Biljana Gabrić (1980., Osijek) pše poeziju i prozu, korektorica je za hrvatski jezik te prevoditeljica sa engleskog jezika. Pisanjem se bavi posljednjih 14 godina, a tijekom tog razdoblja radila je i još radi kao pisac i novinar za pisane i internetske medije. Trenutno surađuje s različitim web portalima kao što su: amazonke.com, cafe.hr, stilueta.net te književni časopis Kvaka. Aktivna je na društvenim mrežama pod imenom Write Owl te vodi i uređujem vlastiti književni blog (poezija i recenzije).
***
Iza moje je kuće
Stari vrt
Nikoga u njemu
Osim leptira zalutalih
Između kozje krvi
I preslica
Šušte im krila
Na aprilskom vjetru
Pa šapuću
Što je nekad bilo
Što je bršljan otrovao
Što je zemlja pokrila
Što je korov izgnao
Iza moje je kuće
Stari vrt
Nikoga u njemu
Osim ptica samica
U grmlju šimšira i
Kaline
Kljucaju suho sjeme
Pa cvrkuću
Što je nekad bilo
Što je iz tla klijalo
Što se u grane zaplelo
Što nije suše preživjelo
Iza moje je kuće
Stari vrt
Nikoga u njemu
Samo ispod kozje krvi
I preslica
Samo ispod kaline
I šimšira
Sitni kukci opnokrilci
Raznose
Što je nekad bilo
Što je nekad ljubilo
Što je nekom vjerovalo
Što je od mene ostalo
***
Tog dana kad su me svi napustili
Nosila sam dušu
Svezanu u čvor utrobe
Pa spoznala kako nikad više
Neću vjerovati onako
Kako vjeruju djeca
Usnula uvijena u koprene
Majčina glasa
Tog dana kad su me zvijeri izgrizle
Nisam urlala dovoljno glasno
Da pronađem mjesto
U čoporu
Pa sam dugo bila samotnjak
Ali daleko od vučice
Što luta
Više sam sličila stablu
Na čistini
Koje svjesno daljina
Ne može dalje od svog korijenja
***
Tko smo mi
Ovom svijetu
Punom mraka?
Hajde!
Budimo iskre
Koje lete iznad krijesa
Studenog predvečerja
Pa kad vjetar puhne
I donese miris
Nadanja
Vinimo se daleko
U zimsko nebo
Nek' nas zamijene sa zvijezdama
***
Da te nema
Bila bih tužna kao vrba
Plakala bih granjem
Rahloj zemlji što u mojoj
Sjeni sniva
Da te nema
Bila bih izgubljena kao ptica
Bez jata
Nikad se iz krajeva južnih
Ne bih vratila kući
Da te nema
Bila bih nepristupačna kao planina
Zdvajala u samoći vrhova
Neumorni putnici lomili bi kosti
Na mojim vrletima
Da te nema
Bila bih sama kao Mjesec
Usred tame
Da te nema
Mrak bi ostao samo za me
***
S kišom kaplje
Noć
Slijeva se ulicama
Poput mastila
U maglici mokrog betona
Skriva se
Miris zdrobljenih češera i
Cigarete prije spavanja
Njušim tvoj trag
Poput ranjene zvijeri
Slijedim ga na koljenima
Jer te nemam u ovoj noći
Niti u onima
Koje su već davno svanule
Pod uličnom svjetiljkom
Sjene trepere
Kao golubice pred jastrebovima
Iz svake vreba tvoj pogled
Boje olujnog neba
Prazna je
Ulica
U daljini
Nebo kotrlja grmljavinu
Dok ispod mojih nogu
Teče rijeka
Od kiše i suza
Zamisli.
Još uvijek bih za tebe
U ljusci oraha oplovila svijet
No umjesto toga
Gledam kako tvoji prozori
(I tvoj lik)
Tonu u
Mrak
***
Neka osamdeseta
Otac sa osmijehom u brku
Pali tristać
Uz mnogo buke
Dok majka ispuhuje oblak
"Lara" cigareta
Prste joj grije termos boca
U kojoj kava pljuska
Kao val
Pa znam da
More je blizu
Vidim dubrovačke zidine
Preko
Slavonske ravni i
Bosanskih vrleti
Zrak miriši na melasu
Šećerne vate
Kirvajsku halvu
I pregrijanu gumu
Luft madraca
Neka devedeseta
Otac sa strahom u oku
Zapalili mu tristać
Uz mnogo buke
Dok majka ispuhuje oblak
Crnog dima
Prste joj grije privjesak
Savinut od vrućine
Zastava hiljadutrista
Pa znam da
Rat je ovdje
Vidim smrt iza zidina
Preko
Slavonske ravni
I bosanskih vrleti
Zrak miriši na melasu
Osušene krvi
Razvaljenih kapija
I na preklinjanja
"Nemoj mene
Samo nemoj
Molim te
Znamo se, braća smo"
Neka dvijetisućita
Otac sa ranom na duši
Palim mu svijeću
U tišini
Dok majka ispuhuje oblak
Potrošene mladosti
Prste joj griju unukini obrazi
Svaki od nevinosti
I dobrote
Pa znam da
Život niče i iz ničega
Vidim lišće maslina iza zidina
Preko
Slavonske ravni
I bosanskih vrleti
Zrak miriši na melasu
Benzina i katrana
Na novim cestama
I znoj tijela na bauštelama
I na sjećanja:
"Zastava hiljadutrista
To je bila limuzina
S njom si mogao na more
Za čas"
ta prva neka nas uvijek dočeka
***
Miriši jesen
I lišće i snovi
Pa unesu sjetu
U jantarni suton
Sunce drhti
Ta obzorje mu sprema
Još jedan uton
Nad rijekom
Magla
Uspomene lovi
***
Golubica tuguje
Nad slomljenim krilom
Stranci je sažaljivo
Na hladnom pločniku
Zaobilaze
Sirotica
Ispala je iz gnijezda
Na putu do
Zvijezda
***
Zima će, kažu
Obuci kaput
Šalom nas poveži
Proljeća nikad nisu vječna
Pogledaj samo
U našoj kući od sunca
Već dugo
Sniježi
***
Čekaj me
Mjesečeva rijeko
Ja sam stari alas
Bez sna
Barka je moja orahova ljuska
Lagana i krhka
Valove siječe
Samoća ima dubok gaz
***
Otkud ti nakon svih ovih godina
Nikako da se sjetim
Da te zaboravim
Pa dođeš nepozvan
I odložiš kofere
I zagriješ dlanove
I odmoriš noge putnika
Na desnoj klijetki moga srca
Uđi
U tvojoj krletki još pjeva
Ista mala ptica
Nahrani je i
Odlazi
Ispratit ću te cvrkutom
Valjda znadeš -
Tuga ima mnogo lica
***
Ima li oči mrak?
U kutu sobe
Stolica je prazna
Pored nje prozor
Ispred prozora
Stablo
Grane mu crne
U sutonu modrom
Kao kapilare nebom teku
Na stablu ptica
U tamu gleda
Pored nje nitko
Ispod nje
Praznina
Govori ptici
I ptica ju sluša
Razumije taj jezik nijem
Ima li oči mrak?
U kutu sobe
Stolica je prazna
Pored nje prozor
Ispred prozora
Ptica
Oči joj zrcala
Duboki zdenci
Što nemaju dna
U očima odraz
I stolice i sobe
U njima netko
U nekom
Praznina
Pitam pticu
I ptica me sluša:
Ima li oči mrak?
***
Kad svaka kuća
Nalik je na
Dom
Predaleko smo putovali
Pa se dogodilo
Iznenada
Kao kad se vuk
Sleti među janjad
Što mekeće zborno
U mraku
Da moj grad više nije moj
Uzeli su mu ulice
Pogrešno su se zvale
Spalili su mu mostove
Kad su krive rijeke ispravljali
Zgradama su iščupali ljude
I ljude iščupali jedne iz drugih
Puškama zasadili cvijeće
Riječima zasadili zablude
Pa su ćuprije postale avenije
Pa su narodnosti postale uvreda
Pa su udžbenici postali pamfleti
Pa su ideali postali okovi
Ali zvijeri nisu uspjele postati ljudi
Kad svaka kuća
Nalik je na dom
Previše smo vjerovali
Pa se dogodilo iznenada
Kao kad se lastavica
Zalijeće u staklo prozora
Da ne znamo pobjeći
Bez da prolijemo krv
Kad svaka kuća
Nalik je na dom
Nemaš ga više
Nitko nije na svom
Kad pripada
Svima
***
Kažeš mi:
Da te barem nisam sreo
Sada je teže umrijeti
U tvojim su očima
Preplašene ptice
Polete do mog lica
U meka praskozorja
Što brišu granicu
Između djela
I tijela
Tvoja je kosa kolijevka
Zlatni pleter
Kovrča i zavijutaka
U kojem se zibam
Onih večeri
Kad se svijet skrije
U jamice tvojih obraza
Tvoje je sve
Moja nit Arijadnina
Pa kad zaspim pored tebe
Svako jutro mi dođe
Prebrzo
Prešutjeh ti:
Da me barem nisi sreo
Sada bih sve svijetu oprostila
Osim da se od tebe oprostim
***
Jednom kad se odlučim
Vratiti
Ostavi svjetlo da gori
Dugo
Dugo u noć
Znaš
Lako gube put
Oni koji su se kroz život
Tražili u drugima
***
Za neke stvari
Plaćamo cijenu
Još dugo
Nakon što otkrijemo
Da su bile
Bezvrijedne
***
(piščeva utjeha)
Sa riječju i tijelom je isto
Oboje se žrtvuje
Oboje se izlaže
Svačijem pogledu
I svačijem sudu
Oboje priznaje ono što glas
Ne umije
Oboje se povući ne može
Jednom dano
Na papiru ili na rukama
Uvijek ostaje zapisano
Sve što je htjelo izaći iz tebe
I u drugima živjeti
Tvojim životom
Pazi zato kako progovaraš
Neke su tinte
Neizbrisive
***
Zagrizla sam komad
Srpanjskog poslijepodneva
Imalo je okus prezrelih kajsija
I riječnog mulja na obali
U blizini tvoje kuće
Tvoje su oči plavi pepeo
Ljetnih rastanaka
I voljela bih da njihov pogled
Ne vežem uz gorčinu
I ružne riječi
One koje lebde
U jutarnjoj čamotinji
Još dugo nakon što negativ
Tvog tijela
Izblijedi s pamučnih čaršava
Baš si me mogao voljeti
Onako kako se voli u bajkama
I požutjelim pismima
Kad se sva ljubav svijeta
Skrije u jednoj mrlji tinte
I poljupci zapečate
Vrelim skrletom voska
Mogao si isplesti finu čipku
Dodira na mojim bedrima
Umjesto što si u njih urezao
Zemljovid modrica
Rijeka ponornica boje indiga
Nitko ih ne vidi
A teku duboko
Varljive su te ljetne tišine
Zavuku se među pamuk oblaka
Pa kriknu katkad glasom
Riječnog galeba
Onog što ga hraniš ribom
Koja je do krvi zagrizla udicu
Iz slobode mirne
Vode
***
Znaš li da svaki kraj
Ima sjaj?
Najveće planine
Stvorili su
Potresi
Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.