kritika

Pjevaj, Karuzo!

Predrag Lucić: Mjesec iznad Splita, Algoritam, Zagreb, 2012.
Piše: Marko Pogačar

Splitski se novinar, pjesnik i satiričar Predrag Lucić, nakon niza opsežnih zbirki u kojima je konceptualizirano objedinio vjerojatno najbolju stihovanu satiru s ovih prostora (prethodno objavljivanu mahom u kultnom Feral Tribuneu, kojeg je suutemeljio i uređivao), nedavno javio drugom 'ozbiljnom' pjesničkom knjigom, nekom vrstom lokalno utemeljenog baštinika poetike skicirane u Ljubavnicima iz Verone (2007).



 

U proslovu ovih pedesetak pjesama (od kojih mnoge tvore zapravo zasebne mini-cikluse) raspoređenih u šest cjelina, uz uvodni preludij i zaključnu bilješku koja podcrtava njihov dokumentaristički karakter, stoji citat Nemoj pjevati o svom gradu, ostavi ga na miru velikog brazilskog pjesnika Carlosa Drummonda de Andradea.  

            I pjesnik izabrani moto, koliko god to čudno zvučalo za knjigu koja već u naslovu nosi toponim koji joj zadaje motivski okvir te je iz stranice u stranicu prenapučena onim zloglasnim 'lokalnim koloritom', u principu nije iznevjerio. Jer Split o kojem Lucić pjeva jedan je grad kojeg nema, ili ga barem više nema. Melankolični je to ljetopis jednog sjećanja koje nikada nije postalo službenim (iako je u svoje vrijeme bilo itekako kolektivno), nikad ovjerovljeno akademskim historiografskim okvirom i priznato kao relevantno, štoviše, kontinuirano mu je, kao i njegovim glavnim protagonistima, uskraćivan vlastiti glas; ismijavalo ga se, guralo pod tapet, isključivalo kao nepodobno. Ono je slijepa pjega ušminkanih, ex cathedra propagiranih identitotvornih narativa, ali i neka vrsta nečiste savjesti grada i njegovih građana isporučena odozdo, iz nekog u bijedu zakopanog jedva čujnoga super-ega; onaj dio vlastitog Ja koji su odbacili, nastojali ga zatrti i izbrisati mahom zato što je bilo sveprisutno, svima dostupno i vjerojatno najpreciznije ogledalo njih samih – jedne zloćudne malograđanštine zakopane u mitove o vlastitoj veličini.    

            U tim je uglavnom narativnim pjesmama kratkoga stiha, ritmiziranim jedinicom daha i pogodnim za deklamiranje, nerijetko na samom rubu silabičke pravilnosti i uz snažno prisutni 'duh metra' nužno prisutna jedna pasatistička sjeta, da izbjegnem tu zajebanu, nepopularnu i izopćenu nostalgiju. Zaziv je to – u svojoj formi također veoma evokativan, formulaično strukturiran i često refrenima podcrtan – za vremenom kada je Split bio ovakvo ili onakvo, no uglavnom funkcionalno Malo misto, a ne na koljena srušeni, iz temelja devastirani tamni vilajet kapitala. Tako ovaj lirski dokumentarizam, kad progovara o svim tim davno pokojnim ljudima za vratima gostionice (s tim što gostionica, ta krležijansko/smojevljevska balkansko-mediteranska krčma, ili ako vam je draže konoba, ovdje obuhvaća čitav jedan grad), progovara u punom smislu, parabolom ili kroz čisto odsustvo, i o ovima nama današnjima.        

            Prvi ciklus, posvećen domaćim redikulima, najupečatljiviji je, a dva koja slijede donose vjerojatno najuspjelije pjesme u knjizi koje mjestimice, vještom kombinacijom britke jezične igre i dosjetke te jednostavnosti i lakoće izraza, zadobivaju gotovo klasičnu notu. Iduća dva ciklusa u knjizi i nisu nužna; pomalo ispadaju iz tematskog registra, isti motiv i postupak razvlače na previše pjesama te u njima nešto više dolaze do izražaja povremeni oblikovni stereotipi i opća mjesta, da bi se na kraju opet uvjerljivo zaokružilo onim zaključnim.            

Lucić evidentno, koliko god djelovao lokalno, misli globalno, i tako se njegove pjesme čitaju. Kao ogledalo, teška i lijepa opomena za sve nas, napose one koji su pred našim očima Od propasti carstva / napravili Carstvo propasti.

 

 

Tekst je preuzet iz tjednika Novosti  broj 689.  

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

proza

Luka Mayer: Tko, što?

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luka Mayer (1999., Zagreb) studira šumarstvo u Zagrebu. Pohađao je satove kreativnog pisanja i radionice čitanja Zorana Ferića.

proza

Ana Romić: Tjedan dana posutih fragmentima samoće

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ana Romić (1993., Hrvace) studirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru gdje je magistrirala s radom Filozofija egzistencijalizma u romanu „Sam čovjek“ Ive Kozarčanina. Velika je ljubiteljica književnosti, osobito poezije koju i sama piše, te psihologije i filozofije. Živi u Zagrebu.

proza

Matea Šimić: Kuća za bivše

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Matea Šimić rođena je 1985. godine u Oroslavju, Hrvatska. Diplomirala je engleski jezik i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Piše poeziju, prozu i društvene komentare na hrvatskom i engleskom. Članica je Sarajevo Writers’ Workshop-a od 2012. godine. Radovi su joj objavljivani, između ostalog, u časopisu za istraživanje i umjetnost EuropeNow, časopisu za feminističku teoriju i umjetnost Bona, portalu za književnost i kulturu Strane te portalu za politiku i društvena pitanja Digitalna demokracija. Osnivačica je i urednica dvojezičnog magazina za književnost i umjetnost NEMA. Živi i radi u Barceloni.

proza

Dalen Belić: Ispovijed serijskog samoubojice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Dalen Belić rođen je 1997. godine. Živi u Pazinu, a studira engleski i njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Objavljivan je u istrakonskoj zbirci Apokalipsa laži te zbirkama Priče o manjinama i Priče o Pazinu u sklopu Festivala Fantastične Književnosti. Osvojio je drugo mjesto na Riječkim perspektivama 2017. godine i prvo mjesto 2018. Jednu njegovu priču teškometalne tematike možete pročitati na portalu Perun.hr.

proza

Monika Filipović: Ljetna večer u Zagrebu '18.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Monika Filipović rođena je u Zagrebu 1996. godine. Studentica je politologije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem poezije i kratkih priča, a trenutno radi i na svom prvom romanu. U svome pisanju najradije se okreće realizmu. Dosad nije objavila nijedan svoj rad.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg