kritika

Renato Baretić: Pričaj mi o njoj

SBPeriskop, Darija Mataić Agičić, 5.5.2013.

Čitati roman nakon prethodnika koji je pokupio pet nacionalnih nagrada i smjestio se na zavidno mjesto hrvatske književne scene, uvijek ima dozu vaganja, kompariranja i očekivanja, uz pretpostavku kako i od jako dobrog može biti bolje.



A zapravo, romani, i samo pisanje su poput djece. Iako postoji neka imaginarna sličnost svih u svom izvorištu, i iako im je zajednički stvaratelj, svako djelo je jedna nova projekcija stvarnosti u tom trenutku, i upravo zato, ne bih htjela poređivati Osmog povjerenika i Pričaj mi o njoj, i ne bih se htjela držati mišljenja većine kritičara o autorovu umjetničkom podbacivanju, jer u ovom drugom romanu Baretić je potpuno promijenio rukopis. I dalje je po pitanju tkanja priče lapidaran, i ovaj put on je diskretni pripovjedač, i dijalektalnost u rečenicama likova ovdje osnažuje autodiferencijalnu funkciju jezika. Možda, jedino, unutarnja drama likova nema energiju za koju ima potencijal.

A roman Pričaj mi o njoj je priča izmaštana, a gotovo stvarnija od života.

Priča je to u kojoj se neprestano migolji poigravanje ljudskim emocijama, stavovima i predrasudama.

Tomo, izgubljen i očajan Slavonac, priučeni Splićanin, vlasnik monopola na patnju, kreće se u koordinatama svog odvjetničkog posla i živi tugicu.

A tugica

Tako su on i Ivana još u Zagrebu, u studentskom domu nazivali ono stanje kad čovjeka iznenada obuzme osjećaj da je potpuno suvišan i da je promašeno i pogrešno sve što radi, od rođenja do danas: gusta i teška mješavina samosažaljenja. I prekoravanja samoga sebe.

Ivana je ratna slavonska izvjestiteljica, njegova supruga, zatočena i nestala.

Za Ivanu se ništa ne zna. I stalno se nešto čuje. Priče su nepouzdane kao i ljudska predviđanja. Tragovi uvijek nekamo vode, samo još nije jasno što je cilj. Ima naznaka da je živa i ta naznaka se zove nada, i ima naznaka da više nije živa, i ta naznaka se zove realnost.

Tomo živi u međuprostorima, u predvorjima stvarnog života… i odgaja njihovu kći, i bori se s demonima, i bori se protiv njih. I daje nam prostor za prepoznavanje i zamišljanje svoje tajne.

Tomina stvarnost, koja šeta po rubnicima ludila ovezana nesmiljenim zatiranjem jednog kaotičnog vremena ima mana.

Ivana je s njim samo kad spava. I ne svaku noć. I onda na dohvat je ruke, kao što to i sam san može biti, i onda stvarnost ima realnu dimenziju, jer, valjda je ipak živa… i onda dođe jutro. Mrak se izlije iz sobe, Tomo se vrati u rutinu koju može kontrolirati, u život u kojem opet ima previše Ivane, jer baš noćas, ona je posjetila i Teu. U snu. Kćerku.

I suze koje svaku noć spavaju s Teom i već su si napravile jastuk na jastuku, čuvaju uspomenu, čuvaju tajnu, čuvaju nemoć.

I onda, Tomo zaokupljen banalnostima, zastupajući Srbe u postupcima deložacije, i dobivajući slučajeve, navlači jal splitskog nacionalnog miljea na sebe.

A samo radi po zakonima koje je ova država propisala.

I čeka i traži Ivanu.

I onda, jedan nesmotreni ili neizbježni korak u sudskom hodniku uvlači ga u vrtlog zabranjene privlačnosti. Anita, novinarka Novog doba, urednica gradske rubrike, prateći suđenja, u razgovoru na granici bezazlenosti i bilo kakve očekivanosti, vođena znatiželjom i ljudskom empatijom i nelogičnostima u životu i surovostima svakog novog dana ulijeće u ljubavni trokut.

Bez trećega.

Ovaj neobičan i mučan preljubnički odnos, uz sjenu nade da je Ivana negdje živa i straha da je mrtva, prerasta u razapinjuću vezu, u razgovore između poljupca, užitaka i užasa, između udara grižnje savjesti, između straha u skrivanju i straha od otkrivanja.

Intimna drama u pozadini velikih vanjskih zbivanja poput obrazaca jednog nedoba u doba rata u ljudima i rata na nacionalnim prostorima useljava u likove prototipove onoga što izlazi kad je nešto zadnjim pucnjem gotovo.

Boro je Tomin prijatelj. Ili anđeo. Dva puta ga je spasio. A Ivanu ostavio. Ili ju zadnji on vidio… a u sebi ostavio mjesto za nju. Tomo je danas zvonar. Poput Kvazimoda, izranjavan, išiban gelerima, ispresjecan ožiljcima povlači on užad zvona u crkvi u Pribidragu.

I zvona zvone, i ne onako kako treba. Kako je uvijek bilo. Ali sada i nije više ono uvijek. Sada, kad je čovjek prazan, i prazan trajno, jer se praznine ne popunjavaju novim danima i lica nova samo cure kroz šavove starih rana, nema sadašnjosti. A prošlost je prošla za sve druge.

I Boro i Tomo samo su dvije hodajuće tuge.

A Anita… Anita pali svijeću u Tominoj duši. I razbija mrak i očekuje. A zna kako očekivanja nisu realna ukoliko i samo vrijeme nije realno… a Tomino vrijeme… stanuje između dva nevremena… vremena u kome je netko postojao pa nestao i vremena u kome nekoga nema a čekanje postoji…

Muškarci uvijek daju manje nego što bi stvarno mogli dati, a žene uvijek traže više nego što im zbilja treba. I uvijek između njih, u očekivanju i traženju ostaje Priča o njoj.

I Tomo priča Priču o njoj, i onda kad ih spaja samo šutnja, i Anita sluša priču i onda kad zna da neće dobiti odgovor. I godine prolaze… u strahu, u bijegu, u suzi, u nadi, u tišini koja sakriva odgovore, i u odgovorima kojima nije vrijeme da se nastane u tom trenutku.

Tugica, ona tugica s početka priče ostaje jedina konstanta ovih razočaranih života, i mogućih sreća koje još uvijek spavaju na krilima anđela čija je pojavnost upitna. I uvijek, i zauvijek, postoji bojazan da ta moguća sreća ne uspije učvrstiti svoja dva korijena, jer su krila anđela na tu moguću sreću svoju sjenu spustila.

proza

Jana Kujundžić: Mi, one od nekada

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jana Kujundžić (1990.) diplomirala je sociologiju na Hrvatskim studijima u Zagrebu i masterirala rodne studije (Gender studies,) na Central European Universityju u Budimpešti. Osim kratkih priča piše i feminističke kritike događanja u Hrvatskoj i u svijetu kao i kritike filmova i serija za portale Libela i Voxfeminae.

proza

Paula Ćaćić: Franzenova 'Sloboda'

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

S dvije kratke priče u širi izbor ušla je i Paula Ćaćić (1994., Vinkovci), studentica indologije i južnoslavenskih jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Uz nagrađivane kratke priče i poeziju, Ćaćić piše i novinske tekstove za web portal VOXfeminae.

proza

Sven Popović: Ljubav među žoharima (Iz rukopisa)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

S prva tri ulomka romana u rukopisu Svena Popovića, započinjemo objavljivanje šireg izbora nagrade ''Sedmica&Kritična masa 2017''.
Popović (1989., Zagreb) je diplomirao komparativnu književnost i engleski jezik i književnost te amerikanistiku na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Književni prvijenac „Nebo u kaljuži“ (Meandarmedia) objavljuje 2015. Jedan je od osnivača „TKO ČITA?“, programa namjenjenog mladim autorima. Priče su mu uvrštene u „Best European Fiction 2017“ (Dalkey Archive Press). Živi i ne radi u Zagrebu.

proza

Maja Jurica: Miris biskvita

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Maja Jurica (1990., Split) studentica je hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zadru.

proza

Anita Vein Dević: Ulomak iz romana 'Ukradeno djetinjstvo'

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Anita Vein Dević (1987., Karlovac) magistrirala je na Fakultetu za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu. Piše poeziju, kratke priče, i nastavak romana „Ukradeno djetinjstvo“.

proza

Martin Majcenović: Medvjeđa usluga

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Martin Majcenović (1990.) diplomirao je kroatistiku i lingvistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kratka proza objavljivana mu je između ostalog i u Zarezu, Autsajderskim fragmentima, Booksi... Sudjelovao je u užim izborima na natječajima za kratku priču Broda kulture (2013. i 2016.) i FEKP-a (2014.) Član je Književne grupe 90+, a piše za portal Ziher.hr.

proza

Marija Solarević: Itinerar

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Marija Solarević (1987., Zagreb) diplomirala je pedagogiju i etnologiju s kulturnom antropologijom na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, osvajila je MetaFora nagradu u organizaciji Knjižnice Vladimira Nazora, u Centru za kreativno pisanje pohađa radionice i stvara kolumnu o književnosti i pop-kulturi. Trenutno piše zbirku kratkih priča "Noćne ptice".

Stranice autora

Književna Republika Relations Quorum Hrvatska književna enciklopedija PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg