poezija

Đorđe Ivković: ZGR[-]D (izbor)

Đorđe Ivković (Beograd, 1990.) je izdao zbirku poezije Višnje**Trešnje (Treći Trg, Beograd).



 

ZGR[-]D

[izbor]

 

PRAZNE ZGRADE

 

ovazgradamisesviđa neću da živim u svojoj zgradi moja zgrada izgleda kao veliki brodski kontejner tako i miriše a nije na moru i puna je ljudima i niko nema ribice nema ni zgrade za ribice neću da živim u svojoj zgradi u njoj se ubiju moji a u tvojoj se ubiju tvoji hajdemo kod tebe PRAZNE5

 

kestenpire tome služe ljudi da se zabiju nad kafom ko stare zgrade nad parkom i otvore usta i ne miču se a zrna ljudi i zrna kafe da im ulaze i pune ih a oni da melju li melju i veverice da dođu da se veru po njima i da ih grebu i jedna da se popne jednom skroz na teme i kucka kesten tk tk a taj iznenada da pogleda preko puta u svog neparnog sagovornika i kaže imaš kafetin možda sve mi neko kucka tako tk tk kao veverica a drugi njemu nije ti to veverica ludo to ti se popelo vreme i fk fk dune na vreme da otera PRAZNE7

 

ugrudimatiradijator evo kako se ubija gleda se dugo tamo je lasta kako samo leti i odjednom ta lasta udari o zgradu punu radijatora i strovali se naglavačke radijatori bruje đ se štimuje i svi kažu kako je glupa lasta nemoguće da nije videla zgradu a ti kažeš ja mislim da je videla nego smo je mi gledali pa nije htela da nas razočara ali niko više ne obraća pažnju ni na lastu ni na štimung svi su odavno pošli za mrvicama u svoja gnezda pardon zgrade eto tako se ubija PRAZNE9

 

IZVAN ZGRADE

 

mojakinajelepšaodtvoje to su ljudi koji nose šerpe na glavama a bog im seče kapke po obodu kineski je bog crvene boje kao beskonačni sumrak i tako se i ponaša prolazio sam pored onih terasa čajeva mislio sam da su čajevi možda su i pirinač a posle smo jeli vrste hrane koje kao da tek treba da se sklope u neko novo jelo neko novo biće na stolu što se okreće kao rulet on je ubacio prsten sa crnim kamenom i ispalo mu je na hrskavice a posle nemoguće večere kupili su belu rakiju za dolar šetali dugo do lignji i nismo imali sos pa smo se dugo vraćali pa su ponovo kupili za dolar pa smo ponovo šetali dugo dalje i od lignji onda sam tek shvatio koliko je kina dugačka i zašto mu se zaustavio prsten baš na hrskavicama uveče je vejao pirinač kao sneg mislio sam da je pirinač možda je to bio i dobar čaj izašao sam tad napolje bos kao na zvezdaru i isplazio maternji IZVAN1

 

snežnizubi naoblačio sam pokupio svoja jajašca i napravio salto do maloletnice koja je glumila sunce pio sam džek i bacao flašu koka-kole a oni su provocirali kao mlađi brat dok sam bio mlečni đorđe govoreno mi je da raspizdim najvećeg i svi će se raspršiti kao pravi snežni srbi bilo je tako i sa ovim amerikancima ali su zvali policiju prespavao sam u žutom autobusu leto je grejalo kao zimi umalo se nisam ugušio ujutru sam piškio po sedištu zamišljajući usta puna leda prijao mi hod do kampa po hladovini sunce je glumilo maloletnicu svetlo je ispisivalo printove žirafe i ja sam skakutao sa pege na pegu bio sam možda i u africi bio sam malo king malo kong bio sam klinac i tek ću biti klinac IZVAN14

 

jediniputmiseobratilaudelfimanaekskurziji šta će ti pupak sveta evo ti moj zadigla je crnu majicu pokazala na svoj plitki pupak kao baricu za rođendanske ribice i tiho plpnula usnama plp stajali smo mladi među najstarijim kamenjem zatim je brzopostiđeno spustila majicu skrenula pogled i tamo rekla šalim se imala je 16 i taj jedan plp pupak danas posle još 16 novih pupaka i dalje misli da se sve ovo negde ne važi i da su proročanstva šala IZVAN16

 

PUNE ZGRADE

 

strujaličinavodu če3 mi je motam se oko štekera držim žicu visoka mama sa plafona pegla stavljam jedan kraj u jednu drugi kraj u drugu rupu čujem meko puf vidim boju struje mama dotrčava ja sam šokiran ona tvrdi da sam uplašen jesi dobro jesi dobro ne pipaj oči udarila te struja vidi kako si garav vidi kako si garav kao neki tamo grad beli udarila te struja lole i kosti su ti bljesnule kroz kožu kao predgovor lole lole mama mama koliko je samo kostiju u meni tvojih PUNE3č

 

dačamcisvrbe podsetile me dijagonalno prepolovljene dvolitarke koka-kole kojima smo čistili barakudu specijalno projektovanu za kanadske specijalce davnih dana dok su moje godine i savski rukavac još bili puni kečeva čistili bismo do poslednje kapi onda brisali nekom umrlom majicom prsti bi mi se napunili nekakvog svraba a onda bi ponovo krenula kiša i ja sam mislio da li je moguće da ćemo ovako svaki dan morati da dolazimo otac i ja živi sa mrtvim majicama u rukama da se pridržavamo jedno za drugo dok se barakuda specijano ljulja i nikada neće stati kiša i nikada neće stati otac PUNE6

 

dedaibratvodesestrunapedalinidaseudavilepjedansunceodlimuna sestra se mota oko nogu žute pedaline sigurno je bila žuta pedalina i preranja na drugu stranu deda odjednom pita nemanja gde ti je sestra nemanja nema pojma deda se okreće kao pedale okreće okreće i stiže do zaključka idi bre nemanja u peršun udavi se dete kao da izjavljuje da se pokvarila žuta na pedalini a u taj čas izranja sestra sa druge strane ali to je nova sestra muškobanjasta sa očima kao vodeni žir kosom od adinih tajanstvenih algi i peršunom ispod noktiju izgrebanih kao lešnici vitla rukama i bljuje slanu vodu jezikom pipa vrh nosa leči delfina evo je viknu ni do danas niko ne sumnja u to da živimo sa nekim tuđim mokrim stvorenjem koje često razmešta nameštaj i skriva se po ormanima glumeći selidbe i nestanke PUNE14

 

 

panamama krenula je iz bajine bašte 64. i oko sedamdeset neke stigla u panamu baš su tada iz džipa gledali majmune koji su namerno jeli gnjile banane mlatarali rukama i bivali tačniji majmuni šta to rade majmuni bivaju rekli su mami onda je prišao jedan do vrata i kidnapovao je mamu kao moj tata u budućnosti a dedin panamac pomiren i rošav kao latino-američke pustinje nanišanio je kao i da nema više mame i uspavao majmuna brzo su je vratili u džipa a majmuna ostavili kao brdašce latino-američke zvezdarice a šta je sa majmunom spava ljena ne brini rekli su mami taj majmun i dan danas spava a mama je stigla odavno na veliko brdo zvezdare još je bliže zvezdama gleda ih očima boje kože dok visi na terasi u kavezu u grudima joj kuca ribica zarobljena i zlatna kao srce i lepa je oko nje pljušte lijane iz oblaka čuje se dreka pijanih majmuna tata nosi mali pištolj sa malim rečima za uspavljivanje PUNE64

 

 

 

 

 

 

 

 

 

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

proza

Sándor Jászberényi: Najljepša noć duše

Sándor Jászberényi (1980.) mađarski je novinar i pisac. Objavio je knjige Vrag je crni pas: priče s Bliskog istoka i šire (New Europe Books, 2014.) i Najljepša noć duše, koja je 2017. dobila mađarsku književnu nagradu Libri. Kao ratni dopisnik za mađarske medije, New York Times, Egypt Independent izvještavao je o Arapskom proljeću, sukobima u Gazi, Darfurskoj krizi itd. Živi između Budimpešte i Kaira.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg