proza

Luca Kozina: Na vjetru lete zmajevi

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).



Na vjetru lete zmajevi

 

Trčim. U ruci čvrsto stežem uže. -Hajde, još malo! - viče tata.  Srce mi lupa, mišići me bole, vjetar mi škaklja nos. Još malo. Pogledam uvis - Zmajo je među oblacima. Tata i ja se smijemo. Grlim ga i udišem miris njegove majice.

Već treći dan mama i tata sjede za stolom i puše. Jučer sam pitala tatu idemo li puštati Zmaju za vikend. Mrko me pogledao i odgovorio samo kratkim ne.
Slušam njihov razgovor.
- Šta kaže Perić?
- Ni njima u računovodstvu nije sila plaća.
- Onda je stanje ozbiljnije nego šta smo mislili. - reče mama i zaplače.
Zatvaram oči i stavljam dlanove na uši. Više ništa ne čujem.

Nekako uspijevam nagovoriti tatu da odemo na Zvončac puštati Zmaju. Dok se vozimo, na radiju svira naša najdraža pjesma Solsbury hill. Želim pojačati, ali tatina ruka me zaustavlja.  Ostatak puta oboje šutimo. Vani je oblačno, ali puše vjetar. Danas nisam nabrijana pa Zmajo visi u zraku, čini se pognut kao tatina ramena. Nema smijeha, tata sjedi na klupici i puši. Sa zalaskom sunca me požuruje - Hajde, brzo će mrak! Moramo stići doma prije dnevnika.
Ne slušam ga, još trčim. Da mogu, trčala bih sto godina, samo da izbacim iz sebe suze koje se same od sebe stvaraju.
-Mala beba! - dobacuje ekipa mojih godina s obližnje klupice. Sram me je. Ne želim biti beba. Bacam uže, Zmajo upada u blato. Tata maše rukama. -Jesi ti normalna?!-viče. Počnem jecati, a ekipa prasne u smijeh.

Idući dan dolazim kući iz škole. Na vratima me dočekuje uplakana mama.
-Šta je bilo? - pitam. Želudac mi se pretvorio u čvor. Mama samo odmahuje glavom.
U kuhinji tata sjedi za stolom, puši i gleda u daljinu. Odahnula sam, nije mu se ništa dogodilo.
-Sidi, dušo.
-Dobija san otkaz. - kaže i povuče dim.
-Samo to? - htjela sam reći ali šutim. Pa šta, lako će naći drugi posao. On zaplače. Ja ne mogu vjerovati da ga je to toliko pogodilo.
-Naći ćeš drugi posao - napokon nešto kažem. On toliko plače da me ne čuje. Cigareta u ruci se trese. Ne znam gdje bih gledala pa odlazim u svoju sobu.

Mama i ja idemo na pazar. Ja sam namušena jer mi je toliko kvocala da idem s njom. S mamom je uvijek dosadno jer nemamo o čemu pričati. Nakon što kupimo povrće i meso za ručak, produžujemo do grada. Na njena pitanja o školi odgovaram mirno jer se u sebi nadam da će mi kupiti sladoled. Prolazimo kraj dućana s tenisicama.
Crne najkice su na akciji - 200 kuna. Takve iste ima Ana, najpopularnija cura u razredu.
-Mama, ja bi ove patike!
-Ajme šta su skupe! - ona uzvikuje.
-Ali, mama!
-Ne može, Majo. Nemamo para za to.
-Ali uopće nisu skupe. Kvalitetne su, dugo će mi trajat.
-Majo, rekla sam ti već. - mama ne posustaje.
-Mama!
-Mala, nemoj me zajebavat! - ona se zadere iz svega glasa.
Bacam vrećicu s povrćem na pod i sama odlazim do auta.

Otvaram frižider. Ovo je četvrti dan da nalazim samo jaja i majonezu. Mama ulazi u kuhinju.
-Kad ćemo u kupovinu? - pitam.
-Ma, ništa mi ne govori. - ona ostavlja torbu na stol. - Plaća će mi sjest na račun tek u petak. -Di ti je otac?
-U krevetu.
Mama duboko uzdahne. -Zašto ne radite nešto skupa? Pa koliko dugo već niste išli na Zvončac?
-Ma ne da mi se tamo. - odgovaram. Zmaju sam onog dana spremila u ostavu i otad ga nisam ni uzimala. Ne želim se sramotiti.
-Jadnatisam, šta ću sa njim? - mama gleda uvis. Vjerojatno se obraća Bogu, ali kakav je to Bog koji dopusti da tata danima leži u krevetu i ne želi ni s kim pričati?
-Nađi mu novi posao. - kažem, ali me mama ne čuje jer počne plakati.

Napokon odlazimo kupiti nove patike, ali idemo preko granice. -Tamo je roba puno jeftinija. - kaže mama. Izbor tenisica je preloš. Sve su kričavih boja, a i uopće nema crnih najkica. Biram najmanje kričavu boju - plave pumice. Malo su duguljaste, ali bolje to nego one narančaste platformke. Tek doma shvaćam da se pumice uopće ne slažu s mojom ružičastom jaknom. Ali nemam izbora, moram ih nositi u školu.
U razredu svi primjećuju nove tenisice.
-Šta se praviš važna s tim pumicama?
-Od koga si ih ukrala?
-Pariš nogometaš! Gooool!
Sakrivam se u zadnju klupu da me nitko ne vidi. Oči me peku od suza.
 

Mama je našla dodatni posao. Svako popodne odlazi čistiti stanove na Mejama. Tamo uglavnom žive bogataši, pa je zarada dobra. Tata je ustao iz kreveta, ali još nije našao posao. Samo sjedi u boravku, čita novine, gleda TV ili puši. Nakon još nekoliko dana je izašao u kafić u prizemlju naše zgrade. Kad se vratim iz škole, odmrzavam ručak koji nam je mama pripremila noć prije. Tata se više ne ljuti na mene, ali me isto tako ne grli ili ljubi. I bolje. Prestara sam za to - najesen krećem u sedmi razred. Nekad mi znaju nedostajati naša druženja na Zvončacu, ali se brzo sjetim koliko imam godina.

Mama me malo živcira jer me stalno nagovara da pitam tatu da idemo na Zvončac.
-Bolje da se druži s tobom, nego s onim jebivjetrima u kafiću.
Ne želim ići tamo. Sto posto će me opet vidjeti ona ekipa ili netko iz razreda. Ali mama je uporna. Svaki put kad se vidimo me pila za to.

Tata nas obje dovlači u kuhinju i isprsi se.
-Imam dobru vijest, cure.
-Ee? -upitamo mama i ja u isti glas.
-Dobija sam posal!
-Bravo, tata! - ja skačem od sreće. Sad ću napokon moć kupit crne najkice. Mama i nije tako sretna. Ona uvijek nađe nešto oko čega može kvocati.

Kasnije, kad oni misle da spavam, stojim ispred kuhinje i slušam što pričaju.
-Stalno sjediš u tom kafiću.
-Da nije kafića ne bi naša ovakav posal.
-Ma kakav mi je to posal, to je čisti kriminal.
-Daj, ne pričaj pizdarije. Tamo dolaze poduzetnici i ja sam uvatija jednog.
-Molim te razmisli još jednom.
-Nemam šta razmišljat, sutra mi je prvi dan.
Odlazim u krevet. Sad mogu mirno spavati.

-Majo, jel te mogu  nešto pitat? - uleti mi u petak iza škole tata. Zbunila sam se, nikad mi nije postavio takvo pitanje, kao da sam ja profa, a on učenik.
-Šta kažeš da odemo lipo ti i ja na Zvončac? Imam neki posao u blizini obaviti pa mi je usput.
-Ne mogu, moram učit. - izvalim.
-Aj, nemoj me zajebavat. Znam da nikad ne učiš petkom. - reče on i odmahne rukom.
Na to mu nisam ništa znala odgovoriti. Izvukla sam Zmaju iz ostave i uputili smo se na Zvončac. Čudno je. Prije nego što smo došli tamo, tata je stao kod neke zgrade, ušao i izašao s punom vrećom za smeće. Stavio ju je u gepek.
Na Zvončacu je oblačno i nema nikoga. Kao da je Zvončac samo naš. Ali se bojim izvaditi Zmaju iz auta i odmotati uže. To mi je tako glupo, šta ako me neko vidi s tatom? A i on izgleda klošarski s onom bradom i vrećastim hlačama.
Prije nego što išta uspijem napraviti, tata je kraj gepeka, otvara ga i vadi Zmaju. Dobacuje mi ga. Krenula sam ga odmatati, ali počne padati kiša.
-Amo se skloniti pod ono stablo. - kaže tata i mi potrčimo. U nosnice mi je ušao onaj lijepi miris za koji mama kaže da je miris ozona.
Dok stojimo tako ispod stabla, ogledavam se i molim boga da ne naiđe nitko koga znam. Ne želim gledati u tatinu bradu, pa gledam uvis i čekam kad će kiša stati.
Napokon staje. Iza oblaka se pojavi jedna zraka sunca. Zatvaram oči. Kad ih ponovno otvorim, zaviknem: -Tata, eno duga! - pogledam ga. Ne znam zašto, ali istovremeno ima suze u očima i smiješka se. To je prvi put nakon dugo vremena. Ne mogu odoljeti, i ja se nasmijem.

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

o nama

Nagrada ''Sedmica & Kritična masa'' – uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor sedmog izdanja nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autorice i autore. Pročitajte tko su finalisti.

proza

Robert Aralica: Gugutka

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.

proza

Iva Esterajher: Priče

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).

proza

Nikola Pavičić: Suncem i vremenom opržena tijela

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.

proza

Ana Predan: Neke su stvari neobjašnjivo plave

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

proza

Eva Simčić: Maksimalizam.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.

poezija

Jyrki K. Ihalainen: Izbor iz poezije

Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".

intervju

Eva Simčić: U pisanju se volim igrati perspektivom i uvoditi analitički pristup u naizgled trivijalne teme

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Eva Simčić je u uži izbor ušla s pričom ''Maksimalizam.''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljica.

poezija

Maja Marchig: Izbor iz poezije

Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.

poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg