proza

Boris Mirko: Ciklus

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Boris Mirko (1995.) bavi se amaterskim pisanjem, no do prije koju godinu nije nikad slao radove nigdje. 2019. godine u studentskom časopisu "Split Mind" izašle su njegove dvije pjesme.



 

Ciklus

 

Oko deset sati navečer izašao sam na balkon zapaliti cigaretu. Svjetlosno zagađenje je osvjetljavalo smog nad zagrebačkim nebom, a praznim ulicama je odjekivao zvuk automobila koji ubrzavaju, radujući se zelenim svjetlima. Zimske noći tjeraju čovjeka što dalje od grada i što bliže toplom ognjištu i domu. Kao i svaku noć prije te, zurio sam u prozore susjednih zgrada ne bih li ugledao nešto zanimljivo prije spavanja, i tako izbjegao priliku da ponovim svakidašnji ritual listanja mobitela prije padanja u tanki san. Taman kad sam se spremao izgasiti cigaretu, na krovu zgrade prekoputa otvorila su se vrata i upalilo automatsko svjetlo. Izašao je čovjek, koliko sam vidio izdaleka obučen u bijelu majicu kratkih rukava, ponešto široku za njegovu građu te duge hlače nalik pidžami. Približavao se opuštenim korakom rubu zgrade gledajući naprijed. Sigurno ide nešto baciti sa zgrade, te sam pokušavao pogoditi što. U glavi sam zamišljao mnoge scenarije; da se posvađao s nekim do te mjere da je jedina moguća reakcija bila baciti mobitel sa vrha zgrade u nepovrat, možda je konačno odlučio prestati se drogirati te baca ostatke posljednje robe. Ili je možda htio probati prije spavanja kako je to pišati s vrha zgrade. Došavši do ruba, učinilo mi se da je pogledao u mom smjeru te je zatim zakoračio preko i pao. U prvoj sekundi nisam shvatio što vidim, nisam uspio percipirati ljudsko tijelo kako vijori zrakom dok mu se udovi klate u neprirodnim zamasima. U drugoj sekundi sam povikao iz sveg glasa nešto neartikulirano, iz nekog adrenalinskog očaja sam mislio da će to vratiti čovjeka na rub zgrade i ne dopustiti mu da padne. U trećoj sekundi je bilo gotovo. Od šoka sam ostao bez zraka i počelo mi se vrtjeti, kao da mi pluća vjeruju onome što su oči vidjele i reagiraju pravilno. Zgrabivši ključeve, obukao sam najbliže tenisice i potjeran nezaustavljivim lupanjem srca, pojurio sam van iz stana. Kako u zgradi nema lifta, preskakivao sam stepenice do prizemlja, cijelo vrijeme u glavi psujući i zazivajući nekog boga. Trčao sam prekoputa ceste do parkinga na koji sam zaključio da je čovjek pao i tek onda kao da pluća i srce nisu više znala što da rade. Jeziva tišina je preuzela sav prostor oko mene i zrak kao da je klizio prema gustom smogu. Ispred zgrade nije bilo nikoga i ničega, osim nekoliko parkiranih auta, obojani u žuto svjetlom gradske rasvjete. Očekivao sam krv, slomljeno tijelo kakvo bih viđao u filmovima, možda nekog prolaznika kako zove policiju i hitnu, zgrožene susjede koji su čuli pad i udarac od tlo. Umjesto toga dobio sam napadaj panike zbog tišine i nedostatka smrti. Nije mi bilo jasno kako je to moguće, jasno sam vidio kako čovjek u bijeloj majici i pidžami pada u svoju sigurnu smrt. Pretražio sam sve oko zgrade, ne našavši ništa osim pokoje mačke i razasutog smeća. Vrtio sam se oko zgrade poput pothlađenog čovjeka oko velike logorske vatre, tražeći utjehu u toplini. Nakon najkraćih 15 minuta u životu odlučio sam se vratiti u stan. Dok sam se penjao stepenicama nazad, kroz glavu mi se vrtio protekli dan, te sam se pokušavao sjetiti jesam li negdje pojeo ili popio nešto što bi mi moglo izazvati ovakvu halucinaciju. Padali su mi napamet i razni tumori koji pritiskaju neka područja u mozgu, priviđenja izazvana dosadom i slično. Dok sam po glavi vrtio razne crne scenarije po moju budućnost, sjeo sam na balkon i zapalio cigaretu. U pepeljari je stala izgorena cigareta koju sam zapalio prije događaja, kao gorki podsjetnik da sam tu stvarno bio i nešto vidio. Ponovno sam se zagledao u krov zgrade nadajući se bilo čemu. Nisam morao dugo čekati i vrata su se ponovno otvorila i automatsko svjetlo se upalilo. Iz zgrade je izašla žena a meni je srce skoro stalo. Žena obučena u kućni ogrtač se lagano približavala rubu zgrade no ovaj put sam reagirao malo bolje. Zavikao sam iz sveg glasa prema ženi, pokušavajući je dozvati. Tiha zimska noć je odzvanjala mojim povicima a žena kao da je bila u nekom dalekom svijetu gdje povici i galama ne znače ništa nikome.  Kako je imala još nekoliko metara od ruba, nastavio sam vikati i mahati rukama kao luđak, nadajući se da ću probuditi još nekog susjeda pa da podijelimo ovo ludilo skupa. Tik prije ruba žena je podigla glavu i pogledala u mom smjeru, a onda zakoračila preko. Istog trena sam otrčao iz stana, gledajući kako mi ključevi ostaju unutar brave dok sam zatvarao vrata. Adrenalin koji mi je kolao venama nije mi dopuštao da mislim o tome kako sam se zaključao izvan stana, te sam ponovno preskakivao stepenice kako bih došao do zgrade prekoputa. Na moje užasavajuće i neopisivo iznenađenje, dočekala me kruta i neprobojna tišina. Opet ništa. Ni tijela, ni krvi, ni susjeda ni ničega. Samo mačke i razasuto smeće. Pregledavši zgradu iz malo daljeg kuta, uvidio sam da im nikakav balkon ili prozor ne mogu spriječiti put u smrt, te da se po svim zakonima fizike moraju nalaziti na tlu. Teško je opisati emocije koje obuzmu tijelo nakon što svjedoči samoubojstvu, a još je teže opisati kako se čovjek osjeća nakon što shvati da rezultat samoubojstva ne postoji. Neka vrsta ljutnje i straha koja prožima tijelo, pretvarajući se u sumnju vlastite lucidnosti i zdravlja. Ljutnja koja govori da nisam normalan i da se trebam liječiti i da mi nije dobro, i strah koji govori moraš se liječiti i nije ti dobro. Sumnje u sve što jesam i što sam bio. Sumnje u Zagreb, i zimsku noć, i smog i svjetlosno zagađenje. I tako, pretvoren u čovjeka koji se pita je li poludio odlučio sam otići na vrh zgrade i provjeriti je li mogu doći na mjesto koje postoji i pronaći tragove nečega što se nije dogodilo. Kako je bilo poslije deset sati, zgrada je bila zaključana te nisam ljudima zvoniti i praviti se da sam im susjed. Srećom, na bočnoj strani zgrade postojalo je protupožarno stubište koje je išlo skroz do vrha. Put stepenicama sam proveo u razmišljanju nije li možda ovo sve jedan trik nekakvih izvođača, koji s ovim performansima vrebaju nevine promatrače iz susjednih zgrada. Prešavši popriličan broj stepenica, našao sam se na vrhu zgrade. Odmah sam probao otvoriti vrata i tako aktivirao automatsko svjetlo. Iza vrata se nalazila nepovratna tmina koja me plašila a jedini jarki izvor svjetla je bilo svjetlo na krovu. Zatvorio sam vrata i okrenuo se prema svojoj zgradi, pokušavši pronaći svoj balkon. I treći put ove noći sam se sledio, okusivši svoje srce u ustima dok sam pokušao pronaći smisao u onome što vidim. Na mom balkonu stajao je netko. U toj situaciji nisam znao što drugo pa sam se približio rubu zgrade kako bih vidio bolje osobu koja je se nalazi u mom stanu, na mom balkonu. Stranac kojeg sam ugledao imao je dugu kosu i zelenu majicu dugih rukava, te je stajao naslonjen na ogradu. Pušio je cigaretu i gledao u mom smjeru. Sjetio sam se da su mi ključevi ostali s unutarnje strane vrata te da nemam kako ući u stan. Stojim na rubu zgrade i gledam u neznanca u mom stanu i pitam se kako je pasti preko, u zaborav.

    

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

vijesti

Raspisan je natječaj za zbornik ''Rukopisi 44''

Dom omladine Pančevo raspisuje 44. po redu konkurs za Zbornik poezije i kratke proze mladih sa prostora eks-Ju – „Rukopisi 44“. Pravo sudjelovanja imaju svi autori između 15 i 30 godina starosti koji pišu na ex-jugoslavenskim jezicima, kao i jezicima nacionalnih manjina u Republici Srbiji. Natječaj je otvoren do 21. veljače 2021. godine.

proza

Ivan Tomašić: Smrt kralja Sebastijana (ulomak iz romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivan Tomašić (1991.) diplomirao je portugalski jezik i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Stalni kritičar portala booksa.hr od 2015. Prikaze i recenzije objavljivao i na drugim hrvatskim i regionalnim portalima. Kao novinar surađuje na emisiji Prvog programa hrvatskog radija ''Kutija slova''. Uredio nekoliko romana.

proza

Petra Bolić: Hans.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Petra Bolić (1992., Varaždinu) studirala je francuski jezik i književnost, kulturološku germanistiku i književno-interkulturalnu južnoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Karl-Franzens Universität u Grazu. Znanstveno polje interesa su joj njemačko-južnoslavenski kulturno-književni transferi i suvremena slovenska proza. U slobodno se vrijeme bavi književnim prevođenjem i književnom kritikom. Vlastitu je kratku prozu do današnjega dana skrivala u ladicama.

proza

Emma Mihalić: Nova žar-ptica

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Emma Mihalić (1999., Zagreb) studira pedagogiju na Filozofskom fakultetu. Piše prozu i poeziju, ali do sada ništa nije objavljivala. Bavi se i crtanjem. Jedna je od pobjednica na natječaju za kratku horor priču na engleskom jeziku Srednje škole Ivan Švear, i nekoliko se puta natjecala na LiDraNo-u, jednom završivši nominacijom za državnu razinu (s pjesmom ''Podstanar''). Planira se baviti pisanjem i ovo je njen prvi završeni prozni rad na hrvatskom jeziku. Inače piše i na engleskom jeziku.

proza

Ivana Pintarić: Propuštanje riječi

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana ''Gorimo (ali ne boli više)'' ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja kratke priče pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na portalima kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO koja okuplja mlade pisce različitih književnih afiniteta i usmjerenja, koji zajednički promiču ''mladu'' književnost, sudjeluju na književnim natječajima, festivalima te organiziraju književne susrete i čitanja.

proza

Josip Čekolj: Kokoši ne letiju visoko

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Josip Čekolj (1999., Zabok) student je treće godine kroatistike te etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad je svoje pjesme i kratke priče objavljivao u hrvatskim i regionalnim časopisima i zbornicima poput ''Rukopisa'', ''Alepha'', ''PoZiCe'', zbornika Gornjogradskog književnog festivala, Po(e)zitive i drugih te na portalima Kritična masa, Strane, Poeziju na štrikove, Čovjek-časopis i NEMA. Ovog ljeta izdaje dječju slikovnicu ''Srna i Mak u potrazi za uplašenim mjesecom'' u nakladi Mala zvona. S pjesničkim rukopisom ''Junaci i zmajevi su izumiruće vrste'' ušao je uži krug za nagradu ''Na vrh jezika'' 2019. godine.

proza

Ana Vučić: U Limbu

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ana Vučić (1992., Karlovac) još uvijek pokušava završiti Kroatistiku i Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad su joj objavljene neke pjesme i jedan ulomak u studentskim časopisima i na Kritičnoj masi. Otkad je Jastrebarsko zamijenila Zagrebom piše tek neznatno više. U slobodno vrijeme čita, gleda sport i serije te mašta o obrani diplomskog rada u normalnim okolnostima. Vrhuncem svoje dosadašnje književne karijere smatra sudjelovanje na prvoj Kroeziji u kafiću Luxor.

proza

Ivan Katičić: Klošari

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivan Katičić (1990., Split) objavio je zbirku kratkih priča ''Pet metara bliže zvijezdama'' (Pučko otvoreno učilište Velika Gorica, 2016.). Živi i ne radi u Omišu.

proza

Deni Baleta: Make Empathy Great Again!; Pismo starijoj sebi

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Deni Baleta (1998., Split) studira hrvatski jezik i filozofiju u Splitu.

proza

Iva Hlavač: Nakaze

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Iva Hlavač (1986., Osijek) do sada je objavljivala kratke priče i pjesme u zbornicima. Objavila je dvije zbirke kratkih priča: ''I obični ljudi imaju snove'' (MH, Osijek, 2009.) i ''Svi smo dobro'' (Profil, Periskop, 2016.) za koju je dobila stimulacija Ministarstva kulture za najbolja ostvarenja na području književnog stvaralaštva u 2016. godini. Trenutno živi i radi u Valpovu.

proza

Gabrijel Delić: Orlovski

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Gabrijel Delić (1998., Zagreb) napisao je nekoliko članaka na temu automobilizma objavljenih na jednoj britanskoj web-stranici i poneku kratku priču od kojih je zadnja objavljena u regionalnom natječaju ''Biber'' za 2019. godinu.

proza

Antonija Jolić: Mažuran

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Antonija Jolić (1992., Split) odrasla je u malom mjestu Gradac pokraj Drniša, a trenutno živi u Šibeniku. Sa šesnaest godina izdala je zbirku pjesama „Oči boje lješnjaka“, dok je ljubav prema kratkoj priči razvila kasnije. Trenutačno studira na Pravnom fakultetu u Splitu i radi, a slobodno vrijeme provodi slikajući.

o nama

Nagrada Sedmica i Kritična masa 2019. za Miru Petrović

Pobjednica ovogodišnje nagrade "Sedmica i Kritična masa" za mlade prozne autore je Mira Petrović (1989.) iz Splita.
U užem izboru Nagrade za 2019. bili su: Leonarda Bosilj, Iva Hlavač, Toni Juričić, Maja Klarić, Dinko Kreho, Mira Petrović i Iva Sopka.
Ovo je bio četvrti natječaj koji raspisuje Kritična masa, a nagradu sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).
U žiriju nagrade Sedmica i Kritična masa bili su - Viktorija Božina, Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - DOBITNICA NAGRADE 2019

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Dinko Kreho: Zoja

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Počinjemo s objavom radova koji su ušli u širi izbor... Dinko Kreho (Sarajevo, 1986.) diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez, te suradnik na projektu Alternativna književna tumačenja (AKT). Autor je knjiga poezije Ravno sa pokretne trake (2006.) i Zapažanja o anđelima (2009.), kao i koautor (s Darijem Bevandom) radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013.). Književnu kritiku, esejistiku i poeziju u novije vrijeme objavljuje u tjedniku Novosti, na portalima Booksa i Proletter, te u književnom dvomjesečniku Polja. Živi u Zagrebu.

proza

Leonarda Bosilj: Ptice ne lete

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Leonarda Bosilj (2000., Varaždin) studira psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom srednje škole sudjelovala je na literarnim natječajima (LiDraNo, Gjalski za učenike srednjih škola), a ovo je prvi put da šalje svoj rad na neki javni natječaj.

proza

Toni Juričić: Con calma

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Toni Juričić (1990., Labin) diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u književnim časopisima Fantom Slobode, UBIQ, Zarez i u zbirkama spekulativne fikcije Transreali, Sfumato i Futur Crni. Režirao je kratkometražne filmove (Momentum Mortem, Preludij Sumanutosti, Rosinette) i spotove za glazbene skupine NLV, Barbari, BluVinil, Nellcote i dr. Osnivač je i predsjednik udruge Notturno za produkciju i promicanje audio-vizualne djelatnosti. Pokretač je i producent projekata [noir.am sessions] i [noir.am storytellers] čiji je cilj promoviranje nezavisne glazbene i književne scene. Režirao je monodramu Sv. Absinthia. Dobitnik je nagrade "Slavko Kolar" Hrvatskog Sabora Kulture za prozno stvaralaštvo mladih autora. Trenutno je na doktorskom studiju u sklopu Sveučilišta u Durhamu.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Iva Hlavač: Humoreske o ženama koje se ne smiju

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Hlavač (1986., Osijek) diplomirala je na pravnom fakultetu u Osijeku. Objavila je dvije zbirke kratkih priča; „I obični ljudi imaju snove“ (2009.) izašla je u sklopu natječaja Matice hrvatske Osijek za osvojeno prvo mjesto, a „Svi smo dobro“ u izdanju Profila (biblioteka Periskop) 2016. godine te je, između ostaloga, dobila stimulaciju Ministarstva kultur za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016. Živi u Valpovu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg