kritika

Izvrstan nepretenciozan roman

Piše: Robert Perišić
Jennifer Egan: Vrijeme je opak igrač; prijevod: Mihaela Velina; Profil; 294 str.
(iz Globusa)
Roman „Vrijeme je opak igrač“ mogao bi biti priča o tome kako je rock ostario, ali knjiga Jennifer Egan je više: naprosto puna onoga što ne znamo kako drukčije nazvati nego život. Knjiga je i stilski i kompozicijski sjajno izvedena – Egan je vrhunski pisac. Čista preporuka.



 

Recimo odmah: roman „Vrijeme je opak igrač“ Jennifer Egan (1962) savršen je poklon za rokerice i rokere sa stažom, ali i književnim ukusom. Ova kvalifikacija služi tome da se odmah dobije dojam o tome što znači naslovno „Vrijeme je opak igrač“: ona se odnosi na odrastanje i starenje likova koji su svi više ili manje vezani uz rock, no – da ne bude zabune – nije ovdje riječ o kakvom nostalgičnom cmoljenju za rokerskom mladošću ili dosadnom pobrajanju bendova i izlaganju svog ukusa, nego o slojevitoj, stvarno sjajno pisanoj prozi koja je s razlogom prošle godine nagrađena s američkom National Book Critic Circle nagradom, te Pulitzerovom nagradom za fikciju.

Jennifer Egan nekad je pisala kratke priče i to se po ovom romanu dobro vidi. On je sačinjen od 13 poglavlja od kojih bi mnoga mogla funkcionirati kao odlične, zasebne kratke priče ili novele, no te se priče linkaju jedna na drugu na način da se pokrajni lik iz jedne priče u drugoj priči pojavi kao glavni itd., te se tako stvara širok lanac likova i zbivanja koji daju životan portret jedne kulturne generacije, što nije isto što i jedna biološka generacija, nego šire – svakako se nekoliko generacija može pobliže identificirati s ovom prozom, a nije, na koncu, sve ni u generacijskoj identifikaciji: kad je nešto izvrsno napisano, onda izmiče „generacijskom“ terminu koji zapravo vrlo često oštećuje recepciju knjiga koje, naprosto, tematiziraju mladost. Mladost, te kontrapunktiranje mladosti s onim kasnije, zapravo je tema ove knjige, s time da mladost ovdje nije stereotipno prikazana kao ludo-mlado razdoblje sreće i bezbrižnosti, nego je kod mnogih likova to faza izgubljenosti, puna psiholoških opterećenja.

Jennifer Egan tako u knjigu ulazi s izvanrednom epizodom/pričom o djevojci Sashi koja radi u glazbenoj industriji. Ta priča s glazbom kod Egan je, kao dnevnom u kafiću, uvijek pozadinski element, dok je priča uvijek temeljito psihološka, priča lika, s tim da Egan u svakom poglavlju mijenja ton i tip pripovijedanja, da bi na koncu jednu priču (lik djeteta, 1. lice) čak „ispričala“ u Power Pointu, što dosad u literaturi nismo vidjeli, a nije ni uputno ponavljati (neke fore pale samo jednom). Lik Sashe koja otvara knjigu također je svjež i nov – imamo tu zgodnu, elokventnu djevojku oko tridesete, na večeri je s tipom koji joj se upucava, ali događa se nešto ne baš očekivano: vidimo je kako krade, ne zbog koristi, nego je Sasha kompulzivna kleptomanka, što ne zna nitko osim nje i čitatelja. Pritom Jennifer Egan uistinu uspijeva „napisati“ kleptomaniju tako da izgleda uvjerljivo i psihološki kompleksno – nešto što dosad nismo čitali. Već iz tih prvih desetak stranica vidi se da je Egan majstorica, inteligentni psiholog (bez suviška mudrovanja) i izvanredan stilist: sve se doima točno, realno, shvatljivo. Nije to pritom paradni stil „zahtjevnih rečenica“ (za koje valjda treba poseban čitalački napor) na što neobično često padaju hrvatski kritičari – nego kondenzirana elegancija bez retoričkih repova i viška.  

Nakon epizode sa Sashom, Egan se „linka“ na njenog šefa – poznatog vlasnika rock-etikete – da bismo kasnije tog istog lika vidjeli u njegovoj mladosti, kao člana tinejdžerskog benda sedamdesetih… Jennifer Egan kroz epizode ide naprijed-natrag u vremenu – a križaljka likova koji lutaju kroz priče pomno je konstruirana. Roman je, ukratko, netipično komponiran, naizgled rasut – ali na dubljoj razini cjelovit: sve priče likova negdje se zatvaraju. Jedino je sam kraj nešto lošiji, što ne smeta previše (knjiga je mogla završiti i prije), a slabija točka jest i obrada šireg socijalnog momenta, gdje Egan nije tako dobra kao u psihološkoj analizi.

To ne mijenja osnovni dojam - „Vrijeme je opak igrač“ izvrstan je roman nepretenciozne teme, moderan, nenapadno inovativan, od autorice koja ničim ne provocira niti radi spektakl. Vidi se – njujorška kulerica sa stažom.

 

proza

Nell Zink: Zidarčac

Nell Zink je nakon "kasnog" debija (2014) ekspresno od autsajdera postala književni događaj, te je sa serijom knjiga idućih godina potvrdila visoko i izdvojeno mjesto na američkoj sceni. The New York Times uvrstio je njezin ekološki osviješten roman The Wallcreeper među značajne knjige 2014. godine, kao i njezinu knjigu iz 2015. godine o temama rase i roda, koja je nominirana za nacionalnu književnu nagradu Mislaid. Roman Nicotine objavila je 2016., kao i zbirku novela Private Novelist. Hvaljena je od Guardiana do New Yorkera, premda im je bilo teško klasificirati je.
Rođena je u južnoj Kaliforniji, odrasla je u ruralnoj Virginiji, diplomirala filozofiju na Fakultetu William i Mary 1981. godine.
Bila je gošća Lit link festivala / Književne karike 2018.
Pročitajte uvodni ulomak iz njezina romana The Wallcreeper.

proza

Rachel Kushner: Bacači plamena

Pročitajte "motoristički" ulomak iz romana "Bacači plamena" Rachel Kushner, već pomalo kultne američke spisateljice, smješten u 1977. godinu. Radnja romana klizi od američke provincije, preko artističkih i intelektualnih krugova New Yorka do Europe prateći put junakinje Reno. „Ovo je jedno od najuzbudljivijih književnih iskustava koje sam imao u posljednjem desetljeću... DeLillo odjekuje ovdje, kao i Doctorow, kao i Carey”, napisao je o romanu Colum McCann.
Rachel Kushner rođena je 1968. u saveznoj državi Oregon, a odrasla je u San Franciscu. Njezini su romani prevedeni na 15 jezika. Živi u Los Angelesu.
Roman "Bacači plamena" objavio je Profil u prijevodu Luize Bouharaoue.
Pročitajte dio pa vidite dalje (a ide dosta dalje).

poezija

Ana Škvorc: Strahujete li da se neću uklopiti?

Ana Škvorc (1991., Čakovec) prethodno je poeziju objavljivala u Temi i Poeziji. Studentica je hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

poezija

Branko Maleš: Mutno

Pročitajte izbor iz knjige pjesama "Mutno" Branka Maleša, za koju je autor nedavno dobio nagradu "Vladimir Nazor".
Branko Maleš (1949., Zagreb) spada među najznačajnije suvremene hrvatske pjesnike i pjesničke inovatore internacionalnog ranga. Autor je brojnih knjiga ("Tekst", 1978; "Praksa laži", 1986; "Placebo", 1992; „biba posavec“, 1996; "Trickster", 1998; "Vertigo", 2010; "Mutno", 2017, itd.), dobitnik "Goranova vijenca", a među ostalim je i član žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade autore.

proza

Viktorija Božina: Ulomak iz romana 'Turbofolk'

Viktorija Božina rođena je 1990. u Zadru gdje pohađa diplomski studij hrvatskoga jezika i književnosti. Tri godine boravila je u Americi gdje je završila studij informatike. Roman iz kojeg donosimo ulomak uskoro će ugledati svjetlo dana u izdanju Sandorfa.

proza

Catherine Lacey: Povrede

Catherine Lacey sjajan je američki glas nove generacije. Autorica je romana "The Answers" i "Nobody Is Ever Missing" te zbirke kratkih priča "Certain American States" koja upravo izlazi. Dobitnica je nagrade Whiting, stipendije New York Foundation for the Arts, bila je finalistica nagrade Young Lions Fiction. Njezini romani prevedeni su na talijanski, francuski, španjolski, nizozemski i njemački, a djela su joj objavljivana u The New York Timesu, Harper’su, Vogueu i drugdje. Časopis Granta uvrstio ju je 2017. u prestižnu dekadnu selekciju najboljih novih američkih prozaika. Između brojnih pohvala nazvana je i “DeLillom za milenijalce”. Rođena je 1985. u Mississippiju, živi u Chicagu. Bila je gošća Lit link festivala 2018. te nastupala u Zagrebu, Puli i Rijeci.
Pročitajte ulomak iz njene knjige priča "Certain American States" koja u kolovozu izlazi u Americi.

proza

Marina Gudelj: Lee

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 2017 - POBJEDNIČKA PRIČA

Marina Gudelj (1988., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Objavljivala je u Zarezu i na portalu KSET-a.

poezija

Ana Miković: Pjesme

Ana Miković rođena je 1987. u Beogradu gdje je diplomirala na katedri za srpsku književnost s južnoslavenskim književnostima. Dio je glazbeno-poetske trupe Nebograd.

proza

David Szalay: Duge rute

Pročitajte priču izvrsnog Davida Szalaya koji je bio sudionik Lit link festivala 2017 u Puli, Rijeci i Zagrebu.

David Szalay rođen je u Montrealu (1974.) u Kanadi odakle njegovi uskoro sele u Veliku Britaniju. Objavio je četiri prozne knjige, dobitnik je više književnih nagrada, a 2016. njegov je roman All That Man Is bio u užem izboru za Bookerovu nagradu. Szalay je uvršten u prestižni dekadni izbor najboljih mlađih britanskih romanopisaca časopisa Granta, kao i sličan izbor novina Telegraph. David Szalay pisac je minucioznog stila, naoko distanciranog, sa suptilnim i vrlo individualnim pomakom u tretiranju prozne događajnosti. Roman All That Man Is ono je što preporučamo za dulje upoznavanje, a za ovu priliku smo odabrali kratku priču Long Distance koju je napisao lani za radio BBC.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg