kritika

Kontinuitet pop–kulture u književnosti ili kako su prozi traperice postale preuske?

Piše: Petra Tomljanović

Maša Kolanović: Udarnik! Buntovnik? Potrošač... Popularna kultura i hrvatski roman od socijalizma do tranzicije.
Naklada Ljevak, Zagreb, 2011.

Iz Književne republike 4-6, 2011.

Osim što je u knjizi riječ o kulturološkom uvidu u književnu i intelektualnu praksu od socijalizma do tranzicije, naglasak je stavljen i na pokušaj rekonstrukcije stanovite »strukture osjećaja« ili majdakovskog feelinga, kao življenog iskustva oblikovanog u posebnom prostoru i vremenu.



  

Kao nastavak dosadašnjeg istraživanja fenomena pop–kulture unutar književnih svjetova, Maša Kolanović je objavila novu knjigu koja daje kompleksni uvid u promjene i procese koji su pratili postupnu infiltraciju popularne kulture kao zapadnjačkog importa na naizgled kruto tlo jugoslavenskog socijalizma, od njegove formacije 1945., sve do danas.

Fokus ka znanstvenom proučavanju popularne kulture, razvija se od 60–ih godina, paralelno s rastom supkultura i kritikom akademske hegemonije. Ulazeći pod krilo kulturalnih studija, popularna kultura nameće nužnost interdisciplinarnog proučavanja, ali istodobno sve više zamagljuje granice disciplina koje su je formirale. Osobitost kulturalnih studija u proučavanju književnih tvorevina, očituje se u ukidanju središnjeg položaja teksta kao predmeta proučavanja, a ukidanje njegove »monumentalnosti«, u skladu je s Easthopeovim zahtjevom za smjenom paradigmi. Tekst tada postaje samo sirovina iz koje se izdvajaju određene forme, a u središte se postavlja društveni život subjektivnih formi u svakoj fazi njihova nastanka. Tekst ujedno zadobiva reprezentacijsku ulogu, s obzirom na njegov društveni ili politički kontekst.

Stoga, knjiga »Udarnik! Buntovnik? Potrošač...« ne nudi samo analizu romaneskne produkcije koja dijalogizira s popularnom kulturom, već autorica, svjesna kako »povijest popularne kulture nikada ne može biti samo povijest njezinih proizvođača, izvođača, artefakata, konzumenata i supkultura — ona je uvijek i povijest intelektualnog promišljanja«, nudi usustavljen i kritički pregled intelektualnih praksi koji nastoji tumačiti u odnosu na trenutačnu društvenu klimu.

Uzimajući poziciju iz koje će analitički promotriti suodnos popularne kulture i književne produkcije, Maša Kolanović se odlučuje za onu kulturološku, ali ne ograđujući se od svojega književnoteoretskog naslijeđa. Uzimajući 1. lice jednine kao autorsku poziciju, što je jedna od osobitosti kulturnostudijskih analiza, autorica nastoji relativizirati autoritativno akademsko »mi«, čime istodobno relativizira i uopćeni institucionalni stav koji a priori popularnu kulturu smatra dijelom niske kulture. Ipak, njena pozicija prema popularnoj kulturi nije neutralna, jer nije lišena vrijednosnih sudova, ali veoma jasno izbjegava »melankolične tonove nostalgije i tamne akorde unatražne perspektive mračne prošlosti.«

Osim što je riječ o kulturološkom uvidu u književnu i intelektualnu praksu od socijalizma do tranzicije, kao roka trajanja navedene problematike, naglasak je stavljen i na pokušaj rekonstrukcije stanovite »strukture osjećaja« ili majdakovskog feelinga, kao življenog iskustva oblikovanog u posebnom prostoru i vremenu.

Rekonstrukcija i kritička analiza kreće od iščitavanja intelektualne povijesti promatranja popularne kulture, gdje autorica raščlanjuje odnos dva svijeta, odnos koji je stereotipno obilježen uzajamnim nepoštivanjem i satiriziranjem, ilustracijom lika Intelektualca iz razdoblja »dekadentnog socijalizma 80–ih«, Štefice Cvek u raljama života. Iako se može tvrditi homogenost stavova socijalističkih intelektualaca neposredno nakon uspostave socijalizma, koji su uglavnom usuglašeni u tvrdnji da popularna kultura zapadnjačke provenijencije predstavlja »neprijateljski ideološki lik kapitalističkog izrabljivača radničke klase«, autorica utvrđuje kako je sam projekt stvaranja i unaprjeđivanja zajedničke kulture nakon II. svjetskog rata, bio populistički usmjeren na recipijente iz reda radničke klase, ostvaren ideološki obojenom književnosti i umjetnosti.

Iako je dominantna ideologija putem stvaranja kulture za široke narodne mase utvrđivala svoju moć, ključnom se pokazuje ’48., kada jugoslavenska politika okreće leđa SSSR–u. Blokovska podjela svijeta i simultano otvaranje Zapadu uzrokuje pomalo shizofrenu poziciju intelektualaca spram popularne kulture i formiranje tzv. »jugoslavenske bastardnosti «. Ambivalentna stajališta intelektualaca ponajviše se očituju pojavama Ivana Slaminga i Antuna Šoljana te časopisom Krugovi, koji i svojom književnom praksom nagovještaju promjenu i dolazak nove »strukture osjećaja« 60–ih i 70–ih.

Autorica nastavlja pregled, dosad raspršenih i sporadičnih tekstova, sa odjednom kontinuiranim i sustavnim interesom intelektualaca za pitanje popularne kulture, gdje ona odjednom postaje goruće društveno pitanje. Kolanović ovdje uvodi kategorizaciju intelektualaca u skladu s Gramscijevom podjelom na organske i tradicionalne, ali uz nužnu prisutnost onih koji ne pripadaju niti jednoj struji — tzv. boemski intelektualci. Iako se iskazuje potreba za oblikovanjem kulturne politike za radničku klasu, zapadnjačka masovna kultura se istodobno prikazuje kao njihov kohezivni element, ali i zabrinjavajuća posljedica. Odnos ljubavi i mržnje između teorije i prakse popularne kulture njeguje se čak više deklarativno i diskurzivno, negoli su uistinu postojale sankcije za proizvođače i korisnike popularne kulture.

Problematiziranje romana kao tvorevine popularnokulturnog podrijetla, uvodi polemičku dimenziju u samu knjigu. Naime, od svojeg začetka, u okvirima romanse, autorica potvrđuje da roman kao vrsta uistinu ima popularno–kulturno podrijetlo kojemu se svako malo vraća, a takvo shvaćanje potkrepljuje i navodom Gaje Peleša koji ističe da je »roman gotovo 3. st. ona književna vrsta koju čitatelji ponajviše traže«. Demistificirajući modernističko troniziranje romana kao superiorne vrste, Kolanović polemizira i uopćenu kvalitativnu tvrdnju između visoke i niske kulture. Ponajviše ulazi u dijalog s Flakerovom ključnom studijom Proza u trapericama, od koje neminovno baštini određeni kapital, ali je i svjesna nove optike koju na isto područje daju suvremene teorije kulture.

Stoga, neizbježno »nadopunjavanje« naknadnom pameću, kako navodi sama autorica, usmjereno je uglavnom na problematiziranje rodnih i queer politika. Upravo potpuni izostanak, marginalizacija ili objektivizacija ženskih likova postaju jedan od fokusa Maše Kolanović. Iako naglašenog liberalnoga gledišta, rani junaci proze u trapericama ne pokazuju preveć naklonosti za homoseksualne skupine ili druge seksualne manjine. Proza u trapericama, po definiciji, podrazumijeva mlađeg pripovjedača urbanog slanga koji participira u popularnokulturnim praksama, odjevenog u jeans čime postaje simbolom otpora prema vladajućim strukturama. No otpor i politička pozicija koje utjelovljuju likovi nije stabilno mjesto, već neizvjesno poput same popularne kulture. Njihova snaga nije snaga prevrata, revolucije, već trajne provokacije i uznemiravanja mentalnih struktura. Otpor prema vladajućoj politici tematiziran ponajprije romanima Majdaka, Majetića, Slamniga i Šoljana, čiji junaci galame protiv vlasti, rata u Vijetnamu, sabotiraju radne akcije, ali istodobno postaju hedonistički konzumenti zapadnjačke kulture — traperica, gume za žvakanje, rock bandova. Formiranje novih generacija više nije opterećeno metanarativima prošlosti, junačkim borbama, a likove na putu do seksualnog oslobođenja više ne brine hoće li time ugroziti svoju komunističku aktivnost. Od čitave literarne produkcije, jedino je Majetićev Čangi snosio oštrije sankcije, završivši na sudu. Upravo nakon takvog, u današnjim terminima, marketinškog pothvata, romani po uzoru na Čangija postaju literarna moda.

Stoga, Kolanović veoma svjesno daje komentar kako niti onodobni jugoslavenski socijalizam nije bio toliko neprobojan i krut za zapadnjački import, ali istodobno, u takvom kontekstu propituje lik buntovnika pod upitnikom. Je li i dalje riječ o još jednom buntovniku bez razloga? Sedamdesete i osamdesete su godine kada potrošačka kultura postaje integralni dio svakodnevice, a literarna produkcija najčešće njeguje fantazme o materijalnom blagostanju, dok dolaskom tranzicije na snagu stupa ispunjenje potrošačkog sna, dostupnosti i obilja. Tek sporadična pojava kritike kapitalističkih vrijednosti, kao i kritike nacionalističke politike, uobličena je pojavom FAK–a, koje Kolanović smješta na poziciju koju su nekada zauzimali junaci u trapericama. No simptomatična je pojava uvjetno novih žanrovskih vrsta, poput trasha i campa, koji istodobno utjelovljuju nusprodukt potrošnje, ali i traže redefiniciju funkcije i uopćenog poimanja književnosti. »Književnost« koja se prodaje na kiosku postaje opće dobro, baš kao i cigarete ili žvakaće gume, a papirnati junaci dotadašnji locus grada zamjenjuju sa shopping centrom koji fingira/simulira grad u malom. Potrošač s trotočjem postaje konstanta, samo jedna u nizu semantičkih uloga koju je kapitalizam isproducirao.

Iako Maša Kolanović pregled završava sa pomalo distopijskim pogledom u budućnost odnosa književne produkcije i popularne kulture tematiziranjem trasha, ono što se nameće kao mogući završetak jest problematiziranje fenomena celebrity književnosti tipa Nives Celzijus ili Lane Biondić, kao posvemašnjeg prožimanja književnosti i popularne kulture, gdje sami nusprodukti opisuju jednu posve novu »strukturu osjećaja«. Trash tada nije objekt, već djelatni subjekt.

 

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

intervju

Dinko Kreho: Književna ''mladost'' je sklizak i evazivan pojam koji najčešće nosi i problematičan ideološki balast

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica & Kritična masa

Dinko je u uži izbor ušao s pričom ''Zoja''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednog od dvojice muških natjecatelja.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Ivana Pintarić: Priče

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je po zanimanju edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana „Gorimo (ali ne boli više)“ ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja proze pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je i priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO.

proza

Marin Ivančić: Karijatida

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Marin Ivančić (1991., Karlovac) diplomirani je pravnik na stručnom usavršavanju u Hrvatskoj komori ovlaštenih inženjera geodezije. Od zala birokracije dušu spašava čitanjem, županijskim nogometom, a odnedavno i pisanjem. Igra zadnjeg veznog u NK Dobra-Novigrad na Dobri, ima dobar udarac i pregled igre. Čitalački ukus mu je hipsterski eklektičan. Ovo mu je prvi objavljeni rad.

proza

Jelena Petković: Japan

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jelena Petković (1984.) diplomirala je povijest i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Živi i radi u Vukovaru.

proza

Luiza Bouharaoua: Zvučni zid

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luiza Bouharaoua (1985., Split) diplomirala je kroatistiku i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Splitu. Radi u Skribonautima. Prevodi i piše. Prevela je roman Rachel Kushner "Bacači plamena" (Profil, 2017.). Kratke priče objavljivala je u The Split Mindu, Fantomu Slobode i na portalima Kritična masa i Nema. Priče su joj izvođene u na Trećem programu hrvatskog radija. Uvrštena je u regionalni zbornik "Izvan koridora - najbolja kratka priča" (VBZ, 2011.) i antologiju hrvatske mlade proze "Bez vrata, bez kucanja" (Sandorf, 2012.). Finalistica je natječaja Festivala europske kratke priče u 2016. i 2017. godini. Dobitnica je nagrade Ulaznica za kratku priču te nagrade Prozak za najbolji prozni rukopis autora/ica do 35 godina. U 2019. izlazi joj Prozakom nagrađeni prvijenac.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

proza

Jan Bolić: Mrtvi kanal (ulomak iz neobjavljenog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jan Bolić (1995., Rijeka) je autor koji boluje od progresivne bolesti spinalne mišićne atrofije tip 2 zbog koje ne može pomaknuti gotovo nijedan dio tijela, no i dalje, bez obzira na progresiju bolesti, uspijeva pisati s dva prsta koja još uvijek može pomaknuti i s njima stvara književna djela. Dosad je objavio dvije knjige: zbirku poezije „Trenutci“ (2016.) i zbirku poezije i proznih zapisa „Može biti lijepo“ (2017.). Jedna pjesma objavljena je i u zbirci poezije skupine autora iz cijele RH naziva „Petrinjske staze“ iz Petrinje. Povremeno objavljuje svoje radove na književnim portalima i svom Facebook profilu U trećoj knjizi odlučio se pozabaviti žanrom krimića.

proza

Andrea Bauk: Kult užarene krune

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Andrea Bauk (1985., Rijeka) je završila stručni studij vinarstva u Poreču nakon kojeg je radila razne poslove. Teme njezinog pisanja su SF, međuljudski, pogotovo obiteljski odnosi i tabu teme, a njezini likovi redovito su autsajderi i mizantropi. Nekoliko njezinih priča i pjesama objavljene su u sklopu književnih natječaja.

proza

Luka Katančić: Papirnati poljubac

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luka Katančić (1996., Zagreb) student je Pravnog fakulteta u Zagrebu. 2014. i 2015. godine osvojio je treće nagrade: „Stanislav Preprek“, „Joan Flora“, „Pavle Popović“, „Janoš Siveri“, „Rade Tomić“ te drugu nagradu „Duško Trifunović“ u Novom Sadu za poeziju u kategoriji do 30 godina.

proza

Dalen Belić: Ispovijed serijskog samoubojice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Dalen Belić rođen je 1997. godine. Živi u Pazinu, a studira engleski i njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Objavljivan je u istrakonskoj zbirci Apokalipsa laži te zbirkama Priče o manjinama i Priče o Pazinu u sklopu Festivala Fantastične Književnosti. Osvojio je drugo mjesto na Riječkim perspektivama 2017. godine i prvo mjesto 2018. Jednu njegovu priču teškometalne tematike možete pročitati na portalu Perun.hr.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg