NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Marija Katalinić (1988.) diplomirala je kroatistiku i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Bajka o Kluciji
Jednom davno, u daleka doba, prije ekonomske krize 2008., u kraljevstvu koje to nije, živjela je jedna djevojka. Nazvat ćemo je Klucija. Kraljevstvo koje to nije nalazilo se u močvaretini. Na čvrstom muljevitom tlu se gradio vrtić iz Europskih fondova za obnovu i razvoj, mada je većina stanovnika rođena za vrijeme kralja. Kraljevstvo koje to nije je imalo 400 godina, 300 stanovnika i 3 očerupane patke.
Muškarcima je bio cilj da si kupe polovni traktor ili automobil. Ženama je bio cilj da se udaju.
Klucija se htjela školovati. Imala je veću šansu da ju udari grom, da bude na začelju stranačke liste ili da završi kao natjecateljica u emisiji Ljubav je na selu.
Poslije silnih muka po Mateju jer je trebalo i učiti i raditi, dobila je titulu profesora. Nastavila je raditi ambiciozne poslove, poput skladištarenja.
Bilo je dobrih i loših dana u skladištu hrane pred istekom roka uporabe. Dobrim danima bi se kupci međusobno tukli štakama i kolicima za guranje zbog jednog pudinga na sniženju preko kojeg je viličar prešao. Dobrim danima bi kupci gurnuli u hlače dvije, a ne osamnaest salama. Dobrim danima poslovođa ne bi na kameri gledao u stražnjice radnica dok guraju kolica od 270 ili 450 kilograma, kao da rade na gradilištu piramida. Lošim danima bi kupci radnicama htjeli skalpelom iskopati oko za suvenir. Lošim danima bi radnice trebale davati izjave policiji da nitko od njihovih poznanika i rodbine nije ukrao čokoladu otopljenu na suncu da je proda na Hreliću. Lošim danima vlasnik nije priznavao oštećenje tetiva, pluća i leđa jer se oni mogu regenerirati na njegovu molbu, želju i zapovijed.
Dok je Klucija tako nadničarila, prijatelji i poznanici su je pitali može li naći tamo neke veze, poslovne i tako. Mogla je. S miševima. I trulim tikvama. Jedini put da su miševi nekome pomogli, a da je ta osoba bila poznata po imenu kao Cher, Madonna ili Adele, bila je Pepeljuga.
Samo, i da bi se došlo do miševa, bila je potrebna preporuka izvjesne vile. Zvat ćemo je Kuma. Nitko pouzdano nije znao koliko ima godina i čime se bavi, čak nije bila prisutna na društvenim mrežama. Radila je navodno nešto u općini, no nitko ju nikada nije vidio na radnom mjestu, samo na moru, skijanju i po raznim društvenim događanjima.
Ta preporuka je otpala pa se Klucija obratila glavnom štakoru. Njegova tvrtka je outsourcala stoku sitnog zuba preko privatnih agencija za zapošljavanje. Štakor je volio liker i čokoladne bombone. Tražio je da se povremeno pričuvaju njegova djeca i malo s njima riješe zadaće. Imao je tri legla. U prvom je imao 10-ero djece, u drugom 12-ero, i to samo za prvi kvartal. Odabranica broj 3 je već bila u privatnoj klinici za čuvanje trudnoće.
Klucija se zatim obratila za pomoć jednom od nižerangiranih miševa. Rekli su joj da natječaj za bal nije direktno njoj namijenjen. Pepeljuga je rođakinja jednog od njegovih poznanika. Zaposlio mu je ženu, konačno ga prijavio na pola radnog vremena na minimalac da malo glumi konja. Zaposlio mu je i dva sina, sad je djed. Treba mu za unuke, za obnovu apartmana na moru, zna li Klucija kako mu je teško, puno gladnih usta. Razumije ona to sve, ode do psa ispred skladišta koji glumi kočijaša. Kaže da je dobio poticaj za samozapošljavanje, nekad je radio kao inžinjer strojarstva u brodogradilištu, no sad je tehnološki višak, djeca mu završavaju faks, razumije to Klucija sve.
Dok se vratila u skladište, ugledala je dobro poznatu mušteriju koja si je gurala smrznutu piletinu u hlače. Vratio ju je nazad jer mu je bilo previše hladno. Prilikom mirnog tjeranja van, rekao joj je: “Da ste učili, ne biste ovdje završili.”
Klucija je pogledala na sat. Čim otkuca ponoć, sve će ih prijaviti inspekcijama.
Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.