proza

Marija Grgurović Banovac: Proljetni nemir

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Marija Grgurović Banovac (1992., Zadar) studirala je kroatistiku na Sveučilištu u Zadru gdje je magistrirala s diplomskim radom Autobiografski i biografski diskurs u opusu Slavenke Drakulić (''Hologrami straha'' i ''Frida ili o boli'' ). Iako više voli čitati tuđa književna djela, ipak se ovoga puta odlučila i sama okušati u pisanju.



 

Proljetni nemir

 

,,Kako li je lijepo sanjati! Kako li je lijepo zaboraviti na sve i na trenutak biti sretan! Oh, kako li je divno biti slobodan!”

 

 (...)

 

,,Dobro jutro, građani Ujedinjene Zajednice! Sada je točno 6.00. - vrijeme je za buđenje!”, iznenada se oglasio Televizor, koji se sam od sebe upalio i sa svojom svjetlošću otjerao tminu. Kao i svako jutro, Ivan 1628 se i ovoga puta instinktivno probudio još na prvim riječima upućenima svim građanima Zajednice.

 

Nakon uvodnih pozdrava, uslijedila je instrumentalna glazba. Naime, dobronamjerna Ujedinjena Zajednica svakom svom građaninu želi lijep početak dana i ugodu prilikom obavljanja jutarnje higijene. Stoga su svakoga jutra građani imali priliku uživati u petnaesto minutnom koncertu nekoga od velikana klasične glazbe, a baš ovo jutro na repertoaru je bio Antonio Vivaldi i njegovo ,,Proljeće”. Nakon tih petnaest minuta uživanja, Televizor je pozvao građane na liječnički pregled.

 

I ovo jutro, građani su se okupili ispred malih ekrana pomoću kojih se skenira lica. Naime, svaki uzorni građanin dužan je svako jutro stati ispred Televizora i svoje tijelo prepustiti liječničkom pregledu, koji se provodi putem elektromagnetskih valova. Nakon što Televizor prepozna građanina, na ekranu se pojavljuju njegovi osobni podaci, a zatim građanin Ujedinjene Zajednice prislanja kažiprst na za to predviđeni otvor na svom Televizoru. U roku od svega par sekundi, na ekranu se pojavi krvna slika, kao i krvni tlak te rad srca tijekom cijeloga prethodnoga dana. Ukoliko računalo uoči nepravilnosti unutar organizma, građanin se poziva u Zajedničku bolnicu gdje se otklanjaju svi problemi.

 

,,Građanin Ujedinjene Zajednice, Ivan 1628 je zdrav!”, oglasio se Televizor, a Ivan je osjeti olakšanje. Još jedno jutro je ocijenjen kao zdrav unatoč ubrzanom rada srca tijekom protekle noći. Iz nekoga razloga Televizor kao da ne registrira njegove zdravstvene smetnje što je, naravno za njega više nego odlično.

 

,,Imaju oni pametnijega posla od mojih snova.”

Nakon redovitoga dnevnoga sistematskoga pregleda slijedi himna Ujedinjene zajednice, a zatim se na ekranu pojavljuju dvije osobe - muškarac i žena savršene forme, isklesanoga tijela bez viška masnih naslaga, koji građane vode kroz obaveznu jutarnju tjelovježbu. Nakon tjelovježbe, građani imaju pravo na slobodno vrijeme do odlaska na posao.

 

Pitate se kako građani provode slobodno vrijeme. Oprostite, ali kakvo je to uopće pitanje? Naravno, da postoji priručnik odnosno ,,Uputa za provođenje slobodnoga vremena”. Svaki svjesni građanin Ujedinjene Zajednice ga se strogo pridržava, iako se tih pola sata gase svi uređaji detekcije pokreta, dodira i mirisa, kao i sve kamere.

 

(...)

 

Ivan inače na posao kreće u 7.30 baš kao što mu je predloženo. Ovo mu je već drugi posao pa se mora strogo držati pravila. Prvi posao u Ujedinjenom Institutu je izgubio i to baš zbog svojih snova i nemirnoga srca. Vijeće Udružene Zajednice ipak je bilo ljubazno prema njemu te mu se odlučilo smilovalo zbog njegovih velikih postignuća na području tehnologije. Tako je umjesto inovatora postao obični radnik u spalionici. Iako se posao ne smije mrziti (jer svaki posao pridonosi očuvanju Ujedinjene Zajednice te je kao takav vrijedan), Ivan ipak nije bio zadovoljan svojim novim zanimanjem.

 

Jutros se nešto zamislio i izašao iz stana tek u 7.32. Marko ga je zabrinuto dočekao na ulici: ,,Što se dogodilo? ”

 

,,Oprosti. Opet snovi... ufff, ali zdrav sam.”

 

,,Zdrav?? Ma to je nekakva računalna greška koja će se otkriti, ne igraj se s tim.”, Marko se također već jednom opekao, ali Vijeće je i prema njemu bilo milostivo. I njemu su samo dali niže plaćeni i poprilično zatupljujući posao. Tako je postao kolega Ivanu te su se zajedno “pržili” u ,,Spalionici bezvrijednih stvari”. Što su zaista njih dvojica spaljivala nije poznato, zapravo nije uopće važno. Naime, dovoljno je samo znati kako su te stvari bezvrijedne za današnje društvo. Pričalo se čak i kako su zaražene s nekom neizlječivom bolešću, stoga je njihov posao bio što brže pristigle crne vreće pretvoriti u pepeo.

 

,,Snovi se ne mogu kontrolirati. Koliko god se trudio ne sanjati, baš svaku večer nešto sanjam. Zar sam stvarno poremećena uma?”, Ivan je bio zbunjen. U snovima se tako lijepo osjećao jer je bio slobodan, ali suočavanje s njima na danjem svjetlu ga je progonilo. Strahovao je od mogućih posljedica snova, ali opet s druge strane je htio nastaviti sanjati. San je za njega nekakva vrsta spoznaje, koja mu neprestano izmiče, ali uvjeren je kako će je jednom uspjeti dohvatiti, barem nakratko...

 

,,Hajde požuri još možemo nadoknaditi ove dvije minute.”, Marko je odbijao odgovoriti na Ivanovo pitanje. Čak ga nije mogao pogledati u oči. Bojao se da to ludilo nije zarazno. On ne može ponovo riskirati. Više nije individua koja živi sama, sad je iza njega njegova obitelj, a njih ne želi osramotiti ili ostaviti nezaštićene. Njegova djeca bi tako ostala žigosana kao djeca izdajnika te nikada ne bi imala priliku za uspjehom...

 

Ivanu se ipak pričalo o snovima i odlučio je sve svoje nedoumice podijeliti sa svojim najboljim prijateljem: ,,Opet sam sanjao okupljene ljude na nekakvoj livadi. Na nekom povišenom mjestu stajao je čovjek i govorio...”, Ivan je zastao. Namrštio se. Izgledao je kao da se nečega prisjeća.

 

,,Požuri! Zar toliko želiš zakasniti?”, Marko je i dalje odbijao komentirati snove.

 

Ivan potrči za njim i kada dođe do njega stane recitirati: ,,O lijepa, o draga, o slatka slobodo, dar u kom sva blaga višnji nam Bog je d'o... ”[1]

 

Marko se skamenio. Trebao mu je trenutak da dođe k sebi. Njegov prijatelj stvarno treba liječenje kada se ovako javno izlaže opasnostima. I pritom još svjesno izlaže i njega, obiteljskoga čovjeka: ,,Jesi li ti normalan?? Šuti!!! Samo šuti! Pusti slobodu, pusti snove! Naše nije da sanjamo nego da radimo.”

 

Ivan ga pogleda razočarano. Opet nije imao nikoga uz sebe u teškim trenucima. Ušutio je. Nastavili su prema tvornici ujednačenim koracima,  svatko zadubljen u svoje misli, ne obazirući se na sitne bijele cvjetiće, koji su prekrili još jučer prazne grane. Samo ptičji pjev je narušavao tišinu nastalu između njih.

 

(...)

 

Sutradan Marko je nervozno čekao ispred zgrade. Već je bilo 7.33, a još se nije pojavio Ivan. Baš mu je još i ovo treba nakon opomene zbog visokoga tlaka i ubrzanoga rada srca te poziva da se nakon završetka smjene javi u Zajedničku bolnicu zbog opservacije.

 

7.34., 7.35... Marko više nije mogao čekati jer svaka nova minuta za sobom je povlačila mogućnost nove opomene, stoga je odlučio učiniti drastičan korak. Da, pozvonit će mu na vrata mada zna kako su nepozvani i nenajavljeni gosti zabranjeni u Ujedinjenoj Zajednici. Neka i prekrši zakon, bit će to sitnica ako će uspjeti spasiti prijatelja... No, srećom ipak nije ogriješio o pravilo ponašanja. Naime, odmah na stubištu zaustavio ga je stanarski glavešina i obavijestio kako Ivan 1628 više nije stanar zgrade ,,Integracija 1”. Marko 1501 mu se zahvalio na informaciji i otrčao na posao. Dok je u čovjekovoj duši nastajala oluja, u prirodi je sve cvalo i pupalo. Proljeće je napokon stiglo!

 

 

 

 


[1] Gundulić, Ivan (2003) ,,Himna slobodi”, U: Dubravka. Zagreb. Školska knjiga. 

proza

Ivan Tomašić: Smrt kralja Sebastijana (ulomak iz romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivan Tomašić (1991.) diplomirao je portugalski jezik i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Stalni kritičar portala booksa.hr od 2015. Prikaze i recenzije objavljivao i na drugim hrvatskim i regionalnim portalima. Kao novinar surađuje na emisiji Prvog programa hrvatskog radija ''Kutija slova''. Uredio nekoliko romana.

proza

Petra Bolić: Hans.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Petra Bolić (1992., Varaždinu) studirala je francuski jezik i književnost, kulturološku germanistiku i književno-interkulturalnu južnoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Karl-Franzens Universität u Grazu. Znanstveno polje interesa su joj njemačko-južnoslavenski kulturno-književni transferi i suvremena slovenska proza. U slobodno se vrijeme bavi književnim prevođenjem i književnom kritikom. Vlastitu je kratku prozu do današnjega dana skrivala u ladicama.

proza

Emma Mihalić: Nova žar-ptica

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Emma Mihalić (1999., Zagreb) studira pedagogiju na Filozofskom fakultetu. Piše prozu i poeziju, ali do sada ništa nije objavljivala. Bavi se i crtanjem. Jedna je od pobjednica na natječaju za kratku horor priču na engleskom jeziku Srednje škole Ivan Švear, i nekoliko se puta natjecala na LiDraNo-u, jednom završivši nominacijom za državnu razinu (s pjesmom ''Podstanar''). Planira se baviti pisanjem i ovo je njen prvi završeni prozni rad na hrvatskom jeziku. Inače piše i na engleskom jeziku.

proza

Ivana Pintarić: Propuštanje riječi

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana ''Gorimo (ali ne boli više)'' ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja kratke priče pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na portalima kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO koja okuplja mlade pisce različitih književnih afiniteta i usmjerenja, koji zajednički promiču ''mladu'' književnost, sudjeluju na književnim natječajima, festivalima te organiziraju književne susrete i čitanja.

proza

Josip Čekolj: Kokoši ne letiju visoko

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Josip Čekolj (1999., Zabok) student je treće godine kroatistike te etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad je svoje pjesme i kratke priče objavljivao u hrvatskim i regionalnim časopisima i zbornicima poput ''Rukopisa'', ''Alepha'', ''PoZiCe'', zbornika Gornjogradskog književnog festivala, Po(e)zitive i drugih te na portalima Kritična masa, Strane, Poeziju na štrikove, Čovjek-časopis i NEMA. Ovog ljeta izdaje dječju slikovnicu ''Srna i Mak u potrazi za uplašenim mjesecom'' u nakladi Mala zvona. S pjesničkim rukopisom ''Junaci i zmajevi su izumiruće vrste'' ušao je uži krug za nagradu ''Na vrh jezika'' 2019. godine.

proza

Ana Vučić: U Limbu

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ana Vučić (1992., Karlovac) još uvijek pokušava završiti Kroatistiku i Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad su joj objavljene neke pjesme i jedan ulomak u studentskim časopisima i na Kritičnoj masi. Otkad je Jastrebarsko zamijenila Zagrebom piše tek neznatno više. U slobodno vrijeme čita, gleda sport i serije te mašta o obrani diplomskog rada u normalnim okolnostima. Vrhuncem svoje dosadašnje književne karijere smatra sudjelovanje na prvoj Kroeziji u kafiću Luxor.

proza

Ivan Katičić: Klošari

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivan Katičić (1990., Split) objavio je zbirku kratkih priča ''Pet metara bliže zvijezdama'' (Pučko otvoreno učilište Velika Gorica, 2016.). Živi i ne radi u Omišu.

proza

Deni Baleta: Make Empathy Great Again!; Pismo starijoj sebi

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Deni Baleta (1998., Split) studira hrvatski jezik i filozofiju u Splitu.

proza

Iva Hlavač: Nakaze

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Iva Hlavač (1986., Osijek) do sada je objavljivala kratke priče i pjesme u zbornicima. Objavila je dvije zbirke kratkih priča: ''I obični ljudi imaju snove'' (MH, Osijek, 2009.) i ''Svi smo dobro'' (Profil, Periskop, 2016.) za koju je dobila stimulacija Ministarstva kulture za najbolja ostvarenja na području književnog stvaralaštva u 2016. godini. Trenutno živi i radi u Valpovu.

proza

Gabrijel Delić: Orlovski

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Gabrijel Delić (1998., Zagreb) napisao je nekoliko članaka na temu automobilizma objavljenih na jednoj britanskoj web-stranici i poneku kratku priču od kojih je zadnja objavljena u regionalnom natječaju ''Biber'' za 2019. godinu.

proza

Antonija Jolić: Mažuran

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Antonija Jolić (1992., Split) odrasla je u malom mjestu Gradac pokraj Drniša, a trenutno živi u Šibeniku. Sa šesnaest godina izdala je zbirku pjesama „Oči boje lješnjaka“, dok je ljubav prema kratkoj priči razvila kasnije. Trenutačno studira na Pravnom fakultetu u Splitu i radi, a slobodno vrijeme provodi slikajući.

o nama

Nagrada Sedmica i Kritična masa 2019. za Miru Petrović

Pobjednica ovogodišnje nagrade "Sedmica i Kritična masa" za mlade prozne autore je Mira Petrović (1989.) iz Splita.
U užem izboru Nagrade za 2019. bili su: Leonarda Bosilj, Iva Hlavač, Toni Juričić, Maja Klarić, Dinko Kreho, Mira Petrović i Iva Sopka.
Ovo je bio četvrti natječaj koji raspisuje Kritična masa, a nagradu sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).
U žiriju nagrade Sedmica i Kritična masa bili su - Viktorija Božina, Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - DOBITNICA NAGRADE 2019

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Dinko Kreho: Zoja

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Počinjemo s objavom radova koji su ušli u širi izbor... Dinko Kreho (Sarajevo, 1986.) diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez, te suradnik na projektu Alternativna književna tumačenja (AKT). Autor je knjiga poezije Ravno sa pokretne trake (2006.) i Zapažanja o anđelima (2009.), kao i koautor (s Darijem Bevandom) radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013.). Književnu kritiku, esejistiku i poeziju u novije vrijeme objavljuje u tjedniku Novosti, na portalima Booksa i Proletter, te u književnom dvomjesečniku Polja. Živi u Zagrebu.

proza

Leonarda Bosilj: Ptice ne lete

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Leonarda Bosilj (2000., Varaždin) studira psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom srednje škole sudjelovala je na literarnim natječajima (LiDraNo, Gjalski za učenike srednjih škola), a ovo je prvi put da šalje svoj rad na neki javni natječaj.

proza

Toni Juričić: Con calma

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Toni Juričić (1990., Labin) diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u književnim časopisima Fantom Slobode, UBIQ, Zarez i u zbirkama spekulativne fikcije Transreali, Sfumato i Futur Crni. Režirao je kratkometražne filmove (Momentum Mortem, Preludij Sumanutosti, Rosinette) i spotove za glazbene skupine NLV, Barbari, BluVinil, Nellcote i dr. Osnivač je i predsjednik udruge Notturno za produkciju i promicanje audio-vizualne djelatnosti. Pokretač je i producent projekata [noir.am sessions] i [noir.am storytellers] čiji je cilj promoviranje nezavisne glazbene i književne scene. Režirao je monodramu Sv. Absinthia. Dobitnik je nagrade "Slavko Kolar" Hrvatskog Sabora Kulture za prozno stvaralaštvo mladih autora. Trenutno je na doktorskom studiju u sklopu Sveučilišta u Durhamu.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Iva Hlavač: Humoreske o ženama koje se ne smiju

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Hlavač (1986., Osijek) diplomirala je na pravnom fakultetu u Osijeku. Objavila je dvije zbirke kratkih priča; „I obični ljudi imaju snove“ (2009.) izašla je u sklopu natječaja Matice hrvatske Osijek za osvojeno prvo mjesto, a „Svi smo dobro“ u izdanju Profila (biblioteka Periskop) 2016. godine te je, između ostaloga, dobila stimulaciju Ministarstva kultur za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016. Živi u Valpovu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg