kritika

Pjevaj, Karuzo!

Predrag Lucić: Mjesec iznad Splita, Algoritam, Zagreb, 2012.
Piše: Marko Pogačar

Splitski se novinar, pjesnik i satiričar Predrag Lucić, nakon niza opsežnih zbirki u kojima je konceptualizirano objedinio vjerojatno najbolju stihovanu satiru s ovih prostora (prethodno objavljivanu mahom u kultnom Feral Tribuneu, kojeg je suutemeljio i uređivao), nedavno javio drugom 'ozbiljnom' pjesničkom knjigom, nekom vrstom lokalno utemeljenog baštinika poetike skicirane u Ljubavnicima iz Verone (2007).



 

U proslovu ovih pedesetak pjesama (od kojih mnoge tvore zapravo zasebne mini-cikluse) raspoređenih u šest cjelina, uz uvodni preludij i zaključnu bilješku koja podcrtava njihov dokumentaristički karakter, stoji citat Nemoj pjevati o svom gradu, ostavi ga na miru velikog brazilskog pjesnika Carlosa Drummonda de Andradea.  

            I pjesnik izabrani moto, koliko god to čudno zvučalo za knjigu koja već u naslovu nosi toponim koji joj zadaje motivski okvir te je iz stranice u stranicu prenapučena onim zloglasnim 'lokalnim koloritom', u principu nije iznevjerio. Jer Split o kojem Lucić pjeva jedan je grad kojeg nema, ili ga barem više nema. Melankolični je to ljetopis jednog sjećanja koje nikada nije postalo službenim (iako je u svoje vrijeme bilo itekako kolektivno), nikad ovjerovljeno akademskim historiografskim okvirom i priznato kao relevantno, štoviše, kontinuirano mu je, kao i njegovim glavnim protagonistima, uskraćivan vlastiti glas; ismijavalo ga se, guralo pod tapet, isključivalo kao nepodobno. Ono je slijepa pjega ušminkanih, ex cathedra propagiranih identitotvornih narativa, ali i neka vrsta nečiste savjesti grada i njegovih građana isporučena odozdo, iz nekog u bijedu zakopanog jedva čujnoga super-ega; onaj dio vlastitog Ja koji su odbacili, nastojali ga zatrti i izbrisati mahom zato što je bilo sveprisutno, svima dostupno i vjerojatno najpreciznije ogledalo njih samih – jedne zloćudne malograđanštine zakopane u mitove o vlastitoj veličini.    

            U tim je uglavnom narativnim pjesmama kratkoga stiha, ritmiziranim jedinicom daha i pogodnim za deklamiranje, nerijetko na samom rubu silabičke pravilnosti i uz snažno prisutni 'duh metra' nužno prisutna jedna pasatistička sjeta, da izbjegnem tu zajebanu, nepopularnu i izopćenu nostalgiju. Zaziv je to – u svojoj formi također veoma evokativan, formulaično strukturiran i često refrenima podcrtan – za vremenom kada je Split bio ovakvo ili onakvo, no uglavnom funkcionalno Malo misto, a ne na koljena srušeni, iz temelja devastirani tamni vilajet kapitala. Tako ovaj lirski dokumentarizam, kad progovara o svim tim davno pokojnim ljudima za vratima gostionice (s tim što gostionica, ta krležijansko/smojevljevska balkansko-mediteranska krčma, ili ako vam je draže konoba, ovdje obuhvaća čitav jedan grad), progovara u punom smislu, parabolom ili kroz čisto odsustvo, i o ovima nama današnjima.        

            Prvi ciklus, posvećen domaćim redikulima, najupečatljiviji je, a dva koja slijede donose vjerojatno najuspjelije pjesme u knjizi koje mjestimice, vještom kombinacijom britke jezične igre i dosjetke te jednostavnosti i lakoće izraza, zadobivaju gotovo klasičnu notu. Iduća dva ciklusa u knjizi i nisu nužna; pomalo ispadaju iz tematskog registra, isti motiv i postupak razvlače na previše pjesama te u njima nešto više dolaze do izražaja povremeni oblikovni stereotipi i opća mjesta, da bi se na kraju opet uvjerljivo zaokružilo onim zaključnim.            

Lucić evidentno, koliko god djelovao lokalno, misli globalno, i tako se njegove pjesme čitaju. Kao ogledalo, teška i lijepa opomena za sve nas, napose one koji su pred našim očima Od propasti carstva / napravili Carstvo propasti.

 

 

Tekst je preuzet iz tjednika Novosti  broj 689.  

o nama

Nagradu Sedmica i Kritična masa za mlade pisce dobila je Marina Gudelj

Pobjednica ovogodišnje Nagrade Sedmica i Kritična masa za mlade autore je Marina Gudelj (1988.) iz Splita.
Marina Gudelj nagrađena je za priču "Lee".
U užem izboru Nagrade za 2017. bili su: Alen Brlek, Katja Grcić, Marko Gregur, Marina Gudelj, Mira Petrović, Iva Sopka i Ana Rajković.
Ovo je treća godina Nagrade koju sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).

intervju

Marina Gudelj: Mi smo generacija koja je dobila ostatke neke ranije i uljuljala se u pasivnost

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica&Kritična masa

proza

Marina Gudelj: Lee

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 2017 - UŽI IZBOR

Marina Gudelj (1988., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Objavljivala je u Zarezu i na portalu KSET-a.

proza

Elena Ferrante: Genijalna prijateljica

Romani Elene Ferrante s razlogom su postali svjetske uspješnice i jedan od književnih fenomena ovog desetljeća, kako po odazivu publike u različitim zemljama, tako i po sudu kritike.
"Genijalna prijateljica" – prvi je dio romaneskne tetralogije o Eleni i Lili, pronicljivim i inteligentnim djevojkama iz Napulja koje žele stvoriti život u okrilju zagušujuće, nasilne kulture.
Ovdje donosimo uvodna poglavlja romana, a knjigu u cjelini - što preporučujemo - možete pročitati u izdanju "Profila".
Roman je s talijanskog prevela Ana Badurina.

proza

David Szalay: Duge rute

Pročitajte priču izvrsnog Davida Szalaya koji je bio sudionik Lit link festivala 2017 u Puli, Rijeci i Zagrebu.

David Szalay rođen je u Montrealu (1974.) u Kanadi odakle njegovi uskoro sele u Veliku Britaniju. Objavio je četiri prozne knjige, dobitnik je više književnih nagrada, a 2016. njegov je roman All That Man Is bio u užem izboru za Bookerovu nagradu. Szalay je uvršten u prestižni dekadni izbor najboljih mlađih britanskih romanopisaca časopisa Granta, kao i sličan izbor novina Telegraph. David Szalay pisac je minucioznog stila, naoko distanciranog, sa suptilnim i vrlo individualnim pomakom u tretiranju prozne događajnosti. Roman All That Man Is ono je što preporučamo za dulje upoznavanje, a za ovu priliku smo odabrali kratku priču Long Distance koju je napisao lani za radio BBC.

proza

Iva Sopka: Tri priče

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 2017 - UŽI IZBOR

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča, od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine.

Stranice autora

Književna Republika Relations Quorum Hrvatska književna enciklopedija PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg