review

Trieste, by Daša Drndić

Amanda Hopkinson

The Independent

Friday, 24 February 2012

This extraordinary work of fiction concludes with the narrator, Haya Tedeschi, reflecting on all she has compiled in eight long years of research and remembering. "I have arranged a multitude of lives, a pile of the past, into an inscrutable, incoherent series of occurrences... I have dug up all the graves of imagination and longing... I have rummaged through a stored series of certainties without finding a trace of logic."



 

http://www.independent.co.uk/arts-entertainment/books/reviews/trieste-by-dasa-drndic-trans-ellen-eliasbursac-7422762.html# 

 

 

This extraordinary work of fiction concludes with the narrator, Haya Tedeschi, reflecting on all she has compiled in eight long years of research and remembering. "I have arranged a multitude of lives, a pile of the past, into an inscrutable, incoherent series of occurrences... I have dug up all the graves of imagination and longing... I have rummaged through a stored series of certainties without finding a trace of logic." It is the inscrutable incoherence of this phenomenal trajectory of events, hurtling through the recapitulation of three generations of one family from the Second World War to the present, that endows the story with a unique drive and veracity.

War is like that, perhaps. Nothing makes sense in the heat of battle and it takes another few generations to begin to steer the senselessness into some kind of narrative. Yet nothing, from the outset, stacked up in Nazi ideology. That is what makes coming to terms with it so enduring and perplexing. When I recently visited Auschwitz, one of the most striking features was how the Nazis emulated their caricature of the Jews. Everything had a price tag, every hair or tooth from a victim's head, each pair of shoes or piece of clothing, however ragged. Only what had value – human life and potential – was systematically repressed.

The story of the death camps is here retold alongside that of the perpetrators, whose homes were decorated with lampshades of skin, rugs plaited with hair. We see how close perpetrators and their victims sometimes became. Nowhere more so that in the Nazi ideology of the Lebensborn ("source of life"), whereby human stud farms were established in Germany and Scandinavia to breed the super-race of the Third Reich. In a heavily assimilated Central Europe, where many Jews were also baptised (and buried as) Catholics, Aryan soldiers not infrequently fathered ethnically Jewish offspring.

The SS officer who fathered Haya's son, Antonio, died young. Her life becomes a quest to recover the child stolen from her and assigned to a "racially pure" family. The obsession leads her to contemporary writers – Ian Buruma, TS Eliot and Claudio Magris among them – as well as to apologetic descendants of Nazis. Gudrun Himmler still chooses to defend her father as does Arnold Schwarzengger. Others live on crippled by the shame of an ancestry they cannot redeem, or claim Germans too as "social victims".

Two aspects of this torrential work remain spectacularly shocking. There is the sheer accumulation of statistics, whether pertaining to the thousands of Lebensborn children or the strange geography of a country – Croatia –whose borders and population are (like the master race) in continuous process of redefinition. The torrent of facts is countered by the case histories. Nazism not only fabricated institutional, but gave full rein to individual, psychopathy. Male stormtroopers may have compartmentalised more, proud of their kindliness to infants and animals, while women whip-wielders here double as dominatrices at home. The excesses of either retain a horror only underlined by this minutely documented retelling.

Most impressive of all is the sheer force of the narrative and the language in which it is relayed. While the management of a vast panorama of complex characters is the author's own, the English version has to be that of the translator, Ellen Elias-Bursac. Rarely in such a literary tour-de-force should praise be so doubly shared.

 

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

proza

Luka Mayer: Tko, što?

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luka Mayer (1999., Zagreb) studira šumarstvo u Zagrebu. Pohađao je satove kreativnog pisanja i radionice čitanja Zorana Ferića.

proza

Ana Romić: Tjedan dana posutih fragmentima samoće

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ana Romić (1993., Hrvace) studirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru gdje je magistrirala s radom Filozofija egzistencijalizma u romanu „Sam čovjek“ Ive Kozarčanina. Velika je ljubiteljica književnosti, osobito poezije koju i sama piše, te psihologije i filozofije. Živi u Zagrebu.

proza

Matea Šimić: Kuća za bivše

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Matea Šimić rođena je 1985. godine u Oroslavju, Hrvatska. Diplomirala je engleski jezik i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Piše poeziju, prozu i društvene komentare na hrvatskom i engleskom. Članica je Sarajevo Writers’ Workshop-a od 2012. godine. Radovi su joj objavljivani, između ostalog, u časopisu za istraživanje i umjetnost EuropeNow, časopisu za feminističku teoriju i umjetnost Bona, portalu za književnost i kulturu Strane te portalu za politiku i društvena pitanja Digitalna demokracija. Osnivačica je i urednica dvojezičnog magazina za književnost i umjetnost NEMA. Živi i radi u Barceloni.

proza

Dalen Belić: Ispovijed serijskog samoubojice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Dalen Belić rođen je 1997. godine. Živi u Pazinu, a studira engleski i njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Objavljivan je u istrakonskoj zbirci Apokalipsa laži te zbirkama Priče o manjinama i Priče o Pazinu u sklopu Festivala Fantastične Književnosti. Osvojio je drugo mjesto na Riječkim perspektivama 2017. godine i prvo mjesto 2018. Jednu njegovu priču teškometalne tematike možete pročitati na portalu Perun.hr.

proza

Monika Filipović: Ljetna večer u Zagrebu '18.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Monika Filipović rođena je u Zagrebu 1996. godine. Studentica je politologije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem poezije i kratkih priča, a trenutno radi i na svom prvom romanu. U svome pisanju najradije se okreće realizmu. Dosad nije objavila nijedan svoj rad.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg