proza

Ivana Pintarić: Propuštanje riječi

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana ''Gorimo (ali ne boli više)'' ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja kratke priče pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na portalima kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO koja okuplja mlade pisce različitih književnih afiniteta i usmjerenja, koji zajednički promiču ''mladu'' književnost, sudjeluju na književnim natječajima, festivalima te organiziraju književne susrete i čitanja.



 

Propuštanje riječi

 

Jednog se jutra nije probudila. Samo tako. Umrla je. Kažu to kao što kažu bilo koju drugu informaciju. Iznose činjenicu. Vijest. Ne, čak ni to; ne izvještavaju, niti obavještavaju, samo kažu - kažu da nešto kažu, da bi potrošili riječi; kao da ih je previše, ima ih na odmet, u pravo i u krivo vrijeme - uvijek ih je dovoljno, njih jedino nikad ne manjka; iz grla zemlje na sva usta.

Tako je bilo i tog jednog jutra. Kažu, a isto bi bilo i da šute. Jer to što je ona umrla, i što oni kažu da je tako bilo, nikome ne znači ništa. Možda tek poštaru. Ali oni što kažu ne znaju da bi njemu ta vijest mogla značiti nešto drugo, drugačije, više nego njima ili bilo kome drugome. A on je ionako odlučio da neće ništa reći.

Bilo je to prije dvadesetak godina kad su ona, žena sa drugog kata, stan 14, i on, poštar njene zgrade, postali tako, kad je postalo tako, bez riječi. On to kaže samome sebi, drugome se nema kome reći, i tako ostaje sve do danas, sve do evo, ovog jutra. Ovog jutra možda mora promijeniti odluku. Ne, samo će je prilagoditi, malo će popustiti, ali neće ju iznevjeriti. Možda...

Možda će mu izletjeti poneka riječ, ta koja ne smije izaći, kao ni bilo koja druga.

Dolazi joj pred vrata, donosi račune za struju za prethodna tri mjeseca. I novine. Obavezno novine. Postat će njezine, a zatim će biti njegove. Onda će postati njihove. Nasmiješit će joj se kad mu bude otvarala, ali, razumije, to će biti pozdravni smiješak, uljudan, i samo njegov. Smiješak koji joj ništa neće reći, koji inače ne govori, poput nje. Takav je njihov prešutni dogovor.

Mogao bi joj reći kako je vani. Priopćiti joj da je Manda s petog kata nabavila psa. Više ne laje na njega kada dođe. Ipak, za svaki slučaj čuva par lijepih riječi za njega. Mogao bi je obavijestiti o promjeni računanja vremena. Ona sigurno nije naštimala sat da joj vrijeme ide isto kao i njemu, ili Mandi, ili onima o kojima čita u novinama.

On ne zna da li je njoj išta od ovog što bi joj mogao, a neće reći, važno. Zna samo da želi novine. Oboje to žele.

Ovaj put pred njenim vratima predugo čeka. Morat će to učiniti. Ona ga na to svojom tišinom nagovara. Mora nešto reći.

 „Ja sam.“ Te su riječi relativno neopasne, ne mogu im gotovo ništa. A onda izgovori i ono.

Njeno ime.

Protreseno kucanjima po vratima, u njegovim ušima zvuči novo. Kao da je nikad nije tako zvao. U snu bi, naprotiv, zvučalo poznato, isto, kao da je odgovor na sva pitanja, kao da njime započinju i završavaju svi razgovori i svaka rasprava.

Sasvim očekivano, nije se javila. Ona se odaziva samo onda kad ju on ne zove.

...Onog jutra, dvadesetak godina unatrag, zamolio ju je da mu sačuva novine kada ih bude pročitala. Donosio joj ih je jednom tjedno, ponedjeljkom, za sve dane prethodnog tjedna. Nisu se tako dogovorili, jednostavno je tako bilo.

Ne sjeća se kako je počelo, kako ju je zamolio, je li bilo uopće nekih riječi, izgovorenih ili samo onih prešućenih. Možda ga je vidjela kako na izlazu iz zgrade sprema novine u džep jakne pa je zaključila da mu iz nekog razloga dobro dođu. Možda je smatrala da bi ih on trebao uzeti, da ih se ne bi smjelo baciti, uludo potrošiti riječi. Netko se trudio sabrati ih, ove su novine herbarij dragocjenih i rijekih vrsta mrtvih, a očuvanih riječi. Novine su njima siguran dom, u njima su se rodile, tu im je kolijevka i grob istovremeno. Da, sigurno je bilo tako. Kada pročita novine, neće ih baciti, oboje su tako mislili iako nisu ništa rekli. Kada bi joj donio svježe novine, pokupio bi one od prošlog tjedna. Tako je bilo. Odonda su ponedjeljkom razmjenjivali samo takve riječi.

„Otvorite.“

Nije bio sakupljač novinskog papira. Nisu ga zanimale vijesti. Nisu mu bile važne čak ni riječi. Samo je htio nešto što je netom bilo njeno, kod nje, a bilo je zato što joj je on to dao. Ta vrsta transakcije vezala ih je, pa makar preko posrednika – hrpe papira. Daj mi da ti mogu dati. Negdje između redova, znao je, bili su njeni prsti.

Ona ne bi ništa govorila. Samo bi mu dodala novine u ruke i uzela iz njegovih nove koje će mu sljedeći tjedan opet vratiti, ili pokloniti, teško je bilo reći.

Nisu se dotaknuli.

Jer, moglo bi se desiti da novine popuste pod težinom tog susreta, i raspadnu se, slome vijesti; kad prsti progovore bilo bi to kobno za riječi; prosule bi se. Ovako, svako na svome kraju novinskog papira bio je siguran; dok bi si pružali riječi, okrznuli bi mogućnost da ih slome, ili da ih spase. S njima ovakvim nedodirnutima, još su imale šansu. Malo crne boje ostalo bi na jagodicama, novine su skupljale njihove dodire. Vijesti zaražene onim što se ne može dohvatiti.

„D..donio sam..“

Kažu da je inače bila razgovorljiva. Manda kaže da je voljela čaj od koprive. Kako je mogla znati išta o toj ljubavi, ne pitaju se. Ne kažu to dok ju iznose van. Ne trude se uzeti nosila. Lagana je. Ponijet će je usput kada budu išli dalje. Vrata su razvaljena. Kroz ključanicu brave više se ne vidi u njen svijet.

S njime nije nikada prozborila. Možda mu je zato neobično njeno ime izgovoriti naglas, jer to nije nikad učinio. Da, nije ju morao dozivati, nije trebao ni pokucati na vrata. Sada sve to čini po prvi puta, sve je novo. I nije kako treba.

„?!!???..M..“

Drugih jutara samo bi došao. I ona bi samo došla. Svako na svojoj strani vrata, ponekad bi se netko našao i na pravoj strani, vojnici na bojnom polju, ne znaju protiv čega se bore, samo protiv šutnje, najtišeg neprijatelja. A onda bi se ona pomaknula, nekako svečano, stvaralački, ne dirajući šutnju, da ne prsne, da ih ne raznese. Ponedjeljkom je uvijek stvarala prostor za propuštanje riječi, onih što su zgurane na listove papira, kao da znaju da se moraju stisnuti jer nema se gdje ni kamo, neće se uspjeti provući kroz ušicu; od njega do nje tako je malo slobodnog mjesta, ne stane ni ono između. Riječi se naprosto moraju svesti na jedno slovo, ili točku, znak, bez razmaka. Razmak je vani, izvan njih, razmak je od njega do nje, tuda su propješačile sve riječi svih tih godina. On ih je pokupio i pohranio, par njih možda je ostalo na otiraču, da se ne posklizne, ostavlja ih da ga uspore, da se ne zanese, da ne poželi da uđe. Druge vadi po potrebi, po logici i bez nje. Takve su najbolje.

„Molim vas...“

Jednog se jutra nije probudila. Umrla je. Kažu, ma i bolje da kažu sad nego da kasnije govore nešto što više nije. A kada je to točno bilo, ne kažu. A moglo je biti jedino tada kad nisu imali više ništa za reći.

Umrla je.

Možda je umrla zbog riječi. Ili od njih. Od onih koje je odbijala reći. Od onih koje su ostale u razmaku poluotvorenih vrata, zaglavljene u onoj šutnji, sve one koje su bile i koje su se bojale biti.

Riječi koje se nisu dale od nje, koje nisu stigle do njega, i koje se nisu dale od njih.

Najviše ponedjeljkom.

 

 

 

 

 

  

 

 

proza

Ivan Tomašić: Smrt kralja Sebastijana (ulomak iz romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivan Tomašić (1991.) diplomirao je portugalski jezik i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Stalni kritičar portala booksa.hr od 2015. Prikaze i recenzije objavljivao i na drugim hrvatskim i regionalnim portalima. Kao novinar surađuje na emisiji Prvog programa hrvatskog radija ''Kutija slova''. Uredio nekoliko romana.

proza

Petra Bolić: Hans.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Petra Bolić (1992., Varaždinu) studirala je francuski jezik i književnost, kulturološku germanistiku i književno-interkulturalnu južnoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Karl-Franzens Universität u Grazu. Znanstveno polje interesa su joj njemačko-južnoslavenski kulturno-književni transferi i suvremena slovenska proza. U slobodno se vrijeme bavi književnim prevođenjem i književnom kritikom. Vlastitu je kratku prozu do današnjega dana skrivala u ladicama.

proza

Emma Mihalić: Nova žar-ptica

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Emma Mihalić (1999., Zagreb) studira pedagogiju na Filozofskom fakultetu. Piše prozu i poeziju, ali do sada ništa nije objavljivala. Bavi se i crtanjem. Jedna je od pobjednica na natječaju za kratku horor priču na engleskom jeziku Srednje škole Ivan Švear, i nekoliko se puta natjecala na LiDraNo-u, jednom završivši nominacijom za državnu razinu (s pjesmom ''Podstanar''). Planira se baviti pisanjem i ovo je njen prvi završeni prozni rad na hrvatskom jeziku. Inače piše i na engleskom jeziku.

proza

Josip Čekolj: Kokoši ne letiju visoko

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Josip Čekolj (1999., Zabok) student je treće godine kroatistike te etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad je svoje pjesme i kratke priče objavljivao u hrvatskim i regionalnim časopisima i zbornicima poput ''Rukopisa'', ''Alepha'', ''PoZiCe'', zbornika Gornjogradskog književnog festivala, Po(e)zitive i drugih te na portalima Kritična masa, Strane, Poeziju na štrikove, Čovjek-časopis i NEMA. Ovog ljeta izdaje dječju slikovnicu ''Srna i Mak u potrazi za uplašenim mjesecom'' u nakladi Mala zvona. S pjesničkim rukopisom ''Junaci i zmajevi su izumiruće vrste'' ušao je uži krug za nagradu ''Na vrh jezika'' 2019. godine.

proza

Ana Vučić: U Limbu

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ana Vučić (1992., Karlovac) još uvijek pokušava završiti Kroatistiku i Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad su joj objavljene neke pjesme i jedan ulomak u studentskim časopisima i na Kritičnoj masi. Otkad je Jastrebarsko zamijenila Zagrebom piše tek neznatno više. U slobodno vrijeme čita, gleda sport i serije te mašta o obrani diplomskog rada u normalnim okolnostima. Vrhuncem svoje dosadašnje književne karijere smatra sudjelovanje na prvoj Kroeziji u kafiću Luxor.

proza

Ivan Katičić: Klošari

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivan Katičić (1990., Split) objavio je zbirku kratkih priča ''Pet metara bliže zvijezdama'' (Pučko otvoreno učilište Velika Gorica, 2016.). Živi i ne radi u Omišu.

proza

Deni Baleta: Make Empathy Great Again!; Pismo starijoj sebi

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Deni Baleta (1998., Split) studira hrvatski jezik i filozofiju u Splitu.

proza

Iva Hlavač: Nakaze

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Iva Hlavač (1986., Osijek) do sada je objavljivala kratke priče i pjesme u zbornicima. Objavila je dvije zbirke kratkih priča: ''I obični ljudi imaju snove'' (MH, Osijek, 2009.) i ''Svi smo dobro'' (Profil, Periskop, 2016.) za koju je dobila stimulacija Ministarstva kulture za najbolja ostvarenja na području književnog stvaralaštva u 2016. godini. Trenutno živi i radi u Valpovu.

proza

Gabrijel Delić: Orlovski

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Gabrijel Delić (1998., Zagreb) napisao je nekoliko članaka na temu automobilizma objavljenih na jednoj britanskoj web-stranici i poneku kratku priču od kojih je zadnja objavljena u regionalnom natječaju ''Biber'' za 2019. godinu.

proza

Antonija Jolić: Mažuran

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Antonija Jolić (1992., Split) odrasla je u malom mjestu Gradac pokraj Drniša, a trenutno živi u Šibeniku. Sa šesnaest godina izdala je zbirku pjesama „Oči boje lješnjaka“, dok je ljubav prema kratkoj priči razvila kasnije. Trenutačno studira na Pravnom fakultetu u Splitu i radi, a slobodno vrijeme provodi slikajući.

o nama

Nagrada Sedmica i Kritična masa 2019. za Miru Petrović

Pobjednica ovogodišnje nagrade "Sedmica i Kritična masa" za mlade prozne autore je Mira Petrović (1989.) iz Splita.
U užem izboru Nagrade za 2019. bili su: Leonarda Bosilj, Iva Hlavač, Toni Juričić, Maja Klarić, Dinko Kreho, Mira Petrović i Iva Sopka.
Ovo je bio četvrti natječaj koji raspisuje Kritična masa, a nagradu sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).
U žiriju nagrade Sedmica i Kritična masa bili su - Viktorija Božina, Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - DOBITNICA NAGRADE 2019

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Dinko Kreho: Zoja

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Počinjemo s objavom radova koji su ušli u širi izbor... Dinko Kreho (Sarajevo, 1986.) diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez, te suradnik na projektu Alternativna književna tumačenja (AKT). Autor je knjiga poezije Ravno sa pokretne trake (2006.) i Zapažanja o anđelima (2009.), kao i koautor (s Darijem Bevandom) radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013.). Književnu kritiku, esejistiku i poeziju u novije vrijeme objavljuje u tjedniku Novosti, na portalima Booksa i Proletter, te u književnom dvomjesečniku Polja. Živi u Zagrebu.

proza

Leonarda Bosilj: Ptice ne lete

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Leonarda Bosilj (2000., Varaždin) studira psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom srednje škole sudjelovala je na literarnim natječajima (LiDraNo, Gjalski za učenike srednjih škola), a ovo je prvi put da šalje svoj rad na neki javni natječaj.

proza

Toni Juričić: Con calma

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Toni Juričić (1990., Labin) diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u književnim časopisima Fantom Slobode, UBIQ, Zarez i u zbirkama spekulativne fikcije Transreali, Sfumato i Futur Crni. Režirao je kratkometražne filmove (Momentum Mortem, Preludij Sumanutosti, Rosinette) i spotove za glazbene skupine NLV, Barbari, BluVinil, Nellcote i dr. Osnivač je i predsjednik udruge Notturno za produkciju i promicanje audio-vizualne djelatnosti. Pokretač je i producent projekata [noir.am sessions] i [noir.am storytellers] čiji je cilj promoviranje nezavisne glazbene i književne scene. Režirao je monodramu Sv. Absinthia. Dobitnik je nagrade "Slavko Kolar" Hrvatskog Sabora Kulture za prozno stvaralaštvo mladih autora. Trenutno je na doktorskom studiju u sklopu Sveučilišta u Durhamu.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Iva Hlavač: Humoreske o ženama koje se ne smiju

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Hlavač (1986., Osijek) diplomirala je na pravnom fakultetu u Osijeku. Objavila je dvije zbirke kratkih priča; „I obični ljudi imaju snove“ (2009.) izašla je u sklopu natječaja Matice hrvatske Osijek za osvojeno prvo mjesto, a „Svi smo dobro“ u izdanju Profila (biblioteka Periskop) 2016. godine te je, između ostaloga, dobila stimulaciju Ministarstva kultur za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016. Živi u Valpovu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg