Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Izbor iz poezije
Prijevod s finskoga: Boris Vidović
Ne ta crvena (Ei tuo punainen)
Nije to ta crvena
možda je crvena crvenog trga
dok se njemački mali zrakoplov spušta na trg da razbudi Kremlj
ili je to grimizna crvena plašta budističkog svećenika
ili možda crvena džepne knjige umočene u crno vino
ili je to crvena kasne jabuke, crvena kao čili
crvena hitne pomoći, crvena brvnare
to je crvena poput mahnitog kupovanja
to je crvena poput neba kad gori tvornica boja
Kad bi to barem bila tvoja boja, konačno
Ali možda je tvoja boja prije berlinsko plava
to je plava Salonenovog auto-servisa
to je plava Tuarega iz Sahare
to je ledenoplava i u njoj je rupa
to je plava noćnog neba nad Kittiläom
to je plava poput smijeha ljenjivca dok visi naopačke
plava poput kutije Gitanes cigareta na kojoj pleše Ciganka
to je plava potištenosti, plava sna
kad bi to barem bila tvoja boja, konačno
ne, ipak to nije plava
to je garantirano bijela zadržanog daha
to je bijela poput mlijeka
to je bijela poput finskog sira
to je bijela poput Pepsodenta
to je bijela poput šećera u prahu
to je bijela poput grijalice
to je bijela isprekidana crta na cesti i pleše
to je preokrenuta bijela samo što je to crna
to je crna poput Sataninog mekanog stiska ruke
to je crna poput crne kutije u zrakoplovu
to je crna poput preteške crne rupe u svemiru
to je crna poput gladne pantere
to je crna poput gume za kočnice
to je crna žeđ
Samo što to ne može biti crna
crna ne može biti tvoja boja
tvoja je boja sigurno žuta boja suncokreta
to je žuta boja pijeska na Bornholmu
to je žuta žute biblioteke
to je žuta jesenje šume i žuta žutog tiska
to je žuta Fonectinog telefonskog imenika
to je žuti senf na siru
to je žuta šafrana to je žuto kao curry
to je žuta nijansa
to je oko snježnog leoparda
to je neodržano obećanje
to je električni neuralni put
Kad bi to barem bila tvoja boja
toliko se toga plašim ja znam
tvoja je boja ipak zlatna
to je zlatna astečka središnja memorija / kalendar
to je zlatna otopljenog polarnog kruga
to je zlatni bljesak na horizontu
dok ulijeće meteorit
to je zlana poput paukove mreže na jutarnjoj rosi
to je zlatni mamac koji mami lososa
to je zlatna zlatnog retrivera
to je zlatna zmijskog oka
to je zlatna poput Kleopatrinog jezika
Ali zlato moje,
ni ja nemam novaca za svo to zlato
recimo da je to ipak zelena poput šume
to je zelena poput patiniranog bakra
to je zelena poput pljesnivog sira
to je zelena mahovine to je zelena smreke
to je zelena peršina to je list lopoča
to je vojnički zelena
to je zelena naše pregrade u kuhinji
to je zelena poput apsinta i odsustva
to je zelena poput žetona za perilicu
to je zelena poput školarca u javnoj kući
to je zelena poput finske zastave
Pa neka to onda bude tvoja boja
i ja ću doći u tvoju zelenost
zalit ću tvoju zelenost
ispuniti tvoju zelenost
i ja ću te jasenovati
ja ću te omahovinuti
popaprati
i u zelenoj sjenci
klonut ćeš u san
Ah, kažeš
a ljubičasta?
Pa stalno ti govorim,
ljubičasta je tvoja boja.
Crnom cipelom prekrij ovo jarko svjetlo (Mustalla kengällä peitä tuo kirkas valo)
crnom cipelom prekrij ovo jarko svjetlo
civilizacija više ničemu ne služi
oštrice britve putuju atmosferom simo-tamo
moramo jesti jedno drugo
dana nam je samouvjerenost prašine
prekasno stižemo sa svojim spiskovima za kupovinu
noćne milje opkoljavaju detektive
noćne milje opkoljavaju morfinske junake
noćne milje opkoljavaju jednonoge gerilce
crnom cipelom prekrij ovo jarko svjetlo
led već prekriva saharske oaze
plavi jastrebovi su zaposjeli Notre Dame
papa govori jezikom crnoga križa
civilizacija više ničemu ne služi
leš se raspada na nevidljivim ruševinama
ruka hrani spol
jesam li u pravu ili sam u pravu?
ono što volimo uvijek stiže na odredište
prije ili kasnije
padajući unutra
kao na rubu paralize
s kutijom za cipele punom računa pod miškom
kašetom bezalkoholnog i
mapom teturajućeg prolaznika
koju ni đavo ne razumije
crnom cipelom prekrij ovo jarko svjetlo
nemoj objašnjavati
nemoj pitati
tko je krivotvorio tvoje bilješke
na ovome strujnome mliječnome putu maskiranom umjetnošću
usred ovih ružičastih otpadaka snova
tko je napisao ove predlogičke rečenice
tko žeđa za izvorskom vodom i zanemaruje ptice selice
ti čovječe s električnom stolicom
koji nema novca ni za struju
ne pokušavaj zbrisati a da ne platiš
ti si stranac koji služi svemirima
ti si izbjeglica koji govori jezikom označitelja
ti si saksofonist koji povraća puzeću prozu
krećeš se lagano poput teretnih vlakova
baviš se zamornim porocima u kazalištima na otvorenome
udišeš sol
ciljaš sve što se miče
postavljaš javne prostore
umrijet ćeš u svojoj garderobi
crnom cipelom prekrij ovo jarko svjetlo
kad smo već na ovome svijetu
spavajmo dugo
sažalimo se na siromašne i kriminalce
pothranjujmo nostalgiju viseći na dalekim telefonskim razgovorima
crnom cipelom prekrij ovo jarko svjetlo
svijet se događa svaka dva tjedna
najjeftiniji ruž nije uvijek najgori
sjedim u tami
sjedim u tami
sjedim u tami
opet sam na putu
opet sam na putu
opet sam na putu
kroz tranzitne dvorane suludih rečenica
bez gravitacije i bezumorno
zvoneći tibetanskim zvoncima
dok hipnotički pogledi carine redove ljudi
a daleki zrakoplovi eksplodiraju ponad velegrada
crnom cipelom prekrij ovo jarko svjetlo
ono što je sveto može se oskrnaviti
grizem te svojim draguljnim ustima
lutam duž napete kičme
ti govoriš mantru
dok ti arterija na vratu pulsira poput zmijskog oka
reci mi
što to tako neugodno drhti u meni
kakve su to blistave mračne sobe?
crnom cipelom prekrij ovo jarko svjetlo
ja nemam povjerenja u starije od pet godina
ostavite me na miru
ja za sobom neću ostaviti tragova
ja hodam po Zapadnim Rajevima
osluškujem tvoje srce
uz opločnjak crvenog trga
srce mi udara u istom međukontinentalnom ritmu
ti si avetinjska i više od aveti
crnom cipelom prekrij ovo jarko svjetlo
nenasilnost je za one
koji nastanjuju ubilježene krajeve
i zabrinuti su zbog stanarine
danas se sve prima
danas se sve prima
danas se sve prima
ništa ne prolazi
ništa ne prolazi
ništa ne prolazi
obrazac vrućice je kiša
obrazac vrućice je snijeg
obrazac vrućice je munja
crnom cipelom prekrij ovo jarko svjetlo
naša su gramatika reklame razni plagijati radosti
ždralovi su mlazni lovački avioni
mlazni lovački avioni su sportski automobili
kosilice za travu su političari
okupatori grade kineske viseće mostove
a mirne vode su napunjene delfinima na daljinsko upravljanje
u uvale su postavljene kornjače koje otkucavaju
šveđani se brinu za knjigovodstvo
crni muškarci za totalni ritam
ali tko je majstor jeke?
crnom cipelom prekrij ovo jarko svjetlo
gurni glavu u pijesak
želim te gledati u ogledalu kad umrem
već mi je ugodan munjeviti govor
drski zubi grizu tu i tamo
bol me drži budnim
tebi je dana prilika
plesati u podzemnim plesnim salama
obuzeta egzotičnom vrućicom
prvo malo ciganske glazbe
zatim ubijanje muha
tuča noževima
i na koncu pred zoru
masovno na gradske krovove
gledati kako tinja svjetlost
crnom cipelom prekrij ovo jarko svjetlo
pjesnici čekaju na šalterima banaka
kako bi zapisali posljednje bilješke o Novcu
prići bliže je privilegija siromašnih
vrućica kojom udaraš pečat na ulicu
auti se lijepe na križanjima
ovo je put crne ruže
most se srušio
crnom cipelom prekrij ovo jarko svjetlo
kakva generacija čim nauče govoriti
počinju izgovarati replike
iz gangsterskih filmova iz 40-tih
bave se nonstop-zalascima sunca na natkrivenim terasama
piju cocacolu i puše led
what is this music mister?
where do you come from mister?
no smuggle no trouble mister!
crnom cipelom prekrij ovo jarko svjetlo
ovdje je stalno sve nedovršeno
ovdje je stalno sve nedovršeno
ovdje je stalno sve nedovršeno
pokaži mi pravac
pa ću progutati cestu
imam predodžbu o predjelu
prečaci su zapravo obilaznice
erotika je najnevinija igra čistih intelektualaca
crnom cipelom prekrij ovo jarko svjetlo
crnom cipelom prekrij sve njegove potpise,
sve njegove fotografije u putovnici,
sve njegove povratke nekoliko puta na dan
na isti međunarodni aerodrom,
crnom cipelom prekrij
njegove tražeće poglede na željezničkim kolodvorima,
njegovu crvenu posteljinu u perilicama u self service praonicama
njegove grčevite kamere koje panično virkaju iza ugla,
njegove autoportrete visine zida,
njegove module koji u beskraj na sve strane melju noć,
njegove bosonoge robote i zlatne buljooke zlatne ribice,
njegovu sjenu koja se isteže u nebo
stoj svijete stoj!
stojeći ciljajući lovca na samoga sebe!
Nakon šireg izbora slijedi uži izbor sedmog izdanja nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autorice i autore. Pročitajte tko su finalisti.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''
Eva Simčić je u uži izbor ušla s pričom ''Maksimalizam.''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljica.
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.