proza

Ivana Grbeša: Najmanje od svijeta

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Ivana Grbeša (1988.) živi i radi u Zagrebu. Po zanimanju je edukacijski rehabilitator. Piše poeziju, kratke priče i prozne crtice. Ulomkom iz romana ''Gorimo (ali ne boli više)'' ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015.godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Na natječaju 2020. "Sedmica & Kritična masa'' ulazi u širi izbor s kratkim pričama. Objavila je radove na portalima kultipraktik.org, booksa.hr, ne ma.net, knjizevnost.hr, te kratku priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO koja okuplja pisce različitih književnih afiniteta i usmjerenja, koji zajednički promiču književno stvaralaštvo, sudjeluju na književnim natječajima, festivalima, te organiziraju književne susrete i čitanja. Autorica je bloga ''Soba za ovdje''. (http://www.sobazaovdje.com.hr/)



 

Najmanje od svijeta

 

U ponedjeljak su izašli van. Promatrali su vodu. Zavukla se u dublje u daljinu, sve je teže pratiti je. Neko su vrijeme gledali to nestajanje. Samo voda zna tako čvrsto zabrtviti vrata i ne pustiti nikoga u sebe, tako se brani. Posvuda su vrata  kroz koja im voda bježi; mali izlazi u nuždi, znali su, ali nisu ništa rekli. 

Vidjeli su leš koji je zalegao na njenu površinu. Činio se poput malog zareza u nečijoj rečenici, ono neizgovoreno, polegnut na stranici knjige, kao trputac u herbariju. Taj leš, nekoć je to bio čovjek kojeg se moglo sresti, nečija majka, nečiji ujak. 

Sada je dio vode. 

Potom su otišli kući.

 

U utorak su izašli van. Promatrali su brvnaru. Izrasla je iz šikare, izviruje nesigurno kao ostavljeno dijete u kutiji cipela. Spetljala se s granjem, naslonjena na staru bukvu, dio toga tereta sad nose godovi. Jedna joj se daska odvojila s krova, poput flastera s rane. Neko su vrijeme gledali to urušavanje. U preostale šupljine rasparanih zidova uskoro će useliti čitavi arboretum, slutili su, ali nisu ništa rekli.

Vidjeli su leš koji je visio sa jedne od stropnih greda. Klatio se poput male zavjese na povjetarcu, odjeljuje prostor od njegove praznine. Taj leš, nekoć je to bio čovjek kojeg se moglo sresti, nečiji djed, nečija supruga. 

Sada je dio šume.

Potom su otišli kući.

 

U srijedu su izašli van. Promatrali su cestu. Izduljila se i protegnula noge do susjednih gradova u kojima nisu bili. Kao končana nit sa haljine, zapela je za obližnji trg i omotava se oko njega, grli ovo mjesto kao da je njeno. Neko su vrijeme gledali to rasprostranjivanje. Čini se da je cesta svugdje, kao prizemljeni zrak, utuvljeno putovanje na koje su se mnogi odlučili, i koje se još čeka da se vrate. I oni čekaju svog putnika, možda istog, nadali su se, ali nisu to naglas rekli.

Vidjeli su leš odbačen sa strane na asfaltu, na nekom od kilometara. Činio se poput kamena koji je izniknuo iz betona, mala uzbrdica, humak koji zaustavlja ravnoću plohe. Taj leš, nekoć je to bio čovjek kojeg se moglo sresti, nečija učiteljica, nečiji brat. 

Sada je dio puta.

Potom su otišli kući.

 

U četvrtak su izašli van. Promatrali su livadu. Izvalila se na leđa i sunča svoje blijede, namrzle udove. U utrobi nosi mladu djecu cvijeća, tu će im biti kolijevka, tu će im biti grob. Neko su vrijeme gledali to nastajanje. Iz srca zemlje, prema gore, iz livade izbijaju prištevi života. Uskoro će uznemiriti tlo. Ništa neće biti isto, svaki puta nije isto, i htjeli su to reći, ali nisu.

Vidjeli su leš uvaljen u travu. Skrivao se u njoj ili je iz nje izrastao. Činio se dijelom ove flore, kao neka biljka koja je zabunom provalila baš na to mjesto, da upristoji nakaradnost raspadajućeg tijela koje ju ujedno i hrani. Više se ne čude toj bizarnosti. Taj leš, nekoć je to bio čovjek kojeg se moglo sresti, nečiji ljubavnik, nečiji pop. 

Sada je dio krajolika.

Potom su otišli kući.

 

U petak su izašli van. Promatrali su noć. Čvrsto je stegnula pojas oko svega što su znali, i ne pušta. Noć je onaj dio života u kojem sve postaje bespredmetno. Na njenu čipku hvataju se stvari a one postaju plinovite, noć je sito, filtrira ono što se stropoštava u podzemlje ili se hvata za maglu koja razvlači tu noć sve šire, sve dok čitav svijet nije jedna velika naftna mrlja. Neko su vrijeme gledali to zacrnjivanje. Nešto su htjeli reći, ali nisu.

Vidjeli su leš podno mjesečine. Teško je reći gdje je bio, i on je pomalo bespredmetan. Leži ili stoji, jest ili nije, krut ili voda, ulazi u svo to crnilo. Taj leš, nekoć je to bio čovjek kojeg se moglo sresti, nečija baka, nečije sve, potom veliko ništa obučeno u ništa, leš koji je posvuda i nigdje, zemlja i zrak.

Sada je dio tame.

Potom su otišli kući.

 

U subotu su izašli van. Promatrali su ljude. Sjene obučene u odijela, probuđene za nedjeljnje mise, hopsajuće trenirke i traperice otežalih džepova, obrubljeni zrak, uhapšen u meso i krv. Neko su vrijeme gledali to migoljenje. Ljudi koji idu u ljude, selidbe duša, migracije ruku i nogu, postanci u maternicama, razbacano sjeme koje će izrasti u nečije sestre, u tete, u leševe.

Vidjeli su te leševe posvuda. Nekoć su to bili ljudi koje se moglo sresti. 

Sada su samo tijela.

Potom su otišli kući.

 

U nedjelju nisu izašli van. Promatrali su se. Neko su vrijeme gledali to nepoznavanje. Preko tjedna, iz jednog do drugog, do svakog, oni su dvoje, baka i djed bez unučadi, muško i žensko, staro i pohabano, neupoznato. To dvoje, nekoć su bili ljudi koji su se mogli sresti, i koji su previdjeli onog drugog. 

Sada su samo stranci. 

I kad bi htjeli, znaju, nema se tu više što reći.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

o nama

Nagrada ''Sedmica & Kritična masa'' – uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor sedmog izdanja nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autorice i autore. Pročitajte tko su finalisti.

proza

Robert Aralica: Gugutka

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.

proza

Iva Esterajher: Priče

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).

proza

Nikola Pavičić: Suncem i vremenom opržena tijela

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.

proza

Luca Kozina: Na vjetru lete zmajevi

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).

proza

Ana Predan: Neke su stvari neobjašnjivo plave

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

proza

Eva Simčić: Maksimalizam.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.

poezija

Jyrki K. Ihalainen: Izbor iz poezije

Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".

intervju

Eva Simčić: U pisanju se volim igrati perspektivom i uvoditi analitički pristup u naizgled trivijalne teme

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Eva Simčić je u uži izbor ušla s pričom ''Maksimalizam.''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljica.

poezija

Maja Marchig: Izbor iz poezije

Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.

poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg