štrikove, Čovjek-časopis i NEMA. Ovog ljeta izdaje dječju slikovnicu ''Srna i Mak u potrazi za uplašenim mjesecom'' u nakladi Mala zvona. S pjesničkim rukopisom ''Junaci i zmajevi su izumiruće vrste'' ušao je uži krug za nagradu ''Na vrh jezika'' 2019. godine.

proza

Ana Vučić: U Limbu

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ana Vučić (1992., Karlovac) još uvijek pokušava završiti Kroatistiku i Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad su joj objavljene neke pjesme i jedan ulomak u studentskim časopisima i na Kritičnoj masi. Otkad je Jastrebarsko zamijenila Zagrebom piše tek neznatno više. U slobodno vrijeme čita, gleda sport i serije te mašta o obrani diplomskog rada u normalnim okolnostima. Vrhuncem svoje dosadašnje književne karijere smatra sudjelovanje na prvoj Kroeziji u kafiću Luxor.

proza

Ivan Katičić: Klošari

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivan Katičić (1990., Split) objavio je zbirku kratkih priča ''Pet metara bliže zvijezdama'' (Pučko otvoreno učilište Velika Gorica, 2016.). Živi i ne radi u Omišu.

proza

Gabrijel Delić: Orlovski

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Gabrijel Delić (1998., Zagreb) napisao je nekoliko članaka na temu automobilizma objavljenih na jednoj britanskoj web-stranici i poneku kratku priču od kojih je zadnja objavljena u regionalnom natječaju ''Biber'' za 2019. godinu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg