Valentina Baktijarević (Pokuplje, 1995.) je knjigu pesama Pomeǵu objavila u Skoplju 2019. godine za izdavačku kuću Antolog. Njena ilustrirana knjiga poezije Slomiti kosti objavljena je za izdavačku kuću Dibidus iz Beograda 2021.godine.
~
mi smo jedno
i dvoje smo mi
kako si
taj šal mi te vrati
oko mog vrata
taj me šal vraća
na tvoje nepostojanje
krećem se
i stojim
tačka
konačna i beskonačna
volim ti nepostojanje
i linije koje prizivaš
nije mi hladno
toplo je
i kad te nema
~
uplaši me kad pomislim
da bih mogla da se naviknem
na tvoje nepostojanje
ili kad ne vidim napred
kao ni tvoje ispružene ruke
nigde na svetu ne postoji mesto
kao što smo nas dvoje
eto to pamtim
kao što sunce ne odnese
ništa što osvetli ogreje
samo sebe
sunce moje
~
sunce ti poljubim
u oba oka
ljubavi
ovde je sve isto
ja sam porasla
i prihvatam tvoje nepostojanje
možeš li sad da se vratiš
~
postoje ljudi koji šiju
rane
a da ti to ne osetiš
postoje
ne izmišljam
stvarno ništa ne osetiš
otvorena rana
zatvorena rana
zaraste rana
u međuvremenu
postojiš
izmišljen
imaš šta da te boli
i to osećaš
tu ti ne mogu ništa
bol je samo tvoja
~
pri svakoj selidbi
gubiš četvrtinu sećanja
ili gubim ja
isto je
nenaseljena selice moja
ponekad bih volela
da se sve selice u tebi vrate
da potrčimo nizbrdo
i da nas nijedna zima ne smrzne
onda prestanem da letim unazad
umemo da letimo i smrznute glave
~
ljubavi
ovde svi hoće da budu neko
osećaj je zastrašujući
pada mrak na proleće
inače kiša
svaki put kada se umorim
od tvog odsustva
zamiriše mora
~
mešo
taksista je bio ljubazan
zatvorio je vrata za mnom
izgleda da je shvatio
da mi to teško ide
zamisli
da sam onda umela da zatvorim vrata
ili to s koferom
da ti neko ponese teret
dok je tebi toplo
ne nikad neće biti toplije tako
u autobusu je bilo mračno
i mirisalo je na pokvareno mleko
u autobusu nije bilo krova
ili ga ljudi u njemu nisu imali
zaboravila sam
dete je plakalo
on je udarao dete
dete je plakalo
on je udarao dete
dete je plakalo
majka je bila upakovana u telo žene
sa određenim tokom reagovanja
ućutkivao me je na nepoznatom jeziku
ućutkivala sam ga na nepoznatom jeziku
oboje smo znali šta se od nas traži
kada je prestao da udara dete
odjeci udaraca
šamarali su ljude u autobusu
i kakav nam se to rat desio
pa nemamo krovove
nemamo svežeg mleka
kakav nam se to rat desio
pa smo postali stranci
u sopstvenim zagrljajima
~
ruke u malteru gradile zidove
od zidova ostale su samo ptice
od ptica nebo krvavo
onda mrak
spuštena zavesa
prazna sedišta
tiha igra
kraj predstave
pobegla u kostimu
čuješ li
žvrljotine bez prozora
ljubavi
da li te ne nalazim
zato što ni ja više ne postojim
~
rodila sam se izvan ljuske
i sad silazim do reke
da u njoj vidim nebo
onda
sanjam da je život radost
moje telo poveruje u tlo
i ja nastavljam da ga služim
o znanju ionako ništa ne znam
sve što jeste
ne može biti drugačije
~
na koju stranu sveta
da prebacim kosu
šta još treba da ostavim
okružena sam borovima
opet nisam nestala
kako si
iste su ti oči
i kad te nema
Nakon šireg izbora slijedi uži izbor sedmog izdanja nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autorice i autore. Pročitajte tko su finalisti.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''
Eva Simčić je u uži izbor ušla s pričom ''Maksimalizam.''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljica.
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.