interview

Under the Covers: A chat with Josip Novakovich

The George town, April 25, 2013

Josip Novakovich is a writer of short stories, essays, and novels, with many published to popular acclaim. He was recently shortlisted for the Man Booker International Prize for “literary excellence… in a writer’s entire body of work.” Born in Yugoslavia in 1956, Novakovich grew up in Daruvar, in what is now central Croatia.



His geography hasn’t gotten less complicated since then. In his most recent collection of essays, Shopping for a Better Country, Novakovich chronicles his vagabond lifestyle, which led him from his home country to Serbia for medical school; then to Vassar and Yale to study psychology, theology; and creative writing; to St. Petersburg; Berlin; Pennsylvania; and finally Montreal, Canada, where he currently teaches writing at Concordia University. He answered some questions for the Voice while in Israel, where he is a guest lecturer.

What kind of traveler are you? Which parts of travel do you enjoy? Which bore you, frustrate you, tire you?

Airport, airport security—that is all horrible. I like culture clash, seeing that things can be done differently, and random encounters, although I have fewer of those now than I used to. Well, I never really met a lot of people traveling, but some, and sometimes it was cool to talk to strangers until you cease to be strangers.

How does it feel to write in your second language? Does English still feel like your second language?

No, I don’t count languages in numerical order. If I go chronologically English is my second language. If I go memoiristically, from now backwards, it is my first and Croatian is my second. I live in English. So which will be seconded depends on the direction of the time arrow we shoot. How does it feel to write in English? How does it feel to drink tap water? How does it feel to breathe city air? By now, it’s primal even though it’s not.

Do you have any sources of inspiration aside from your own life? If you have writer’s block, where do you turn?

Yes, other writings and musings about history and strange events around me. I don’t fight writer’s block; I always write something, at least letters.

Do you think that writing loses any of its integrity when translated?

A lot is untranslatable but recreatable. Much depends on the creative energy and acumen of the translator to recreate the text in the target language as a living organism.

What is home? Do you enjoy “shopping for another country”?

I thought I’d enjoy finding another country more than I did. But maybe Canadians are just too nervous and too well regulated to let me relax.

Why do you write?

To understand things. I don’t think unless I write, or at least, I think so vaguely and chaotically that I need to write to clarify.

Who are your favorite authors? How do you choose what you read?

Well, it varies. My favorites change with my age, thinking, and so on. I certainly enjoy Maupassant and Heinrich von Kleist and much of Kafka… and I used to relish Beckett’s prose… Vonnegut. I did read a lot of Tolstoy, Balzac, Maupassant, Dostoyevski… and now I read mostly my students because that’s how I make a living mostly. Well, Nabokov. I admire much of his work, and perhaps there are some similarities, but I was raised in a different era, that of minimalism. He is a maximalist of sorts and a linguistic acrobat and exhibitionist, a verbal narcissist. As a butterfly collector, he collected words and caressed them… though of course, you can’t caress a butterfly.

What is your writing process like? Do you have any superstitions associated with writing? What does a typical day look like?

One superstition I have about writing is not to talk too much about what I am writing so I don’t exhaust the energy and the ideas that should remain fresh until I hit the page.

Do you have plans for another novel?

I have finished revising a novel, and I want to go back to an unfinished one… I like to vary things I write about. I wrote too much about wars. But that’s our cultural imagination and practice. I am in Jerusalem now, and half of the Bible is war stories of one kind or another, and the Iliad and the Odyssey are even more bellicose.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

proza

Luka Mayer: Tko, što?

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luka Mayer (1999., Zagreb) studira šumarstvo u Zagrebu. Pohađao je satove kreativnog pisanja i radionice čitanja Zorana Ferića.

proza

Ana Romić: Tjedan dana posutih fragmentima samoće

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ana Romić (1993., Hrvace) studirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru gdje je magistrirala s radom Filozofija egzistencijalizma u romanu „Sam čovjek“ Ive Kozarčanina. Velika je ljubiteljica književnosti, osobito poezije koju i sama piše, te psihologije i filozofije. Živi u Zagrebu.

proza

Matea Šimić: Kuća za bivše

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Matea Šimić rođena je 1985. godine u Oroslavju, Hrvatska. Diplomirala je engleski jezik i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Piše poeziju, prozu i društvene komentare na hrvatskom i engleskom. Članica je Sarajevo Writers’ Workshop-a od 2012. godine. Radovi su joj objavljivani, između ostalog, u časopisu za istraživanje i umjetnost EuropeNow, časopisu za feminističku teoriju i umjetnost Bona, portalu za književnost i kulturu Strane te portalu za politiku i društvena pitanja Digitalna demokracija. Osnivačica je i urednica dvojezičnog magazina za književnost i umjetnost NEMA. Živi i radi u Barceloni.

proza

Dalen Belić: Ispovijed serijskog samoubojice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Dalen Belić rođen je 1997. godine. Živi u Pazinu, a studira engleski i njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Objavljivan je u istrakonskoj zbirci Apokalipsa laži te zbirkama Priče o manjinama i Priče o Pazinu u sklopu Festivala Fantastične Književnosti. Osvojio je drugo mjesto na Riječkim perspektivama 2017. godine i prvo mjesto 2018. Jednu njegovu priču teškometalne tematike možete pročitati na portalu Perun.hr.

proza

Monika Filipović: Ljetna večer u Zagrebu '18.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Monika Filipović rođena je u Zagrebu 1996. godine. Studentica je politologije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem poezije i kratkih priča, a trenutno radi i na svom prvom romanu. U svome pisanju najradije se okreće realizmu. Dosad nije objavila nijedan svoj rad.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg