intervju

Eliša Papić: Mladi pisci imaju nezahvalan posao jer je interes za čitanjem s novim generacijama sve manji

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Eliša Papić je u uži izbor ušao s pričom ''Sagradili smo kuću''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednog od osam natjecatelja.

Gdje i kako živiš?

Živim u Rijeci i na Klinici za neurologiju, ako smjene tako zahtijevaju.

Reci nam neke stvari o svom društvenom životu, ne moraju biti najvažnije... (Općenito, i u doba postkorone, krize, ratova, inflacije...) 

Kuća-posao-birtija-Fortnite-Munchen. 

Što je tebi, i za tebe, književnost?

Izvor kreativnog zadovoljstva. 

Što je ono najbolje u književnosti, odnosno u tvom privatnom odnosu s književnosti/pisanjem, ne mislimo na omiljene pisce i slično?

Uvijek nađem nešto o čemu mogu pisati.

A ono najgore?

Manjak vremena za pisanje.

Koje su tvoje teme?

Međuljudski odnosi, apokalipsa, tehnologija, strah, tuga, sreća, ljubav i Matt Damon.

Što ti je motiv za pisanje?

Nagon.

Što te drži u ovom vremenu?

Srce, mozak, muzika i stari filmovi.

Postoji li mlađa književna scena u tvom okruženju (užem i širem) i ima li tu nešto/netko što/koga bi željela istaknuti, reći, napomenuti?

Puno je mladih kreativnih ljudi na književnoj sceni, ali i u drugim segmentima kreativne djelatnosti koje bi mogao istaknuti, ali da ne bih ispao neinformiran ili pristran, reći ću da mi se čini da, unatoč kvaliteti i trudu, mladi pisci imaju nezahvalan posao jer je interes za čitanjem s novim generacijama sve manji.

Koji su tvoji najvažniji književni/kulturni utjecaji – bilo vezano, bilo nevezano za tvoje pisanje?

Stephen King, Kundera, Keret, Tarantino, Lynch, Cronenberg, Kubrick, Led Zeppelin, Radiohead, Elden Ring, Skyrim.

Kako vidiš svoju generaciju?

Tranzicijski, kao onu koja je živjela prije interneta i smartphoneova a sad doseže odraslu, zrelu dob u zoru umjetne inteligencije. 

Postoje li pisci iz tvoje generacije (ili blizu) koji su na tebe ostavili dobar dojam – osobito domaći, no i drugi?

Milan Zagorac.

Već nekoliko godina zaredom u finalu ove Nagrade za mlade pisce – autorice imaju većinu. U nekim malo starijim naraštajima bilo je obratno. Smatramo to, ipak, važnom činjenicom. Kako to komentiraš?

Smatram da je bitno da svi imaju jednaku priliku na književnoj sceni bez obzira na spol, rod, seksualnu orijentaciju, vjeru. Isto tako smatram da je na kraju dana najbitnija kvaliteta rada i univerzalnost poruke kojom bi se dosegnuo što veći broj čitatelja.

Što je ono što bi želio napisati?

Znanstveno-fantastični remake Šenoinog Zlatarevog Zlata u pet nastavaka.

Što ti znači (ako išta) da si ušao u uži izbor 7Km?

Znači da je priča koju sam prijavio na natječaj doprijela do nekoga, što je kreativcu bilo koje vrste uvijek drago čuti i znači da nešto dobro radi.

Što pisac treba raditi?

Pisac treba što je više moguće pisati, a poglavito za sebe.

Trebaju li književnost i pisac biti angažirani?

Samo onoliko koliko žele. Mislim da je nekad dovoljno jednostavno složiti kvalitetnu, konkretnu priču. 

Mišljenje o (odnos prema) suvremenoj hrvatskoj književnosti, čitate li hrvatsku književnost uopće i ako da, koga biste istaknuli?

Na žalost, slabo čitam općenito zbog manjka vremena uslijed obaveza na poslu i van posla.

Kako vidiš svoj odnos prema pisanju u budućnosti? Koliko ti je važno da se nastaviš (intenzivno) baviti književnošću? Koji poticaji, ako neki, djeluju ili su djelovali na tebe u tom smislu (motivacije)?

Dat ću sve od sebe da pišem i sa sedamdeset, čak i ako ne budem koherentan.

Što biste sami sebe pitali (makar u šali), a ovdje je propušteno?

Zašto Eliša, zašto?

I što biste odgovorili?

Zato.

Elišinu priču možete pročitati ovdje.