kritika

Izvrstan nepretenciozan roman

Piše: Robert Perišić
Jennifer Egan: Vrijeme je opak igrač; prijevod: Mihaela Velina; Profil; 294 str.
(iz Globusa)
Roman „Vrijeme je opak igrač“ mogao bi biti priča o tome kako je rock ostario, ali knjiga Jennifer Egan je više: naprosto puna onoga što ne znamo kako drukčije nazvati nego život. Knjiga je i stilski i kompozicijski sjajno izvedena – Egan je vrhunski pisac. Čista preporuka.



 

Recimo odmah: roman „Vrijeme je opak igrač“ Jennifer Egan (1962) savršen je poklon za rokerice i rokere sa stažom, ali i književnim ukusom. Ova kvalifikacija služi tome da se odmah dobije dojam o tome što znači naslovno „Vrijeme je opak igrač“: ona se odnosi na odrastanje i starenje likova koji su svi više ili manje vezani uz rock, no – da ne bude zabune – nije ovdje riječ o kakvom nostalgičnom cmoljenju za rokerskom mladošću ili dosadnom pobrajanju bendova i izlaganju svog ukusa, nego o slojevitoj, stvarno sjajno pisanoj prozi koja je s razlogom prošle godine nagrađena s američkom National Book Critic Circle nagradom, te Pulitzerovom nagradom za fikciju.

Jennifer Egan nekad je pisala kratke priče i to se po ovom romanu dobro vidi. On je sačinjen od 13 poglavlja od kojih bi mnoga mogla funkcionirati kao odlične, zasebne kratke priče ili novele, no te se priče linkaju jedna na drugu na način da se pokrajni lik iz jedne priče u drugoj priči pojavi kao glavni itd., te se tako stvara širok lanac likova i zbivanja koji daju životan portret jedne kulturne generacije, što nije isto što i jedna biološka generacija, nego šire – svakako se nekoliko generacija može pobliže identificirati s ovom prozom, a nije, na koncu, sve ni u generacijskoj identifikaciji: kad je nešto izvrsno napisano, onda izmiče „generacijskom“ terminu koji zapravo vrlo često oštećuje recepciju knjiga koje, naprosto, tematiziraju mladost. Mladost, te kontrapunktiranje mladosti s onim kasnije, zapravo je tema ove knjige, s time da mladost ovdje nije stereotipno prikazana kao ludo-mlado razdoblje sreće i bezbrižnosti, nego je kod mnogih likova to faza izgubljenosti, puna psiholoških opterećenja.

Jennifer Egan tako u knjigu ulazi s izvanrednom epizodom/pričom o djevojci Sashi koja radi u glazbenoj industriji. Ta priča s glazbom kod Egan je, kao dnevnom u kafiću, uvijek pozadinski element, dok je priča uvijek temeljito psihološka, priča lika, s tim da Egan u svakom poglavlju mijenja ton i tip pripovijedanja, da bi na koncu jednu priču (lik djeteta, 1. lice) čak „ispričala“ u Power Pointu, što dosad u literaturi nismo vidjeli, a nije ni uputno ponavljati (neke fore pale samo jednom). Lik Sashe koja otvara knjigu također je svjež i nov – imamo tu zgodnu, elokventnu djevojku oko tridesete, na večeri je s tipom koji joj se upucava, ali događa se nešto ne baš očekivano: vidimo je kako krade, ne zbog koristi, nego je Sasha kompulzivna kleptomanka, što ne zna nitko osim nje i čitatelja. Pritom Jennifer Egan uistinu uspijeva „napisati“ kleptomaniju tako da izgleda uvjerljivo i psihološki kompleksno – nešto što dosad nismo čitali. Već iz tih prvih desetak stranica vidi se da je Egan majstorica, inteligentni psiholog (bez suviška mudrovanja) i izvanredan stilist: sve se doima točno, realno, shvatljivo. Nije to pritom paradni stil „zahtjevnih rečenica“ (za koje valjda treba poseban čitalački napor) na što neobično često padaju hrvatski kritičari – nego kondenzirana elegancija bez retoričkih repova i viška.  

Nakon epizode sa Sashom, Egan se „linka“ na njenog šefa – poznatog vlasnika rock-etikete – da bismo kasnije tog istog lika vidjeli u njegovoj mladosti, kao člana tinejdžerskog benda sedamdesetih… Jennifer Egan kroz epizode ide naprijed-natrag u vremenu – a križaljka likova koji lutaju kroz priče pomno je konstruirana. Roman je, ukratko, netipično komponiran, naizgled rasut – ali na dubljoj razini cjelovit: sve priče likova negdje se zatvaraju. Jedino je sam kraj nešto lošiji, što ne smeta previše (knjiga je mogla završiti i prije), a slabija točka jest i obrada šireg socijalnog momenta, gdje Egan nije tako dobra kao u psihološkoj analizi.

To ne mijenja osnovni dojam - „Vrijeme je opak igrač“ izvrstan je roman nepretenciozne teme, moderan, nenapadno inovativan, od autorice koja ničim ne provocira niti radi spektakl. Vidi se – njujorška kulerica sa stažom.

 

o nama

Nagradu Sedmica i Kritična masa za mlade pisce dobila je Marina Gudelj

Pobjednica ovogodišnje Nagrade Sedmica i Kritična masa za mlade autore je Marina Gudelj (1988.) iz Splita.
Marina Gudelj nagrađena je za priču "Lee".
U užem izboru Nagrade za 2017. bili su: Alen Brlek, Katja Grcić, Marko Gregur, Marina Gudelj, Mira Petrović, Iva Sopka i Ana Rajković.
Ovo je treća godina Nagrade koju sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).

intervju

Marina Gudelj: Mi smo generacija koja je dobila ostatke neke ranije i uljuljala se u pasivnost

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica&Kritična masa

proza

Marina Gudelj: Lee

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 2017 - UŽI IZBOR

Marina Gudelj (1988., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Objavljivala je u Zarezu i na portalu KSET-a.

proza

Elena Ferrante: Genijalna prijateljica

Romani Elene Ferrante s razlogom su postali svjetske uspješnice i jedan od književnih fenomena ovog desetljeća, kako po odazivu publike u različitim zemljama, tako i po sudu kritike.
"Genijalna prijateljica" – prvi je dio romaneskne tetralogije o Eleni i Lili, pronicljivim i inteligentnim djevojkama iz Napulja koje žele stvoriti život u okrilju zagušujuće, nasilne kulture.
Ovdje donosimo uvodna poglavlja romana, a knjigu u cjelini - što preporučujemo - možete pročitati u izdanju "Profila".
Roman je s talijanskog prevela Ana Badurina.

proza

David Szalay: Duge rute

Pročitajte priču izvrsnog Davida Szalaya koji je bio sudionik Lit link festivala 2017 u Puli, Rijeci i Zagrebu.

David Szalay rođen je u Montrealu (1974.) u Kanadi odakle njegovi uskoro sele u Veliku Britaniju. Objavio je četiri prozne knjige, dobitnik je više književnih nagrada, a 2016. njegov je roman All That Man Is bio u užem izboru za Bookerovu nagradu. Szalay je uvršten u prestižni dekadni izbor najboljih mlađih britanskih romanopisaca časopisa Granta, kao i sličan izbor novina Telegraph. David Szalay pisac je minucioznog stila, naoko distanciranog, sa suptilnim i vrlo individualnim pomakom u tretiranju prozne događajnosti. Roman All That Man Is ono je što preporučamo za dulje upoznavanje, a za ovu priliku smo odabrali kratku priču Long Distance koju je napisao lani za radio BBC.

proza

Iva Sopka: Tri priče

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 2017 - UŽI IZBOR

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča, od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine.

Stranice autora

Književna Republika Relations Quorum Hrvatska književna enciklopedija PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg