proza

Marija Katalinić: Bajka o Kluciji

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Marija Katalinić (1988.) diplomirala je kroatistiku i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

 Bajka o Kluciji

Jednom davno, u daleka doba, prije ekonomske krize 2008., u kraljevstvu koje to nije, živjela je jedna djevojka. Nazvat ćemo je Klucija. Kraljevstvo koje to nije nalazilo se u močvaretini. Na čvrstom muljevitom tlu se gradio vrtić iz Europskih fondova za obnovu i razvoj, mada je većina stanovnika rođena za vrijeme kralja.  Kraljevstvo koje to nije je imalo 400 godina, 300 stanovnika i 3 očerupane patke.

Muškarcima je bio cilj da si kupe polovni traktor ili automobil. Ženama je bio cilj da se udaju.

Klucija se htjela školovati. Imala je veću šansu da ju udari grom, da bude na začelju stranačke liste ili da završi kao natjecateljica u emisiji Ljubav je na selu.

Poslije silnih muka po Mateju jer je trebalo i učiti i raditi, dobila je titulu profesora. Nastavila je raditi ambiciozne poslove, poput skladištarenja.

Bilo je dobrih i loših dana u skladištu hrane pred istekom roka uporabe. Dobrim danima bi se kupci međusobno tukli štakama i kolicima za guranje zbog jednog pudinga na sniženju preko kojeg je viličar prešao. Dobrim danima bi kupci gurnuli u hlače dvije, a ne osamnaest salama. Dobrim danima poslovođa ne bi na kameri gledao u stražnjice radnica dok guraju kolica od 270 ili 450 kilograma, kao da rade na gradilištu piramida. Lošim danima bi kupci radnicama htjeli skalpelom iskopati oko za suvenir. Lošim danima bi radnice trebale davati izjave policiji da nitko od njihovih poznanika i rodbine nije ukrao čokoladu otopljenu na suncu da je proda na Hreliću. Lošim danima vlasnik nije priznavao oštećenje tetiva, pluća i leđa jer se oni mogu regenerirati na njegovu molbu, želju i zapovijed. 

Dok je Klucija tako nadničarila, prijatelji i poznanici su je pitali može li naći tamo neke veze, poslovne i tako. Mogla je. S miševima. I trulim tikvama. Jedini put da su miševi nekome pomogli, a da je ta osoba bila poznata po imenu kao Cher, Madonna ili Adele, bila je Pepeljuga.

Samo, i da bi se došlo do miševa, bila je potrebna preporuka izvjesne vile. Zvat ćemo je Kuma. Nitko pouzdano nije znao koliko ima godina i čime se bavi, čak nije bila prisutna na društvenim mrežama.  Radila je navodno nešto u općini, no nitko ju nikada nije vidio na radnom mjestu, samo na moru, skijanju i po raznim društvenim događanjima. 

Ta preporuka je otpala pa se Klucija obratila glavnom štakoru. Njegova tvrtka je outsourcala stoku sitnog zuba preko privatnih agencija za zapošljavanje. Štakor je volio liker i čokoladne bombone. Tražio je da se povremeno pričuvaju njegova djeca i malo s njima riješe zadaće. Imao je tri legla. U prvom je imao 10-ero djece, u drugom 12-ero, i to samo za prvi kvartal. Odabranica broj 3 je već bila u privatnoj klinici za čuvanje trudnoće. 

Klucija se zatim obratila za pomoć jednom od nižerangiranih miševa. Rekli su joj da natječaj za bal nije direktno njoj namijenjen. Pepeljuga je rođakinja jednog od njegovih poznanika. Zaposlio mu je ženu, konačno ga prijavio na pola radnog vremena na minimalac da malo glumi konja. Zaposlio mu je i dva sina, sad je djed. Treba mu za unuke, za obnovu apartmana na moru, zna li Klucija kako mu je teško, puno gladnih usta. Razumije ona to sve, ode do psa ispred skladišta koji glumi kočijaša. Kaže da je dobio poticaj za samozapošljavanje, nekad je radio kao inžinjer strojarstva u brodogradilištu, no sad je tehnološki višak, djeca mu završavaju faks, razumije to Klucija sve.

Dok se vratila u skladište, ugledala je dobro poznatu mušteriju koja si je gurala smrznutu piletinu u hlače. Vratio ju je nazad jer mu je bilo previše hladno. Prilikom mirnog tjeranja van, rekao joj je: “Da ste učili, ne biste ovdje završili.”

Klucija je pogledala na sat. Čim otkuca ponoć, sve će ih prijaviti inspekcijama.