review

After the war

Prospect Magazine / by J A Hopkin / January 24, 2013

Our Man in Iraq, by Robert Perišic

Robert Perišic’s wry novel Our Man in Iraq was a bestseller in his native Croatia, and its US edition has been endorsed recently by Jonathan Franzen. It’s easy to see why. With a nod to the great Ranko Marinkovic’s novel, Cyclops, in which a theatre critic and his boho-intelligentsia friends try to make sense of Zagreb during the second world war, Perišic maps and mocks the rapid changes happening to his city following the end of the Domovinski Rat—the brutal Homelands War of 1991-95 in which Croatia fought for independence from Serbia.



With formidable insight, élan and a noir-ish relish of backstreet manoeuvres, Perišic asks how a nation can move on after conflict, how citizens can overcome the feeling that “Whoever survived all that Balkan shit, whoever breathed the fumes of that hell, had to feel defeat.”

The narrator, Toni, is a newspaper hack torn between relishing the freedoms of independence and resisting the confusion and consumerism generated by a shock-doctrine capitalist democracy. What’s more, he’s just employed his cousin, Boris—the only person he knows who can understand Arabic—as his newspaper’s man in Iraq.

It’s a successful ruse. Boris’s ticker-tape dispatches from Iraq, naïve yet unnerving, counterbalance Toni’s journalistic musings on the state of his own nation. Remembering how it was to be a student during the Homelands War, Toni writes: “We no longer went to lectures at all: we felt we’d lose part of our libertine integrity if we sat there like good little sons of our parents and listened to those crusty lecturers while war profiteers and politicians privatised state firms, the poor butchered the poor, concentration camps sprang up all over Bosnia, and reports came in about mass rape.”

If that sounds a little like a sociological report, fear not. Perišic’s urgent wit and the many bruising set-pieces scattered around Zagreb’s smoky cafés and bars keep the novel lively. What’s more, Toni’s girlfriend is an actress, which allows the author to play with the performative aspect of identities caught in a hiatus between regimes, codes of behaviour and dress, and the changing targets of intellectual resistance. Of the newspaper’s chief editor, Pero, the narrator notes, “He couldn’t behave like the old Pero now and the new one hadn’t yet gelled,” while another employee, Silva, “instinctively reflected the corporation’s relations of power in her coquetry.”

The uncertain political situation is never far from the narrative. When Boris is asked why he fancies leaving Zagreb for Iraq, he answers, “Peace has become a problem for me.” And matters are spelled out clearly by a former government secretary: “Listen, Yugoslavia was a sum total of small nationalisms which united to fight the big ones. That’s how we got rid of the Italians on the coast and the Germans on the continent. We couldn’t have done that by ourselves. Once we’d done that, we got rid of Yugoslavia, too, i.e. the Serbs. Now we’re going our own way, independently, but we’re pitched against the big players again—the Italians and the Germans. That’s the whole story.’’

Perišic looks at how “the whole story” (both in Croatia and in Iraq) is misrepresented or lost in spin because of the rapidly declining standards and values of journalism, thus adding another layer of ironic despair to the book. Yet he is careful to keep a winning balance between meaningful apercus and buoyant satire.

When the writing does occasionally jack-knife into journalese—“What we needed now was harmony, security, consumers and free individuals who paid off their loans”—there’s always Toni’s hangover humour to save the page: “Damn, she walked into it like an Eastern European woman into capitalism!”

Like Dorota Maslowska writing in Poland, Perišic has found rich resources of inspiration and irritation in the transition period endured by his country. Torn between nostalgia and good-riddance, Toni navigates his (and our) way through volatile times, though one shudders to think what he’d make of Croatia’s EU accession scheduled for July this year.

James Hopkin is the author of the novel, Winter Under Water (Picador) and the short story collection Even the Crows Say Krakow (Picador). His Dalmatian trilogy of short stories will be re-broadcast on BBC Radio 4 on 10,17, 24 February, 2013. He will be the Kamov writer-in-residence in Rijeka, Croatia, in April.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

proza

Luka Mayer: Tko, što?

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luka Mayer (1999., Zagreb) studira šumarstvo u Zagrebu. Pohađao je satove kreativnog pisanja i radionice čitanja Zorana Ferića.

proza

Ana Romić: Tjedan dana posutih fragmentima samoće

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ana Romić (1993., Hrvace) studirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru gdje je magistrirala s radom Filozofija egzistencijalizma u romanu „Sam čovjek“ Ive Kozarčanina. Velika je ljubiteljica književnosti, osobito poezije koju i sama piše, te psihologije i filozofije. Živi u Zagrebu.

proza

Matea Šimić: Kuća za bivše

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Matea Šimić rođena je 1985. godine u Oroslavju, Hrvatska. Diplomirala je engleski jezik i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Piše poeziju, prozu i društvene komentare na hrvatskom i engleskom. Članica je Sarajevo Writers’ Workshop-a od 2012. godine. Radovi su joj objavljivani, između ostalog, u časopisu za istraživanje i umjetnost EuropeNow, časopisu za feminističku teoriju i umjetnost Bona, portalu za književnost i kulturu Strane te portalu za politiku i društvena pitanja Digitalna demokracija. Osnivačica je i urednica dvojezičnog magazina za književnost i umjetnost NEMA. Živi i radi u Barceloni.

proza

Dalen Belić: Ispovijed serijskog samoubojice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Dalen Belić rođen je 1997. godine. Živi u Pazinu, a studira engleski i njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Objavljivan je u istrakonskoj zbirci Apokalipsa laži te zbirkama Priče o manjinama i Priče o Pazinu u sklopu Festivala Fantastične Književnosti. Osvojio je drugo mjesto na Riječkim perspektivama 2017. godine i prvo mjesto 2018. Jednu njegovu priču teškometalne tematike možete pročitati na portalu Perun.hr.

proza

Monika Filipović: Ljetna večer u Zagrebu '18.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Monika Filipović rođena je u Zagrebu 1996. godine. Studentica je politologije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem poezije i kratkih priča, a trenutno radi i na svom prvom romanu. U svome pisanju najradije se okreće realizmu. Dosad nije objavila nijedan svoj rad.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg