poezija

Ivanka Cvitan: Izbor iz stare i nove poezije

Ivanka Cvitan (1961.) živi i radi u Splitu, a piše i na drugim koordinatama. Tek 2018. objavila je prvu zbirku pjesama („Usprkos svemu smo isti“), a tri godine kasnije dovršava drugu.



 

(izbor iz objavljene knjige)

 

 

 

na plaži sam se našla van zemlje

 

dječaci su bili uporni s prelijevanjem mora u čaše u more

curice su bile plave i jake s velikim kamenjem u rukama

mame su bile u jednodijelnim kostimima trbusi su bili pivski

plaža je bila duga čista tiha more je mirisalo na sol i dubinu

kasnije sam se našla u kamenom gusarskom gradiću

turisti su još bili na plaži konobari su bili besposleni

niz kalete se zakotrljao zvuk renesanse

momak je nježno prelazio po žicama gitare

ja sam prešla na suprotnu stranu i ostala ukopana zvukom

gospodin zlatar je ljutito izašao iz radnje

da znam li ja kako on tu radi da zaklonila sam izlog

bilo mu je krivo da sam tom blagu okrenula leđa upijala zvuk

oslonim se na zid i pitam da jel sad dobro

on da mogu tamo preko puta nešto pojesti i slušati

samo sam ga pogledala i tako ostala znači tako

ako želim nešto poslušati moram jesti bila gladna ne bila

ili kupiti zlatni lanac što god dalje s njim uradila

 

 

 

 

 

dobronamjerno

 

to što si gola podigla ruke na potiljak

ne zove se ni predaja ni povjerenje

samo si ranjivija

niti je pobjeda prekoračiti razvalinu svojih svjetova

u suknji nabranoj u struku

tek ostaješ izgubljena sama sramna

saberi se

prestani se više predavati

previše davati

podigni prste sa zamišljenih priča

stisni suknju koljenima

razvali tu sliku koja se čita pogrešnim riječima očima

u izmišljenim noćima

 

 

 

 

tri i po

 

ispred pekare koja prodaje kruh u pola cijene nakon pet

časna sestra u radnom odijelu i pupasta prodavačica

bez uniforme s do pola izgorenom cigaretom

na polovici radnog vremena kaže

radi cijeli dan pa tako dva tjedna

do kad će ne zna

uniformirana primjećuje da imamo i mi svoje sirotinje

ne možemo brinuti o tamo nekima

usporavam korak pokrenut kao zamašnjak s posla

da što prije stignem skuham prostrem operem legnem

i da nije to dobro naši nemaju a oni tamo

prolazim mimo bačenog opuška

možda časna čeka pet sati da kupi kruh u pola cijene

za naše a ne one tamo

radi li sve smjene ako ne skida uniformu

poput pušačice u pekari koja nosi crvenu usku majicu i pojma nema koji su naši

 

 

 

 

 

(pjesme u pripremi)

 

 

 

za tu je priliku kupio

 

novu košulju iz druge ruke

šest kuna u subotu, kilogram trideset

obrijao desetodnevnu bradu i stao pred izlog radnje Tommy Hilfigera

jedva se prepoznao

na ružičasti bicikl dodao je samo zvonce

kojeg nije bilo kad je pred žutim kontejnerom za plastične boce

u čudu gledao u taj poklon s neba kojeg će danas okupan i čist

odnijeti unučici za rođendan

 

 

 

 

 

slomljena pred uputom za sastavljanje

 

pomisliš:

treba ti čvrsta muška ruka

ona kojom je baka tvoje bake čuvala svijet od promjene na bolje

kroz plemenski red

zapravo trebaš samo čvrstu odluku, odvijač duge drške

i siguran pomak naprijed u smjeru kazaljke na satu

da vijak legne na mjesto i sastavi krevet

za jednu osobu

ruku trebaš da ti na minus dva popravi šal

i u njega uplete nježnost koja se ne da isprati

 

 

 



 

kradem sebe po selu  

 

Didu je orah zavirivao u sobu i šuškao u snu. 

Po kamenoj teraci bacao zelene mangupe. Sad izgubljeno šuti. 

Drugi je imao bajamu za penjanje i tajne. Prosipala mi je proljeće niz leđa.  

Danas se šuljam poput lopova kroz izdajničko hrastovo lišće.

Drača mi se baca pod noge: grli mi hod, vrti me u krug. 

Još miriše zemlja gdje su rasle ciklame.

Gdje sam slušala vjetar tutnji autoput. 

Iz napuklog gumna izbija divlja loza. Popela se na prste, hoće živa u raj.

Suha i siva kraj kuće - nevidljiva bajama!

Na pragu je sjedio dida, robu je prao lug.

Džepovima punim prezrelih šipurika napunila sam sobu sobom.

 

 

 

 

neodoljivo odvojiva

 

Ono kad sam se dala brzacima u milost, pa tek sutra otkrila da…

Da! Moglo je to isprepleteno granje svašta. Recimo moju nogu:

Do koljena je prisvojiti, sa mnom tko zna što sad ne biti.

Ono kad je vani bilo ljepljivo vrelo, a razlivena voda me zvala. 

Zakotrljala se zelena, opasno razigrana.

Ma tko bi je takvu miran pratio

 

Tko bi joj opet odolio!





 

 

konstruktivne samoće

 

Punoća je greškom postala moja, razapela me među dovratke širom otvorenih vrata. 

Rast joj ne trpi spore. 

Kod mene su brzi jedino otkucaji bila. Jurcam po obješenim izlozima kože. 

S jedne na drugu stranu vrata prohujala je buka. 

Netko je ušao ili izašao, zakoračio ili iskoračio. Umjesto kvake stisnuo mi grlo.

 

 

 

 

 

ti nikad nećeš

 

prijeći cestu na neoznačenom kolniku

odbiti nemoralan radni zadatak

propustiti predavanje na sunčan dan

nikad nećeš prijeći na tamniju stranu ulice

pljunuti na svoj pogrešan pravolinijski korak

zaustaviti glas na najvišoj oktavi i polako sići na tlo grešnika

ni priznati naglas svoju krhkost nikad nećeš

viknuti jebemese na trgu fensi šmensi maski

nikad nećeš razbiti raspored

odabrati stranu, raskopati temelj, priznati se naglas na najtišem kraju grada

na tamnoj strani ulice koju nećeš prijeći ni na označenom dijelu

jer tvoj se korak smije širokim putem, puteljci su za nas





spas

 

u pjesmi o učiteljici koja plastične boce mijenja za život 

jedan je otvor u zidu presudio golubu: 

završio je u mukama, naglavce, o vlastitoj kandži 

bio je previsoko da mu se pomogne, a ni letača nigdje 

jučer na istome mjestu visi drugi 

oko njega cijela obitelj, prijatelji, bez preporučenog razmaka

stisli se, s nogama na glavama 

galame, bodre ga i ne daju da ode iz krilatog svijeta, obješen

već vidim isti scenarij 

tko će od ljudi u te vrtoglave visine

a i što je pobogu tim pticama da ne šire krila nego se stisnu

u prvi otvor napuštene kuće

jutros sa strepnjom pogledam uvis 

ni mrlje, ni perja 

ali ni ptice

galama stisnutih pomagača zamijenila mu ludost za život:

odletio

 

 

 

 

bolesna vremena

 

Pred otvorenim ljubavima zatvoreni prozori

Izgubiš obraz, progutaš rodni list i plutaš dalje 

Meni doktor izvadi srce: - Vizir je bio mutan, oprostite.

Previše je krajnjih slučajeva, dođite kad prođe gužva.

I pruži mi ključni organ u rukavicama: - Do novog viđenja, nek dođe tko preživi.

Srce ili ja?






 

 

o nama

Nagrada ''Sedmica & Kritična masa'' – uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor sedmog izdanja nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autorice i autore. Pročitajte tko su finalisti.

proza

Robert Aralica: Gugutka

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.

proza

Iva Esterajher: Priče

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).

proza

Nikola Pavičić: Suncem i vremenom opržena tijela

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.

proza

Luca Kozina: Na vjetru lete zmajevi

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).

proza

Ana Predan: Neke su stvari neobjašnjivo plave

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

proza

Eva Simčić: Maksimalizam.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.

poezija

Jyrki K. Ihalainen: Izbor iz poezije

Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".

intervju

Eva Simčić: U pisanju se volim igrati perspektivom i uvoditi analitički pristup u naizgled trivijalne teme

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Eva Simčić je u uži izbor ušla s pričom ''Maksimalizam.''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljica.

poezija

Maja Marchig: Izbor iz poezije

Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.

poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg