proza

Magdalena Dragić: Granica; More bez mene; Panika

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Magdalena Dragić (2002., Austrija) završila je V. gimnaziju u Zagrebu. Počela je pisati prozu i poeziju s četrnaest godina, ali nikada nije objavljivala svoje radove. Cilj joj je završiti studij psihologije i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu i baviti se pisanjem i pružanjem psihoterapije.



 

Granica

 

Nesigurno stupam niz ulicu puno ljudi. Život u velegradu me umara. Previše ljudi, previše različitih ličnosti oko mene. Pokušavam se ne isticati u masi. Iako su temperature već davno pale ispod nule, znoj mi se cijedi niz leđa. Previše ljudi. „Ne upadaj ljudima u oči.“ mislim, ali noge ne slušaju zapovijedi mog mozga. Počinjem ubrzavati i rukama si stvaram put kroz tu masu ljudi. Osjetim poglede na svojoj blijedoj koži. Sada već skoro trčim. Čujem psovanje, pretpostavljam da je namijenjeno meni. „Kvragu sporo hodanje.“ čujem glas u svojoj glavi. Počinjem trčati. Pokušavam ne razmišljati. Već vidim svoju staru ružnu zgradu. Vidim ju, a imam osjećaj da joj se ne približavam. Pokušavam se smiriti, ali srce mi kuca kao nikad prije. U oko mi upadne djevojka koja stoji na autobusnoj stanici. Procijenila bih da ima desetak godina. Ima plavo-zelene oči kakve nikada nisam vidjela. Imam osjećaj da mi čita misli. Je li to strah ili znatiželja u njenim očima? Možda gađenje? Ne volim djecu. Prolazivši kraj nje spustila sam glavu. Još samo nekoliko metara do ulaznih vrata zgrade. Nervozno tražim ključ u svojoj prepunoj torbi. Osjećam kako mi netko diše za vratom, ali koliko god povećavala korake taj leden dah mi je bio sve bliže. Trčim do vrata zgrade, brzo stavljam ključ u bravu i okrećem ga. Nisam se ni usudila okrenuti kako bih provjerila je li tko iza mene. Ulazim u hodnik zgrade i zalupim vratima. Veliki hodnik prljavih bijelih zidova me smirio i srce mi ponovo počinje kucati sporije i tiše. Ovi bijeli zidovi uvijek su mi bili utočište, još od ranog detinjstva. Ovo je bilo moje sigurno mjesto. Tu sam sjedila pred vratima svoga stana i slušala ružne riječi koje su dopire iz stana u kojem sam živjela s obitelji. Uvrede, psovke i dvije rečenice koje su mi se najviše usijekle u pamćenje: „Zbog tebe nam se kći drogira, zbog tebe nam se obitelj raspada!“ i „što to ona ima a da ti ja ne mogu pružiti?" Ovo je također bilo mjesto gdje me nije mogao udariti jer se previše bojao da će susjedi pozvati policiju. Nekada sam se čak i nadala da netko napokon okrene blažen broj policijske uprave i spasi me od ovog očaja, ali susjedi su mi kukavice.

I onda je jednom samo otišao. Stavio je sve svoje proklete stvari u kovčeg, uzeo sve što je vrijedno i ptišao. Nikada mi nije nedostajao. Kako da mi nedostaje otac koji tuče suprugu i jedino dijete, otac koji mrzi svoju obitelj, a drugim ženama kupuje dijamante?

 

Ulazim u svoj stan. Oduvijek živim tamo. Taj stan je jedno od malo sjećanja na majku koje posjedujem. Ni ona me nije voljela, ali je bila draga. Često me vodila na testiranja na drogu i često je mislila da si režem žile na rukama, pa se može reći da se brinula za mene. S druge strane mi je nerijetko govorila kako sam bezosjećajna, a ne znam ni zašto je to govorila. Ali je bila draga.

Nije živjela dugo nakon očeva odlaska. Na pogreb joj nisam otišla, a navodno je došlo puno ljudi. Ljudi su joj došli reći ono posljednje zbogom tako da spuste njeno malo, blijedo tijelo u zemlju. Lijep zadnji pozdrav. Zbilja ironično.

Ja sam ona koja joj je držala ruku kad je posljednji put udahnula kisik. Ja sam ju voljela i čuvala, a ne svi ti ljudi. Nakon njezine smrti odustala sam od školovanja. Kada je ona umrla, umrlo je i sve dobro na svijetu. Od tada vlada zlo.

 

Uglavnom, legla sam na trosjed da se malo odmorim i gledala u prazno. Televizor već dugo ne uključujem. Previše loših vijesti, previše laži. Umorna, sklapam oči.

 

Ponovo stupan na svjetlo dana ili, bolje rečeno, svjetlo sumraka. Još uvijek je previše ljudi vani. Čekam autobus. Dok kraj mene prolaze tramvaji i automobili, čujem majčin glas:“ Skoči! Nisi vrijedna života!“, „Ne zaslužuješ život, ja ga zaslužujem, a ne ti!“. Zatvaram oči. Napokon je došao autobus i spriječio me da napravim nešto što bih vjerojatno požalila. Nervoza me hvata dok ulazim u autobus. Mrzim male prostore. Neki mladić me promatra, a ja se trudim gledati u pod. Mladić duže crne kose i tamnih očiju ustaje sa sjedišta i kreće prema meni. Moji bivši prijatelji sada bi se smijali i govorili kako mu se sviđam. Ni oni me nisu voljeli. Družili su se sa mnom kako bi mi se mogli smijati kada bih ja otišla kući. Uvijek su me ismijavali.

Mladić je sada stajao kraj mene. Tresem se. Ubit će me. Izvući će nož iz džepa, ubit me i masakrirati moje tijelo. Uspaničena stišćem gumb da autobus stane. „Mogu li znati tvoje ime?“, zadnje je što sam čula prije nego što okrenem ručku za izlazak u slučaju opasnosti. Istrčala sam iz busa. Mrak je već pao i ulice su sada praznije. Okrećem se kako bih provjerila da me mladić ne slijedi. Kakav je to psihopat bio?! To oni inače rade, pitaju žrtvu za ime prije nego što ju zakolju, kako bi to ime mogli upisati u svoju malu crnu bilježnicu. Gledala sam ja filmove, znam takve stvari.ž

Idem kući. Svakako ne razumijem zašto moram ići psihijatru. „Patiš od paranoje, ne raspoznaješ granicu između stvarnosti i mašte.“ rekli su mi i uvalili neke lijekove koje nisam nikada ni popila. Ne želim osjećati nuspojave. Uostalom, kako on može znati raspoznajem li ja granicu između stvarnosti i mašte? Valjda ja znam jesam li zdrava.

 

 

More bez mene

 

I smo bili kao dvije barke koje su zajedno plovile morima. Orijentirali smo se jedno prema drugomu. I kada bismo se izgubili u tim morima nemira i tame, našli bismo opet put, zajedno. Pouzdali smo se jedno u drugo kao da smo oduvijek pripadali jedno drugome. I kada su nas kiše i magle pratile, mi smo ih uvijek ostavljali iza sebe.

Sve dok se iznad našeg zajedničkog, prostranog oceana nije nadvio posve crni oblak. Počela sam gubiti povjerenje u tebe, više te nisam slijepo slijedila. A ti si me gledao kako lutam. Vidio si kako te gubim u magli ispred sebe, kako sam polako gubila svoj vid. I ti nisi ništa poduzeo. Pustio si da se tama uvuče pod moju palubu. Tada je počela  padati kiša. Iznenadila nas je. Padala je sve jače, kapljice su nam mutile vid i munje mi nisu dopuštale da te raspoznam. Dozivala sam te, ali ti nisi čuo. Nisi me čekao. Dok sam osjećala kako te vjetar nosi dalje od mene, suze su mi klizile niz obraze. Činilo se kao da se nadopunjavamo, kao da smo stvoreni za ljubav. Samo nas dvoje. Ali ti si odlučio odlutati od mene. Našao si novo more. More bez mene.

Priznajem da sam noću često dozivala tvoje ime. Plakala sam i vrištala u jastuk. Htjela sam da se okreneš i još jednom me pogledaš, još taj jedan zadnji put. Sanjala sam naše isprepletene prste i uvijek sam se nadala ponovnom susretu. Možda nekom susretu u drugim vodama. Nadala sam se drugoj prilici i ponovnom rađanju ljubavi. Kada smo bili zajedno znala sam da ljubav nije mrtva, da ljubav nije igračka vremena. I isto tako se nadam da sam tada bila u pravu. Bojala sam se našeg rastanka i bijaše bolan kao što sam i očekivala. Sada sama lutam morima, oceanima i jezerima.

Lutam i nadam se da ću jednom otkriti more kojim sada ploviš ti...

 

 

 

Panika

 

Panika. Srce kao da me udara bičem u prsima, koljena kao da nose pretežak teret, pluća kao da su puna dima. Misli bruje, stvaraju žamor u glavi, miješaju se i umaraju mozak, koji pokušava otkriti što se događa, ali oči ne vide opasnost. Tražim opasnost oko sebe, nešto što od čega moram pobjeći. Možda me netko slijedi? Možda će me sada netko hladnokrvno ubiti i ostaviti me na ulici samu da iskrvarim. Moram pobjeći

Panika. Ruke nemaju snage I polako odumiru. Hladno, vruće, hladno, vruće, hladno. Je li zima? Ne, nema snijega, a Božić je davno prošao. Mora biti ljeto. Ljeto je, sunce je ugrijalo, a grad je pust. Hm. Misli kao pčele zuje. Sada su u ušima i stvaraju pomutnju u umu. Kiselina razara želudac. Gladna sam. Ili je to prekomjerna sitost? Ne, ipak je glad. Nisam jela danima. Ili jesam?

Treba mi. Uzimam bocu vode i uzimam lijek. Sadržaj mi klizi niz grlo. Gušim li se? Ne dišem. Ne mogu disati, osjećam dim u plućima. Očito umirem. Lijeva ruka me boli. Je li to srčani? Umirem. Suze mi klize niz obraze. Počinjem se smijati. Histerično. Tjeram pčele dalje od sebe i svojih misli. I dalje zuje. Hladno. Vruće. Hladno. Srčani. Možda moždani? Dim u plućima. Vruće.

Počinjem disati. Dim izlazi. Polako. Plačem. Koljena su se podsjetila što im je funkcija. Ruke se bude iz sna. Bujica misli postaje potok, koji mirno žubori. Sve je u redu. Zrak. Zrak. Zrak. Sve će biti u redu. Suze i dalje teku. Roj pčela se razišao, samo nekoliko ih još izgubljeno luta, govoreći da će sve biti u redu. Glad je nestala. Opet dišem. Udahnem. Izdahnem. Srce se smilovalo. Sve je u redu. Dišem. Živa sam. Moj otrov. Ono što me ubija me sada spasilo. Spremam kutijicu lijekova opet u torbu. Dišem. Otrov. Ubija me. Liječi me. Dišem. 

 

 

 

 

 

 

 

 

proza

Ivan Tomašić: Smrt kralja Sebastijana (ulomak iz romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivan Tomašić (1991.) diplomirao je portugalski jezik i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Stalni kritičar portala booksa.hr od 2015. Prikaze i recenzije objavljivao i na drugim hrvatskim i regionalnim portalima. Kao novinar surađuje na emisiji Prvog programa hrvatskog radija ''Kutija slova''. Uredio nekoliko romana.

proza

Petra Bolić: Hans.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Petra Bolić (1992., Varaždinu) studirala je francuski jezik i književnost, kulturološku germanistiku i književno-interkulturalnu južnoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Karl-Franzens Universität u Grazu. Znanstveno polje interesa su joj njemačko-južnoslavenski kulturno-književni transferi i suvremena slovenska proza. U slobodno se vrijeme bavi književnim prevođenjem i književnom kritikom. Vlastitu je kratku prozu do današnjega dana skrivala u ladicama.

proza

Emma Mihalić: Nova žar-ptica

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Emma Mihalić (1999., Zagreb) studira pedagogiju na Filozofskom fakultetu. Piše prozu i poeziju, ali do sada ništa nije objavljivala. Bavi se i crtanjem. Jedna je od pobjednica na natječaju za kratku horor priču na engleskom jeziku Srednje škole Ivan Švear, i nekoliko se puta natjecala na LiDraNo-u, jednom završivši nominacijom za državnu razinu (s pjesmom ''Podstanar''). Planira se baviti pisanjem i ovo je njen prvi završeni prozni rad na hrvatskom jeziku. Inače piše i na engleskom jeziku.

proza

Ivana Pintarić: Propuštanje riječi

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana ''Gorimo (ali ne boli više)'' ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja kratke priče pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na portalima kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO koja okuplja mlade pisce različitih književnih afiniteta i usmjerenja, koji zajednički promiču ''mladu'' književnost, sudjeluju na književnim natječajima, festivalima te organiziraju književne susrete i čitanja.

proza

Josip Čekolj: Kokoši ne letiju visoko

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Josip Čekolj (1999., Zabok) student je treće godine kroatistike te etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad je svoje pjesme i kratke priče objavljivao u hrvatskim i regionalnim časopisima i zbornicima poput ''Rukopisa'', ''Alepha'', ''PoZiCe'', zbornika Gornjogradskog književnog festivala, Po(e)zitive i drugih te na portalima Kritična masa, Strane, Poeziju na štrikove, Čovjek-časopis i NEMA. Ovog ljeta izdaje dječju slikovnicu ''Srna i Mak u potrazi za uplašenim mjesecom'' u nakladi Mala zvona. S pjesničkim rukopisom ''Junaci i zmajevi su izumiruće vrste'' ušao je uži krug za nagradu ''Na vrh jezika'' 2019. godine.

proza

Ana Vučić: U Limbu

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ana Vučić (1992., Karlovac) još uvijek pokušava završiti Kroatistiku i Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad su joj objavljene neke pjesme i jedan ulomak u studentskim časopisima i na Kritičnoj masi. Otkad je Jastrebarsko zamijenila Zagrebom piše tek neznatno više. U slobodno vrijeme čita, gleda sport i serije te mašta o obrani diplomskog rada u normalnim okolnostima. Vrhuncem svoje dosadašnje književne karijere smatra sudjelovanje na prvoj Kroeziji u kafiću Luxor.

proza

Ivan Katičić: Klošari

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivan Katičić (1990., Split) objavio je zbirku kratkih priča ''Pet metara bliže zvijezdama'' (Pučko otvoreno učilište Velika Gorica, 2016.). Živi i ne radi u Omišu.

proza

Deni Baleta: Make Empathy Great Again!; Pismo starijoj sebi

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Deni Baleta (1998., Split) studira hrvatski jezik i filozofiju u Splitu.

proza

Iva Hlavač: Nakaze

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Iva Hlavač (1986., Osijek) do sada je objavljivala kratke priče i pjesme u zbornicima. Objavila je dvije zbirke kratkih priča: ''I obični ljudi imaju snove'' (MH, Osijek, 2009.) i ''Svi smo dobro'' (Profil, Periskop, 2016.) za koju je dobila stimulacija Ministarstva kulture za najbolja ostvarenja na području književnog stvaralaštva u 2016. godini. Trenutno živi i radi u Valpovu.

proza

Gabrijel Delić: Orlovski

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Gabrijel Delić (1998., Zagreb) napisao je nekoliko članaka na temu automobilizma objavljenih na jednoj britanskoj web-stranici i poneku kratku priču od kojih je zadnja objavljena u regionalnom natječaju ''Biber'' za 2019. godinu.

proza

Antonija Jolić: Mažuran

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Antonija Jolić (1992., Split) odrasla je u malom mjestu Gradac pokraj Drniša, a trenutno živi u Šibeniku. Sa šesnaest godina izdala je zbirku pjesama „Oči boje lješnjaka“, dok je ljubav prema kratkoj priči razvila kasnije. Trenutačno studira na Pravnom fakultetu u Splitu i radi, a slobodno vrijeme provodi slikajući.

o nama

Nagrada Sedmica i Kritična masa 2019. za Miru Petrović

Pobjednica ovogodišnje nagrade "Sedmica i Kritična masa" za mlade prozne autore je Mira Petrović (1989.) iz Splita.
U užem izboru Nagrade za 2019. bili su: Leonarda Bosilj, Iva Hlavač, Toni Juričić, Maja Klarić, Dinko Kreho, Mira Petrović i Iva Sopka.
Ovo je bio četvrti natječaj koji raspisuje Kritična masa, a nagradu sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).
U žiriju nagrade Sedmica i Kritična masa bili su - Viktorija Božina, Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - DOBITNICA NAGRADE 2019

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Dinko Kreho: Zoja

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Počinjemo s objavom radova koji su ušli u širi izbor... Dinko Kreho (Sarajevo, 1986.) diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez, te suradnik na projektu Alternativna književna tumačenja (AKT). Autor je knjiga poezije Ravno sa pokretne trake (2006.) i Zapažanja o anđelima (2009.), kao i koautor (s Darijem Bevandom) radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013.). Književnu kritiku, esejistiku i poeziju u novije vrijeme objavljuje u tjedniku Novosti, na portalima Booksa i Proletter, te u književnom dvomjesečniku Polja. Živi u Zagrebu.

proza

Leonarda Bosilj: Ptice ne lete

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Leonarda Bosilj (2000., Varaždin) studira psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom srednje škole sudjelovala je na literarnim natječajima (LiDraNo, Gjalski za učenike srednjih škola), a ovo je prvi put da šalje svoj rad na neki javni natječaj.

proza

Toni Juričić: Con calma

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Toni Juričić (1990., Labin) diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u književnim časopisima Fantom Slobode, UBIQ, Zarez i u zbirkama spekulativne fikcije Transreali, Sfumato i Futur Crni. Režirao je kratkometražne filmove (Momentum Mortem, Preludij Sumanutosti, Rosinette) i spotove za glazbene skupine NLV, Barbari, BluVinil, Nellcote i dr. Osnivač je i predsjednik udruge Notturno za produkciju i promicanje audio-vizualne djelatnosti. Pokretač je i producent projekata [noir.am sessions] i [noir.am storytellers] čiji je cilj promoviranje nezavisne glazbene i književne scene. Režirao je monodramu Sv. Absinthia. Dobitnik je nagrade "Slavko Kolar" Hrvatskog Sabora Kulture za prozno stvaralaštvo mladih autora. Trenutno je na doktorskom studiju u sklopu Sveučilišta u Durhamu.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Iva Hlavač: Humoreske o ženama koje se ne smiju

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Hlavač (1986., Osijek) diplomirala je na pravnom fakultetu u Osijeku. Objavila je dvije zbirke kratkih priča; „I obični ljudi imaju snove“ (2009.) izašla je u sklopu natječaja Matice hrvatske Osijek za osvojeno prvo mjesto, a „Svi smo dobro“ u izdanju Profila (biblioteka Periskop) 2016. godine te je, između ostaloga, dobila stimulaciju Ministarstva kultur za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016. Živi u Valpovu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg