Denis Ćosić (Karlsruhe, 1996.) prvostupnik je ekonomije hotelskog menadžmenta i student diplomskog studija upravljanja ljudskim potencijalima. Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Požegi. Pjesme su mu objavljene u različitim antologijama, zbornicima, časopisima i na portalima u Hrvatskoj i regiji, i prevođene na engleski, francuski, makedonski i slovenski jezik. Prva zbirka pjesama Neonski bog mržnje izlazi 2019. godine pobjedom na natječaju Pjesničkih susreta u Drenovcima za najbolji neobjavljeni rukopis. Zbirka je nagrađena Poveljom uspješnosti na 25. danima Josipa i Ivana Kozarca. Iste godine, s rukopisom Crveno prije sutona, koji je završio i u najužem izboru natječaja Trećeg trga, osvaja nagradu "Goran za mlade pjesnike". Član je Hrvatskog društva pisaca.
* * *
Kada nastupi mraz, selo zamuca.
Vrata se zapečate i prozori šute.
Tko nema kuću, pojedu ga svinje.
Tko nema svinje, pojede ga mraz.
Prvi se mraz pamti,
nakon njega dane brojimo prstima.
Ako ponestane prstiju, bit će sušna godina,
slabo će se rađati muška djeca.
Ako ostane viška prstiju, selo se okuplja,
to je najava plodnosti godine.
Manjak ženske djece, trbusi koji šute,
žuto kišno ljeto.
Takve su godine poput šestog prsta.
* * *
Selo priča o vješticama koje uzimaju porod.
Strah je od vještica strah od suočavanja sa nemoći.
Muškarac ne može biti kriv za urušavanje štale
kao ni za pomor neuhranjene svinjčadi.
Te namrštene žene, oljuštenih krajeva kose,
dolaze noću i uzimaju ljudima djecu.
Uzimaju ih požarima, plikovima
i s ugljenim plućima.
Uzimaju ih mršave, praznih želudaca,
stavljaju pod suknje i drobe.
* * *
Drvosječa je othranio tri ženska djeteta
i svakom namijenio da rodi muško dijete.
Kada prva nije mogla zatrudnjeti, potjerana je iz sela,
srušio je most preko rijeke kako se ne bi vratila.
Druga je na porodu umrla skupa s djetetom,
dao ih je svinjama znajući da je zima nemilosrdna,
da nema dovoljno žita za prehranu stoke i obitelji.
Treća je rodila zdravo muško dijete,
koje je naučilo hodati, ali nije prezimilo.
Pronašli su ga jednog jutra prekrivenog plikovima.
Drvosječa je tada prokleo sebe, spalio kuću
i izdahnuo na stajskim vilama.
* * *
Ivančica skuplja triješće,
traži mjesto za potpalu vatre.
Noćas ne želi spavati kraj majke,
čekati oca da sjekirom razlomi krevet.
Otac joj je čovjek od rata,
visoki muškarac s bradom do prsa.
Kada mu gleda glavu želi rasklopiti ljestve
i uhvatiti dlakave krajeve.
Samo jednom joj je otac dopustio bliskost.
Zaglavljena u čađavom dimnjaku,
primila ga je za ruku prilikom izvlačenja.
Već peti put otkako je pao prvi mraz
Ivančica spava u polju kraj rijeke.
Zna da je lako razlomiti se kao sjemenka,
istočiti kao pčelinji žalac.
* * *
Morana je žena bez cvjetnoga imena,
ime joj dolazi od prigrljene zime.
Očevi je smatraju istinskom vješticom,
staricom koja odolijeva smrti.
Morana baca pribor za jelo i kosti
da tijekom ljeta zaštiti usjeve od krupe.
Nijedan joj muškarac tada ne zahvali,
oštre sjekire ne bi li je obezglavili.
Kada se tijekom zime dogodi mraz,
Morana više nema jedaćeg pribora.
Grize kosti na praznim poljima,
jede rukama koru drveća.
Starješine i očevi proklinju Moranu,
po njivama traže nož, vilicu i žlicu,
da se pogoste u svojoj nevolji,
utaže glad koja im predstoji.
* * *
Majka mi govori: „Tebi ne pripada sutrašnjica.“
Majka želi reći: nema vremena kojem ćeš pripadati.
Kao što ne pripadam vrećama brašna,
razrušenoj vodenici ili plastovima sijena.
Pripadam tek sjeni, zatamnjenom dijelu sebe,
a i ona nestane kada ugasim svjetlo.
Otac mi govori: „Idi u višnjik i naberi si večeru.“
Otac želi reći: gladuj.
Našim se poljima prostiru krtičnjaci
– zaleđene uzvisine.
Nasred polja, kravlja rebra zjape
kao usta bez obroka.
Večeru, ako je bude, treba pisati
velikim početnim slovom.
Sestra mi govori: „Ove će godine mraz trajati kraće.“
Sestra želi reći: ne želim više brojati.
Brojanje je utjeha, juha od gljiva,
preživjelo govedo, veselje uz plamen.
Brojanje drži selo na okupu,
čuva same prste da ih ne uzme mraz.
Ali od brojanja nema koristi
– svake je godine isto.
Mraz odugovlači, želuci su prazniji,
očevi bjesniji, bog neuvjerljiviji.
Tko ne želi brojati, odsiječe si prste.
* * *
Moja obespravljenost počiva u jeziku,
odsustvo je imena znak mučenja.
Starješine pravdaju izostanak
pozivajući se na prirodni poredak.
Košuta je ženski jelen, srna ženski srndać.
Ja sam žensko dijete, nisam ničija kći.
Nema toga imena koje će to ispraviti,
šumom kraljuju očevi i sinovi.
Bog je za njih muškarac i nema ženski parnjak,
srna su i košuta ženska izmišljotina
da bi se nadomjestila praznina nazivlja.
* * *
Starješine motaju listove medvjetke,
skupljaju se noću oko logorske vatre.
Pušenje je medvjetke muški obred
tijekom kojeg se dotiču seoske budućnosti.
Za mraz i glad krive žensku djecu.
Smatraju da smo naljutili boga,
svojim prekomjernim postojanjem
potaknuli njegovu bijesnu narav.
Kažu da previše ženskih želudaca
uzima teško stečeni kruh,
da su majčina usta puna riječi
koje štete ispravnom poretku.
Predlažu da umjesto obroka
grla ispunimo veprinom,
da se u svojim kućama
naučimo šutnji prirode.
* * *
Noću iz žita izlaze rovke,
uplašeno grumenje blata.
Sijeku zubima stabljike i listove
za pregrade svoje nastambe.
Rovke imaju tijela ilovače,
nakvašene mlakom vlagom.
Nosovi im dube zemljane skulpture
kada napadnu biljno korijenje.
Rovke stanuju u procjepima njiva,
u podrumima krumpira.
Kada naletiš na rovku,
odvojiš je od tla kao prst od napasti,
kao jezik od sablazni.
* * *
Očevi su imenovali sve mjesece u godini,
majkama ostavili onaj najkraći.
Veljača je jedini ženski mjesec
koji traje koliko i mjesečev ciklus.
Zato uvijek iskrvarimo veljaču,
stoga rovke ne žive dulje.
Rovke umiru u sobnim zidovima
po svršetku mjesečevog ciklusa.
Kada nastupi mlađak,
oživljava pomladak – slijepa crnica.
Progledat će kada zatruli jelen,
kada povadimo igle iz zemlje.
Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.