- Gdje i kako živiš?

Preselila sam se s istoka na zapad grada Zagreba i sad živim u Španskom. Jutra su zelenija nego na Borongaju i presretna sam jer napokon imam perilicu za suđe!

- Što je tebi, i za tebe, književnost?

Za mene je književnost sloboda i stvaranje. Pisanje me umiruje i zato sam kao tinejdžerka redovito pisala dnevnik. Na ono što stvaram pisanjem gledam kao na razgovor sa samom sobom, opraštanje samoj sebi i naposljetku prihvaćanje sebe. 

- Što je ono najbolje u književnosti, odnosno u tvom privatnom odnosu s književnosti/pisanjem, ne mislimo na omiljene pisce i slično?

I dalje se držim one da je najbolje to što s riječima možeš raditi što god želiš.

- Koje su tvoje teme?

U svojim pjesmama i tekstovima redovito se bavim temama obiteljskog nasilja,       odrastanja na selu i ljubavi. Volim pisati o onome što mi je poznato i kroz pisanje se “pomirujem” sa stvarima koje me brinu, začuđuju ili rastužuju.

- Što ti je motiv za pisanje?

Pisanje mi je oduvijek bila potreba jer sam se tako mogla najlakše izraziti.

- Što te drži u ovom vremenu?

Male stvari kao odlazak u lunapark, na kavu u kvartu, šetnja po šumi sa psom.

- Koji su tvoji najvažniji književni/kulturni utjecaji – bilo vezano, bilo nevezano za tvoje pisanje?

Najdraži autori i uzori u pisanju su mi Kristian Novak i Monika Herceg.

- Kako vidiš svoju generaciju?

Kao i svaka druga generacija nosimo se sa svojim izazovima. 

- Što je ono što bi željela napisati?

Oduvijek mi je bila želja izdati knjigu. Nisam zamišljala da će to biti neko duže djelo jer sam više orijentirana prema pisanju poezije. Međutim, desilo se da imam rukopis romana. Nikad se nisam uhvatila u koštac s tako velikim tekstom, ali izgleda da za sve postoji prvi put.

- Što ti znači (ako išta) da si ušla u uži izbor 7Km?

Kao mladoj autorici ulazak u uži izbor natječaja daje mi vjetar u leđa da i dalje stvaram.

- Što pisac treba raditi?

Pisac treba odmotavati i zamotavati rane, nasmijavati i sablažnjavati.

- Kako vidiš svoj odnos prema pisanju u budućnosti? Koliko ti je važno da se nastaviš (intenzivno) baviti književnošću? Koji poticaji, ako neki, djeluju ili su djelovali na tebe u tom smislu (motivacije)?

Pisanje mi je potreba tako da i dalje mislim pisati. Najviše mi znači potpora prijatelja, obitelji i profesorice s fakulteta. Volim čuti njihove kritike i savjete. Posebno me razveseli kad odvoje vrijeme da pročitaju nešto što sam napisala. Jedno od ljepših iskustava svakako mi je bilo gostovanje u Zadru gdje sam otvorila Noć knjige. Čitala sam poeziju, prozu i dnevnik “Kaj ti stara radi Zadar?” Kroz pisanje sam se povezala s ljudima koji dijele istu strast i mislim da je to dovoljna motivacija za dalje.