kritika

Europljani u izumiranju

Piše: Dragana Tomašević
Iz Književne Republike

Ugledni austrijski pisac i izdavač časopisa »Literatur und Kritik« Karl Markus Gauss istražuje povijest danas već zaboravljenih europskih manjina. Rezultat njegovih istraživanja i putovanja je knjiga »Europljani u izumiranju«.
Gaussove dobro ispričane priče otkrivaju nam, mnogima danas potpuno nepoznate narode na pragu izumiranja. Mnogi od njih su već odustali i pomirili se s činjenicom da njihove zajednice danas nisu ništa drugo nego »starački dom«. Knjiga sadrži pet poglavlja, pet zanimljivih priča o narodima: Biti posljednji – Sarajevski Sefardi; Šuma povijesti – U Kočevskom; Vrijeme u Civiti – Kod Arbereša u Kalabriji; Slaveni iz susjedstva – Srpsko putovanje kroz Njemačku i Nestala nacija – među makedonskim Arumunjima.



Karl–Markus Gauss: Europljani u izumiranju
(Na putu k sarajevskim Sefardima, Kočevskim Nijemcima, Arberešima, Lužičkim Srbima i Arumunjima)
Fraktura, Zagreb
Iz Književne Republike 1-3, 2011.
 

U vremenima kriza brišu se granice između žanrova i u književnosti prevladavaju hibridne forme. Ne zaboravimo da je esej kao forma koja danas uživa izuzetnu popularnost nastao u jednom kriznom periodu, na pragu moderne kad se srednjovjekovna slika svijeta raspada, a racionalistička još nije trijumfirala. Esej je forma koja izbjegava žanrovske granice, to je, kako mu samo ime kaže — ogled, razmišljanje, refleksija o nečem, tekst koji ima elemente pripovijedanja a nije pripovijest, podrazumijeva određeno znanje o onome o čemu govori, ali nije rasprava ili izvještaj. Nimalo slučajno, esej je veoma popularna forma i našeg vremena za koje je posve jasno da je to vrijeme krize u kojem se završava jedan kulturni model i nastaje nešto posve novo pa u tom »prijelaznom periodu« treba sačuvati dragocjenosti iz naše, uskoro već stare (nestale) kulture.

Jedna od nesumnjivih vrijednosti toga »starog« vremena sigurno je multietnička i multikulturalna složenost stare Evrope. I dok vodeć i evropski političari proglašavaju smrt multikulturalizma, ugledni austrijski pisac (i izdavač važnog časopisa »Literatur und Kritik«) Karl Markus Gauss istražuje bogatu povijest danas već zaboravljenih europskih manjina. Rezultat njegovih istraživanja i putovanja je knjiga »Europljani u izumiranju« (originalno izdanje: Paul Zsolnay Verlag, Wien, 2001.) u prijevodu Borisa Perić i s fotografijama autorova »prijatelja i vozača« Kurta Kaindla.

U ovoj knjizi Gauss je »pažljivi kolekcionar priča i privatni znanstvenik, koji iz vlastite sinteze književnosti, povijesti i društva stvara ništa manje nego model jedne nepolemičke etnologije Europe«, kako kaže Hans–Peter Kunisch, kritičar Seddeutsche Zeitunga. Inače, knjiga je dobila Nagradu »Albert Goldstein« Austrijskog kulturnog foruma za promicanje suvremene austrijske književnosti u Hrvatskoj za 2011. godinu.

Za putovanja o kojima se pripovijeda u knjizi Karl Markus Gauss se temeljito pripremao o čemu svjedoče bibliografske napomene na kraju knjige. Mnogo je pro- čitao i razgovarao s ljudima. Ni jednog trenutka nije bio radoznali neobaviješteni turist nego sugovornik koji i te kako ima pojma o historiji i kulturi naroda o kojima priča, odnosno piše. Gaussove dobro ispričane priče otkrivaju nam, mnogima danas potpuno nepoznate narode zarobljene svojom slavnijom prošlošću i na pragu izumiranja. Mnogi od njih su već odustali i pomirili se s činjenicom da njihove zajednice danas nisu ništa drugo nego »starački dom«. Knjiga sadrži pet poglavlja, pet zanimljivih priča o narodima koji nestaju: Biti posljednji – Sarajevski Sefardi; šuma povijesti – U Kočevskom; Vrijeme u Civiti – Kod Arbereša u Kalabriji; Slaveni iz susjedstva – Srpsko putovanje kroz Njemačku i Nestala nacija – među makedonskim Arumunjima.

Knjiga počinje u Sarajevu s pričom o Sefardima, onim Židovima koje su 1492. godine pobožni kralj Ferdinand i njegova kreposna supruga Izabela protjerali iz španjolske. Rasuli su se po cijelom svijetu, a veliki dio je stigao u »Mali Jeruzalem« kako su nazivali Sarajevo. Iz španjolske su ponijeli svoj jezik koji je ubrzo postao zajednički jezik trgovaca duž obale Sredozemlja. Najpoznatije ime toga jezika je ladino i valja napomenuti da to nije bio samo jezik religijskih obreda nego se koristio i u svakodnevnom životu. Danas ladino važi kao »živi muzej španjolskog« i svega nekoliko ljudi ga zna. Stoljećima su Sefardi živjeli u Sarajevu ljubomorno čuvajudi svoje običaje i obrede i pamteći da im je sultan Bajazit II. pružio vjersku slobodu, pravnu sigurnost i ekonomsku perspektivu. U tom »mračnom vremenu« nije se kao danas pričalo o multikulturalnosti i poštovanju ljudskih prava, ali se često tako ponašalo, kao npr. u ovom slučaju. Nažalost, nakon posljednjeg rata na ovim prostorima petstogodišnja povijest sarajevskih Židova ide kraju. Ostalo je još nešto staraca koji se okupljaju i žive od uspomena. Ostale su još priče i kuće, i lijepo staro groblje koje nove generacije znaju kao mjesto odakle se gađao grad, a nakon napuštanja položaja je minirano. Nakon rata je deminirano, popravljeno i nekako postalo »obično« groblje, a ne više mjesto gdje su neke prijeratne generacije rado dolazile da slušaju tišinu i rekonstruiraju sudbine davnih pridošlica. I to je postalo samo dio uspomena brojnih Sarajlija koji rasuti po svijetu čuvaju sjećanja na svoj Grad u kojem se nije pričalo o multikulturalnosti i ljudskim pravima nego se živjelo zajedno poštujući drugoga i uvažavajudi razlike.

Priča o Kočevskom (nalazi se na teritoriju današnje Slovenije) često sliči na bajku ili fantastičnu pripovijest o njemačkom narodu koji je nekad davno (u 14. stoljeć u) došao u veliku gustu šumu, velikim trudom i odricanjem iskrčio šumu i kultivirao je u oranice za uzgoj žitarica, velike pašnjake i voćnjake. Više od 600 godina borili su se sa šumom i živjeli u svojim selima, a onda je bilo dovoljno svega 50–ak godina da šuma ponovo prekrije sve i skoro potpuno izbriše tragove života. Nestale su oranice, uništene su kuće i crkve, nestala su čak i groblja. Ostale su samo (strašne) priče i glasine o teritoriju koji je 1945. godine postao zatvorena vojna zona. A ljudi koji su stoljeć ima živjeli na »svojoj zemljici« bili su naprosto žrtve politike i stratega velikih prostora, odlučnih da provedu evropsku politiku preseljavanja i premještanja naroda. Kočevje je ostalo u sjećanjima mnogih iseljenika, napravili su mali muzej i na internetu stvorili neku vrstu domovine.

Sljedeće priče posvećene su Arbereš ima u Kalabriji, Lužičkim Srbima u Njemačkoj i makedonskim Arumunjima. Ovi zanimljivi povijesni izleti objedinjuju dobre političke analize, kulturno–filozofske refleksije, reportaže, intervjue i putopise. Ali, prije svega su dobro ispričane priče, smiješne i sjetne, čudnovate i obične, priče koje podsjećaju na male narode kojih uskoro vjerojatno više neće biti. Osim u sjećanjima. I knjigama poput ove.

 

poezija

Ana Škvorc: Strahujete li da se neću uklopiti?

Ana Škvorc (1991., Čakovec) prethodno je poeziju objavljivala u Temi i Poeziji. Studentica je hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

poezija

Lara Mitraković: Lov na ptice pjevice

Lara Mitraković (Split, 1992.) studira kroatistiku i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, poezija joj je objavljena u više časopisa, zbornika i portala, a 2016. pobijedila je na natječaju za književnu nagradu Grada Karlovca "Zdravko Pucak" rukopisom "Brojanje pogrešaka". Članica je književne grupe 90+.

proza

Sven Popović: Ulomak iz romana 'Uvjerljivo drugi'

Nekada se čini: sve se obrnulo. Klinci odrastaju brže, ali sporije postaju odrasli. Svijet je vruć krumpir, tridesete su nove osamnaeste, a velike priče o odgovornosti predane su sve samo ne odgovorno – i treba plesati što dulje –ili tako barem u jednom novozagrebačkom naselju izgleda Emiru, Iliji i Fricu, a najviše onome oko koga se sve vrti, Mladome Piscu, bezimenom junaku novog romana Svena Popovića.
Nakon Neba u kaljuži (Meandar, 2015.), Popović je ove godine objavio i 'Uvjerljivo drugi' roman (Fraktura) iz kojeg donosimo dio uvodnog poglavlja.

poezija

Vigor Vukotić: Geometrija kolodvora

Vigor Vukotić (1991., Zagreb) diplomirao je antropologiju i etnologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nagrađivan je na Goranovom proljeću u kategoriji srednje škole, a pjesme i kratke priče objavljivao je u Vijencu, Republici i UBIQ-u. Član je Književne grupe 90+.

proza

Viktorija Božina: Ulomak iz romana 'Turbofolk'

Viktorija Božina rođena je 1990. u Zadru gdje pohađa diplomski studij hrvatskoga jezika i književnosti. Tri godine boravila je u Americi gdje je završila studij informatike. Roman iz kojeg donosimo ulomak uskoro će ugledati svjetlo dana u izdanju Sandorfa.

poezija

Maša Seničić: Nametljive oaze

Maša Seničić (1990., Beograd) je scenaristkinja, pjesnikinja i esejistkinja. Završila je master studije Teorije dramskih umjetnosti i medija, a trenutno pohađa doktorske znanstvene studije na istom. Surađivala je na različitim domaćim i međunarodnim projektima, kao autor i suradnik na filmu, a zatim u kazalištu, na radiju i brojnim festivalima. Jedan je od izbornika programa Hrabri Balkan u okviru Festivala autorskog filma, kao i jedna od osnivača i koordinatorica edukativnih programa Filmkulture. 2015. objavljena joj je zbirka poezije “Okean” (Mladi Dis). Radi kao urednica i razvija nekoliko autorskih projekata koji uporište nalaze u teoriji kulture, studijama sjećanja i promišljanju različitih aspekata internet umjetnosti.

poezija

Josip Vdović: Zračna struja

Josip Vdović rođen je 1992. u Zagrebu gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirao povijest. Dosad svoju poeziju nigdje nije objavljivao.

proza

Marina Gudelj: Lee

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 2017 - POBJEDNIČKA PRIČA

Marina Gudelj (1988., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Objavljivala je u Zarezu i na portalu KSET-a.

poezija

Ana Miković: Pjesme

Ana Miković rođena je 1987. u Beogradu gdje je diplomirala na katedri za srpsku književnost s južnoslavenskim književnostima. Dio je glazbeno-poetske trupe Nebograd.

proza

David Szalay: Duge rute

Pročitajte priču izvrsnog Davida Szalaya koji je bio sudionik Lit link festivala 2017 u Puli, Rijeci i Zagrebu.

David Szalay rođen je u Montrealu (1974.) u Kanadi odakle njegovi uskoro sele u Veliku Britaniju. Objavio je četiri prozne knjige, dobitnik je više književnih nagrada, a 2016. njegov je roman All That Man Is bio u užem izboru za Bookerovu nagradu. Szalay je uvršten u prestižni dekadni izbor najboljih mlađih britanskih romanopisaca časopisa Granta, kao i sličan izbor novina Telegraph. David Szalay pisac je minucioznog stila, naoko distanciranog, sa suptilnim i vrlo individualnim pomakom u tretiranju prozne događajnosti. Roman All That Man Is ono je što preporučamo za dulje upoznavanje, a za ovu priliku smo odabrali kratku priču Long Distance koju je napisao lani za radio BBC.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg