proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.



 

PROVJETRAVANJE GLASNICA

Kad otpočne ljeto

Tri ću dana ići nijema po svijetu


Noć pada sve glasnije

Sve sigurnije buka podjarmljuje

Breze i vukove i bokove i visoke vrhove

Vodenog bilja

I malene ljudske uši


Otkako je otpočela zima

Često se derem

Ljudi tako odlaze

A ja tu izderanost nosim na obrazima

I kad ih nema da me takvu vide


Sve temeljitije govori tlo

Natječući se sa silinom strojeva

Što su se svuda razmilili

Odgurujući se sad silom u nebo

A ja se naprežem čuti


Bubnjići tek što mi ne popucaju


Neki nadolazeći asteroid

Ponovni poljubac zvijezde


Kad otpočne ljeto

Tri ću dana hodati otvorenih usta

Da nestane pritisak u ušima

Potom ću pjevati pjevati pjevati


 

 

 

 

OSIPANJE

U kutu hodnika premalena trenirka

Krhotina božićne kuglice i dva mrtva mrava

Redom odbačene stvari

Preko svega posuta prašina

Da se ne čini da su zaboravljene

U tom je kutu tek na tren

Zastalo vrijeme


Kroz dan na tjedan ili dva

I sama zastanem u njemu

Ramena objesim na sušilo za rublje

Čekam da se iscijedi višak

Prekriženih pokušaja pogleda

Uganutih uglova

Kasnije nemam toliko problema s disanjem


Ustajalim satovima namazana stopala

Lakše gaze kroz kolotečine

I manje bodu svi koraci ponovljeni

Zbog neke pogrešne procjene

Previše očekivanja previše oklijevanja

Premalo makar privremenog ostvarivanja


Povremeno

U kutu hodnika pospem se pepelom

Čučnem nisko iza ormarića

Ramena ostavim drugdje

I pustim da se ospe iz mene

Sve čemu pripadam

Na tren tad zastane vrijeme

Kalendar me preskoči

Manje postojim

Nakon takvih dana lakše postojim




 

 

 

NATEČENOST

Otkako manje plačem češće sam bolesna


Voda se taloži duboko

U gomoljima pluća

Kad je vlaga vani velika

Iz takvog močvarnog tla jedva uspijevam

Iskoračiti

Od napora hodanja usta mi budu

Kao preopterećena stabljika povijena unutra


Otkako manje spavam rjeđe ne sanjam


U predvečerje koljena su buktinje

Nedovoljne snage za polunoćna lutanja

A kad se smrači ne pripadaju meni

I ne mogu im narediti mirovanje

Samo se nadam

Da ću ujutro moći ustati


Otkako manje sumnjam u odredište

Orijentacija mi je preciznija

U lopaticama čaplje čvrsto usađuju zametke

Hodanja kroz snove


 

 

 

 

ČEKANJE ČOVJEKA

Stalnim odbrojavanjem vrtimo svijet

Da netko nešto ne čeka

Umrla bi mu jezgra

I kao mamuti bismo čekali

Da nas budući astronauti iskopaju

I da nam poberu tratinčice iz ušiju


Proljeće pušta korijenje

Namjerno prvo u napuštene rudnike

Laktove onih koji za nj ne mare


Otpuhujući glave maslačcima

Šutala sam lani dane

Ruke su mi bile predugačke za moje dobro

Nižući brojanice od poljskoga cvijeća

Objesila sam mnoga jutra

Na sušenje pod strehu

Plijesan je izjela skoro sve

Globalno ovlaženje


Vrućina poput skaraba izjeda meso

U kupolama glave ostaje pohlepa

Jer vlaga

Vlaga dobro podnosi krivicu

I za alergiju

I za to što je puno ljudi bez kičme

Puno je vlage

Pa bolje da visi u ormaru

Kozmodisk ionako bolje drži tijelo u hrpi

A još i stegne sve glupo nepotrebne nabore


U jutenoj vreći na tavanu leži

Strpljenje

Čeka bolje sutra

Čeka mene da budem bolje sutra


 

 

 

 

 

POTROŠNOST ČOVJEČNOSTI

Noćas ljudi hodaju po nebu

Noćas je dobar dan za čuda


Od poludivljine polugrada

Polurazrušenih cesta

Pobjegli su nogostupi

Ako odluče približiti mjesec

Ako malo bolje pogleda


Možda nas brže od najavljivanog

Sve podavi voda

Potop odozdola

I postanemo ribe


Pa ono sitno jato koje preživi polja plastike

Skrivajući se po opustjelim šumama

Nauči opet 

Da je dovoljno biti nijem

Pred prirodom


Noćas ljudi hodaju po nebu

Davno su hodali po vodi

I tu je sve pošlo po zlu


Nebo je daleko i ne razumije

Da su današnji ratovi daleko od žrtava

I da iako pola svijeta gori njima u čast

Najmanje je njima u čast

Ljudi se ubijaju iz pohlepe

Iz nemira

Iz navike

Umjesto košnica pčela uzgajaju košmare

Polja i polja noćnih mora bijelih križeva


Vide li se skroz do gore


Noćas je dobar dan za čuda

Zašto onda ne bi mjesec pao

Pa da svi hodamo po nebu

Umjesto ogrlica nosimo škrge

I napokon se sjetimo biti ljudi



 

 

 

 

 

ZGUŠNJAVANJE

Cesta se zgusnula u mrak

Oči u šake

Nemoć u riječi


Njima se šamaramo bez vidljivih posljedica

Taman i ako poslije netko od nas uvene

A to nisam uvijek ja

Šutnja crkvenih zvona teži u minus beskonačno

Ne čujemo kamo voziti


U ovom desetljeću puno je radova

I cestama se smanjuje opseg

Sve je više jednosmjernih

Sve je manje mogućnosti izbora

A biramo svake četiri godine

Biramo i češće


Samo osobne izbore puno manje ljudi plaća

Tada smo mi premijer i predsjednik

I nezadovoljno biračko tijelo

A malo je koje tijelo zadovoljno sobom

Te male pojedinačne manije i mane

Preslikane su na vrijeme


Koje ne zna što sa sobom

Pa se zgušnjava i kondenzira i tamni i pršti

A mi gorimo gorimo gorimo gorimo gorimo


Pepeo nuklearne zime oblači svijet

U tišinu za kojom smo uvijek potajno ginuli


Zgrušanih pluća

Stojimo kao kržljave ptice

Čekajući nečija krila da nas odbace u nebo


 

 

 

 

 

PLIJESAN

Ishitreno smo preuzeli

Tuđe prste pod svoje

Tuđe lišće pod noge

Tuđe lice na dug


U žurbi postati netko

Tko se neće zaustaviti na svakoj zebri

Tko neće pogledati dvaput

Nego triput i pet i sedam puta

U zrcalo prije izlaska

U žurbi postati netko


Međutim 

Noć je prožvakala stare kože

Odbacila ih među jesenas zasijanim

Bijelim lukom

Ove će ga godine biti potrebno

Skroz malo u jelu

Više će nas gristi naši zubi nego njegovi


Iako živim u ovoj glavi godinama

U uglovima još ima plijesni

I ta mjesta više peku kad se po njima kopa

I kad dođu u dodir s nagrizajućim tvarima

Kao što je češnjak

Feferoni

Neke takoreći sulude istine

(Slabo inače postojim van okvira vlastitih

Vodnjikavih vjeđa)

(O tome se ne priča)


Ne odbijam starenje zbog bora

Nego iz straha da neću znati vratiti sve

Dijelove koje sam pozajmila

Pomno prikrivajući karikiranu sigurnost koraka

Koji su davno trebali okulisti


 

 



POVLAČENJE PLIMOM

U ponekim predvečerjima

Iz prsa se razlijevaju mora


Do jutra usta popucaju

Kao da sam cijelu noć stajala na buri

I imaju okus na mokru sol

A niz leđa se danima još cijede

Riblje krljušti


Ponekad mi odgovara biti otok

Pustiti da mostovi propadnu

I da nema očekivanja

Osim da nekad dođe sutra

Ponekad mi odgovara biti hrid


Kad bi ljudi više bili ribe

Osjećali tijelom

Rjeđe bih sanjala otoke


Kad bih svaki put puštala more

Da utopi sve nadiruće glasove

Živjela bih

Vjerojatno negdje u školjci

I neko drugo dijete bi me prislanjalo na uho

I slušalo moju čežnju

I sanjalo moju vodu


 

 

 

 

 

PRED PROVALIJU

Obrišite noge

Jutro viri iz poderanih plahti

Ako tiho prođemo po danu

Možda nas ne uoči


Nikad potpuno ne ustanem iz kreveta

Jastuke sam nagurala u obraze

Da zaspem gdje god se pruži prilika

Da mi je lice uvijek mekano

Spremno da se na njemu netko odmori

I da ga bez puno posla

Uvijek mogu složiti u odgovarajuću grimasu


Obrišite noge

Posvuda ostaju komadi tuđih života

Autobusnih stanica

Automatskih odgovora

Osjećaja iz obaveze

Redom nepotrebnih nebitnih krhotina

Koje jutro voli iskoristiti

Ne bi li obojalo ostatak dana u svoju volju


Kad i upadnem u provaliju boležljivog sunca

Sklopim oči

Duboko udahnem

Ispričajte me na trenutak

Natečena dan ili godinu kasnije otvorim oči

Promuklo

Na drugim jezicima

Jutro drukčije ugriza


 

 

 

 

PODMLAĐIVANJE

Krajem kolovoza

Cestom plove jata i jata 

Svježe porušenih trupaca

Po golim poljanama ostaju ruke i kosa


Ako umjesto svojih ramena

Obučem bukove grane

I žireve objesim u oči

Hoće li u prekopanom licu izrasti vrganji

Da se gostimo i da nikne opet nova koža

Iz osjemenjenog korijenja

Mogu li tako uzgojiti novi jezik

Bez starih opeklina

I nove podlaktice

Da lakše zakriju nove obraze

Bez starih zamjerki


U zglobove sam tako pred dva ljeta

Rasadila mravinjake

Da jedu sve što ne trebam reći

Od kiseline rastu kanjoni u kapcima

U dlanovima se produbljuju vadiji

Bubri tišina

Riječi naviru u grlo kao na stratište

Sve ih više pokapam

Sve manje godina otvoreno nosim

 

 

 

 

 

 


 

 

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

proza

Sándor Jászberényi: Najljepša noć duše

Sándor Jászberényi (1980.) mađarski je novinar i pisac. Objavio je knjige Vrag je crni pas: priče s Bliskog istoka i šire (New Europe Books, 2014.) i Najljepša noć duše, koja je 2017. dobila mađarsku književnu nagradu Libri. Kao ratni dopisnik za mađarske medije, New York Times, Egypt Independent izvještavao je o Arapskom proljeću, sukobima u Gazi, Darfurskoj krizi itd. Živi između Budimpešte i Kaira.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg