poezija

Tržnica na Dubravi i druge pjesme

Krešimir Bagić
Pročitajte pet pjesama - po izboru autora.
Na fotografiji: Bagić čita na tržnici u Županji.



 

USPON

 

Iznenada planina, visoka,

bijela od snijega,

ispred mene.

 

Gledam je, a ona kaže: penji se!

I ja se penjem.

Skupljam snijeg.

 

Pahulje glasa poklanjam bjelini.

U svakom pokretu raste

nijema zavjesa neba.

 

Kada, napokon, dospijem do vrha,

legnem na nj da se odmorim

i poklonim kruni neba.

 

No, planina mi ne da mira, kaže:

u tebi sam se zaboravila,

sada si ti planina.

 

I munjevito se zamota,

pobjegne u zemlju,

u zrnce prašine.

 

Začuđen, ostanem visjeti u zraku

kao kakva zvijezda u kazalištu lutaka.

 

 

 

 

PODMUKLI PJEV METALA

 

U škripanju zahrđale ljuljačke

čovjek puca kao trska.

Dok se cijev zatvara u svoj mrak,

dijete mu radosno domahuje.

Ono ne poznaje granicu,

ne čuje podmukli pjev metala,

ne vidi svjetiljku, sjekiru,

ruku uraslu u štap.

 

Voda hrani i miluje trsku,

voda iz koje niče

staklena površina sjećanja.

Ljuljačka zaškripi na jednoj,

trska zacvili na drugoj strani,

u blatu iz kojeg ne može van,

u klokotu, u zveketu, u lepetu,

u letu koji se gasi prije krila.

 

Čovjek zatvara prozor, navlači zavjesu,

čepi uši, počinje pjevati.

Ali glasnice ga izdaju,

udvostručuju škripanje ljuljačke,

podmukli pjev metala,

gase svjetiljku, pijesak i nebo.

Kada nijemost zavlada prostorom,

izvana zagrmi svemir:

'Tata, pogledaj me!'

 

 


 

 

TRŽNICA U DUBRAVI

 

gradili smo tržnicu u dubravi

to vam danas mogu reći

Ribe Anđelko Šime i ja

mijesili glinu pravili opeke

nitko nam ništa nije mogao

 

gradili smo tržnicu u dubravi

to vam danas mogu reći

jutrom sadili štandove i zidove

u podne ih zalijevali

da se usprave i razlistaju

 

na livadi u vodi i blatu

gradili smo tržnicu u dubravi

kada smo završili

pojavila se desetorica dalmatinaca

i pozvala nas na partiju balota

 

otišli smo odigrali i pobijedili

Ribe Anđelko Šime i ja

nakon godinu dana vratili smo se na tržnicu

a dalmatinci su na njoj prodavali

bakalar bademe i blitvu

 

kupili smo novine popili pivo

Anđelko je rekao: mi smo gradili tržnicu

a Ribe: to nije važno mi smo dalmatinci

Šime i ja nismo ništa govorili

naručili smo kavu i odigrali partiju pikada

 

sutradan je Ribe počeo naplaćivati placarinu

Anđelko mu je postao desna ruka

danas ih zagorci i bosanci oslovljavaju s 'gospon'

nude im salatu za ručak i voće poslije ručka

dalmatinci ih pozivaju na pivo

 

a gradili smo tržnicu u dubravi i Šime i ja

sada tamo kupujemo bakalar bademe i blitvu

Šimi je izgorjela kuća u dalmaciji a ja sam

postao profesor u zagrebu kadgod nađu vremena

Ribe i Anđelko odigraju s nama partiju pikada

 

 

 

 

 

BLAŽ BLAŽ BLAŽ

 

sutra idem na stadion
stiže blaž
svi će stajati i navijati
a ja ću si misliti
blaž blaž blaž
ne nisam navijač
sjest ću na istok
i kupiti sjemenke
kada padne gol
svi će s njim u nesvijest
a ja ću mirno gledati
blaž blaž blaž
blaž je igrač
netko će pitati
ne nije on je bog
igrači su u babilonu
i uče govoriti
a njega nitko ne vidi
poslije utakmice ću na tramvaj
navijači će se švercati
i govoriti prostote
a ja ću uporno šutjeti
blaž blaž blaž

 

 

 


GASTON D.

 

 Un Marseillais, monsieur Brun,

 s'il voit un chapeau melon sur le trottoir,

 il ne peut se retenir, il shoute.

 Marcel PAGNOL

 

Od Toulousea do Aix-en-Provincea

nema veće legende od Gastona D.

Ta brkata dobričina s istočnog sjedenja,

krezubi pjetlić koji vonja na 'Gitanes'

(kako bi rekla njegova Mary-Laurence),

četrdeset godina oštri zube za OM.

 

1958. Gaston D. je prvi put došao na Vélodrome

i vidio oproštajni 169. gol Gunnara Anderssona.

"Ovo je mjesto na kojemu ću odsad rasti",

pomislio je Gaston pa poviknuo: "Allez OM!"

 

1971. Gaston D. je probudio čitavu tribinu:

"Gospodo, zovite policiju!

Magnusson nabacuje loptu prema Skoblaru!"

Trenutak poslije učinio je nagli trzaj glavom

i stadion je eksplodirao.

 

1991. Gaston D. je, uz balote i pastis,

kreirao jednu od provansalskih poslovica:

"Chris Waddle je živi dokaz da se nogomet

rodio u Engleskoj a razvio u Marseilleu."

 

1998. Gaston D. se pažljivo pogledao u zrcalo,

zadovoljno si namignuo, uzeo papirić i zapisao:

                   Barthez

    Desailly    Boli    Blanc     Mozer

             Cezar        Deschamps

                   Waddle

        Skoblar      JPP     Bokšić

 

Od Toulousea do Aix-en-Provincea

nema veće legende od Gastona D.

Ta brkata dobričina s istočnog sjedenja,

krezubi pjetlić koji vonja na 'Gitanes'

(kako bi rekla njegova Mary-Laurence),

četrdeset godina oštri zube za OM.

 

Ljudi se oko njega tiskaju kao oko proroka.

Priča se da su ga za savjet tražili Hidalgo,

Beckenbauer i Courbis. I da je svima uzvratio:

"Moje riječi vrijede samo na tribinama.

Vratite se na travnjak i pokušajte ih odande čuti."

 

 

poezija

Lara Mitraković: Lov na ptice pjevice

Lara Mitraković (Split, 1992.) studira kroatistiku i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, poezija joj je objavljena u više časopisa, zbornika i portala, a 2016. pobijedila je na natječaju za književnu nagradu Grada Karlovca "Zdravko Pucak" rukopisom "Brojanje pogrešaka". Članica je književne grupe 90+.

proza

Sven Popović: Ulomak iz romana 'Uvjerljivo drugi'

Nekada se čini: sve se obrnulo. Klinci odrastaju brže, ali sporije postaju odrasli. Svijet je vruć krumpir, tridesete su nove osamnaeste, a velike priče o odgovornosti predane su sve samo ne odgovorno – i treba plesati što dulje –ili tako barem u jednom novozagrebačkom naselju izgleda Emiru, Iliji i Fricu, a najviše onome oko koga se sve vrti, Mladome Piscu, bezimenom junaku novog romana Svena Popovića.
Nakon Neba u kaljuži (Meandar, 2015.), Popović je ove godine objavio i 'Uvjerljivo drugi' roman (Fraktura) iz kojeg donosimo dio uvodnog poglavlja.

poezija

Vigor Vukotić: Geometrija kolodvora

Vigor Vukotić (1991., Zagreb) diplomirao je antropologiju i etnologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nagrađivan je na Goranovom proljeću u kategoriji srednje škole, a pjesme i kratke priče objavljivao je u Vijencu, Republici i UBIQ-u. Član je Književne grupe 90+.

proza

Viktorija Božina: Ulomak iz romana 'Turbofolk'

Viktorija Božina rođena je 1990. u Zadru gdje pohađa diplomski studij hrvatskoga jezika i književnosti. Tri godine boravila je u Americi gdje je završila studij informatike. Roman iz kojeg donosimo ulomak uskoro će ugledati svjetlo dana u izdanju Sandorfa.

poezija

Maša Seničić: Nametljive oaze

Maša Seničić (1990., Beograd) je scenaristkinja, pjesnikinja i esejistkinja. Završila je master studije Teorije dramskih umjetnosti i medija, a trenutno pohađa doktorske znanstvene studije na istom. Surađivala je na različitim domaćim i međunarodnim projektima, kao autor i suradnik na filmu, a zatim u kazalištu, na radiju i brojnim festivalima. Jedan je od izbornika programa Hrabri Balkan u okviru Festivala autorskog filma, kao i jedna od osnivača i koordinatorica edukativnih programa Filmkulture. 2015. objavljena joj je zbirka poezije “Okean” (Mladi Dis). Radi kao urednica i razvija nekoliko autorskih projekata koji uporište nalaze u teoriji kulture, studijama sjećanja i promišljanju različitih aspekata internet umjetnosti.

poezija

Josip Vdović: Zračna struja

Josip Vdović rođen je 1992. u Zagrebu gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirao povijest. Dosad svoju poeziju nigdje nije objavljivao.

proza

Marina Gudelj: Lee

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 2017 - POBJEDNIČKA PRIČA

Marina Gudelj (1988., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Objavljivala je u Zarezu i na portalu KSET-a.

poezija

Ana Miković: Pjesme

Ana Miković rođena je 1987. u Beogradu gdje je diplomirala na katedri za srpsku književnost s južnoslavenskim književnostima. Dio je glazbeno-poetske trupe Nebograd.

proza

David Szalay: Duge rute

Pročitajte priču izvrsnog Davida Szalaya koji je bio sudionik Lit link festivala 2017 u Puli, Rijeci i Zagrebu.

David Szalay rođen je u Montrealu (1974.) u Kanadi odakle njegovi uskoro sele u Veliku Britaniju. Objavio je četiri prozne knjige, dobitnik je više književnih nagrada, a 2016. njegov je roman All That Man Is bio u užem izboru za Bookerovu nagradu. Szalay je uvršten u prestižni dekadni izbor najboljih mlađih britanskih romanopisaca časopisa Granta, kao i sličan izbor novina Telegraph. David Szalay pisac je minucioznog stila, naoko distanciranog, sa suptilnim i vrlo individualnim pomakom u tretiranju prozne događajnosti. Roman All That Man Is ono je što preporučamo za dulje upoznavanje, a za ovu priliku smo odabrali kratku priču Long Distance koju je napisao lani za radio BBC.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg