poezija

neki odgovori, neki

Urošu Bojanoviću tek je 21 godina, a već iza sebe ima dvije zbirke poezije i treću na putu. Ne zamara se mladić mrtvim utrkama ko što su potrage za izdavačem. Kad njemu dođe da nešto objavi, on to i objavi pa makar mu sva naklada ležala u ormaru.
Pjesme pred vama su do sada neobjavljene i predstavljaju svojevrsni intro u treću zbirku poezije, radnog naslova Sam u vodi.



 

Uroš Bojanović rođen je 1991. u Tesliću. Završio je gimnaziju, a sada studira novinarstvo u Banjaluci

Piše poeziju, svira fretless bas, snima album i kupuje knjige omiljenih autora (nažalost, nema mogućnosti da ih novčano podstakne da više objavljuju)

Objavio je dvije zbirke poezije: “Ja ne mogu ništa” (2007.) i “Iz druge sobe” (2011.); prvu u deset primjeraka, a drugu u tristo

 

 

***

 

Dva spaljena djeteta

Na partizanskom groblju

Među četrdesetak imena, stalo je i naše s njima,

Uraslo u korov i ambroziju, omeđeno svježe lakiranom

Crveno crnom ogradom

 

Jedino šta valja u ovom teško prohodljivom mjestu

Za šta se ginulo

Za koju pičku materinu

Sve je propalo

Ušminkamo

Devetim majem

I mažoretkinjama i nacional socijalistima

Profesionalcima

 

Ukrali su nam ga

Partizansko groblje

Dva ista imena

I mnogo različitih

 

Između spomeničića

Na niskoj travi

I sa vjetrom breskve

Stalo je možda sve dobro

Što je sa mnom nekada

Imalo bilo kakve veze

 

Djecu, na koju ste već dosad

Zaboravili

Opština je sahranila

Na novom groblju

 

Među vjernicima

 

 

***

 

Mom dragom prijatelju

Pružam

Rukavicu

Gadi im se

 

Gledam ga izanđalog

Prespremnog

Za samoubistvo

Prljavog, otrcanog

 

Plače mu se

Radi poslove koje niko neće

Zlostavljaju ga

U fabrici

Stavljaju mu laksativ

U piće

Tjeraju ga da

Sjedi dok piša

Da se saginje

 

Glavu mu u zid zabijaju

Poslije piju i smiju se

 

Mom dragom prijatelju

Štakori

Jedu iz usta

On kameru veže

Za video rekorder

Liježe

U podrumu

Snima se

 

Naslanja obraz na vlagu

Opušta mišiće

Ispušta se ispod sebe

Sanja da je mlađi, barem

 

Trideset kilograma

Lakši

 

 

***

 

Na kalemegdanu

Od enigme do nagradne skandinavke

Pljuje me

I diše uz vrat, hiljadu uzdaha

Marine Perazić

 

Rastvoreni grad

Izlazim iz busa

Pet ujutro

I spavam na stolnjaku

Divni konobar mi razmjenjuje

Sto eura

Za jedan biter

 

Grmljavina ili tramvaji, trole

Ubijaju u glavu,

Dok se razbuđujem

Pojma ja nemam

Kako doći do nje

U šta utrošiti vrijeme do zadnjeg predavanja

 

Kiša počinje

I moja prugasta majica tamni

Lišavam se bremena,

Kupujem povratnu kartu

Shvatam da je sve o nama preglupo

Ergo i ova ideja,

Koju mi je na kafi njena sestra predložila

Kao iskupljenje

Za moju laž

Kako sam pokušao

Samoubistvo

 

 

***

 

Probio sam led

Autocenzurom

Imena se ne smiju

Spominjati

U tekstovima

 

Odrezanih muda

Pišam na crijevo

Boli me dok se presvlačim

Kesa od stomaka

Lako se gužva

 

U čekaonici

Hostesa se zajebava

Sa mnom

I sa plastičnom iglom

 

Mama bojim se da ću biti

Jedan od onih

Što nikome ne znaju

 

Prezime

 

 

Put

 

Dohvatili smo se uskoro

U bratskom Šangaju

Da ližemo opijum

Sa kurvinih čistih leđa

 

Tako je sve ravno

I fantastične noći

Momci tupe dvadeset šest godina

Kako su samo teški

 

Ah

Zamalo da odbacim

Divnu kulturu

Glasnu djecu

Koja bi da pojedu grad

 

Ipak ne znam

 

Poslije će biti dobro

U sredini smo svi isti

Samo mi je žao što smo na početku zamijenili uloge

Baš tako

 

 

***

  

Svako ima svoju Džejn

Moja Džejn živi u

Australiji

Natuca engleski

Zeza je dijalekt

Ima dva oka, jedne usne

I trideset dva zuba

 

Smije se božanstveno

Nosi tortu na maturskoj

Fotografiji

Utapa se u čokoladi

Voli aceton i hidrogen

Oštri zube

Indijskim orahom

 

Mnogo pije

Tamo striktno kalvados

Ovdje

Prošek, malvaziju

Apokalipsa, Salvador

Bikini

Život pregurava

U Škodi

 

Sluša primitivnu muziku

Druži se sa domorodcima

Aboridžejn

Hua hua

Nue nue

Aj lav ju

Pliz, pliz meri ngagun

 

Kiša sipa

Preko oluka u njena usta

Džejn u jatu kerozina

Torbom tuče

Stjuardese

Odlazi da vidi

 

Svog bolešljivog biografa

 

 

***

 

Šetamo tako

On, Olga i ja

Čudan decembar, nekako

Topao i miran

U našem gradu

Savršeno svejedno nam je

Da l’ smo mrtvi ili živi već odavno

Ne pravimo razliku

 

Teški teretnjaci

Razvaljuju prostor i vrijeme

Soničnim udarima

Kroz plavo svjetlo na semaforu

Muka nam je, beskrajno smo tužni

 

Ko je kome scenografija

Grad nama ili mi njemu

Znam samo da za pješake, šetače

I ljude

 

Nema prolaza

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

proza

Luka Mayer: Tko, što?

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luka Mayer (1999., Zagreb) studira šumarstvo u Zagrebu. Pohađao je satove kreativnog pisanja i radionice čitanja Zorana Ferića.

proza

Ana Romić: Tjedan dana posutih fragmentima samoće

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ana Romić (1993., Hrvace) studirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru gdje je magistrirala s radom Filozofija egzistencijalizma u romanu „Sam čovjek“ Ive Kozarčanina. Velika je ljubiteljica književnosti, osobito poezije koju i sama piše, te psihologije i filozofije. Živi u Zagrebu.

proza

Matea Šimić: Kuća za bivše

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Matea Šimić rođena je 1985. godine u Oroslavju, Hrvatska. Diplomirala je engleski jezik i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Piše poeziju, prozu i društvene komentare na hrvatskom i engleskom. Članica je Sarajevo Writers’ Workshop-a od 2012. godine. Radovi su joj objavljivani, između ostalog, u časopisu za istraživanje i umjetnost EuropeNow, časopisu za feminističku teoriju i umjetnost Bona, portalu za književnost i kulturu Strane te portalu za politiku i društvena pitanja Digitalna demokracija. Osnivačica je i urednica dvojezičnog magazina za književnost i umjetnost NEMA. Živi i radi u Barceloni.

proza

Dalen Belić: Ispovijed serijskog samoubojice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Dalen Belić rođen je 1997. godine. Živi u Pazinu, a studira engleski i njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Objavljivan je u istrakonskoj zbirci Apokalipsa laži te zbirkama Priče o manjinama i Priče o Pazinu u sklopu Festivala Fantastične Književnosti. Osvojio je drugo mjesto na Riječkim perspektivama 2017. godine i prvo mjesto 2018. Jednu njegovu priču teškometalne tematike možete pročitati na portalu Perun.hr.

proza

Monika Filipović: Ljetna večer u Zagrebu '18.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Monika Filipović rođena je u Zagrebu 1996. godine. Studentica je politologije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem poezije i kratkih priča, a trenutno radi i na svom prvom romanu. U svome pisanju najradije se okreće realizmu. Dosad nije objavila nijedan svoj rad.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg