proza

Neno Štajdohar: Enoh (ulomci iz romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Neno Štajdohar (1985., Sisak) objavio je poetske radove u književnom časopisu Black Magnolias Literary Journal. Njegovi radovi se mogu pronaći na internetu, na EBSCO information services. Na natječaj se prijavio s ulomcima iz romana ''Enoh'' koji čeka svog izdavača.



 

ENOH

 

PREDGOVOR

 

Neprekidni dah vjetra njihao je prekrasnu zelenu travu u gorskoj dolini. Zlatno sunce obojilo je krivudave linije drveća uz riječne nizine, a ptice i životinje osjetile su kako se u njima budi duh života, uživajući u onome što životinje znaju najbolje.

Visoko gore na grebenu te doline sjedilo i stražarilo je krilato biće, na prvu poput kakve ptice grabljivice, ali kada mu se približimo shvaćamo da je to nešto posve drugo. Čovjek-ptica reklo bi se, ali ne, to je Nefil, pradavna rasa iz mitoloških priča, sada živa i stvarna, odjevena u bijelu halju sa zlatnim plaštem, ogromnim orlovskim krilima na leđima s bijelim perjem, visoko i skladno tijelo nalik ljudskom bez ikakve dlake i pera,sa šakama i stopalima poput ptičjih kandži. Lice i glava su golobradi i bez kose s ljudskim ustima i nosom, a konstrukcija glave i oblik očiju gotovo kao u sove. Moćno, snažno i misteriozno biće. Oštri pogled ovog bića daleko je sezao, ali te oči su kao bez života, bez zjenice u oku, kao da oka nema, samo bijelo, bez ikakve boje. No te oči ipak mogu vidjeti bolje od čovjeka i bilo koje životinje, prema daljinama, prema horizontu, prema velikom šatorskom naselju koje se protezalo u nedogled. Nefil je gledao još dalje, stotine kilometara daleko. Reklo bi se da je njegov oštar vid njegovo glavno sredstvo preživljavanja u ovoj divljini, u ovoj uzvišenoj prirodi s milijardama divljih stvorova. No, on je samo svjedok baštine stare milijunima godina. Tihi pisar prošlosti koji razmišlja o budućnosti, ali i budućnost je poput prirode neukrotiva i protezala se u daljinu, sve dalje i dalje, u daljinama u kojima se naslućivala tragedija. I upravo taj trenutak ispunjen je veličanstvenošću, divljeg života pod otvorenim nebom, a on poput stvoriteljeva glasnika iznad krajolika u miru i spokoju drži stražu nad svime. Čuva to dragocjeno blago. Odjednom, poput munje Nefil se bacio s grebena u zrak. Padajući sve brže i niže, otvorio je svoja snažna krila odmah iznad skupine dlakavih stvorenja, jednako misterioznih i veličanstvenih poput njega. Meh-Teh, čovjekoliko stvorenje nalik gorili i inteligentno poput čovjeka, hoda na dvije noge i koristi se primitivnim oružjem i oruđem. I upravo na tome mjestu unutar skupine ovih divljih primata događala se borba za prevlast u plemenu.

 

-----

 

Stari vođa plemena, gorostasan, smeđ i čupav, nije bogme ljepotan, ali je veličanstven. Nisko je držao glavu, obraslu dugačkom čupavom dlakom gotovo skrivajući opasne očnjake iz kojih je dopiralo prigušeno režanje, zbog drskosti mladog suparnika koji mu se usudio suprotstaviti. Mnoge je borbe i bitke preživio ovaj stari vladar šuma. Toliko je dugo nepobijeđen da je zaboravio koliko mladost može biti tvrdoglava i ambiciozna kad je i on sâm poput ovog mladog izazivača izazvao borbu za kralja šume. Sada je i on sâm na testu, da se pokori zakonu prirode, a na životu će ostati samo jedan. Mladi Meh-Teh, koji je izazvao starog vladara na borbu za tron, također je veličanstven. I on poput gladijatora sa svojim kopljem s kamenim vrhom na borbenoj udaljenosti odmjerava svog suparnika. Ispunjen uzbuđenjem i adrenalinom silni mišići na cijelom tijelu sve su se jače zatezali i napinjali stišćući čvrsto koplje obilazeći oko neprijatelja. Spremao se za napad. Na duboko režanje starog vladara uzvraćao je gromoglasnom rikom. U njemu je bilo ono nešto što je stari borac izgubio. Imao je ljepotu i mladost. Reklo bi se da ostali članovi plemena ne pokazuju naročito zanimanje za borbu. Oni su svjesni događaja, pa bi zbog toga katkad dignuli glave iz svojih svakodnevnih zanimacija oko mladunčadi, skupljanja bobica, obrađivanja krzna ulovljenih životinja i ljekovitih trava i pogledali vladara i njegova suparnika. Nakon nekoliko trenutaka, nastavili bi dalje sa svakodnevnicom. Mudri vladar nije čekao da neprijatelj započne borbu. Nasrnuo je! Iako iznimno težak njegov je napad vrlo brz i eksplozivan. Teško je udario u glavu tupim dijelom koplja mladog izazivača, u tim starim mišićima krije se strašna snaga obrađivana desetljećima ovakvih borbi. Mladi suparnik zateturao je od siline udarca, osjetio je trnce kroz cijelo tijelo, borio se sa šokom, no ipak je pao na tlo. Ali to je trajalo samo sekundu, brzo je došao do sebe i u trenu se vratio na noge gotovo skokom. Priroda mu je podarila savršenu regeneraciju i obranu, čvrste kosti lubanje poput čelika i sve prekriveno gustom dlakom, okretan poput mačke zaletio se su svog protivnika tijelom i udario ga jednako snažno tupim dijelom koplja, stari vladar poput više stoljetnog hrasta nije se pomakao, udaraju se glavama i ukrštavaju koplja, neprekidno nastojeći da jedan drugome zadaju smrtonosni udarac. Ali debelo krzno štitilo ih je poput kakva oklopa, oni su stvoreni za borbu i boj, imaju ogromna pluća i široke nosnice, izdržljivost jednako velika poput njihovih tijela. Jurili su jedan drugog kroz cijeli kamp, tjerajući ostale članove plemena da im se sklone, kako i oni sami ne bi postali žrtva borbe za vlast. Zvuci udaraca postepeno su postajali su sve tiši i sporiji, ali nije popustila njihova okrutnost i hrabrost. To je borba do smrti! Vjetar je snažno zapuhao, kao da je i priroda sama osjećala smjenu generacije, vladar je osjećao u svojim plućima i u natučenim i bolnim mišićima, njegova se borba bližila kraju. Hroptao je, gušio se u vlastitoj krvi, iako izvana čvrst poput drveta, iznutra nije mlad i otporan, tijelo je popustilo pod udarcima, ne uspijeva se oduprijeti neumoljivosti mladog ratnika. Starost se morala povući. Uzmicao je korak po korak, pred novim nasrtajima mladog protivnika, jedva uspijevajući blokirati njegovo koplje, da ga ne probode, mladost je rikala, osjetila je i namirisala pobjedu. Dolazilo je do stanki, ali u zadnjoj pauzi, stari vladar više nije pružao otpor, ostao je nepomičan naslonjen na koplje kao na starački štap, hvatajući zrak, mladi Meh-Teh u punom zaletu nabio ga je na koplje i srušio na tlo. I tako je došlo do smaka jednog doba i početka novog.

 

-----

 

Nefil je ponosno i dalje letio preko cijele doline. A onda se kao od neke magične i čudnovate moći pojavila pijavica, svojim moćnim krilima Nefil ju je nastojao izbjeći, dižući se sve više i više u zrak u nadi da će je preletjeti, ali kao da njome vlada jedan duh i jedna volja pijavica ga nije puštala, proganjala ga je. Čitav krajolik zahvatilo je snažno olujno nevrijeme, užasna grmljavina poput ratničkih bubnjeva tutnjala je nad zemljom. I samo nebo okrenulo se protiv njega. Uhvaćen u vrtlog pijavice, prepušten je na milost i nemilost ove nevere. U prekretnici vlastita života ovaj pradavni čuvar doživio je stanje izmijenjena duha i svijesti. U njegovu ponosnom i vedrom umu nije se nazirao kraj, već milost i čvrstina, autoritet koji ga baca na kušnju. Pred istinom se može biti jedino ponizan, shvaćajući to, Nefil se u potpunosti predao svojoj sudbini.

A glasovi zavapiše:

– Ne! Enoh, ne! –

Kao da je negdje netko osjetio i bio svjestan njegove sudbine, on je s radošću nestao u svjetlosti. Ostala je samo priroda koja poput pradavne majke, svojim osmijehom, svojim gnjevom, svojim dodirom i svojim suzama oblikuje svu svoju djecu. Dajući život svim generacijama što dolaze.

 

PRVO POGLAVLJE

 

Ovdje se ljepota spojila s brutalnošću i gurnula je prirodni inženjering do samoga limita i kada su životinje ovako briljantno opremljene i građene, još veličanstveniji trenutci se dogode u sjenama krošnji krilata bića. To su Nefili, odjeveni u sivu odjeću poput halja i skriveni pod kapuljačama. U ovome području obale rijeke su nepresušan izvor hrane. Nefili to znaju, oprezno gotovo nečujno se kreću s grane na granu, lebde, a ponekad i lete, jednostavno prelete, kratak letdo čistine uz vodu obasjanu suncem. Sakupljaju hranu na tlu,ljekovito bilje, bobice i plodovi nalik lješnjacima i orasima,obilaze mreže u vodi koje su preko noći ostavili, neke su prazne, a neke pune ribom. Ovo je stvarno dom najveće raznovrsnosti igdje. Ali u džungli opasnost je uvijek tu negdje iza ugla. Ili pod vodom i čeka prigodan trenutak. Raptori, dvonožni reptilski grabežljivci s dugim ukrućenim repom, izduženom niskom lubanjom s uzdignutom njuškom, sposobni za lov u vodi kao i za lov na kopnu. Čekaju plijen iz naizgled mirnih pličina, vrebajući kao krokodili ili u čoporu poput vuka usred visoke trave. No, oni nisu prijetnja za Nefile, oni jednostavno uzlete na prvu granu ili dovoljno visoko da ih svojim snažnim čeljustima i kandžama ne mogu zgrabiti. Osjetila Nefila i inteligencija naspram ovih robusnih zvijeri je neusporedivo napredna. Nefili su mitski i nedostižan plijen za njih. Za Nefile sve je ovo predmet opservacije, između sebe komuniciraju tiho, bez zvuka, znakovima, to jest gestikulacijama, tek ponekad ispuste zvuk, glasanje nalik na krik sove. Oni prate i dalje čopor ovih neobičnih gmazova, promatrajući ih sa sigurne udaljenosti s grane ili iz zraka, lebdeći visoko iznad njih. Raptori ne mare za njih, oni nastavljaju sa svojim posve prirodnim potrebama. Ovo je doba godine kada su padaline manje, to je razdoblje suše, kada kiša pada samo nekoliko dana u mjesecu. Razine rijeka opadaju, ostavljajući plitke bazene uz duž obala. Raptori imaju prirodni instinkt da prepoznaju priliku, kao i drugi predatori. Glutos su divovske ptice, izdužena tijela veličine poput polarnih medvjeda, šiljastih krila koje podupiri snažni mišići,jer su teške i po petsto kilograma, u jatima se spuštaju i uživaju u ribolovu, jer u tim malim jezerima se nalaze stotine kila ribe koja će vrlo lako nahraniti ove proždrljive ptice. Ali najopasniji predator ovih prašuma nisu one. U vrijeme suša raptori se skupljaju u velike brojeve, masivne čopore i ono što rade sljedeće još je više izvanredno. Poput kakvih animalnih ratnika oni pokazuju smisao za taktiku. Čopor se dijeli u dvije grupe, jedna grupa skrivena među drvećem uz obalu, a jedna u samoj vodi tik ispod površine čeka i vreba. Kada raptori pohitaju iz šume prema divovskim pticama, one nisu agilne i brze poput Nefila, a pritom još prežderane od ribe s kojom se neprestano hrane svojim nazubljenim kljunom. One svojim kratkim, ali snažnim nogama, postavljenim daleko odostraga, moraju potrčati kako bi dobile na brzini i snazi potrebnoj za uzlet, a to je sasvim dovoljno vremena da ih natjeraju prema vodi, gdje ih ostali raptori čekaju u zasjedi. Nastupa pravo krvoproliće, gozba, desetine debelih ptica biva ulovljeno, no većina ne, stotine su odletjele dalje. U džungli pojesti nešto, nahraniti se ili biti pojeden, prehraniti nekoga, oblik je suživota, koji omogućuje život svima, priroda zna samo za jedan osjećaj, a to je preživljavanje.

Nefili nastavljaju sa svojim putovanjem dalje, lete iznad džungle i promatraju život ispod i iznad krošnji, džungla kojoj nema kraja od horizonta do horizonta, zelenilo isprepleteno mrežom moćnih rijeka, to je krvožilni sustava ovog mjesta, planetarno velike džungle.

 

 

DRUGO POGLAVLJE

 

Naše putovanje počinje prvim korakom. Na samo stotinu kilometara iznad nas, plus jedan metar, i mi se nalazimo u svemiru. U svemiru sve je nekako pusto, usamljeno, prazno, udaljeno. Nikada neće biti jednostavnog razloga iz kojeg bi se trebalo odlučiti na takvo putovanje u susret svjetlucavim zvijezdama. Bez hiperpogona poznata galaksija bila bi posve drugo mjesto.

Danas putovanja diljem carstva Atlantide iz jednog sistema u drugi, traju svega po nekoliko sati, bez hiperpogona takva putovanja bi trajala godinama, cijelog života, a moguće i generacijama. Prema povijesti zapisanoj u institutu Arke, pisari iz instituta koji su zaduženi za sve znanje u carstvu razvili su hiperpogon prema zarobljenom brodu Lemurijana sa susjednog planeta Mu. Prema zapisima pisara Arke, Lemurijani s planeta Mu su opaka ratoborna vrsta gušterolikih bića, čije je jedino zadovoljstvo uništavati i ubijati druge vrste u borbi ili za potrebe svojih zastrašujućih rituala, kao prigodne žrtve svojim bogovima, i to sve kako bi njihovog planeta uzeli samo za sebe. Pisari su voljeli reći, otuđivali su ih iz njihovih vrtova iz kojih su nikli, i time je riječ „vrt“ bila upotrijebljena kao oznaka za planete diljem svemira. No, ljudi s Atlantide brzo su otkrili i shvatili njihove namjere. Lukavim gerilskim napadima na Atlantidi, otimali su lemurijansku tehnologiju i prilagođavali je svojim potrebama za obranu. Lemurijansku tehnologiju pokretali su „moćni kristali“. „Moćni kristali“ su zapravo iznimno radioaktivni materijali, čija je radioaktivna energija pretvorena u mehaničku energiju. Koriste se posebni filteri u sličnim uvjetima kao nuklearni reaktori, samo ovi filteri ne proizvode radijaciju, već je crpe iz „moćnih kristala“ i pretvaraju je u hipermateriju koja šalje brodove u hipersvemir u kojem masa i energetski profil brodaostaje čitav.

U samo nekoliko stoljeća nakon ovog otkrića i nakon bitke za „matični vrt“, Atlantida je dokinula dominaciju Lemurije u poznatome svemiru. Doduše, Lemurija nikada nije bila u potpunosti poražena, ali Atlantida je ušla u veliku eru ekspanzije koja će trajati stotinama godina i neće joj senazirati kraj. Istraživači i vojska carstva kartografiraju poznate rute putovanja hiperpogonom kroz galaksiju i time počinje ubrzana kolonizacija vrtova diljem svemira i organiziranje prvih trgovačkih ruta između kolonija i klijenata carstva, osvojenih vrtova drugih vrsta koji su prepoznali i prihvatili vlast Atlantide kao svoj autoritet i tako postali podanicima kozmičkog carstva. Svaki plemić Atlantide, to jest arijevac, nosi česticu „ar“ u svome imenu koja ukazuje na njegov plemeniti rod i pripadnost jednoj od brojnih velikih kuća. Mazis ar Kasagos bio je jedan od njih i nasljednik arijevske obitelji Kasagos. Među arijevcima Atlantide na dvoru Arke on je bio smatran kao jedan od najnadarenijih potomaka svoje kuće. Njegov brat Pidanos ar Kasagos bio je član imperijalne tajne službe, te ga je uzeo za svog vježbenika. Zajedno su putovali galaksijom, proučavali pokorene vrtove i njihov društveni ustroj i mnoge misterije. Tokom godina je par postao sve više ambiciozan, te su se odlučili sami da istraže drevne misterije Lemurije, o crnom zmaju, nagama i gušterolikim šamanima vrta Mu. Potajno i bez znanja prefekta imperijalne tajne službe, sletjeli su neprijatelju iza leđa. Vrt Sasas bio je jedna od prvih kolonija Lemurije, u samome  vrtu usred guste i gotovo neprohodne džungle nalazila se samo jedna konstrukcija, hram crnog zmaja Apepa uklesan u planinu. Tamo su ih dočekali zmajevi vitezovi, izopačeni i neustrašivi gušteroliki ratnici, oni su kralježnica vojske Lemurije. Dobro oklopljeni, naoružani dugim kopljima, energetskim puškama i strojnicama, Mazis ar Kasagos i Pidanos ar Kasagos hrabro su se borili protiv ovih čudovišta, ali bili su poraženi i prisiljeni se povući duboko u hram crnog zmaja. Nakon nekoliko mjeseci od njihova nestanka, Mazis ar Kasagos pronađen je kao rob na jednoj tržnici u galaksiji, na rubnim vrtovima carstva gdje se takva dobra vrlo tražena. Prepoznao ga je njegov kolega iz tajne službe kapetan Nardin ar Palamas i odmah ga je otkupio.

Bio je pretučen, ranjen i totalno izbezumljen od muka i strave što je preživio. Nakon dužeg oporavka, ispričao je prefektu Arvad ar Botrysu kakvoj je crnoj magiji bio izložen odstrane guštera i o tragičnoj smrti njegova brata. U njegovoj priči i izvješćima ponavljao se neistraženi sektor galaksije 666. Govorio je kako su Lemurijani vrlo zainteresirani za taj sektor. Kako bi prefekt Arke bio siguran da je carstvo sigurno od moguće invazije Lemurije, naredio je kapetanu Nardinu ar Palamasu da okupi posadu i istraži taj sektor sa svojim brodom Feniksom. Uspjeh kozmičkog carstva Atlantide, zapravo je reinkarnacija arijevskog carstva od prije četiristo tisuća godina i simbol zavjeta pisara pradavnom arki da će vratiti njegovog nasljednika s krilatom krunom na kristalno prijestolje Atlantide. Herishef Shinar drugi, krvni nasljednik prvog Herishef Shinara, osnivača arijevske kaste i prvog carstva Atlantide, ujedno je i osnivač kozmičke imperijalne flote. Herishef Shinar drugi otkrio je svoju viziju Atlantidi nakon oslobođenja od Lemurije, da će zajedno izgraditi novu civilizaciju besprijekorne učinkovitosti, a obećao im je carstvo koje će se prostirati nad čitavom galaksijom. Njegova vizija je bila revolucionarna, logistikom su se bavili plemići, arijevci, članovi krilatoga vijeća, svaki dio vijeća bio je simbol jednog krila krilate krune Atlantide.

Krilato vijeće se bavilo dugoročnim planiranjem i organizacijom strukture moći u kastinskom društvu Atlantide. Mladi Arka posvetio se monumentalnom zadatku uspostavljanja reda. Obvezao je svakog građanina da mora sudjelovati u imperijalnoj vojsci neovisno o kastinskom staležu u vremenu od tri godine. Nakon što je osigurao stalan priljev vojnika, Herishef Shinar drugi posvetio se izgradnji kozmičke imperijalne flote Atlantide. Čitavo društvo Atlantide zaduženo je za koloniziranje i nabavljanje resursa potrebnih za taj zadatak, jer kreiranje imperijalne armade koja će podrediti svemir Atlantidi trajat će stoljećima. Herishef Shinar drugi, Arka druge Atlantide, znao je da neće doživjeti dan kada će većina galaksije biti pod vlašću Atlantide, ali svejedno je krilato vijeće odobrilo taj cilj, a da bi takav više stoljetni poduhvat odvijao se nesmetano, krilato je vijeće oformilo službu koja će to nadzirati. ITS - Imperijalna tajna služba, izravno podređena krilatome vijeću - „Sigurnost i izgradnja carstva“ - njihov je moto.

Simbol arijevaca je ptica feniks. Feniks je vatrena ptica iz pradomovine arijevaca koja je svoja jaja polagala u užarenu lavu tamošnjih vulkana, a iz tog plamena nicali su pomladci ove ptice grabljivice. Feniks tim činom je osiguravao svoja jaja od brojnih predatora divljih predjela Atlantide, a onako crveno zlatne boje svoga perja, feniks je djelovao neukim pastirima poput ptice koja se ponovno rađa iz plamena i nikada ne umire. Crveno zlatna pera Feniksa nosi Arka na svojoj imperijalnoj kruni.

Shvaćajući važnost ovog simbola za Atlantidu, ITS je po nalogu prefekta službe Arvad ar Botrysa i odobrenju krilatog vijeća izgradio diverzantsko istraživački brod Feniks. Tako je nastala klasa brodova Feniks fregate. Izgledom nalik na orla, poput ptice feniks, djelomično zlatne i vatreno crvene boje, Feniks fregate su dizajnirane za samostalno izviđanje i istraživanje neovisno o potrebi i uvjetima na koje će ih krilato vijeće ili Arka poslati.

Brod ima unutarnji ugrađeni sustav prikrivanja topline koju generira sam brod i njegovi motori, to omogućuje brodu da bude hladan za toplinske senzore poput samog svemira, ova inovacija se do tog trenutka smatrala nemogućom da brod sakrije svoju temperaturu od senzora drugih brodova u kontrastu s hladnoćom svemira. Sam Feniks je opremljen sustavom obrane malih i srednjih topova i više namjenskog raketnog sustava, što omogućuje brodu da se suprotstavi većem broju brodova i borbenih aviona na kraće vrijeme koje će mu omogućiti bijeg iz neprijateljskog teritorija. Feniks sadrži jednu eskadrilu od dvadeset i četiri borbena aviona srednjeg dometa, a trup samog broda opremljen je višeslojnim oklopom i kinetičkim barijerama, popularno zvanima „štitovi“.

 

-----

 

Feniks je upravo iskočio iz hipersvemira na zadanu lokaciju sektor 666.

 

-----

 

Kapetan je ušao na most iz lifta. Kapetan Nardin ar Palamas, Nardin je mladi arijevac, čovjek u tridesetima, ali vrlo iskusan član ITS-a. Odjeven u aristokratski dugi crni ukrasni baršunasti kaput, te s jednako crnim hlačama i visokim crnim kožnim čizmama na nogama. Nardin je vrlo privlačan izgledom i netipično odjeven kapetan, bez ikakvih oznaka carstva na sebi. Njegova posada odjevena je u crne uniforme, tipične za službeno osoblje ITS-a,na lijevom ramenu nose oznaku simbola arijevaca, ptica Feniks na bijelom polju rađa se iz vatre, a na desnom ramenu zastavu carstva, žuti brod s istaknutim jarbolom na plavome polju. Tehničar se odmah obratio kapetanu:

- Kapetane, stigli smo.

- Nešto zanimljivo? - upitao je Nardin.

- Atmosfera ispunjena kisikom, vodom, zelenilom i raznim životinjama.

Nardin se približio zapovjedno kontrolnoj stanici. To je taktički stol s tornjem koji se spušta sa stropa i ispunjen mnoštvom kompjuterskih ekrana iznad stola. Oko stola nema stolica. Nardin proučava izvještaje od senzorskih očitovanja. Atlantiđani se od prve civilizacije arijevca koriste klinastim pismom i brojevima. Svaki podatak na ekranu ispisan je tim pismom. Nardin je zadovoljan viđenim.

- Čitav vrt je džungla - govori svome osoblju.

Drugog tehničara uzbunile su nejasnoće na senzorima:

- Imamo očitovanja. Nešto je veliko ispred nas, sa stotinama kilometara promjera.

- O čemu se radi? Brzo saznajte! - zapovjedio je Nardin.

 

-----

 

U svemiru poput duha, ogromna Crna Sfera materijalizirala se odmah ispred malog Feniksa. Feniks je poput male mušice naspram kugle.

 

-----

 

Posada je u iščekivanju, crvena je uzbuna na snazi i svi su na borbenim položajima. Ovo nisu očekivali. Ali kapetan Nardin je tih i bez ikakvih emocija promatra očitovanja na ekranima i govori posadi.

- Pošaljite sve podatke galaktičkom zapovjedništvu na Atlantidi. Što je to? Brod ili objekt?

- Nismo sigurni kapetane... - odgovorio je treći tehničar.

- Nemamo nikakva očitovanja senzora.

- Ovo je ipak neistraženi dio galaksije, postupiti ćemo prema propisima. Pošaljite poruku.

- Kanal je otvoren, slobodno kapetane.

Nardin je uzeo slušalice s mikrofonom.

- Ovdje kapetan Nardin ar Palams iz istraživačke fregate Feniks. Mi dolazimo u miru u ime galaktičkog carstva Atlantide. U želji da uspostavimo diplomatske odnose s novim vrtovima. U nadi da uspostavimo trgovinske odnose i dijelimo znanje. Kakav je vaš odgovor?

- Nešto se događa kapetane?! - povikao je treći tehničar.

 

-----

 

U svemiru Sfera se još malo približila Feniksu. Ostavlja dojam da gledamo u kamen koji lebdi u zraku. I onda ŠOK! Baraža smrtonosnih crvenih zraka udarila je po Feniksu, stvarajući niz velikih eksplozija na samome brodu.

 

-----

 

Unutar samog Feniksa, sve je odjednom postalo utrka s vremenom. Bijes, strah, nada, ispremiješano u koktel borbe za preživljavanje.

Tehničari su vikali jedan za drugim:

- Imamo potvrđene žrtve na sve tri palube! Izgubili smo pogon, kapetane, više ne kontroliramo naoružanje, a štitovi su na 10%!

Treći tehničar je zavapio:

- Opet ispaljuje!

Kapetan Nardin kao usred oluje osjeća se posve sâm. Dobar zapovjednik zna kada je bitka izgubljena čak i kada je na samome početku. Neki ratovi se ne bi trebali voditi. U nekim bitkama se ne bi trebalo boriti i ponekad nije sramota povući se ili čak pobjeći kako bi se preživjelo i borilo drugi dan. Kao probuđen iz sna, povikao je posadi posljednju zapovijed:

- Napustite brod, spašavajte se! U kapsule!

 

-----

 Male kapsule bježe sa smrtno ranjenog Feniksa, stotine njih prema zelenom vrtu u daljini i u trenutku kada je Sfera zadala smrtonosni udarac, brod je eksplodirao, a val eksplozije je zahvatio posljednje kapsule za spašavanje. Smrt nikada ne bira svoje žrtve, ona ih spremno sve dočekuje. 

    

 

 

 

 

 

 

proza

Ivan Tomašić: Smrt kralja Sebastijana (ulomak iz romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivan Tomašić (1991.) diplomirao je portugalski jezik i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Stalni kritičar portala booksa.hr od 2015. Prikaze i recenzije objavljivao i na drugim hrvatskim i regionalnim portalima. Kao novinar surađuje na emisiji Prvog programa hrvatskog radija ''Kutija slova''. Uredio nekoliko romana.

proza

Petra Bolić: Hans.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Petra Bolić (1992., Varaždinu) studirala je francuski jezik i književnost, kulturološku germanistiku i književno-interkulturalnu južnoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Karl-Franzens Universität u Grazu. Znanstveno polje interesa su joj njemačko-južnoslavenski kulturno-književni transferi i suvremena slovenska proza. U slobodno se vrijeme bavi književnim prevođenjem i književnom kritikom. Vlastitu je kratku prozu do današnjega dana skrivala u ladicama.

proza

Emma Mihalić: Nova žar-ptica

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Emma Mihalić (1999., Zagreb) studira pedagogiju na Filozofskom fakultetu. Piše prozu i poeziju, ali do sada ništa nije objavljivala. Bavi se i crtanjem. Jedna je od pobjednica na natječaju za kratku horor priču na engleskom jeziku Srednje škole Ivan Švear, i nekoliko se puta natjecala na LiDraNo-u, jednom završivši nominacijom za državnu razinu (s pjesmom ''Podstanar''). Planira se baviti pisanjem i ovo je njen prvi završeni prozni rad na hrvatskom jeziku. Inače piše i na engleskom jeziku.

proza

Ivana Pintarić: Propuštanje riječi

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana ''Gorimo (ali ne boli više)'' ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja kratke priče pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na portalima kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO koja okuplja mlade pisce različitih književnih afiniteta i usmjerenja, koji zajednički promiču ''mladu'' književnost, sudjeluju na književnim natječajima, festivalima te organiziraju književne susrete i čitanja.

proza

Josip Čekolj: Kokoši ne letiju visoko

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Josip Čekolj (1999., Zabok) student je treće godine kroatistike te etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad je svoje pjesme i kratke priče objavljivao u hrvatskim i regionalnim časopisima i zbornicima poput ''Rukopisa'', ''Alepha'', ''PoZiCe'', zbornika Gornjogradskog književnog festivala, Po(e)zitive i drugih te na portalima Kritična masa, Strane, Poeziju na štrikove, Čovjek-časopis i NEMA. Ovog ljeta izdaje dječju slikovnicu ''Srna i Mak u potrazi za uplašenim mjesecom'' u nakladi Mala zvona. S pjesničkim rukopisom ''Junaci i zmajevi su izumiruće vrste'' ušao je uži krug za nagradu ''Na vrh jezika'' 2019. godine.

proza

Ana Vučić: U Limbu

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ana Vučić (1992., Karlovac) još uvijek pokušava završiti Kroatistiku i Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad su joj objavljene neke pjesme i jedan ulomak u studentskim časopisima i na Kritičnoj masi. Otkad je Jastrebarsko zamijenila Zagrebom piše tek neznatno više. U slobodno vrijeme čita, gleda sport i serije te mašta o obrani diplomskog rada u normalnim okolnostima. Vrhuncem svoje dosadašnje književne karijere smatra sudjelovanje na prvoj Kroeziji u kafiću Luxor.

proza

Ivan Katičić: Klošari

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivan Katičić (1990., Split) objavio je zbirku kratkih priča ''Pet metara bliže zvijezdama'' (Pučko otvoreno učilište Velika Gorica, 2016.). Živi i ne radi u Omišu.

proza

Deni Baleta: Make Empathy Great Again!; Pismo starijoj sebi

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Deni Baleta (1998., Split) studira hrvatski jezik i filozofiju u Splitu.

proza

Iva Hlavač: Nakaze

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Iva Hlavač (1986., Osijek) do sada je objavljivala kratke priče i pjesme u zbornicima. Objavila je dvije zbirke kratkih priča: ''I obični ljudi imaju snove'' (MH, Osijek, 2009.) i ''Svi smo dobro'' (Profil, Periskop, 2016.) za koju je dobila stimulacija Ministarstva kulture za najbolja ostvarenja na području književnog stvaralaštva u 2016. godini. Trenutno živi i radi u Valpovu.

proza

Gabrijel Delić: Orlovski

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Gabrijel Delić (1998., Zagreb) napisao je nekoliko članaka na temu automobilizma objavljenih na jednoj britanskoj web-stranici i poneku kratku priču od kojih je zadnja objavljena u regionalnom natječaju ''Biber'' za 2019. godinu.

proza

Antonija Jolić: Mažuran

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Antonija Jolić (1992., Split) odrasla je u malom mjestu Gradac pokraj Drniša, a trenutno živi u Šibeniku. Sa šesnaest godina izdala je zbirku pjesama „Oči boje lješnjaka“, dok je ljubav prema kratkoj priči razvila kasnije. Trenutačno studira na Pravnom fakultetu u Splitu i radi, a slobodno vrijeme provodi slikajući.

o nama

Nagrada Sedmica i Kritična masa 2019. za Miru Petrović

Pobjednica ovogodišnje nagrade "Sedmica i Kritična masa" za mlade prozne autore je Mira Petrović (1989.) iz Splita.
U užem izboru Nagrade za 2019. bili su: Leonarda Bosilj, Iva Hlavač, Toni Juričić, Maja Klarić, Dinko Kreho, Mira Petrović i Iva Sopka.
Ovo je bio četvrti natječaj koji raspisuje Kritična masa, a nagradu sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).
U žiriju nagrade Sedmica i Kritična masa bili su - Viktorija Božina, Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - DOBITNICA NAGRADE 2019

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Dinko Kreho: Zoja

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Počinjemo s objavom radova koji su ušli u širi izbor... Dinko Kreho (Sarajevo, 1986.) diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez, te suradnik na projektu Alternativna književna tumačenja (AKT). Autor je knjiga poezije Ravno sa pokretne trake (2006.) i Zapažanja o anđelima (2009.), kao i koautor (s Darijem Bevandom) radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013.). Književnu kritiku, esejistiku i poeziju u novije vrijeme objavljuje u tjedniku Novosti, na portalima Booksa i Proletter, te u književnom dvomjesečniku Polja. Živi u Zagrebu.

proza

Leonarda Bosilj: Ptice ne lete

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Leonarda Bosilj (2000., Varaždin) studira psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom srednje škole sudjelovala je na literarnim natječajima (LiDraNo, Gjalski za učenike srednjih škola), a ovo je prvi put da šalje svoj rad na neki javni natječaj.

proza

Toni Juričić: Con calma

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Toni Juričić (1990., Labin) diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u književnim časopisima Fantom Slobode, UBIQ, Zarez i u zbirkama spekulativne fikcije Transreali, Sfumato i Futur Crni. Režirao je kratkometražne filmove (Momentum Mortem, Preludij Sumanutosti, Rosinette) i spotove za glazbene skupine NLV, Barbari, BluVinil, Nellcote i dr. Osnivač je i predsjednik udruge Notturno za produkciju i promicanje audio-vizualne djelatnosti. Pokretač je i producent projekata [noir.am sessions] i [noir.am storytellers] čiji je cilj promoviranje nezavisne glazbene i književne scene. Režirao je monodramu Sv. Absinthia. Dobitnik je nagrade "Slavko Kolar" Hrvatskog Sabora Kulture za prozno stvaralaštvo mladih autora. Trenutno je na doktorskom studiju u sklopu Sveučilišta u Durhamu.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Iva Hlavač: Humoreske o ženama koje se ne smiju

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Hlavač (1986., Osijek) diplomirala je na pravnom fakultetu u Osijeku. Objavila je dvije zbirke kratkih priča; „I obični ljudi imaju snove“ (2009.) izašla je u sklopu natječaja Matice hrvatske Osijek za osvojeno prvo mjesto, a „Svi smo dobro“ u izdanju Profila (biblioteka Periskop) 2016. godine te je, između ostaloga, dobila stimulaciju Ministarstva kultur za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016. Živi u Valpovu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg