NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR
Alen Živković (Zagreb, 1996.) završio je PMF u Zagrebu i radi kao programer trčeći za parama. Tu i tamo se okušava u pisanju. Hobiji uključuju gledanje filmove, igranje igrica, čitanje knjiga, otpisivanje svega iole mainstream. Živi i radi, koristeći post-koronske pogodnosti svoje branše, na relaciji Šibenik–Zagreb.
Krizni sastanak
Mario Bukvić trenutno pati od želučanih tegoba. Ne bi ovo bilo ništa alarmantno, majka mu od rođenja govori da ima osjetljiv želudac, da se prevrtljivi organ nije uzbudio baš za vrijeme kriznog sastanka. Čitav tim je tu: njegov mentor sjedi preko puta te u sebi skida s neba obiteljska stabla svih prisutnih menadžera; kolegica Iva, u čije si uzbudljivo plave oči snagom volje pokušava ograničiti buljenje, sjedi u kutu i olovkom kucka o sjekutić; Gabrijela zadužena za biznis analizu (kakva god mistična znanost to bila) odvojena je od njega debelim testerom čiji znoj pomiješan s Gabinim parfemom izvršava olfaktivni nasrtaj na Bukvin ionako izmučen organizam... Ostatak novih kolega, ljudi čija su se lica već permutirala nad ranije izdiktiranom listom imena, distribuiran je nasumično po preostalim sjedalima. Veliki Šef, strogi visoki čovjek čije se godine ne mogu nazrijeti u njegovoj fizičkoj spremi, ustaje se i teatralno kašljuca.
On je glavna tema svih uredskih razgovora uz aparate za kavu ili vodu. Jutros je iz njegovog ureda izašao čitav niz namreškanih naopakih mošnji upakiranih u skupa odijela iznad čijih ovratnika bi samo najpažljiviji promatrač mogao pronaći nešto što je jednom možda moglo biti nos. Ili oči ili usta ili ostatak značajki obično pronađenih na ljudskom licu. Bukva ih ne bi trebao gledati tako direktno, upozoravale su ga obližnje kolege. To su Dioničari. Kad su prolazili pored njegovog radnog mjesta, voda se u čaši zaledila.
Prvo, neke generalne opaske. Daleko od toga da se okupljeni tim ne trudi. Svi u upravi, uključujući i Velikog Šefa, znaju koliko sna i slobodnog vremena je svaki član ekipe utrošio na dostizanje osobnih i tvrtkinih ciljeva. Ono što će se danas dogoditi ovdje ne treba nikako biti shvaćeno kao kritika bilo koga od prisutnih. Ako Veliki Šef mora nekoga okriviti, onda će Veliki Šef okriviti sebe. Ako je netko negdje u procesu razvoja trebao primijetiti probleme, onda je to onaj s najširom slikom. Ne očekuje se od vježbenika zaduženog za slikanje vulkana iza Mona Lise da odgovara za ukočenost njenog osmijeha. I tako dalje, i tako dalje.
(Nejasno je odakle Velikom Šefu usporedba s Mona Lisom. Sporno je i postojanje spomenutog vježbenika, i vulkana u pozadini. Na njegov laički komentar o osmijehu ne treba se ni osvrtati.)
Bukvin trbuh kruli. Nada se da jedini čuje ovu aproksimaciju mongolskog grlenog pjevanja. U glavi slaže popis uobičajenih sumnjivaca: jogurt od jutros, sendvič na pumpi, musaka koju je zaboravio staviti u frižider, a onda nakon dva dana svejedno pojeo. Prokleta bila njegova glad i drastični koraci na koje ga prisiljava. Osjeća na trenutak ne baš opravdano suosjećanje s djecom u Africi. Pokušava se skutriti u stolici. Veliki ga je Šef zaustavio na putu između pisoara i umivaonika, uvalio svoj kremom namazan dlan u njegov zapišani te ga upozorio da će vjerojatno morati reći par riječi. Ništa ozbiljno, samo službeno predstavljanje ekipi kao njihov novi kolega. Te se riječi sada čine kao nesavladiva planina. Bukva se moli bilo kojem božanstvu koje sluša da se monolog Velikog Šefa nikad ne završi. Na njegovu mizernu sreću, a nesreću svih ostalih, molitva kao da mu je ispunjena.
Priča se o neispunjenim rokovima, nerazumnim zahtjevima, manjku komunikacije, lošim predviđanjima, nadolazećim kvartalima, nedostatku motivacije i tako dalje. Čak i najpozorniji član publike teško može ispratiti sve ovo. Čela se oko stola mreškaju i ramena sliježu. Velikom Šefu kao da je pregorio čip, ali nitko se ne usuđuje intervenirati. Tajnica zadužena za pisanje bilješki slomila je prst u procesu te pati u tišini. Bukva koristi konfuziju za neprimjetno naginjanje u lijevo te ispuštanje najsitnijeg prdca preko desnog guza. Ovo bijedno olakšanje dolazi toliko opasno blizu rušenju brane da se manevar ne isplati ponavljati. Gabi šapne debelom testeru da mora da je nešto pregorjelo jer osjeća gadljivi smrad.
Nakon još pet minuta nekoherentnog brbljanja u sobu za sastanke napokon upada DevOps tim te bez riječi odnosi Velikog Šefa. Projekt menadžer, uvidjevši šansu za korištenje svojih vještina (dodvoravanje ređenima nad- i pod- vrste), pohvaljuje korisnost sastanka, zahvaljuje svima na sudjelovanju i pažnji te poziva da mu se pridruže na pauzi neodređene duljine. Iva primijeti da je znala da je Veliki Šef finito kad su se jutros pojavili Dioničari, lebdeći kao i uobičajeno nekoliko centimetara nad tlom.
Kolege se dijele u skupine određene ranije razvijenim društvenim vezama koje Bukva naravno ne posjeduje. Mogao bi se zakleti da svi pričaju baš o njemu, da je njegova krizna situacija zasjenila onu Velikog Šefa. Na stolu se pred njim formiralo zviježđe kapljica znoja. Bukva ih spaja prstom kao dječju zagonetku. Debeli tester i Gabi raspravljaju o novoj u nizu knjiga koja bi im trebala pomoći da se motiviraju ili osjećaju moćno ili osvoje prijatelje i utječu na ljude. Ne želeći izgledati kao sramežljivi samotnjak, Bukva se naginje prema njima te se previše glasno nasmije na jednu Gabinu foru. U pogledu koji mu upućuje gotovo pa može pročitati opominjući HR mail. Njegov se trbuh oglašava.
Tek kad jedan od pet product ownera (definitivno izmišljene titule) napusti konferencijsku, Bukvi sine da je odlazak na toalet dozvoljen. Njegov se sfinkter opušta pred nadolazećim olakšanjem, dlake se nakostriješe u iščekivanju, sa srca pada kamenolomska količina kamenja samo da bi ga u okviru dovratnika dočekao Veliki Šef. I ne misli on valjda sad izaći kad su tako blizu kraja i njegovog službenog predstavljanja? Ali Bukva mora samo na trenutak skoknuti do toaleta. Onda taj trenutak može pričekati. Neka mu se pridruži ponovno unutra.
Veliki Šef izgleda isto. Njegovo je odijelo još besprijekorno ravno, kosa savršeno zalizana i sijeda, lice nestvarno strogo. Ali to više nije onaj Stari Veliki Šef. Ovo je Novi Veliki Šef. On priča smisleno i s jasnim ciljem. Navodi konkretne probleme i nudi izvedive solucije. Sastanak više nije izgubljen u apstrakciji menadžerskih fraza. Tim se međusobno štipa u nevjerici. Takva je moć Dioničara i njihovog glavešine Novca. (Novac se u uredu pojavio samo jednom prije više godina, u neslužbenom posjetu, dvometarska zelena novčanica s tankim crnim udovima na krajevima ukrašenim bijelim Mickey Mouse rukavicama i cipelama.)
Bukva ovo ne može podnijeti. Teško bi podnio i bez svojih karakterističnih želučanih tegoba. Pogledom traži među kolegama jednog istomišljenika, ali nailazi samo na staložena skoncentrirana lica Poslušnih Radnika. Nije više ni siguran da se radi o ljudima. Jedan od njih, onaj developer Stipe za kojeg se svi kunu da je najveći šaljivđija, gotovo je sigurno samo keramička lutka posjednuta u stolicu.
Novi Veliki Šef nailazi na Veliki Problem. Nitko ne daje prijedlog rješenja pa se okreće kao zadnjoj opciji čarobnjaku Nikoli. Ovaj sjedi ogrnut prljavim plaštom, lica ukrašenog raščupanom bradom i pušeći lulu sumnjivog mirisa. Lula je morala biti službeno kategorizirana kao vejp ne bi li je dobri čarobnjak mogao koristiti u uredu. Nakon nekoliko dimova, Nikola potvrdi da će iskemijati nešto. Svi nervozno uzdišu: kuhinja će nekoliko dana biti neupotrebljiva dok se ne prozrače pare skuhanih šišmišjih krila, krokodilovih zubi, djevičinih suza i ostalih sastojaka obično pronađenih u dubinama njegovog kotla.
Bukva je gotov. Dok se Novi Veliki Šef okreće temi konkurencije na tržištu, dok nelojalni kolege nervozno cupkaju nogama jer pregovaraju s istima, dok Nikola ubacuje žablji krak u lulu, Mario Bukvić spušta sve obrambene mehanizme i ispraćen zvukovima bliske grmljavine počinje svoj spori uzlet. Pokušava ne doživjeti ove trenutke, promatrati ih kao nešto s televizora, ali lica se šokiranih kolega dižu gore prema njemu i svojom ih pažnjom konkretiziraju. Zaustavlja se tek kad njegovo tjeme nježno dotiče strop. Pod njim je sad planina fekalija.
Gromoglasno urlanje njegovih crijeva ostavlja za sobom zrakopraznu tišinu. Nitko se ne usudi komentirati niti pomaknuti. Učini mu se da bi ovaj prizor, ovako savršeno miran, mogao visjeti u nekom muzeju. Gotov je. Čak i ako nekako ovo preživi, zauvijek će ostati onaj lik koji se usrao u gaće usred svog prvog sastanka.
Zvuk s čela stola, mehanički šum zupčanika u okretanju. Novi Veliki Šef plješče. Licem mu je raširen osmijeh kojem tamo stvarno nije mjesto. Mentor šapne da se tako niti jedan Veliki Šef nikad nije smiješio. Iva već zaziva novi dolazak DevOps tima. Novi Veliki Šef se ne obazire, već upire jedan savršeno manikirani prst u smjeru Bukve, kule od izmeta, cijele scene. Njegovo je raspoloženje kuga što se polako širi oko stola. Uskoro prostoriju ispunjava aplauz i navijanje.
Ispada da je Bukva savršeno sažeo mišljenje Velikog Šefa o konkurenciji.
Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.