proza

Ana Vučić: U Limbu

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ana Vučić (1992., Karlovac) još uvijek pokušava završiti Kroatistiku i Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad su joj objavljene neke pjesme i jedan ulomak u studentskim časopisima i na Kritičnoj masi. Otkad je Jastrebarsko zamijenila Zagrebom piše tek neznatno više. U slobodno vrijeme čita, gleda sport i serije te mašta o obrani diplomskog rada u normalnim okolnostima. Vrhuncem svoje dosadašnje književne karijere smatra sudjelovanje na prvoj Kroeziji u kafiću Luxor.



 

 U Limbu

 

 

U Limbu vrata wc-a na svojoj donjoj polovici imaju urez koji im omogućava da se otvore do kraja bez udaranja u školjku i odbijanja u glavu. Urez prati oblu liniju najisturenijeg dijela školjke, ali je izveden ružno i neuredno i mnoge su se hulahupke na njemu uništile i mnogi prsti našpranjili. Ali nitko nije mogao osporiti funkcionalnost ureza. Zbog njega nije nužno prekoračiti školjku pridržavajući se za vrata da bi se ušlo u wc, a rupa koja nastane kad se vrata zatvore omogućava osobi koja je unutra da vidi kad se netko približava – tada je dovoljno prekriti ju dlanom da bi se osigurala intima na obostrano zadovoljstvo. O svemu je tome proračunato razmišljala Branka dok se nešto ranije spremala za izlazak iz stana. Važno je imati lak, brz i neometan pristup zahodu kad ideš van s upalom mjehura i snažnom željom za ljekovitim biljnim likerom. Razmišljala je Branka o tome i sada dok je klečala na podu wc-a i povraćala u školjku. Bio je početak lipnja. Svibanj je bio prilično gadan. Svekoliko stanovništvo Zagreba sjećalo ga se mutno, kao kroz neki kolektivni san u kojem je cijelo vrijeme padala kiša; u tom neobičnom balonu ništa se posebno nikome nije dogodilo, dani su bili dugi i čudni i kiša iz stvarnosti ulazila je ljudima u snove. I Branka je u svibnju sanjala vodu, u voću i povrću – ključni je organ njezinog prijatelja Martina bio volovsko srce, njezina omiljena sorta paradajza, iznimno sočna i ukusna, pa ga je pojela, ali Martina je za to boljelo nešto drugo, a ne srce dok je, znala je, sanjao svoje fizički krhke djeve, imenom Anice, a životom redovito Laure, kako drže orošene hladne čaše alkohola s ledom na nekoj idiličnoj plaži gdje more u blagim valovima miluje donje ekstremitete. U svibnju su se svi budili prekriveni znojem koji bi im se hladio na koži čim bi iskliznuli iz kreveta, a zatim su otriježnjeni, opremljeni kišobranima i čizmama kalendarski neprimjerenima i uvredljivima, izlazili u svijet, praveći se da je sve normalno i u najboljem redu i da nisu sanjali kojekakve poremećene, morbidne i shizofrene gluposti.

Ali došao je lipanj, donio komarce i sasvim drugu vrstu znoja; sanjalo se više nije jer se više nije ni spavalo, ljudi su odlazili na posao i nosili se sa stvarnošću, iza sunčanih naočala skrivali su umorne i otečene poglede pune prezira upućene najčešćim ljetnim tramvajskim motivima: širom otvorenim pazusima i stopalima u japankama. Branki je najodvratniji bio onaj pomalo ljepljivi zvuk odvajanja i spajanja stopala i japanki koji ju je sada upozoravao da se netko približava vratima wc-a. Brzo je dlanom prekrila urez i izbacila još nekoliko komadića volovskog srca u školjku.

- Zauzeto! – kurtoazno je doviknula osobi s druge strane pa požurila pustiti vodu i oprati

ruke. Slijepila se uz prljavi zid kako bi mogla povući vrata prema sebi, finim pokretom lijevog kuka zaobišla školjku i graciozno se sudarila sa šljapkačem japanki.

- Eeeeeej, - monstruozno je zaječala – Kaj ti radiš u Limbu?

- A evo, nosim se sa životom…

Sjeli su zajedno za jedan stol i naručili peline dok je Brankina svita gledala s negodovanjem, a šljapkač japankama zaboravljao da mora na wc. Sljedećih petnaestak minuta pričali su o faksu i novostima; Branka je hitrom porukom u whatsapp grupu Čegrtuše umirila strahove prijateljica da će se ponovno spojiti sa šljapkačem; šljapkač je omraženom gestom pripaljivanja Brankine cigarete potpisao sebi presudu i na nekoliko je mobitela koji su ležali na šanku stigla još jedna poruka: LOL fkt ne.

Kad se u Limbu odjednom osjetila negativna promjena energije, Branka je instinktivno okrenula glavu u potrazi za izvorom. Martin. Obučen kao da lipanj ne postoji, kao nagovještaj novog svibnja, u trapericama i neizostavnoj kariranoj košulji, stopala skrivenih u vansicama kako je i primjereno mladoj gospodi. Vidno pripit, skočio je kako bi vršcima prstiju pomilovao desnu od dvije sise na stropu, doljuljao se do Brankinog stola, nasmiješio svojim bademastim očima i rekao:

- Ej.

Čegrtuše za šankom uzbuđeno su uglas zašuštale, a šljapkačevi otkriveni nožni prsti bijesno su se zgrčili. Branka je pokušala nonšalantno upoznati mladiće pa je rukom kojom je mahnula između njih dvojice posula pepeo po piću, prevrnula jednu čašu i naposljetku ispustila cigaretu ravno na još uvijek zgrčene nožne prste. Šljapkač je kriknuo, opsovao i otišao na wc. Branka i Martin ostali su sami.

- Mislim da će opet padati kiša.

Branka ga je gledala kao da ga prvi put vidi. Iskreno bi bilo reći da ga je često tako gledala, kao da je nevjerojatno da se tako nešto uopće može ispred nje nalaziti. Koliko god se trudila, nije mogla smisliti odgovor na tu njegovu izjavu, iako mu je htjela reći mnogo toga, htjela mu je prokleti kišu, htjela je i njega prokleti, a najviše od svega, Branka se u tim trenucima pitala ne bi li morao postojati nekakav zakon koji bi te oslobađao od snova koje sanjaš proljećima dok kiša baš nikako ne odustaje i zar ne bi moralo biti pravedno da su ti prokleti snovi simetrični na obje strane i da on nju isto ponekad

- sanja…

- Kaj?

- Jel ti mene nekad sanjaš?

Bilo je to najhrabrije pitanje koje je ikada ikome postavila. Šteta što ga se sljedećeg dana nije sjećala.

- Da, nekad… Mislim da da… Slabo pamtim snove.

Nasmijao se nekom svom sjećanju i počeo prevrtati orošenu čašu po rukama. Kapljice su mu klizile po nadlanicama. Razgovor im se nakon toga otopio kao kockice leda u pelinkovcu, kao i uvijek. Bilo je vruće i zagušljivo i znoj im je blistao iznad usana. Odlučili su izaći na zrak. Branka je dobacila neodređenu neverbalnu komunikaciju Čegrtušama za šankom koje su cijelo vrijeme pomno pratile razvoj situacije, a zapravo nedostatak istog dok je Martin pokušavao izbrojiti nekoliko novčanica koje je držao u rukama. Bacio ih je na stol, strpao ruke u džepove i upitno pogledao Branku koja je kimnula pa su iskoračili van. Iz smjera FER-a zapuhao je hladan vjetar i zatvorili su oči uživajući u zraku. Prve kapljice već su padale. Zatim, iz vedra metaforičkog neba, nešto se naglo okrenulo u Brankinom želucu.

- Muka mi je. I moram na wc, piša mi se.

- Ja idem doma.

Njegove iznenađujuće replike Branku nisu nikada iznenađivale. Cijelo je njihovo poznanstvo prošlo u Martinovim neočekivanim izjavama i naglim promjenama raspoloženja. Nije ju pitao treba li je otpratiti – njemu se nije dalo, a ona bi se uvrijedila. Kratko ju je zagrlio i odljuljao se dalje bez dodatnih riječi. Branka je ponovno utrčala u wc, promislila o prioritetima i prvo kleknula pred školjku, a tek kasnije na nju sjela. Izmoždena i tužna, dovukla se do šanka i sjela do prijateljica. Ostaci znoja hladili su joj kožu.

- I??? Kaj je bilo? – pitala je najbliža Čegrtuša.

- Kao i uvijek, - nasmiješila se Branka, - baš ništa. U ovom se neobičnom balonu nikome ništa posebno ne događa.

- Zakaj si uvijek tak čudna?

Branka je slegnula ramenima. U Limb je ušetala najnovija u nizu Martinovih Anica, a za sobom je dovukla i njega. Pogledao je Branku. Oko nogu mu se skupljala lokva vode koja mu se cijedila s odjeće. Branka se sjetila paradajza koji su plutali u školjci, i onih koji su već počeli gnjiljeti u njezinom frižideru. Nije izdržala pogled do kraja.

- Evo stvarno ne znam. – zakašnjelo je odgovorila i svesrdno se uključila u šuštanje čegrtuša.

 

 

 

 

 

 

 

 

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' 2020 - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pogledajte tko su sedmero odabranih.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - popis šireg izbora, pred objavu užeg

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade autorice i autore do 35 godina starosti bliži se svome kraju. Ovo je peto izdanje nagrade, utemeljene 2015. godine, koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena. Prva nagrada iznosi 5.000 kuna (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu. Prethodnih su godina nagradu dobile Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj i Mira Petrović.

proza

Marina Gudelj: Ljudi na uglu ulice, pokraj prodavaonice pića

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Marina Gudelj (1988., Split) završila je Hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Radi kao nastavnica Hrvatskog jezika u školi. Prvi književni rad, kratka priča Semafor, šahta, apoteka, birtija objavljena je u Zarezu 2015. godine. Iste je godine osvojila prvu književnu nagradu na portalu KSET-a za priču Kamo idu irske mačke. 2017. godine osvaja prvo mjesto na natječaju Kritične mase za priču Lee. S istom pričom iduće godine sudjeluje na LitLink festivalu u Zagrebu. 2018. godine osvaja treće mjesto s pričom Dulcinea na konjaku na 17. izdanju Festivala europske kratke priče, a krajem iste godine ulazi u uži izbor natječaja Prvi Prozak i Na vrhu jezika s pričom Vještica. 2019. godine osvaja nagradu Prvi Prozak za autore do 35 godina starosti, a objava zbirke priča očekuje se sredinom 2020. godine.

proza

Vid Hribar: Bilješke za preživljavanje

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Vid Hribar (1993., Zagreb) je trenutno na završnoj godini diplomskog studija na odsjeku dramaturgije pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Piše scenarije, drame, poeziju, kratke priče, uz to se bavi komponiranjem i sviranjem klavira u brojnim zagrebačkim bendovima. Na radiju se izvode njegove ''Nule i ništice'' (2017.), radiodrama inspirirana motivima Harmsove istoimene zbirke kratkih priča, drama ''Oskarov san'' (2019.) te ''Od Vlaške do Britanca'' (2019.). Njegova drama ''Tuneli'' prevedena je na makedonski jezik od strane Makedonskog centra ITI, a njegova drama ''404'' objavljena je na portalu drame.hr. Kao kompozitor radi na nizu kazališnih, filmskih, televizijskih te radiodramskih projekata.

proza

Luca Kozina: Grbava plesačica

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Luca Kozina (1990., Split) piše prozu i poeziju. Radovi su joj objavljeni u časopisima: Zarez, Fantom Slobode, Mogućnosti, Republika, u zborniku Rukopisi 43 te na internetu (Zvona i Nari, Književnost Uživo, Kultipraktik, Nema). Dobitnica je nagrade Prozak za 2019. godinu. Piše književne kritike za portal Booksa. Članica je književne grupe NKV.

proza

Petra Bolić: Hans.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Petra Bolić (1992., Varaždinu) studirala je francuski jezik i književnost, kulturološku germanistiku i književno-interkulturalnu južnoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Karl-Franzens Universität u Grazu. Znanstveno polje interesa su joj njemačko-južnoslavenski kulturno-književni transferi i suvremena slovenska proza. U slobodno se vrijeme bavi književnim prevođenjem i književnom kritikom. Vlastitu je kratku prozu do današnjega dana skrivala u ladicama.

proza

Ivana Pintarić: Propuštanje riječi

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana ''Gorimo (ali ne boli više)'' ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja kratke priče pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na portalima kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO koja okuplja mlade pisce različitih književnih afiniteta i usmjerenja, koji zajednički promiču ''mladu'' književnost, sudjeluju na književnim natječajima, festivalima te organiziraju književne susrete i čitanja.

proza

Josip Čekolj: Kokoši ne letiju visoko

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Josip Čekolj (1999., Zabok) student je treće godine kroatistike te etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad je svoje pjesme i kratke priče objavljivao u hrvatskim i regionalnim časopisima i zbornicima poput ''Rukopisa'', ''Alepha'', ''PoZiCe'', zbornika Gornjogradskog književnog festivala, Po(e)zitive i drugih te na portalima Kritična masa, Strane, Poeziju na štrikove, Čovjek-časopis i NEMA. Ovog ljeta izdaje dječju slikovnicu ''Srna i Mak u potrazi za uplašenim mjesecom'' u nakladi Mala zvona. S pjesničkim rukopisom ''Junaci i zmajevi su izumiruće vrste'' ušao je uži krug za nagradu ''Na vrh jezika'' 2019. godine.

proza

Ivan Katičić: Klošari

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivan Katičić (1990., Split) objavio je zbirku kratkih priča ''Pet metara bliže zvijezdama'' (Pučko otvoreno učilište Velika Gorica, 2016.). Živi i ne radi u Omišu.

proza

Gabrijel Delić: Orlovski

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Gabrijel Delić (1998., Zagreb) napisao je nekoliko članaka na temu automobilizma objavljenih na jednoj britanskoj web-stranici i poneku kratku priču od kojih je zadnja objavljena u regionalnom natječaju ''Biber'' za 2019. godinu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg