proza

Tena Mesarić: E, moj Mario

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Tena Mesarić (Zagreb, 2004.) tijekom srednje škole redovito sudjelovala na smotri Lidrano, a 2023. se plasirala na državnu razinu s proznim tekstom "Ti ćeš izabrati bolje". Na natječaju Prozak ulazi u širi izbor, a radovi su joj zamijećeni i na natječaju Metafora gdje je dvije godine za redom ušla u uži izbor. U svibnju 2023. gostuje na književnoj tribini Učitavanje.




E, MOJ MARIO

 

-Ne mogu reći.- kažem i skrenem pogled. Žena gurne kartonsku čašicu bliže meni pa otpijem gutljaj prezaslađenog čaja.

Nikada više neću biti sigurna. Uznemirava me stalna zvonjava telefona i nervozni koraci policajaca koji se motaju oko nas. Jedan joj dođe šapnuti nešto na uho, a ona mu odgovori kimanjem glave. 

Skupim se u sebe najviše što mogu, navučem kosu na lice kao zavjesu, poželim nestati. Ona se nagne preko uredskog stola koji nas dijeli.

-Ne mogu ti pomoći ako mi ne kažeš sve što se dogodilo. Sad si na sigurnom, nemaš se više čega bojati.- kaže i ovlaš mi dotakne ruku, kao da sam od prašine pa ću se razletjeti po prostoriji ako me malo jače uhvati.

-On, znate, nije loša osoba.- progutam slinu kako ne bih zaplakala. Još nije vrijeme za plakanje, i to će doći. Do danas sam zaista mislila da je dobar i da me voli, tu joj ne lažem. 

-Dušo, pogledaj me.- kaže kao da nije starija od mene samo nekoliko godina i još uvijek nesigurna u svojoj ulozi šefice kao dvanaestogodišnjakinja u štiklama –Povrijedio te, vidiš što ti je učinio. To ne rade dobri ljudi.- Dotaknem već vlažnu gazu na svom čelu i prsti mi ostanu crveni. Sjednem na ruke jer ne želim to gledati. I dalje ne želim vjerovati.

-On me pazio kao nitko u životu. Uvijek ga je zanimalo što mislim i što mu imam za reći.- kažem i shvatim da mi suze cure bez mog pristanka. Obrišem ih rukom.  

Tada otvori notes sa spiralnim uvezom i pronađe praznu stranicu.

-Pričaj mi o njemu. Rekla si da se zove Mario. Koliko ste dugo bili u vezi?-

-Par mjeseci.- kažem jer joj ne mogu reći kako smo zajedno točno četiri mjeseca i deset dana.

-Shvaćam.- zategne gumicu oko plavog busena na glavi pa teško izdahne. -U redu, ranije si mi rekla da ste bili na kavi, išli ste kući. I što se onda dogodilo?-

Moram to izgovoriti. Zaista moram. Nije toliko teško. Samo ću reći ono što sam u glavi već osmislila.

-Stao je sa strane i rekao mi da se skinem.- kažem i procijenim kako je sada vrijeme za plakanje pa pustim suze da slobodno teku. Ona napravi sućutan izraz lica i doda mi maramicu –Nisam to htjela. Nisam htjela tako. Ovaj… Bila sam jako zaljubljena u njega, ali nisam bila spremna, još u autu… Možda sam ja kriva jer sam htjela da predugo čekamo. Ja sam kriva.-

-Nisi ti ništa kriva. Molim te, nastavi.-

-Rekla sam mu da ne želim i samo je… Samo je poludio. Ošamario me. Nisam uopće znala što se dešava, nisam se uspjela snaći. Primio me za kosu i nabio mi glavu u…- kažem i oblikujem rukama ravnu površinu ispred sebe. 

-Kontrolnu ploču?- pomogne mi da se sjetim, a ja kimnem.

-Da, mislila sam da će me ubiti, jako sam se bojala. Ne znam ni sama što je točno bilo poslije toga. Sjećam se samo da sam ga ogrebla i pobjegla.- sve teže dišem, a ona to primijeti pa zatvori notes i još me jednom primi za ruku. 

-U redu je. Puno si nam pomogla. Obećajem ti da ću učiniti sve što je u mojoj moći da ti se tako nešto više nikad ne dogodi. Ni tebi ni ikom drugom. Sad možemo do tvojih roditelja, jako se brinu.- kaže i zavjerenički mi namigne pa ustanemo, ja nešto teže jer mi se još uvijek vrti u glavi. 

Čujem vikanje u hodniku i znam tko je. Žena ga primijeti pa stane ispred mene kako bi me zaštitila. Ali on mi ne može učiniti ništa- na rukama ima lisičine i dva policajca u uniformama mu stoje svaki s jedne strane.

Viče dok me ne ugleda, a onda zašuti i u njegovim kestenjasto smeđim očima vidim molećivost kakvu do tada nikad nisam. Lice mu je ispijeno, a ramena obješena- od večeras je ostario barem dvadeset godina. Boji se. Dobro. Slomljen je. Još bolje. 

Policajci ga pogurnu prema naprijed pa nastavlja hodati. Dok promatram njegov gonjeni pogled, kao u jelena kojeg su upravo ustrijelili, vrate mi se slike od ranije ove večeri- kad stavljam usne na njegove jer imam osjećaj da ću se ugušiti ako to ne učinim, ali me on odgurne od sebe i to me boli više nego da mi je udario šamar. 

-Nemoj. Rekao sam ti da imam drugu.- kaže i meni se oči pune suzama, ali ne trepćem kako ne bi počele padati posvuda po autu. –Molim te da to poštuješ.- 

Ne kažem ništa. Samo zamahnem rukom i on se trgne kad mi nokti okrznu površinu njegove kože. Gleda me uplašeno iako je veći i jači od mene. Izletim van, a kad se okrenem, njega nema na ugibalištu, kroz gustu maglu vidim kako mu auto nestaje u daljini. I onda shvatim da mi je užasno hladno jer je prosinac, a ja sam zbog njega obukla kratku haljinu i tanke čarapice. 

I odjednom se odvojim sama od sebe i počnem udarati glavom o stup polijepljen oglasima. Ni ne marim gleda li me netko. Udaram sve dok mi ne počne pulsirati u sljepoočnicama i dok mi se krv ne počne slijevati niz čelo. Dobro. Malo mi je lakše. Odrapam čarape onako kako bi ih on odrapao u autu da me želio kao prije. 

Onda pozvonim na vrata svoje kuće i prezentiram se roditeljima kao da sam lutka u izlogu. One pričaju bolje priče nego što bismo mi ikada mogli. 

Sada slušam sve ove ljude kako govore da će mi pomoći. A njemu će na čelo otisnuti etiketu „zlostavljač“.

E, moj Mario. Odbio si krivu djevojku.

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

 

o nama

Nagrada ''Sedmica & Kritična masa'' – uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor sedmog izdanja nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autorice i autore. Pročitajte tko su finalisti.

proza

Robert Aralica: Gugutka

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.

proza

Iva Esterajher: Priče

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).

proza

Nikola Pavičić: Suncem i vremenom opržena tijela

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.

proza

Luca Kozina: Na vjetru lete zmajevi

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).

proza

Ana Predan: Neke su stvari neobjašnjivo plave

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

proza

Eva Simčić: Maksimalizam.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.

poezija

Jyrki K. Ihalainen: Izbor iz poezije

Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".

intervju

Eva Simčić: U pisanju se volim igrati perspektivom i uvoditi analitički pristup u naizgled trivijalne teme

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Eva Simčić je u uži izbor ušla s pričom ''Maksimalizam.''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljica.

poezija

Maja Marchig: Izbor iz poezije

Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.

poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg