proza

Petra Bolić: Hans.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Petra Bolić (1992., Varaždinu) studirala je francuski jezik i književnost, kulturološku germanistiku i književno-interkulturalnu južnoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Karl-Franzens Universität u Grazu. Znanstveno polje interesa su joj njemačko-južnoslavenski kulturno-književni transferi i suvremena slovenska proza. U slobodno se vrijeme bavi književnim prevođenjem i književnom kritikom. Vlastitu je kratku prozu do današnjega dana skrivala u ladicama.



 

Hans.

Jedan od njih.

Jedan od tih čudovišta istoga imena kako ih je nazvala Ingeborg Bachmann.

 

 

Ovaj je Hans volio cvijeće. Dobro, volio je možda prejaka riječ jer Hans nikada ne bi priznao da nešto voli, a niti to pokazao. Radije bi suhih ustiju do kraja života puzao pustinjom i trljao ranjena koljena o vreli pijesak, nego potvrdio postojanje ikakvih emocija u svome biću. Ali da, moglo bi se to nazvati afinitetom ili usputnim hobijem. Dakle, Hans se bavio cvijećem iz hobija. Radi razbibrige. Naravno, u slučaju da bi bi naišao na cvijet vrijedan milijune, možda to više i ne bi činio iz hobija. Hansu je sam profit kao takav već niz godina jedino što ga u životu ispunjava. Posao koji svakodnevno odrađuje mu se ionako sviđa samo zbog dobre zarade. Dodatne nule na računu ili već i sama pomisao na njih jedino su na što drka prije spavanja.

U stanu je imao orhideju. Krhku, ali je znao točno koliko pažnje, hrane i vode treba. Davao joj je baš taj minimum da preživi, a njoj je to ipak bilo sasvim dovoljno da raste, pupa, cvjeta i duboko se ukorijeni u jeftini pitar. Znao je Hans i kada joj je taj pitar postao premalen i da je vrijeme da je presadi, ali ta ga je pomisao gušila. Potajno je zapravo osjećao naklonost prema poljskome cvijeću. Uživao je u pogledu na divlje maslačke koji bi se samostalno održavali na životu, makar i uz prljavu cestu ili u pukotini asfalta. Nije im trebalo ni vode ni hrane. Ni zabiti kolac da uspravnije rastu. Pobogu, pa čak su se i za razmnožavanje sami pobrinuli. No i tratinčice, jaglaci i koprive bili su mu sjajniji i ljepši od one potrebite orhideje na podu jednosobnoga stana.

Sve bi više vremena provodio u prirodi promatrajući čas ove, čas one. U stanu bi pak sve češće nehotice pri odlasku na posao ostavljao spuštene rolete, zaboravljao zaliti orhideju. Prestao ju je gledati sve do kišnoga dana kada je bio primoran ostati zarobljen u stanu. Tada je napokon shvatio. Gušila ga je i sama njena prisutnost i to maleno mjesto koje se usudila zauzeti. Znao je da nije kupio veći pitar ni pripremio zemlju za presađivanje. Nije mogao drugačije, morao ju je gurnuti u najmračniji kutak sobe da je ne gleda i da ga ne progoni ta odvratna obaveza. Nogom ju je zabio tamo, nije se htio saginjati da je podigne i slučajno uprlja ruke. Već se bilo nakupilo previše prašine. I čim ju je prestao gledati, zaista je polako i zaboravio na nju. U sljedećim je šetnjama sve više i potpuno nesputano uživao u divljem cvijeću, vršcima prstiju bezbrižno prolazio kroz travu, osjećao gotovo strahopoštovanje prema toj snazi, otpornosti i čvrstoći samonikloga bilja.

Ona orhideja se još neko vrijeme ponosno održavala na životu. Nekim čudom je i dalje disala. Iako zaista jest izgubila i sjaj i boju. I pognula se unatoč kolcu za koji je bila privezana, a špage koje je Hans onomad toliko brižno zavezao oko tada joj nježne stabljike sada su se u nju urezale i prelamale je na tri mjesta. Nije se sušila, polako je trunula. Primijetio ju je takvu požutjelu u kutu kada je mijenjao zavjese, a radio je to jednom godišnje. Gadio mu se pogled na to uništeno biće, ruglo i sramotu. Mislio je u sebi kako ne zaslužuje ovo mjesto, ako već ne može sama opstati. A sve joj je dao. Nekom čvrstom i ponosnom maslačku ne bi bio potreban čak ni pitar.

Bacio je na nju onu prljavu zavjesu i mirno objesio čistu. Tek za nekoliko dana je iz kuta podigao staru zavjesu, stavio je na pranje, a orhideju bacio u kompost. Pa ipak u Beču svi drže do odvajanja otpada.

 

A pitar? Pitar još i sada koristi kao pepeljaru. Vikendom odlazi u prirodu i neobavezno uživa u maslačcima. 

 

 

 

 

 

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' 2020 - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pogledajte tko su sedmero odabranih.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - popis šireg izbora, pred objavu užeg

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade autorice i autore do 35 godina starosti bliži se svome kraju. Ovo je peto izdanje nagrade, utemeljene 2015. godine, koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena. Prva nagrada iznosi 5.000 kuna (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu. Prethodnih su godina nagradu dobile Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj i Mira Petrović.

proza

Marina Gudelj: Ljudi na uglu ulice, pokraj prodavaonice pića

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Marina Gudelj (1988., Split) završila je Hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Radi kao nastavnica Hrvatskog jezika u školi. Prvi književni rad, kratka priča Semafor, šahta, apoteka, birtija objavljena je u Zarezu 2015. godine. Iste je godine osvojila prvu književnu nagradu na portalu KSET-a za priču Kamo idu irske mačke. 2017. godine osvaja prvo mjesto na natječaju Kritične mase za priču Lee. S istom pričom iduće godine sudjeluje na LitLink festivalu u Zagrebu. 2018. godine osvaja treće mjesto s pričom Dulcinea na konjaku na 17. izdanju Festivala europske kratke priče, a krajem iste godine ulazi u uži izbor natječaja Prvi Prozak i Na vrhu jezika s pričom Vještica. 2019. godine osvaja nagradu Prvi Prozak za autore do 35 godina starosti, a objava zbirke priča očekuje se sredinom 2020. godine.

proza

Vid Hribar: Bilješke za preživljavanje

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Vid Hribar (1993., Zagreb) je trenutno na završnoj godini diplomskog studija na odsjeku dramaturgije pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Piše scenarije, drame, poeziju, kratke priče, uz to se bavi komponiranjem i sviranjem klavira u brojnim zagrebačkim bendovima. Na radiju se izvode njegove ''Nule i ništice'' (2017.), radiodrama inspirirana motivima Harmsove istoimene zbirke kratkih priča, drama ''Oskarov san'' (2019.) te ''Od Vlaške do Britanca'' (2019.). Njegova drama ''Tuneli'' prevedena je na makedonski jezik od strane Makedonskog centra ITI, a njegova drama ''404'' objavljena je na portalu drame.hr. Kao kompozitor radi na nizu kazališnih, filmskih, televizijskih te radiodramskih projekata.

proza

Luca Kozina: Grbava plesačica

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Luca Kozina (1990., Split) piše prozu i poeziju. Radovi su joj objavljeni u časopisima: Zarez, Fantom Slobode, Mogućnosti, Republika, u zborniku Rukopisi 43 te na internetu (Zvona i Nari, Književnost Uživo, Kultipraktik, Nema). Dobitnica je nagrade Prozak za 2019. godinu. Piše književne kritike za portal Booksa. Članica je književne grupe NKV.

proza

Ivana Pintarić: Propuštanje riječi

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana ''Gorimo (ali ne boli više)'' ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja kratke priče pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na portalima kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO koja okuplja mlade pisce različitih književnih afiniteta i usmjerenja, koji zajednički promiču ''mladu'' književnost, sudjeluju na književnim natječajima, festivalima te organiziraju književne susrete i čitanja.

proza

Josip Čekolj: Kokoši ne letiju visoko

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Josip Čekolj (1999., Zabok) student je treće godine kroatistike te etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad je svoje pjesme i kratke priče objavljivao u hrvatskim i regionalnim časopisima i zbornicima poput ''Rukopisa'', ''Alepha'', ''PoZiCe'', zbornika Gornjogradskog književnog festivala, Po(e)zitive i drugih te na portalima Kritična masa, Strane, Poeziju na štrikove, Čovjek-časopis i NEMA. Ovog ljeta izdaje dječju slikovnicu ''Srna i Mak u potrazi za uplašenim mjesecom'' u nakladi Mala zvona. S pjesničkim rukopisom ''Junaci i zmajevi su izumiruće vrste'' ušao je uži krug za nagradu ''Na vrh jezika'' 2019. godine.

proza

Ana Vučić: U Limbu

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ana Vučić (1992., Karlovac) još uvijek pokušava završiti Kroatistiku i Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad su joj objavljene neke pjesme i jedan ulomak u studentskim časopisima i na Kritičnoj masi. Otkad je Jastrebarsko zamijenila Zagrebom piše tek neznatno više. U slobodno vrijeme čita, gleda sport i serije te mašta o obrani diplomskog rada u normalnim okolnostima. Vrhuncem svoje dosadašnje književne karijere smatra sudjelovanje na prvoj Kroeziji u kafiću Luxor.

proza

Ivan Katičić: Klošari

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivan Katičić (1990., Split) objavio je zbirku kratkih priča ''Pet metara bliže zvijezdama'' (Pučko otvoreno učilište Velika Gorica, 2016.). Živi i ne radi u Omišu.

proza

Gabrijel Delić: Orlovski

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Gabrijel Delić (1998., Zagreb) napisao je nekoliko članaka na temu automobilizma objavljenih na jednoj britanskoj web-stranici i poneku kratku priču od kojih je zadnja objavljena u regionalnom natječaju ''Biber'' za 2019. godinu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg