poezija

Izbor pjesama iz novog rukopisa Nade Topić

Predstavljamo vam izbor pjesama iz novog rukopisa Nade Topić, rođene u Splitu 1977.
Završila je studij hrvatskog jezika i književnosti u Zadru. Živi i radi u Solinu kao knjižničarka. Piše poeziju i kratku prozu. Poeziju objavljuje još od gimnazijskih dana u raznim hrvatskim glasilima (Marulić, Konture, Fokus, Vrabac…). Dobitnica je treće nagrade na Folusovom natječaju za mlade pjesnike «Ivan Merz» 2004. godine.
Samostalnu zbirku poezije Svetac u trajektnoj luci objavljuje 2005., a slikovnicu Kako se rodila roda 2007. U međuvremenu studira na poslijediplomskom studiju informacijskih znanosti u Zadru.



 

***

kada te zamišljam uvijek si sam

naslonjen na dane koje sam zaboravila

i u kojima se valjda događao tvoj život

ljudi koje si nekad poznavao

nestali su s godinama

kao daleki krajolici uz cestu

i povukli za sobom tragove tvoga postojanja

predmete kojima su tvoje oči davale smisao

poskidali smo s polica

kao nešto što se više ne može

i ne smije upotrijebiti

(police moga svijeta od tada su prazne)

teža sam od drugih

za cijelu jednu budućnost

koja je preskočena

jer da bih te vidjela

moram prvo nestati

da bih te pamtila

moraš mi mahnuti

rukom nekog mršavog djeteta

s tračnica

granom punom trešanja

 

***

budim se zatvorenih očiju

u sobi čija je praznina veća od moje

i sigurnija

dani čiji sam raspored izgubila

pale se i gase sami

kao svjetlo u stubištu

kad mu se približiš

svoje vrijeme potrošila sam

na mjestima daljim

i hladnijim od tvojih obraza

svoje tijelo prepustila sam

rukama koje me nikad nisu mogle podići

do tvoje visine

sad žalim sve što sam preskočila

u tišinu koja je ostala

posadila sam riječi

bez namjere

najljepše stvari čekaju nas na cesti

u malim lokvama

 

***

tvoj odlazak je izmijenio raspored predmeta

u mojoj sobi

biljke su se preselile iz metalnih posuda

u pregibe pokrivača

kaputi su zamijenili mjesta u ormaru

obješeni po toplini i bojama

kao ljudi koje sam spremila

i sačuvala od propadanja

mrvicama lavande i kuglicama naftalina

u džepovima

(može li se spriječiti nestajanje)

rupe nastaju tamo gdje je mekano

& prazno

ti više ne dolaziš

pojavljuješ se

kad te dodirnem nestaneš

kad me pogledaš svijetlim

tvoje oči su prekidači

nemoj me ugasiti prije nego se potrošim sama

nemoj me premještati prije nego pronađeš

osunčano mjesto

na kojem ću uspijevati

 

***

dovoljno je da zapnem o nešto

u sebi

pa da propadnem

u neku od mnogih rupa u tijelu

(ponekad ne mogu izdržati

svoju težinu

ni mirise mokrih predmeta)

posipam se mrakom

po vratu i ramenima

i izmičem osunčanim danima

ti nisi nešto što bi se moglo poželjeti

zatvorenih očiju

i pronaći ispod jastuka sljedećeg jutra

u šarenom šuškavom papiru

umjesto zuba

(umjesto malene mliječne boli)

tvoja odsutnost veća je od dječjih očiju

i dosljednija od vremena

moja samoća

ustrajnija je od drveća

svaka soba u našoj kući je grobnica

(u svakoj je netko barem jednom umro)

moje želje su i dalje male i bezbolne

i svejedno im je

gdje ćemo leći

 

 

***

djeca su kredom nacrtala križaljku na cesti

i čekaju da prođem kako bi nastavila igru

skačući na jednoj nozi

danas postojim bez razloga

i izlazim u mlako popodne s viškom vremena u rukama

u žutim najlonskim vrećicama

iznosim ostatke lirskog subjekta

jer poslije pjesme uvijek nešto ostane

po podu na zidovima među zubima

nešto nedovršeno što se više ne može iskoristiti

kao početak

neka besmislena sredina koja se s vremenom pokvari

grad počinje iza trećeg reda nebodera

kroz koji ću se probiti

redovitim autobusnim linijama

život se oglašava

kao tirkizna Opel Corsa

koja svirne dvaput da se pomaknem

ili netko poznat

danas puštam svemu da me čeka

mirna sam

djeca se igraju na cesti

smeće se uredno odvozi

i smrt je manja

na gradskom proplanku

 

***

noću ne spavam

osluškujem pištanja usnulih tijela

praznih i napuštenih kao zemlja

i bubrenje tuđih košmara po sobama

ako ustanem

izgubim se u nečemu što mi ne pripada

i ne znam se više vratiti do kreveta

do plave pamučne livade

na kojoj cvjetaju konfekcijski oblaci

jednaki kao dani u tjednu

koji polako blijede

i nestaju u svakom pranju

i porodica afričkih slonova na jastučnicama

koji se drže surlama i repovima

s obje strane

u pravilnoj formaciji

(veliki, mali, veliki, mali)

da ih ne izbaci centrifuga niti ikakva druga sila

iz toga mekog tkanja

na prstima odem do sudopera

pustim vodu da teče preko podlaktica

i ne napijem se

jer sam žedna nečega

što nema veze s osušenim nepcima

ni s vrelošću zraka u nosnicama

ni s Afrikom

ni s mirisom lavande podmetnutom u ormar

s namjerom da umiri

da uspava

da ubije moljce

i sve ostalo

što izjeda

poezija

Lara Mitraković: Lov na ptice pjevice

Lara Mitraković (Split, 1992.) studira kroatistiku i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, poezija joj je objavljena u više časopisa, zbornika i portala, a 2016. pobijedila je na natječaju za književnu nagradu Grada Karlovca "Zdravko Pucak" rukopisom "Brojanje pogrešaka". Članica je književne grupe 90+.

proza

Sven Popović: Ulomak iz romana 'Uvjerljivo drugi'

Nekada se čini: sve se obrnulo. Klinci odrastaju brže, ali sporije postaju odrasli. Svijet je vruć krumpir, tridesete su nove osamnaeste, a velike priče o odgovornosti predane su sve samo ne odgovorno – i treba plesati što dulje –ili tako barem u jednom novozagrebačkom naselju izgleda Emiru, Iliji i Fricu, a najviše onome oko koga se sve vrti, Mladome Piscu, bezimenom junaku novog romana Svena Popovića.
Nakon Neba u kaljuži (Meandar, 2015.), Popović je ove godine objavio i 'Uvjerljivo drugi' roman (Fraktura) iz kojeg donosimo dio uvodnog poglavlja.

poezija

Vigor Vukotić: Geometrija kolodvora

Vigor Vukotić (1991., Zagreb) diplomirao je antropologiju i etnologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nagrađivan je na Goranovom proljeću u kategoriji srednje škole, a pjesme i kratke priče objavljivao je u Vijencu, Republici i UBIQ-u. Član je Književne grupe 90+.

proza

Viktorija Božina: Ulomak iz romana 'Turbofolk'

Viktorija Božina rođena je 1990. u Zadru gdje pohađa diplomski studij hrvatskoga jezika i književnosti. Tri godine boravila je u Americi gdje je završila studij informatike. Roman iz kojeg donosimo ulomak uskoro će ugledati svjetlo dana u izdanju Sandorfa.

poezija

Maša Seničić: Nametljive oaze

Maša Seničić (1990., Beograd) je scenaristkinja, pjesnikinja i esejistkinja. Završila je master studije Teorije dramskih umjetnosti i medija, a trenutno pohađa doktorske znanstvene studije na istom. Surađivala je na različitim domaćim i međunarodnim projektima, kao autor i suradnik na filmu, a zatim u kazalištu, na radiju i brojnim festivalima. Jedan je od izbornika programa Hrabri Balkan u okviru Festivala autorskog filma, kao i jedna od osnivača i koordinatorica edukativnih programa Filmkulture. 2015. objavljena joj je zbirka poezije “Okean” (Mladi Dis). Radi kao urednica i razvija nekoliko autorskih projekata koji uporište nalaze u teoriji kulture, studijama sjećanja i promišljanju različitih aspekata internet umjetnosti.

poezija

Josip Vdović: Zračna struja

Josip Vdović rođen je 1992. u Zagrebu gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirao povijest. Dosad svoju poeziju nigdje nije objavljivao.

proza

Marina Gudelj: Lee

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 2017 - POBJEDNIČKA PRIČA

Marina Gudelj (1988., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Objavljivala je u Zarezu i na portalu KSET-a.

poezija

Ana Miković: Pjesme

Ana Miković rođena je 1987. u Beogradu gdje je diplomirala na katedri za srpsku književnost s južnoslavenskim književnostima. Dio je glazbeno-poetske trupe Nebograd.

proza

David Szalay: Duge rute

Pročitajte priču izvrsnog Davida Szalaya koji je bio sudionik Lit link festivala 2017 u Puli, Rijeci i Zagrebu.

David Szalay rođen je u Montrealu (1974.) u Kanadi odakle njegovi uskoro sele u Veliku Britaniju. Objavio je četiri prozne knjige, dobitnik je više književnih nagrada, a 2016. njegov je roman All That Man Is bio u užem izboru za Bookerovu nagradu. Szalay je uvršten u prestižni dekadni izbor najboljih mlađih britanskih romanopisaca časopisa Granta, kao i sličan izbor novina Telegraph. David Szalay pisac je minucioznog stila, naoko distanciranog, sa suptilnim i vrlo individualnim pomakom u tretiranju prozne događajnosti. Roman All That Man Is ono je što preporučamo za dulje upoznavanje, a za ovu priliku smo odabrali kratku priču Long Distance koju je napisao lani za radio BBC.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg