proza

Buga Bosanac: Portreti

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Buga Bosanac (1992., Zagreb) je apsolventica francuskoga jezika i knjiženosti te lingvistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Autorica je glazbe za monodramu ''Inferno'' i plesnu predstavu ''Id'' (produkcija umjetničke udruge Budna čija je potpresjednica). Komponira glazbu za kratke animirane filmove u sklopu HRT-ove emisije ''Navrh jezika''. Autorica je glazbe za više dokumentarno-animiranih filmova Hrvatske televizije (''Čemu poezija Petra Gudelja?'', ''Anica Bošković'', ''Veličanstvo mora''). Dobitnica je književne stipendije Ministarstva kulture u 2020. godini. Dobitnica je nagrade Franjo Marković, unutar skupine autora, za znanstveno-istraživački rad ''Lexical Semantic Categorisation In Schizophrenia Patients'' i rad na projektu ''Izvršne funkcije kod odraslih govornika hrvatskoga jezika'', nastao na Odsjeku za lingvistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Dobitnica je nagrade ''Tea Benčić Rimay'' za najbolju neobjavljenu zbirku pjesama u prozi 2016. godine. 2017. godine objavljena je njezina ''Knjiga nedovršenih priča'' (Narodna knjižnica i čitaonica Vlado Gotovac Sisak).



 

PORTRETI

 

UJAK

 

Trebalo bi kupit kotlić, kotlić za fiš. To ti je investicija, to ti je investicija recimo, treba imati različite ribe, šaran, možeš i samo šarana, ali najbolje je kad imaš barem dvije, soma i šarana. Ma možda, ma može samo i šarana. Ja sam evo baš to prošlu subotu kod kume ko da sam pojeo ne znam kakvu šniclu. Ta riba je bila tolko fina, ništa masno, baš onako ko da jedeš šniclu. Prefino. Ali važno je da se radi po receptu. Ako se zahtjeva da se u čobanac stavi neka šuplja kost koja ima one... moraš ju staviti! Moraš stavit nogice od praseta! Da puste ono, da bude ljepljivo. To se ne jede, to se izvadi, ali to pusti ono, e da. Evo recimo ja znam moj pokojni ćaća, kad bi se zaklala svinja, on je te nogice znao užarit žarače i papke pofurit i znao ih je kuhat ovako ili objesit čak! Sušena nogica, kasnije kad staviš kiseli kupus i tu sušenu nogicu. Evo i Lojzek! On je Zagorec, ne govorim ja šta je, nego zavisi kako je tko navikao nešto tretirati. Lojzek isto kaže svinjska glava, dobio od Davora. Malo zreliji bio onaj odojak. Ajde sad mi to istrančirali. Lojzek ono, on se prihvatio da će on odrezat glavu, odrezo je bez nas. Na toj glavi je bilo mesa i okolo. I sad, on bi glavu bacio. Kažem ja jebemti, ali nemam ni ja šta s glavom. Sad ja zovem ove svoje tamo koga znam, je li netko zainteresiran za glavu. Sad ja znam ovi moji iz HDZ-a i ova sada Veja, ona ti je tamo za sve poslove, Katica za sve u HDZ-u i ona vodi glavne riječi. I ovaj Davor „Ajd ti Vejo uzmi, pripremi!“ i ona uzela, pripremila tu glavu i donijela sutradan na sastanak. Kaže „Kako smo se lijepo počastili!“ Ali, trebaš znat spremit to. Ali od glave nema ljepšeg mesa, najslađe! I od repa. Nema slađe! A moja žena, nikad u životu, ni uho ni glavu, nikad nikad u životu! Njen tata, čovjek na selu, nije dao da se to kuha. Onda njena mama posebno sebi sirota kuhala jer on nije dao. Ne može ona, njoj tu nešto ne štima. Ali, to jer si nije to u glavi posložila. Ne bi ona uho pojela, nema šanse! Nema šanse! Ona da je gladna, ona ne!

 

 

UJNA

 

Ja sam imala pet kolegica, mi smo bile nerazdvojne. Ova je jedna Zagrepčanka imala auto, nas je bilo od Hrvatske do Slovenije, imale smo novce, sve smo radile u dobrim firmama. Baš smo bile ekipa. One su sve pušile. Mi iziđemo vani, živa muzika, one puše za stolom, mi smo uzele sebi taj stol je li, piće konobar donese, ja ne znam šta ću ono jedno piće i to popiješ i šta ću ja sad raditi ako neću ić plesati ono ne sviđa ti se baš netko tko dođe po tebe pa bolje ti je sidi tu. I onda se ja igram s njihovim šibicama pa onda vrtim njihove upaljače i onda „Ajd zapali stara, ajd stara zapali!“ i onda ja zapalim tu jednu onda pa još jednu onda meni glupo i blesavo pa šta ću ja njihove cigarete pušit. I prvo ti je to bilo Filter devet, sjećaš li se ti to tih cigareta, Filter devet? Ne. Filter devet, smeđa je kutija, to su kakti malo blaže ko ženske tobože. I to sam ti ja kupim, i one meni čak kupe za rođendan tabakeru, ono bila je neka kutijica i između ostalog ta tabakera. E zgodno! Sad ja sam društvo njihovo one su me već uvele u to. I onda ja ne bi popušila ako ne izlazimo van, otvorene cigarete, one se sasuše, nije to to. I onda sam ja rekla neću! Ja ću se rađe igrat šibicom i jebiga neću pušit. A one su sve pušile.

 

 

MAJKA

 

Jedanput je moja majka samo dadi rekla neću, uvik ona to priča. Imala je u sebe i nije mogla dalje koracit koliko ju je bolilo, a cili dan su bili na polju i dada joj je reka da ode s kolima i konjima po sȋno, a padala kiša nebo se sastavilo sa zemljom, stopila se do kože, a stomak ju boli puca i ona od muke rekla njemu neću, a nije mislila neću nego ne mogu, ali toliko ju je bolilo da nije znala šta govori. A dada ju samo ošinu i upita „Kome si ti to rekla neću?“ a ona u plač „Lipi moj dada, nisam ja mislila neću nego ne mogu boli me.“ a on njoj „Kome ćeš ti govorit neću?!“ I to je, kaže ona, bija prvi i zadnji put da mu je to rekla. A ona meni nije dala nikad izlazit, a bio je jedan prozor u podrumu i ja bi kroz njega kad ona ne gleda. I tako ja jednom, al kad sam se vratila ona sidi na srid kuće u fotelji, lice okamenjeno i pita me „Di si bila.“ Ubila je boga u meni, vukla me kroz cilu kuću za kosu i remenom šibala do krvi. Al ja bi se ustala i uvatila ju ovako za ruke i pogledala ju u oči i rekla neka lupa. Onda bi me zaključala u sobu i ne bi me pušćala do prikosutra, a onda bi me probudila ujutro i poslala me da joj kupim cigarete. Jebemti cigarete.

 

 

BABA

 

Taman da će se večera spremat, kad evo ti Milice evo ti Danice, dođoše, plaču, nema nam matere nigdi. Nema matere nigdi. Oni govore, pa vidili smo je da je s Perkovićem otišla tamo na polje. Je, kažu, otišla, ali nije se š njime vratila. E kud će! Poleti amo k dici, poleti tamo, poleti, di je, kud je, sve obašli, sve obašli, di smo je našli, Stipe počeo tamo kuću pravit, ona se napila ko ankuk, tute je se ona uvalila, sva mokra, sva se spišala, jedve je uvalili u kuću, ja kažem daj moja Kate za Isusa Boga pa šta ti je? Šta ti je koji ti je sveti? Svak joj brte suje, džaba ti je. Ajde ništa, i to je prošlo. Kad evo ti Mile k meni donekolko. Bilo je prošlo more bit i dvaestak dana i više. Dođe Mile ovde k meni. Oni su držali gostionu undan. Evo ti Mile k meni. Kaže Mare mogu li te nešto zamolit? Ja kažem ja ako Mile mogu, ja ću šta god mogu učinit. Kaže moram vodit mater u Zagreb na te di iđu pit šta ja znam di liče. Kaže bi li ti ostala ovde kaže pa Stipi ujitra da počistiš gostionu i dokle Danica dođe da mu štogod skuvaš i da poide. Ja kažem oću brte Mile, što neću, oću računam za sebab božju. Ona je otišla gori u Zagreb, unda su se meni smijali, kako je ona govorila sve brte žene u nas piju osim Mare. Ja jesam pušila, ali nisam pila. A i to me je doktur naveo na to. Bila ovde velika tréšnja, a ja bila nogu išćetila, nisam mogla iz kreveta. A to drma li drma, sve se nija. Kad je plafon u crkvi vas pa. I kuća koliko je porušilo undan ovde u nas. Svak je letio iz kuća, a ja ležim ovde, gledam gori u nebo kad će me poklopit. E, undan sam se ja poplašila. Unda je baba tri miseca da je bilo skupit sve moje spavanje nisan… Kad je bilo babi došlo dotle, utužila pusta muka kad je baba skočila se iz kreveta i rekla iđen ja u čatrnju skočit, pokojni dada skočio za mnom šta ti je moj sinko, šta ti je. Undan sam otišla u Mostar i čovik me spasio me doktur sa jednin tabletan i reka mi Mare kad dođeš kući odi u prodavnicu kupi kutiju cigareta i zapali.    

 

SUSJEDA

 

Taj je frižider stajao po garažama. Malo nekad ronda, ali još uvijek radi sasvim normalno. Kaže suprug imaš novu kuhinju i stari frižider. Reko baš me znaš šta baš me briga, dok radi nek radi. Tako imamo jedan još stariji frižider, koji kad ideš odlediti treba mu cijeli dan jer su to oni mali frižideri pa ima onu ledenicu i nekako se led skuplja oko toga i iza toga. To nema šanse, ja tu stavljam vrelu vodu, to se odleđivalo satima. S onim velikim frižiderom za dva sata si gotov. A ovaj se odleđuje cijeli dan. Jutros sam ga prebrisala i vidim još uvijek kapi. A samo za praznike ga uključim. A on je isto star, uopće ne znam kolko je star. To sve radi. A ovi novi, samo čekam. Neki dan mi se raspao, jer ja previše perem, nešto kao ne ide dobro voda u umivaoniku. Reko nema frke, skinut sifon pa ćemo oprat, to sam oduvijek prala. Ja to počnem odšarafljivat i onaj cijeli dio jednostavno se raspao. Samo se raspao. To su takvi materijali. To izgledao kao da je niklovano, kaže ne to vam je takva vrsta plastike. I kaže ako vi stavljate puno sanitara ovoga onoga, to jednostavno izgrize. To se jednostavno raspalo. Onda sam imala poplavu kod nas u kupaonici, onda sam brže promijenila kod kćeri u kupaoni zato jer ona lijepo ima ladicu onu Ikea, lijepo dolje drži sve, fen, reko tako bi bilo zgodno da to padne i da sve poplavi. Ne ne ti na kraju nakon pet godina moraš pola stvari mijenjati. To nije da je staro ne znam kolko. Ispada da imam luster iz sedamdesettreće kojem nije ništa, a imam ne znam šta šta je novo a šta već popravljam. Zoveš majstora, zoveš ovog, zoveš onog, nešto si možeš i sam promijeniti. Ali za klimu ja moram zvati majstora. Prošle godine je bilo malo hladi malo ne. On je kao došao pa je hladila pa je opet prestala, puše, ali ništa, onda je li otišao plin nije otišao plin, reko čekaj malo imamo klimu u starom stanu iz osamdeset i ne znam koje prve, ona uopće ne okreće gore dole samo stoji kak ju namjestiš tak stoji. Ništa joj nije. Naš kad je, zadnji puta prije sedam godina svake godine su servis dolazili raditi, i sad ja njih pitam ako ta klima krepa dečki jel vi uopće imate dijelova da ju popravite? Pa kaže baš i ne sve. Reko onda više ne morate dolaziti jer čemu, mogu očistiti filtere i ovo i ono, a ako se baš nešto desi bumo vas zvali, reko ona je svoje dala nakon dvanaest trinaest godina puhanja. Nove ne dožive toliku starost. Bože sačuvaj. Ništa. Đenja!  

 

 

 

 

 

proza

Ivan Tomašić: Smrt kralja Sebastijana (ulomak iz romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivan Tomašić (1991.) diplomirao je portugalski jezik i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Stalni kritičar portala booksa.hr od 2015. Prikaze i recenzije objavljivao i na drugim hrvatskim i regionalnim portalima. Kao novinar surađuje na emisiji Prvog programa hrvatskog radija ''Kutija slova''. Uredio nekoliko romana.

proza

Petra Bolić: Hans.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Petra Bolić (1992., Varaždinu) studirala je francuski jezik i književnost, kulturološku germanistiku i književno-interkulturalnu južnoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Karl-Franzens Universität u Grazu. Znanstveno polje interesa su joj njemačko-južnoslavenski kulturno-književni transferi i suvremena slovenska proza. U slobodno se vrijeme bavi književnim prevođenjem i književnom kritikom. Vlastitu je kratku prozu do današnjega dana skrivala u ladicama.

proza

Emma Mihalić: Nova žar-ptica

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Emma Mihalić (1999., Zagreb) studira pedagogiju na Filozofskom fakultetu. Piše prozu i poeziju, ali do sada ništa nije objavljivala. Bavi se i crtanjem. Jedna je od pobjednica na natječaju za kratku horor priču na engleskom jeziku Srednje škole Ivan Švear, i nekoliko se puta natjecala na LiDraNo-u, jednom završivši nominacijom za državnu razinu (s pjesmom ''Podstanar''). Planira se baviti pisanjem i ovo je njen prvi završeni prozni rad na hrvatskom jeziku. Inače piše i na engleskom jeziku.

proza

Ivana Pintarić: Propuštanje riječi

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana ''Gorimo (ali ne boli više)'' ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja kratke priče pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na portalima kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO koja okuplja mlade pisce različitih književnih afiniteta i usmjerenja, koji zajednički promiču ''mladu'' književnost, sudjeluju na književnim natječajima, festivalima te organiziraju književne susrete i čitanja.

proza

Josip Čekolj: Kokoši ne letiju visoko

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Josip Čekolj (1999., Zabok) student je treće godine kroatistike te etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad je svoje pjesme i kratke priče objavljivao u hrvatskim i regionalnim časopisima i zbornicima poput ''Rukopisa'', ''Alepha'', ''PoZiCe'', zbornika Gornjogradskog književnog festivala, Po(e)zitive i drugih te na portalima Kritična masa, Strane, Poeziju na štrikove, Čovjek-časopis i NEMA. Ovog ljeta izdaje dječju slikovnicu ''Srna i Mak u potrazi za uplašenim mjesecom'' u nakladi Mala zvona. S pjesničkim rukopisom ''Junaci i zmajevi su izumiruće vrste'' ušao je uži krug za nagradu ''Na vrh jezika'' 2019. godine.

proza

Ana Vučić: U Limbu

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ana Vučić (1992., Karlovac) još uvijek pokušava završiti Kroatistiku i Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad su joj objavljene neke pjesme i jedan ulomak u studentskim časopisima i na Kritičnoj masi. Otkad je Jastrebarsko zamijenila Zagrebom piše tek neznatno više. U slobodno vrijeme čita, gleda sport i serije te mašta o obrani diplomskog rada u normalnim okolnostima. Vrhuncem svoje dosadašnje književne karijere smatra sudjelovanje na prvoj Kroeziji u kafiću Luxor.

proza

Ivan Katičić: Klošari

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivan Katičić (1990., Split) objavio je zbirku kratkih priča ''Pet metara bliže zvijezdama'' (Pučko otvoreno učilište Velika Gorica, 2016.). Živi i ne radi u Omišu.

proza

Deni Baleta: Make Empathy Great Again!; Pismo starijoj sebi

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Deni Baleta (1998., Split) studira hrvatski jezik i filozofiju u Splitu.

proza

Iva Hlavač: Nakaze

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Iva Hlavač (1986., Osijek) do sada je objavljivala kratke priče i pjesme u zbornicima. Objavila je dvije zbirke kratkih priča: ''I obični ljudi imaju snove'' (MH, Osijek, 2009.) i ''Svi smo dobro'' (Profil, Periskop, 2016.) za koju je dobila stimulacija Ministarstva kulture za najbolja ostvarenja na području književnog stvaralaštva u 2016. godini. Trenutno živi i radi u Valpovu.

proza

Gabrijel Delić: Orlovski

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Gabrijel Delić (1998., Zagreb) napisao je nekoliko članaka na temu automobilizma objavljenih na jednoj britanskoj web-stranici i poneku kratku priču od kojih je zadnja objavljena u regionalnom natječaju ''Biber'' za 2019. godinu.

proza

Antonija Jolić: Mažuran

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Antonija Jolić (1992., Split) odrasla je u malom mjestu Gradac pokraj Drniša, a trenutno živi u Šibeniku. Sa šesnaest godina izdala je zbirku pjesama „Oči boje lješnjaka“, dok je ljubav prema kratkoj priči razvila kasnije. Trenutačno studira na Pravnom fakultetu u Splitu i radi, a slobodno vrijeme provodi slikajući.

o nama

Nagrada Sedmica i Kritična masa 2019. za Miru Petrović

Pobjednica ovogodišnje nagrade "Sedmica i Kritična masa" za mlade prozne autore je Mira Petrović (1989.) iz Splita.
U užem izboru Nagrade za 2019. bili su: Leonarda Bosilj, Iva Hlavač, Toni Juričić, Maja Klarić, Dinko Kreho, Mira Petrović i Iva Sopka.
Ovo je bio četvrti natječaj koji raspisuje Kritična masa, a nagradu sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).
U žiriju nagrade Sedmica i Kritična masa bili su - Viktorija Božina, Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - DOBITNICA NAGRADE 2019

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Dinko Kreho: Zoja

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Počinjemo s objavom radova koji su ušli u širi izbor... Dinko Kreho (Sarajevo, 1986.) diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez, te suradnik na projektu Alternativna književna tumačenja (AKT). Autor je knjiga poezije Ravno sa pokretne trake (2006.) i Zapažanja o anđelima (2009.), kao i koautor (s Darijem Bevandom) radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013.). Književnu kritiku, esejistiku i poeziju u novije vrijeme objavljuje u tjedniku Novosti, na portalima Booksa i Proletter, te u književnom dvomjesečniku Polja. Živi u Zagrebu.

proza

Leonarda Bosilj: Ptice ne lete

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Leonarda Bosilj (2000., Varaždin) studira psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom srednje škole sudjelovala je na literarnim natječajima (LiDraNo, Gjalski za učenike srednjih škola), a ovo je prvi put da šalje svoj rad na neki javni natječaj.

proza

Toni Juričić: Con calma

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Toni Juričić (1990., Labin) diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u književnim časopisima Fantom Slobode, UBIQ, Zarez i u zbirkama spekulativne fikcije Transreali, Sfumato i Futur Crni. Režirao je kratkometražne filmove (Momentum Mortem, Preludij Sumanutosti, Rosinette) i spotove za glazbene skupine NLV, Barbari, BluVinil, Nellcote i dr. Osnivač je i predsjednik udruge Notturno za produkciju i promicanje audio-vizualne djelatnosti. Pokretač je i producent projekata [noir.am sessions] i [noir.am storytellers] čiji je cilj promoviranje nezavisne glazbene i književne scene. Režirao je monodramu Sv. Absinthia. Dobitnik je nagrade "Slavko Kolar" Hrvatskog Sabora Kulture za prozno stvaralaštvo mladih autora. Trenutno je na doktorskom studiju u sklopu Sveučilišta u Durhamu.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Iva Hlavač: Humoreske o ženama koje se ne smiju

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Hlavač (1986., Osijek) diplomirala je na pravnom fakultetu u Osijeku. Objavila je dvije zbirke kratkih priča; „I obični ljudi imaju snove“ (2009.) izašla je u sklopu natječaja Matice hrvatske Osijek za osvojeno prvo mjesto, a „Svi smo dobro“ u izdanju Profila (biblioteka Periskop) 2016. godine te je, između ostaloga, dobila stimulaciju Ministarstva kultur za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016. Živi u Valpovu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg