kritika

Pjevaj, Karuzo!

Predrag Lucić: Mjesec iznad Splita, Algoritam, Zagreb, 2012.
Piše: Marko Pogačar

Splitski se novinar, pjesnik i satiričar Predrag Lucić, nakon niza opsežnih zbirki u kojima je konceptualizirano objedinio vjerojatno najbolju stihovanu satiru s ovih prostora (prethodno objavljivanu mahom u kultnom Feral Tribuneu, kojeg je suutemeljio i uređivao), nedavno javio drugom 'ozbiljnom' pjesničkom knjigom, nekom vrstom lokalno utemeljenog baštinika poetike skicirane u Ljubavnicima iz Verone (2007).



 

U proslovu ovih pedesetak pjesama (od kojih mnoge tvore zapravo zasebne mini-cikluse) raspoređenih u šest cjelina, uz uvodni preludij i zaključnu bilješku koja podcrtava njihov dokumentaristički karakter, stoji citat Nemoj pjevati o svom gradu, ostavi ga na miru velikog brazilskog pjesnika Carlosa Drummonda de Andradea.  

            I pjesnik izabrani moto, koliko god to čudno zvučalo za knjigu koja već u naslovu nosi toponim koji joj zadaje motivski okvir te je iz stranice u stranicu prenapučena onim zloglasnim 'lokalnim koloritom', u principu nije iznevjerio. Jer Split o kojem Lucić pjeva jedan je grad kojeg nema, ili ga barem više nema. Melankolični je to ljetopis jednog sjećanja koje nikada nije postalo službenim (iako je u svoje vrijeme bilo itekako kolektivno), nikad ovjerovljeno akademskim historiografskim okvirom i priznato kao relevantno, štoviše, kontinuirano mu je, kao i njegovim glavnim protagonistima, uskraćivan vlastiti glas; ismijavalo ga se, guralo pod tapet, isključivalo kao nepodobno. Ono je slijepa pjega ušminkanih, ex cathedra propagiranih identitotvornih narativa, ali i neka vrsta nečiste savjesti grada i njegovih građana isporučena odozdo, iz nekog u bijedu zakopanog jedva čujnoga super-ega; onaj dio vlastitog Ja koji su odbacili, nastojali ga zatrti i izbrisati mahom zato što je bilo sveprisutno, svima dostupno i vjerojatno najpreciznije ogledalo njih samih – jedne zloćudne malograđanštine zakopane u mitove o vlastitoj veličini.    

            U tim je uglavnom narativnim pjesmama kratkoga stiha, ritmiziranim jedinicom daha i pogodnim za deklamiranje, nerijetko na samom rubu silabičke pravilnosti i uz snažno prisutni 'duh metra' nužno prisutna jedna pasatistička sjeta, da izbjegnem tu zajebanu, nepopularnu i izopćenu nostalgiju. Zaziv je to – u svojoj formi također veoma evokativan, formulaično strukturiran i često refrenima podcrtan – za vremenom kada je Split bio ovakvo ili onakvo, no uglavnom funkcionalno Malo misto, a ne na koljena srušeni, iz temelja devastirani tamni vilajet kapitala. Tako ovaj lirski dokumentarizam, kad progovara o svim tim davno pokojnim ljudima za vratima gostionice (s tim što gostionica, ta krležijansko/smojevljevska balkansko-mediteranska krčma, ili ako vam je draže konoba, ovdje obuhvaća čitav jedan grad), progovara u punom smislu, parabolom ili kroz čisto odsustvo, i o ovima nama današnjima.        

            Prvi ciklus, posvećen domaćim redikulima, najupečatljiviji je, a dva koja slijede donose vjerojatno najuspjelije pjesme u knjizi koje mjestimice, vještom kombinacijom britke jezične igre i dosjetke te jednostavnosti i lakoće izraza, zadobivaju gotovo klasičnu notu. Iduća dva ciklusa u knjizi i nisu nužna; pomalo ispadaju iz tematskog registra, isti motiv i postupak razvlače na previše pjesama te u njima nešto više dolaze do izražaja povremeni oblikovni stereotipi i opća mjesta, da bi se na kraju opet uvjerljivo zaokružilo onim zaključnim.            

Lucić evidentno, koliko god djelovao lokalno, misli globalno, i tako se njegove pjesme čitaju. Kao ogledalo, teška i lijepa opomena za sve nas, napose one koji su pred našim očima Od propasti carstva / napravili Carstvo propasti.

 

 

Tekst je preuzet iz tjednika Novosti  broj 689.  

o nama

Nagradu Sedmica i Kritična masa za mlade pisce dobila je Marina Gudelj

Pobjednica ovogodišnje Nagrade Sedmica i Kritična masa za mlade autore je Marina Gudelj (1988.) iz Splita.
Marina Gudelj nagrađena je za priču "Lee".
U užem izboru Nagrade za 2017. bili su: Alen Brlek, Katja Grcić, Marko Gregur, Marina Gudelj, Mira Petrović, Iva Sopka i Ana Rajković.
Ovo je treća godina Nagrade koju sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).

intervju

Marina Gudelj: Mi smo generacija koja je dobila ostatke neke ranije i uljuljala se u pasivnost

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica&Kritična masa

proza

Marina Gudelj: Lee

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 2017 - UŽI IZBOR

Marina Gudelj (1988., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Objavljivala je u Zarezu i na portalu KSET-a.

proza

Elena Ferrante: Genijalna prijateljica

Romani Elene Ferrante s razlogom su postali svjetske uspješnice i jedan od književnih fenomena ovog desetljeća, kako po odazivu publike u različitim zemljama, tako i po sudu kritike.
"Genijalna prijateljica" – prvi je dio romaneskne tetralogije o Eleni i Lili, pronicljivim i inteligentnim djevojkama iz Napulja koje žele stvoriti život u okrilju zagušujuće, nasilne kulture.
Ovdje donosimo uvodna poglavlja romana, a knjigu u cjelini - što preporučujemo - možete pročitati u izdanju "Profila".
Roman je s talijanskog prevela Ana Badurina.

proza

David Szalay: Duge rute

Pročitajte priču izvrsnog Davida Szalaya koji je bio sudionik Lit link festivala 2017 u Puli, Rijeci i Zagrebu.

David Szalay rođen je u Montrealu (1974.) u Kanadi odakle njegovi uskoro sele u Veliku Britaniju. Objavio je četiri prozne knjige, dobitnik je više književnih nagrada, a 2016. njegov je roman All That Man Is bio u užem izboru za Bookerovu nagradu. Szalay je uvršten u prestižni dekadni izbor najboljih mlađih britanskih romanopisaca časopisa Granta, kao i sličan izbor novina Telegraph. David Szalay pisac je minucioznog stila, naoko distanciranog, sa suptilnim i vrlo individualnim pomakom u tretiranju prozne događajnosti. Roman All That Man Is ono je što preporučamo za dulje upoznavanje, a za ovu priliku smo odabrali kratku priču Long Distance koju je napisao lani za radio BBC.

poezija

Ognjen Obradović: Oticanja

Ognjen Obradović (1992., Užice, Srbija) diplomirao je dramaturgiju na FDU u Beogradu, a trenutno je na poslijediplomskom studiju Teorije dramskih umjetnosti, medija i kulture na istom fakultetu. Izvedene su mu drame i radio drame: Nedelja: juče, danas, sutra (2013., BDP), Put u Lisabon (2015., Radio Beograd), Da mi je da spustim ovu suzu (2016., Radio Beograd).
Donosimo nekoliko pjesama iz zbirke poezije Oticanja (2016.), za koju je Obradović dobio nagradu Mladi Dis.

Stranice autora

Književna Republika Relations Quorum Hrvatska književna enciklopedija PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg