proza

Leonarda Bosilj: Lista čekanja

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Leonarda Bosilj (2000., Varaždin) studentica je druge godine psihologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Većinom piše kratke priče, iako u zadnje vrijeme eksperimentira i s poezijom. Tijekom srednje škole sudjelovala je na literarnim natječajima (LiDraNo, Gjalski za učenike srednjih škola), a 2019. godine ušla je u uži izbor natječaja ''Sedmica & Kritična masa'' s pričom ''Ptice ne lete''.



 

 Lista čekanja

 

Soba smrdi na ulje od prženja. Luk i krumpir salata. Udara je. Ona vrišti. Jebe mu mater nasilnu. Gladan sam. Riba izgleda dobro. Prijavit će ga murji, kaže. Ovog puta za stvarno. Kradem ribu s tanjura. Samo neka proba, ima on veze. Trenutak kasnije stol leti prema njemu. Tanjur je pao na pod. Sreća pa je plastični. On urla, glupača pošandrcana, a dok je trebalo usisati onda stol nije mogla pomaknuti. Zatvaram se u kupaonicu. Žvačem ribu sjedeći na wc školjci. Stan se trese. Netko od susjeda je pojačao telku. Loto 7 od 39. Slušam dobitne brojeve kroz ventil za zrak. Pitam se postoje li zaista srećkovići koji ih pogode. Lomljava iz kuhinje nagoviješta da je bar netko nešto pogodio. Čašom doduše. Nadam se da je ostalo još ribe.

Tišina je čudna. Ostala je u stanu nakon što je on izjurio. Izlazim iz kupaonice. U kuhinji nema nikoga, kosti i krumpir razbacani su po podu. Puhanje nosa iz spavaće sobe. Navirujem unutra. Šmrca na krevetu. Rukom opipava golu sisu. Boji se, znam. Dobila je termin tek za tri mjeseca. Rekla mi je prošli tjedan. Misli da će krepat. Ako je Adam ne zatuče prije. Skužila me da stojim na vratima. Kog jarca hoću. Pitam jel' ima još ribe. U suzama kune moju bezosjećajnu guzicu. Nek' se svi nosimo van iz njenog stana. Nek' je svi puste na miru.

Vani je magla. Najavljivali su snijeg. Palo ga je pola centimetra. Taman dovoljno da svi tramvaji zapadnu u kaos. Kad sam bio klinac, sjećam se, napadalo ga je dosta da napravimo snjegovića. Ljilja i ja. Al onog pravog, visokog skoro k'o i mi. S loncem umjesto šešira i kamenjem za gumbe. Mrkvu sam mu namjerno utaknuo prenisko. Stara je doživjela srčani kad je vidjela. Mi smo fina familija, urlala je, šta će susjedi reći? I batine su bile fine. Nikom od susjeda nisu smetale. Za razliku od mrkve.

Hladno je. Stavljam odrvenjene prste pod pazuhe. Rukavice sam ostavio u stanu. Nadam se da će Krešo imati rezervne. On je uvijek opremljen k'o za apokalipsu. Rezervna majica, rezervne gače, pet kemijskih, paket papirnatih maramica, čarape i dva paketa kondoma koji stoje neotvoreni još od prvog srednje. Možda je zato i upisao faks. Jedan od rijetkih u kvartu. Većina ekipe je odselila van. Neki su se zaposlili, a neki postali propaliteti kao što ću i ja. Ako već nisam. Krešo se izvukao. Bit će pravnik k'o i stari mu. Imat će diplomu obješenu na zidu dnevne sobe. I Ljilja je skoro uspjela. Bila je treća godina kad je stara otperjala, a njen faks otišao k vragu. Još uvijek priča da će ga završiti, samo treba pričekati da se stvari malo slegnu. Ne sliježu se već tri godine.

Krešo me čeka kod lampe na uglu. Ima šubaru na glavi. Šal mu je dignut preko nosa. Boji se meningitisa, kaže. On ima tu prirodnu tendenciju na sebe navući svaku boleštinu. Mora se paziti. Mora.

Idemo prema njegovom stanu. Pita za Ljilju. Njegova tiha patnja od kad ga je prije dvadeset godina našopala snijegom. Uobičajeno je, kažem. Urla na Adama, Adam ju mlati pa mlati i ona njega. Tv sapunica. Krešo je zgrožen. Svaki put pita i svaki se put zgraža. Mali iz fancy familije. Često govori da, da njegovu sestru netko takne, sam bi ga zadavio. Časna riječ. Nemam mu srca reći da bi mu ti nježni prstići prije popucali nego bi stisnuo Adamov vrat. A i nije Adam tako loš, donosi pare kući. Krešo trese glavom. To kažem samo zato jer mi daje jeftiniji dop. Nije u krivu.

Krešo živi na predzadnjem katu žute novogradnje. Skoro pa penthouse, čovječe. U stanu mu je toplo i miriši na osvježivač prostora. Starci su mu jučer otišli na skijanje. Slobodno se poslužim frižiderom. Čita mi misli. Grabim veliku Milku i trpam u usta. Uvijek mi fali šećera. On mi drži prodike da je to od dopa. Pročitao je neki članak na internetu i sad je popio svu pamet svijeta. Priča o glukozi, inzulinu i ostalim Google doktor stvarima. Kaže da bi stvarno trebao ići vidjet doktoricu. Lud je. Pravnik, a ne zna da bi me morala prijaviti murji. Kakva zaštita podataka… Veliki brat nas sve gleda.

Nešto prčka po telki. Zauzima pola zida. Danas je filmska večer. Klasici svake srijede. Ko to tamo peva. Krešo jedva zadržava uzbuđenje. Cupka i trese nogama. Ne želi mi ništa spoilati, ali oduševit ću se. Komentira svaku scenu. Neka ne drijemam, sad će najbolji dio! Jesam li vidio, kaj nisu genijalni? Premotava scenu unazad, tu uvijek mora gledati dva puta, ne smeta mi valjda, ne? Mene ionako boli briga. Dva cigija pjevaju na telki, ja ležim na toplom trosjedu i žderem čokoladu. Krešo se smije. Smijem se i ja. Vozi Miško!

Film brzo prolazi. Krešo priča o Ljilji, baš joj dobro stoji nova frizura. Rijetko kome paše kratka kosa. Ali ona ima taj tip lica, s naglašenim jagodicama, kojem sve stoji. Želim mu reći da mrzi kratku kosu. Sama ju je ošišala. Boji se da će joj u nekom trenu sva poispadati. Pa je bolje da sad već bude kratka. Da se navikne. Ništa ne kažem. Čokolada je gorka.

Odlazim. Krešo bi da ostanem još malo. Dosadno mu je. Zna mi pričat kako sam mu jedni pravi frend. Katkad misli da će se, jer živi na granici dvaju svjetova, uklapati u oba. Istina je da je onda svugdje stranac. Prođe carinu, ali i dalje ga svi drže na oku. Osim mene. A mene trga u trbuhu. Drhtim, ali ne od hladnoće. Izlazim iz stana i ostavljam ga samog.

Krećem kući. Nadam se da se Adam vratio. Ljilja često govori kako ga nikad više neće pustiti u stan. Nek' spava kod Tene, Bebe, Rije ili neke desete fukare. Još bolje, nek' se smrzne na ulici. Sreća moja, ipak ga svaki put pusti unutra. Jednom, kad su se posvađali i kad mu je spakirala stvari, nije ga bilo tri dana. Umro sam. Ne javlja se na mob, ne odgovara na poruke. Ostali dileri zbrisali iz Adamovog kvarta. Ja bljujem po stanu, Ljilja urla, šalje me u svih devet krugova pakla. K'o da već nisam bio tamo. Mrzi me. Kune me, sranje narkomansko, sve ću to počistiti. Na kraju je ona sve počistila. Čak mi je i čaj napravila. Od borovnice, s žlicom meda, kakav smo nekad pili uz jutarnje crtiće. I njega sam izbljuvao. Opet me klela. Nadam se da se Adam vratio.

Pred zgradom neki starkelja drpa Ines. Izletjela je iz srednje prošle godine. Još jedna Adamova mušterija. Starkelja je s drugog kata. Što će susjedi reći?

U stanu galama. Vratio se. Ona tu umire, a on se jebe uokolo. Kog vraga ona hoće od njega. Dobro on zna za onog klinju u žutoj zgradi. Zgroženo ga gleda. Nikad ga ne bi ni pogledala. Urla. Ja upadam između njih, smirujem situaciju. Trebam dopa. Oboje me šalju u tri Eiffelova tornja. Uvijek kreativni. Zapravo su dobar par. Povlačim se u kut u nadi da će mi se smilovati. I dalje urlaju. Iz susjednog stana dopire Loto na televiziji.

Ne mogu više čekati. Na koljenima pužem do Adamova džepa. Paketić nadohvat ruke. Džepovi se drmaju u ritmu njegovih psovki. Skoro. Hvata me za ruku. Kog to jarca radim, nitko ne krade od Adama. Udara me i tjera čekati nazad u kut. Obraz mi gori. Mislim da mi je razbio zub. Ljilja šizi. Da me nikad više nije taknuo. On se smije. Ona urla i drži se za sisu. Zaradila je šamar. Nije mu ostala dužna. Uhvatio ju je za vrat.

Loto iz susjednog stana.

Tijelo na podu. Razrezala ga je k'o puricu. Ona je tiho. Sad ja urlam. Koji jarac, koji je vrag napravila! Doći će murja, završit ćemo u buksi! Kaj sad?! Kaj sad?! Ona je tiho. Hoda prema trosjedu, opće se ne obazire na njega. Šuti. Šutim i ja.

Prevrćem mu po džepovima. Spas. Sjedam na trosjed kraj Ljilje. Ona i dalje šuti. Ja pripremam opremu. Pitam je jel' smijem tu ili moram u kupaonicu. Boli je đon šta radim. Plačem, ne znam što ćemo sad. Možemo reći da je bila samoobrana. Mi smo fina familija, mi ne ubijamo ljude.

Ljilja, kaj sad?

Ništa. Ionako ću krepat u ova tri mjeseca.

Ja sam krepao te večeri.

 

 

 

 

 

proza

Ivan Tomašić: Smrt kralja Sebastijana (ulomak iz romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivan Tomašić (1991.) diplomirao je portugalski jezik i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Stalni kritičar portala booksa.hr od 2015. Prikaze i recenzije objavljivao i na drugim hrvatskim i regionalnim portalima. Kao novinar surađuje na emisiji Prvog programa hrvatskog radija ''Kutija slova''. Uredio nekoliko romana.

proza

Petra Bolić: Hans.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Petra Bolić (1992., Varaždinu) studirala je francuski jezik i književnost, kulturološku germanistiku i književno-interkulturalnu južnoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Karl-Franzens Universität u Grazu. Znanstveno polje interesa su joj njemačko-južnoslavenski kulturno-književni transferi i suvremena slovenska proza. U slobodno se vrijeme bavi književnim prevođenjem i književnom kritikom. Vlastitu je kratku prozu do današnjega dana skrivala u ladicama.

proza

Emma Mihalić: Nova žar-ptica

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Emma Mihalić (1999., Zagreb) studira pedagogiju na Filozofskom fakultetu. Piše prozu i poeziju, ali do sada ništa nije objavljivala. Bavi se i crtanjem. Jedna je od pobjednica na natječaju za kratku horor priču na engleskom jeziku Srednje škole Ivan Švear, i nekoliko se puta natjecala na LiDraNo-u, jednom završivši nominacijom za državnu razinu (s pjesmom ''Podstanar''). Planira se baviti pisanjem i ovo je njen prvi završeni prozni rad na hrvatskom jeziku. Inače piše i na engleskom jeziku.

proza

Ivana Pintarić: Propuštanje riječi

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana ''Gorimo (ali ne boli više)'' ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja kratke priče pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na portalima kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO koja okuplja mlade pisce različitih književnih afiniteta i usmjerenja, koji zajednički promiču ''mladu'' književnost, sudjeluju na književnim natječajima, festivalima te organiziraju književne susrete i čitanja.

proza

Josip Čekolj: Kokoši ne letiju visoko

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Josip Čekolj (1999., Zabok) student je treće godine kroatistike te etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad je svoje pjesme i kratke priče objavljivao u hrvatskim i regionalnim časopisima i zbornicima poput ''Rukopisa'', ''Alepha'', ''PoZiCe'', zbornika Gornjogradskog književnog festivala, Po(e)zitive i drugih te na portalima Kritična masa, Strane, Poeziju na štrikove, Čovjek-časopis i NEMA. Ovog ljeta izdaje dječju slikovnicu ''Srna i Mak u potrazi za uplašenim mjesecom'' u nakladi Mala zvona. S pjesničkim rukopisom ''Junaci i zmajevi su izumiruće vrste'' ušao je uži krug za nagradu ''Na vrh jezika'' 2019. godine.

proza

Ana Vučić: U Limbu

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ana Vučić (1992., Karlovac) još uvijek pokušava završiti Kroatistiku i Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad su joj objavljene neke pjesme i jedan ulomak u studentskim časopisima i na Kritičnoj masi. Otkad je Jastrebarsko zamijenila Zagrebom piše tek neznatno više. U slobodno vrijeme čita, gleda sport i serije te mašta o obrani diplomskog rada u normalnim okolnostima. Vrhuncem svoje dosadašnje književne karijere smatra sudjelovanje na prvoj Kroeziji u kafiću Luxor.

proza

Ivan Katičić: Klošari

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivan Katičić (1990., Split) objavio je zbirku kratkih priča ''Pet metara bliže zvijezdama'' (Pučko otvoreno učilište Velika Gorica, 2016.). Živi i ne radi u Omišu.

proza

Deni Baleta: Make Empathy Great Again!; Pismo starijoj sebi

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Deni Baleta (1998., Split) studira hrvatski jezik i filozofiju u Splitu.

proza

Iva Hlavač: Nakaze

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Iva Hlavač (1986., Osijek) do sada je objavljivala kratke priče i pjesme u zbornicima. Objavila je dvije zbirke kratkih priča: ''I obični ljudi imaju snove'' (MH, Osijek, 2009.) i ''Svi smo dobro'' (Profil, Periskop, 2016.) za koju je dobila stimulacija Ministarstva kulture za najbolja ostvarenja na području književnog stvaralaštva u 2016. godini. Trenutno živi i radi u Valpovu.

proza

Gabrijel Delić: Orlovski

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Gabrijel Delić (1998., Zagreb) napisao je nekoliko članaka na temu automobilizma objavljenih na jednoj britanskoj web-stranici i poneku kratku priču od kojih je zadnja objavljena u regionalnom natječaju ''Biber'' za 2019. godinu.

proza

Antonija Jolić: Mažuran

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Antonija Jolić (1992., Split) odrasla je u malom mjestu Gradac pokraj Drniša, a trenutno živi u Šibeniku. Sa šesnaest godina izdala je zbirku pjesama „Oči boje lješnjaka“, dok je ljubav prema kratkoj priči razvila kasnije. Trenutačno studira na Pravnom fakultetu u Splitu i radi, a slobodno vrijeme provodi slikajući.

o nama

Nagrada Sedmica i Kritična masa 2019. za Miru Petrović

Pobjednica ovogodišnje nagrade "Sedmica i Kritična masa" za mlade prozne autore je Mira Petrović (1989.) iz Splita.
U užem izboru Nagrade za 2019. bili su: Leonarda Bosilj, Iva Hlavač, Toni Juričić, Maja Klarić, Dinko Kreho, Mira Petrović i Iva Sopka.
Ovo je bio četvrti natječaj koji raspisuje Kritična masa, a nagradu sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).
U žiriju nagrade Sedmica i Kritična masa bili su - Viktorija Božina, Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - DOBITNICA NAGRADE 2019

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Dinko Kreho: Zoja

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Počinjemo s objavom radova koji su ušli u širi izbor... Dinko Kreho (Sarajevo, 1986.) diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez, te suradnik na projektu Alternativna književna tumačenja (AKT). Autor je knjiga poezije Ravno sa pokretne trake (2006.) i Zapažanja o anđelima (2009.), kao i koautor (s Darijem Bevandom) radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013.). Književnu kritiku, esejistiku i poeziju u novije vrijeme objavljuje u tjedniku Novosti, na portalima Booksa i Proletter, te u književnom dvomjesečniku Polja. Živi u Zagrebu.

proza

Leonarda Bosilj: Ptice ne lete

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Leonarda Bosilj (2000., Varaždin) studira psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom srednje škole sudjelovala je na literarnim natječajima (LiDraNo, Gjalski za učenike srednjih škola), a ovo je prvi put da šalje svoj rad na neki javni natječaj.

proza

Toni Juričić: Con calma

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Toni Juričić (1990., Labin) diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u književnim časopisima Fantom Slobode, UBIQ, Zarez i u zbirkama spekulativne fikcije Transreali, Sfumato i Futur Crni. Režirao je kratkometražne filmove (Momentum Mortem, Preludij Sumanutosti, Rosinette) i spotove za glazbene skupine NLV, Barbari, BluVinil, Nellcote i dr. Osnivač je i predsjednik udruge Notturno za produkciju i promicanje audio-vizualne djelatnosti. Pokretač je i producent projekata [noir.am sessions] i [noir.am storytellers] čiji je cilj promoviranje nezavisne glazbene i književne scene. Režirao je monodramu Sv. Absinthia. Dobitnik je nagrade "Slavko Kolar" Hrvatskog Sabora Kulture za prozno stvaralaštvo mladih autora. Trenutno je na doktorskom studiju u sklopu Sveučilišta u Durhamu.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Iva Hlavač: Humoreske o ženama koje se ne smiju

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Hlavač (1986., Osijek) diplomirala je na pravnom fakultetu u Osijeku. Objavila je dvije zbirke kratkih priča; „I obični ljudi imaju snove“ (2009.) izašla je u sklopu natječaja Matice hrvatske Osijek za osvojeno prvo mjesto, a „Svi smo dobro“ u izdanju Profila (biblioteka Periskop) 2016. godine te je, između ostaloga, dobila stimulaciju Ministarstva kultur za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016. Živi u Valpovu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg