intervju

Filip Rutić: Književnost bez novih glasova i perspektiva pretvara se u historiografiju

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Filip je u uži izbor ušao s pričom ''Riža s kečapom, blagim ili ljutim''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednog od trojice muških natjecatelja.



 

- Gdje i kako živiš?

Živim na relaciji Varaždin-Zagreb. S obzirom da u Zagrebu studiram, ipak većinu vremena provodim tamo, no vratiti se doma nikad mi nije mrsko. Na pitanje kako živim ne mogu ponuditi neki specifičan odgovor. Još uvijek studentski, vjerojatno. Što god to značilo.

 

- Reci nam neke stvari o svom društvenom životu, ne moraju biti najvažnije...

Srž mog društvenog života čine nekolicina najbližih ljudi kojima sam okružen neovisno o koroni. Po tom se pitanju ništa nije previše promjenilo. Ipak, zazivam ona jednostavnija vremena kad nisu postojale strepnje oko toga hoće li se predstava otkazati ili hoće li u kinu biti dovoljno karata s obzirom na smanjene kapacitete dvorana. Nadam se slobodnijem ljetu i odlasku na filmske festivale.

 

- Što je tebi, i za tebe, književnost?

Teško mi je odgovoriti na ovo pitanje bez da pribjegnem nekim floskulama.

 

- Što je ono najbolje u književnosti, odnosno u tvom privatnom odnosu s književnosti/pisanjem, ne mislimo na omiljene pisce i slično?

Volim to što mi pisanje pruža mogućnost da postignem novu razinu introspektivnosti u kojoj ne štedim sebe ni ljude koji me okružuju; da se obračunam sa stvarima o kojima inače ne bih nikada ni progovorio. Volim tu zavodljivu, ali ipak prividnu, slobodu književnosti. Prividnu zato što ne vjerujem da možemo imati potpunu kontrolu nad njom. I kao autor i kao čitatelj književnost stvaramo u jednakoj mjeri u kojoj ona stvara nas.

 

- A ono najgore?

Ne vjerujem da postoji nešto što je generalno loše kod književnosti. Ipak, na nekoj osobnoj razini ona često rastvara stare rane. Izaziva nesigurnosti. Zapravo, sve ono što sam u prethodnom pitanju naveo kao nešto najbolje, ovdje bih mogao ponoviti. Stvar je samo načina na koji to djeluje na mene u određenom trenutku.

 

- Koje su tvoje teme?

U većoj ili manjoj mjeri moje teme uvijek proizlaze iz sukoba sa samim sobom. Volim se fokusirati na banalnu svakodnevnicu koja je uvijek rezultat nečeg o čemu direktno ne progovaram.

 

- Što ti je motiv za pisanje?

Imam u sebi nešto što mi govori da jednostavno moram pisati. Slično je osjećaju grižnje savjesti. Isto tako, motivira me onaj kratkotrajni osjećaj savršenog zadovoljstva kad završim s pričom ili poglavljem. Čak i rečenicom.

 

- Što te drži?

Općenito? Sitni svakodnevni užitci. Nekad je dovoljna samo cigareta koja sjedne baš kako treba ili kvalitetan razgovor s prijateljem.

 

- Postoji li mlađa književna scena u tvom okruženju (užem i širem) i ima li tu nešto što bi želio istaknuti, reći, napomenuti?

Mislim da ne postoji ono što bi se moglo smatrati književnom scenom u punom smislu te riječi.

 

- Koji su tvoji najvažniji književni/kulturni utjecaji - bilo vezano, bilo nevezano za tvoje pisanje?

Danas je to širok dijapazon raznih autorica i autora s područja književnosi, kazališta i filma. Ipak, na takva pitanja mi nekako refleksno na pamet padaju pisci s kojima sam zapravo počeo čitati – Fante, Hemingway, Carver; a s područja filma Cassavetes, Lumet i Bergman. Uvijek se vraćam i Dostojevskom i Čehovljevim kratkim pričama.

 

- Kako vidiš svoju generaciju?

Prvenstveno kao pretjerano kritiziranu. S druge strane i kao nevjerojatno razmaženu. Što će reći da se zapravo i ne razlikujemo puno od generacija koje su nam prethodile.

 

- Postoje li pisci iz tvoje generacije (ili blizu) koji su na tebe ostavili dobar dojam – osobito domaći, no i drugi?

Od autora koji su mi generacijski blizu u zadnje vrijeme najviše me se dojmila poezija Lare Mitraković, kao i roman „Pristanište“ Darka Šeparovića. Od stranih autora izdvojio bih nevjerojatno hrabrog Eduarda Louisa i njegovu autobiografsku prozu.

 

- Već nekoliko godina zaredom u finalu ove Nagrade za mlade pisce – autorice imaju većinu. U nekim malo starijim naraštajima bilo je obratno. Smatramo to, ipak, signifikantnom činjenicom. Kako to komentiraš?

Osim što književni milje postepeno napokon postaje inkluzivniji prema autoricama, moj je dojam kako je broj mladih žena koje se odluče baviti književnošću u porastu dok je kod muškaraca situacija obrnuta. Uzrok tome vjerojatno se može naći i u čitalačkim navikama žena koje su daleko razvijenije nego one u muškaraca. Na kraju, takvu promjenu treba pozdraviti. Književnost bez novih glasova i perspektiva pretvara se u historiografiju.

 

- Što je ono što bi želio napisati?

Volio bih završiti roman na kojem trenutno radim. I napisati još barem jedan nakon toga.

 

- Što ti znači (ako išta) da si ušla/ušao u uži izbor 7Km?

Svako priznanje ovakve vrste samo je dodatna motivacija da nastavim raditi na svom pisanju.

 

- Što pisac treba raditi?

Biti iskren prema sebi u svojim radovima.

 

- Mišljenje o suvremenoj hrvatskoj književnosti?

Mislim da hrvatsku književnost treba približiti mlađim čitateljima. Treba se riješti stigme koju domaća knjiga nosi. Po meni je to jedan od najvećih propusta lektirnog programa. Nikako ne stižem pročitati ni pola od onoga što bih htio, ali pratim publikacije koje konkuriraju za književne nagrade i mogu reći da se među njima svake godine nađe vrlo dobre književnosti. Da ne govorim o nekim već etabliranim autorima koji skupljaju razna priznanja za svoj rad i u inozemstvu. Za kazalište uvelike vrijedi isto. Mladi i talentirani ljudi rade odlične stvari koje slabije informiranoj publici možda prolaze ispod radara (Kunst tetar). Stanje je daleko od savršenog, ali vjerujem da postoji razlog za zdravu dozu optimizma.

 

- Kako vidiš svoj odnos prema pisanju u budućnosti? Koliko ti je važno da se nastaviš (intenzivno) baviti književnošću? Koji poticaji, ako neki, djeluju ili su djelovali na tebe u tom smislu (motivacije)?

Teško mi je zamisliti situaciju u kojoj bih u potpunosti odustao od bavljenja književnošću. Trenutno pokušavam naći dobar balans između pisanja proze, filmskih scenarija i dramskih tekstova. Što se tiče poticaja i motivacije mislim da sam na to već odgovorio – ovakva priznanja i podrška meni bliskih ljudi i više su nego dovoljni.

 

 

 

 

 

 

 

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' 2020 - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pogledajte tko su sedmero odabranih.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - popis šireg izbora, pred objavu užeg

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade autorice i autore do 35 godina starosti bliži se svome kraju. Ovo je peto izdanje nagrade, utemeljene 2015. godine, koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena. Prva nagrada iznosi 5.000 kuna (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu. Prethodnih su godina nagradu dobile Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj i Mira Petrović.

proza

Marina Gudelj: Ljudi na uglu ulice, pokraj prodavaonice pića

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Marina Gudelj (1988., Split) završila je Hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Radi kao nastavnica Hrvatskog jezika u školi. Prvi književni rad, kratka priča Semafor, šahta, apoteka, birtija objavljena je u Zarezu 2015. godine. Iste je godine osvojila prvu književnu nagradu na portalu KSET-a za priču Kamo idu irske mačke. 2017. godine osvaja prvo mjesto na natječaju Kritične mase za priču Lee. S istom pričom iduće godine sudjeluje na LitLink festivalu u Zagrebu. 2018. godine osvaja treće mjesto s pričom Dulcinea na konjaku na 17. izdanju Festivala europske kratke priče, a krajem iste godine ulazi u uži izbor natječaja Prvi Prozak i Na vrhu jezika s pričom Vještica. 2019. godine osvaja nagradu Prvi Prozak za autore do 35 godina starosti, a objava zbirke priča očekuje se sredinom 2020. godine.

proza

Vid Hribar: Bilješke za preživljavanje

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Vid Hribar (1993., Zagreb) je trenutno na završnoj godini diplomskog studija na odsjeku dramaturgije pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Piše scenarije, drame, poeziju, kratke priče, uz to se bavi komponiranjem i sviranjem klavira u brojnim zagrebačkim bendovima. Na radiju se izvode njegove ''Nule i ništice'' (2017.), radiodrama inspirirana motivima Harmsove istoimene zbirke kratkih priča, drama ''Oskarov san'' (2019.) te ''Od Vlaške do Britanca'' (2019.). Njegova drama ''Tuneli'' prevedena je na makedonski jezik od strane Makedonskog centra ITI, a njegova drama ''404'' objavljena je na portalu drame.hr. Kao kompozitor radi na nizu kazališnih, filmskih, televizijskih te radiodramskih projekata.

proza

Luca Kozina: Grbava plesačica

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Luca Kozina (1990., Split) piše prozu i poeziju. Radovi su joj objavljeni u časopisima: Zarez, Fantom Slobode, Mogućnosti, Republika, u zborniku Rukopisi 43 te na internetu (Zvona i Nari, Književnost Uživo, Kultipraktik, Nema). Dobitnica je nagrade Prozak za 2019. godinu. Piše književne kritike za portal Booksa. Članica je književne grupe NKV.

proza

Petra Bolić: Hans.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Petra Bolić (1992., Varaždinu) studirala je francuski jezik i književnost, kulturološku germanistiku i književno-interkulturalnu južnoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Karl-Franzens Universität u Grazu. Znanstveno polje interesa su joj njemačko-južnoslavenski kulturno-književni transferi i suvremena slovenska proza. U slobodno se vrijeme bavi književnim prevođenjem i književnom kritikom. Vlastitu je kratku prozu do današnjega dana skrivala u ladicama.

proza

Ivana Pintarić: Propuštanje riječi

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana ''Gorimo (ali ne boli više)'' ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja kratke priče pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na portalima kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO koja okuplja mlade pisce različitih književnih afiniteta i usmjerenja, koji zajednički promiču ''mladu'' književnost, sudjeluju na književnim natječajima, festivalima te organiziraju književne susrete i čitanja.

proza

Josip Čekolj: Kokoši ne letiju visoko

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Josip Čekolj (1999., Zabok) student je treće godine kroatistike te etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad je svoje pjesme i kratke priče objavljivao u hrvatskim i regionalnim časopisima i zbornicima poput ''Rukopisa'', ''Alepha'', ''PoZiCe'', zbornika Gornjogradskog književnog festivala, Po(e)zitive i drugih te na portalima Kritična masa, Strane, Poeziju na štrikove, Čovjek-časopis i NEMA. Ovog ljeta izdaje dječju slikovnicu ''Srna i Mak u potrazi za uplašenim mjesecom'' u nakladi Mala zvona. S pjesničkim rukopisom ''Junaci i zmajevi su izumiruće vrste'' ušao je uži krug za nagradu ''Na vrh jezika'' 2019. godine.

proza

Ana Vučić: U Limbu

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ana Vučić (1992., Karlovac) još uvijek pokušava završiti Kroatistiku i Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad su joj objavljene neke pjesme i jedan ulomak u studentskim časopisima i na Kritičnoj masi. Otkad je Jastrebarsko zamijenila Zagrebom piše tek neznatno više. U slobodno vrijeme čita, gleda sport i serije te mašta o obrani diplomskog rada u normalnim okolnostima. Vrhuncem svoje dosadašnje književne karijere smatra sudjelovanje na prvoj Kroeziji u kafiću Luxor.

proza

Ivan Katičić: Klošari

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivan Katičić (1990., Split) objavio je zbirku kratkih priča ''Pet metara bliže zvijezdama'' (Pučko otvoreno učilište Velika Gorica, 2016.). Živi i ne radi u Omišu.

proza

Gabrijel Delić: Orlovski

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Gabrijel Delić (1998., Zagreb) napisao je nekoliko članaka na temu automobilizma objavljenih na jednoj britanskoj web-stranici i poneku kratku priču od kojih je zadnja objavljena u regionalnom natječaju ''Biber'' za 2019. godinu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg