kritika

Delimir Rešicki : Dronjci na hrpi

Moderna vremena, Matko Vladanović, 28.04.13

Lutajući po baranjskim krajolicima i obiteljskim albumima, u neprestanoj potrazi za izgubljenim tragovima nekadašnje stvarnosti poput nestalog industrijskog Osijeka, Rešicki ogoljava sebe i nanovo se sastavlja, premeće značenja riječi i slika stvarajući subjekt čvrsto utemeljen na heraklitovskoj ideji vječne mijene, subjekt koji od sebe odbacuje kolektivistička obilježja, subjekt koji zbog toga vječno ostaje na margini iz koje u konačnici i progovara.



Ukoliko se sjećate uzleta blogosfere, a vjerujem da se sjećate (nije to bilo toliko davno), sjećate se i trenutka u kojem su donedavno brižljivo čuvana vrata privatne sfere postala širom otvorena. Svaka se šuša u tom momentu dohvatila tipkovnice i stala pripovijedati (ili barem kazivati) svoj i živote svojih prijatelja i poznanika. Činilo se u tom trenutku da se književnost, tj. pisana riječ (jer većina se tih tekstova ni na koji način nije mogla svrstati u književnost) preselila iz tradicionalne kuće od papira u moderan, elektronski stan, dostupan svima.

Potpuna demokratičnost blogosfere imala je, poput svega, i dobre i loše strane. Blogove je pisao svatko, od ozbiljnih (ili barem ambicioznih) pisaca, do dokonih kućanica i elektromontera koji su zahvaljujući tehnološkom napretku prvi put dobili priliku vlastitim glasom, neposredovani književnim likom, javno progovoriti o vlastitim iskustvima, vlastitim životima i vlastitoj egzisteniciji. Na taj su način "marginalni likovi" uzurpirali prostor koji je do tad bio napučen isključivo "privilegiranima". Piscima s "pedigreom" koji su, prolazeći kroz standardne etape književne djelatnosti (od studentskih do "ozbiljnih" časopisa, od poezije preko kratke priče do romana), "zaslužili" pravo na kazivanje vlastite priče sastavljene od uspomena iz djetinjstva, ratnih reminiscencija i anegdota o prvim, drugim i desetim ljubavima.

Tehnološki napredak, dobro je poznato, nepovratno mijenja društvo pa se tako dogodilo i u ovom slučaju. Situacija se preokrenula i priče "marginalaca" su postale dominantne, a priče "privilegiranih", poput one osječkog književnika Delimira Rešickog, marginalne. Ako već ne postoji bitna razlika u karakteru priča koje dolaze iz ova dva tabora (svačija je priča, naime, jednako bitna), postoji bitna razlika u samom jeziku i načinu na koji su iste ispripovijedane.

Pišući o novom broju Gordogana Marta Matvijev iznosi "kada se radi o ovakvoj vrsti teksta, koji je primarno osobna ispovijest, gdje se iznose vlastiti dojmovi i stajališta (...) ono što si možemo dopustiti jest uočiti kakav je filtar kojim on [autorski subjekt] dijeli irelevantne informacije i zapažanja od onih koje smatra vrijednim prenijeti čitateljima". Filtar (ili kôd) "Dronjaka" kreacija je jednog od najzačajnijih hrvatskih pjesnika srednje generacije i upravo zbog njega sentimentalna, memoaristička i ponegdje autoterapijska proza kakva nam u hrvatskoj književnosti već pomalo ide na živce postaje čitljiva.

"Dronjci na hrpi" sastavljeni su od niza tekstova od kojih su neki napisani za ovu prigodu, a neki izvorno objavljeni u raznim tiskovinama pa potom rekontekstualizirani u ovoj knjizi. U njima se naziru dvije bitne geografije - zemaljska (koja obuhvaća područje Baranje, Belog Manastira i Osijeka) i duhovna (podjednako izgrađena na naslijeđu The Doorsa, Blue Oyster Culta i The Velvet Undergrounda, kao i na naslijeđu Béle Hamvasa, Wisławe Szymborske, Ferdinanda Braudela, Borisa Marune i Svetislava Basare) - koje, ispreplićući se i nadopunjujući, određuju kako identitet autorskog subjetka tako i „milieu" koji ga stvara.

Od uvodne slike u kojoj Rešicki uspoređuje svoje tekstove s razbacanom odjećom iz kamiona humanitarne pomoći njemačkih registracija do Hamvaseve rečenice: "Ovo je zemlja zaspalih i polumrtvih, gdje se ljudi uopće ne bude iz svojih snova, nego tako i umiru." čitatelj se kreće kroz začudne i pomalo sjetne fragmente jedne osobne (pri)povijesti koja otkriva beskrajne dimenzije što leže iza tako banalnih stvari poput čičaka, snijega i vlakova. Baranja Delimira Rešickog nije tek poprište piščevih avantura niti pozornica spektakla, Baranja je prilika za refleksiju i meditaciju, prostor odrastanja, nadrastanja i utihnuća.

U "Dronjcima na hrpi" nema ni jezičnog eksperimenta ni nadrealističke asocijativnosti koji su obilježavali ranu poeziju Delimira Rešickog. Subjekt ovih proza je staloženiji i mirniji - stariji i umorniji. Umor se očituje u misli koja se kristalizira iz pogleda na dva nasuprotna spomenika, onaj umirućem vojniku Roberta Frangeša Mihanovića i onaj Krležin Marije Ujević-Galetović - misli koja se pita je li nam više dosta i Krleže i domobrana. Ipak, simboli su bitni jer pomoću njih se identitet čak i u najgorim okolnostima može održati. Campbellova konzerva juhe od rajčica, Warholovo "profetsko ništa", u privatnom univerzumu Delimira Rešickog postaje tako dvostruko kodirani simbol - sidrište zdravog razuma za vrijeme boravka u čepinskom prognaničkom logoru i spremnik (konzerviranih) uspomena na vrijeme, i mjesto i neko mlađe, prestrašeno i unezvjereno ja.

Lutajući po baranjskim krajolicima i obiteljskim albumima, u neprestanoj potrazi za izgubljenim tragovima nekadašnje stvarnosti poput nestalog industrijskog Osijeka, Rešicki ogoljava sebe i nanovo se sastavlja, premeće značenja riječi i slika stvarajući subjekt čvrsto utemeljen na heraklitovskoj ideji vječne mijene, subjekt koji od sebe odbacuje kolektivistička obilježja, subjekt koji zbog toga vječno ostaje na margini iz koje u konačnici i progovara.

Poetska slika dronjaka na hrpi kojom autor u retoričkoj, uvodničkoj, figuri opisuje tekstove iz ove knjige nije sasvim primjerena. Dronjci su uništeni, pohabani komadi odjeće koje oblačimo na sebe kad nemamo ništa drugo. Ovdje je riječ o brižljivo šivenim, ispeglanim, možda tek mjestimično iznošenim komadima odjeće koji će sasvim sigurno pronaći počasno mjesto u nečijem ormaru.

o nama

Nagrada Sedmica i Kritična masa 2019. za Miru Petrović

Pobjednica ovogodišnje nagrade "Sedmica i Kritična masa" za mlade prozne autore je Mira Petrović (1989.) iz Splita.
U užem izboru Nagrade za 2019. bili su: Leonarda Bosilj, Iva Hlavač, Toni Juričić, Maja Klarić, Dinko Kreho, Mira Petrović i Iva Sopka.
Ovo je bio četvrti natječaj koji raspisuje Kritična masa, a nagradu sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).
U žiriju nagrade Sedmica i Kritična masa bili su - Viktorija Božina, Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - DOBITNICA NAGRADE 2019

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Dinko Kreho: Zoja

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Počinjemo s objavom radova koji su ušli u širi izbor... Dinko Kreho (Sarajevo, 1986.) diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez, te suradnik na projektu Alternativna književna tumačenja (AKT). Autor je knjiga poezije Ravno sa pokretne trake (2006.) i Zapažanja o anđelima (2009.), kao i koautor (s Darijem Bevandom) radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013.). Književnu kritiku, esejistiku i poeziju u novije vrijeme objavljuje u tjedniku Novosti, na portalima Booksa i Proletter, te u književnom dvomjesečniku Polja. Živi u Zagrebu.

proza

Leonarda Bosilj: Ptice ne lete

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Leonarda Bosilj (2000., Varaždin) studira psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom srednje škole sudjelovala je na literarnim natječajima (LiDraNo, Gjalski za učenike srednjih škola), a ovo je prvi put da šalje svoj rad na neki javni natječaj.

proza

Toni Juričić: Con calma

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Toni Juričić (1990., Labin) diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u književnim časopisima Fantom Slobode, UBIQ, Zarez i u zbirkama spekulativne fikcije Transreali, Sfumato i Futur Crni. Režirao je kratkometražne filmove (Momentum Mortem, Preludij Sumanutosti, Rosinette) i spotove za glazbene skupine NLV, Barbari, BluVinil, Nellcote i dr. Osnivač je i predsjednik udruge Notturno za produkciju i promicanje audio-vizualne djelatnosti. Pokretač je i producent projekata [noir.am sessions] i [noir.am storytellers] čiji je cilj promoviranje nezavisne glazbene i književne scene. Režirao je monodramu Sv. Absinthia. Dobitnik je nagrade "Slavko Kolar" Hrvatskog Sabora Kulture za prozno stvaralaštvo mladih autora. Trenutno je na doktorskom studiju u sklopu Sveučilišta u Durhamu.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Iva Hlavač: Humoreske o ženama koje se ne smiju

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Hlavač (1986., Osijek) diplomirala je na pravnom fakultetu u Osijeku. Objavila je dvije zbirke kratkih priča; „I obični ljudi imaju snove“ (2009.) izašla je u sklopu natječaja Matice hrvatske Osijek za osvojeno prvo mjesto, a „Svi smo dobro“ u izdanju Profila (biblioteka Periskop) 2016. godine te je, između ostaloga, dobila stimulaciju Ministarstva kultur za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016. Živi u Valpovu.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg