vijesti

NOVA „BESPLATNA“ PROZA, ESEJI I POEZIJA

Društvo za promicanje književnosti na novim medijima (DPKM) objavilo je u okviru projekta „Besplatne elektroničke knjige“ tri nova reizdanja: zbirku kratkih proza „Bitka za svakog čovjeka“ Gordana Nuhanovića, zbirku eseja „Mrtvaci pod poplunom“ Borisa Becka i zbirku pjesama „40 antiljubavnih i jedna nekorektna“ Roberta Roklicera.



Knjige su objavljene uz financijsku potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Grada Zagreba. Trenutno je na mrežnim stranicama projekta „Besplatne elektroničke knjige“ (www.elektronickeknjige.com) dostupno 144 naslova.


O knjizi „Bitka za svakog čovjeka“
Priče „Bitka za svakog čovjeka“ nisu ni odveć svakodnevne, ogoljene, opružene na asfaltu, a nisu ni emotivno i misaono odveć raslojene, kao što to čine oni kojima je vlažno pero važnije od suhe zbilje. Te priče stoje negdje u sredini, a ono što ih održava da se ne izgube jest dobar stil, glatko pripovijedanje, pristojne rečenice koje najavljuju i budućeg ozbiljnijeg pripovjedača. Nuhanović obećava, jer se nije predao afektiranju koje je također u trendu, nije se ispljuvao, posvađao sa svijetom, koji ga stoga neće više primiti u sebe. Krenuo je oprezno – pismeno, suptilno, s namjerom da ne preslikava priče iz svijeta nego da ih izmišlja, što je rjeđa pojava među piscima-novinarima. Oni obično zadržavaju novinarski sindrom – prenose likove iz svakodnevice u knjige, pišu reportažno, a ne literarno, zavode publiku umjesto da je postupno stječu, kao pisci koji znaju da tiha voda brege dere. Iako je iskusan novinar, Nuhanović nije Ante Tomić. Njegov lik nije Toni Makaroni koji prodaje naokolo glačala i ostalu robu široke potrošnje, nego je njegov lik čudak, pomaknuta svijest koju je nemoguće potpuno zahvatiti mrežom interpretacije. Nešto u ovoj knjizi izmiče riječima, objašnjenju, a to je najbolji dokaz da u Nuhanovićevoj duši sindrom pisca pokušava pobijediti sindrom novinara. 
Lada Žigo


O Gordanu Nuhanoviću
Rođen 1968. godine u Vinkovcima. Devedesetih radio kao novinar u Globusu, Slobodnoj Dalmaciji, Danasu i Jutarnjem listu. Zbirku kratkih priča „Liga za opstanak“ objavio 2001. Nagrađen „Ivanom i Josipom Kozarcem“ za prvijenac te nagradom „Slavić“ DHK za najbolju prvu knjigu u 2001. godini. „Liga za opstanak“ uvrštena je među pet najboljih proznih knjiga 2001. godine u izboru Jutarnjeg lista. 2003. godine objavio drugu zbirku priča „Bitka za svakog čovjeka“, a 2004. napisao monodramu „Što to ljudi govore iliti buka“ koju izvodi glumac Slavko Brankov. 2006. godine objavio roman „Posljednji dani panka“, a 2009. roman „Vjerojatno zauvijek“. Ovo ljeto objavio je treći roman, „Agenti kulture“. Knjige su mu prevođene na engleski i češki. Trenutno živi i radi u Zagrebu.


O knjizi „Mrtvaci pod poplunom“
Za razliku od nježnijeg i zanesenog svijeta „Krila u koferu“, u zbirci naslovljenoj „Mrtvaci pod poplunom“ nameće se svijet masovne kulture, poremećenih vrijednosti, neoliberalizma koji mijenja hrvatsko društvo jednako razorno kako je to do sada činio s drugim društvima (i kako će to činiti i dalje u maniri modernog robovlasništva), svijet u kojem je sve sofisticirano osim krpanja rupa na cesti. Za to treba nabaviti beton i sagnuti se dovoljno vješto i brzo da te ne zaskoče oni zbog kojih te rupe popravljaš. Ono što Becka muči odgovor je na pitanje kako kao aktivan član pripadati društvu kojem ponajprije zamjeraš koješta i iz kojeg bi se rado „isčlanio“? Jer riječ je o pitanjima na koja nije uvijek moguće samo pokazati vršak jezika i nasmijati se glasno ili tiho. Nije moguće odgovoriti samo cinizmom ili dosjetkom. Kako kaže jedan njegov naslov „pritiješnjen globalnim i apsolutnim“ on pokušava izmigoljiti na rubove na kojima je manje neudobno, ali ne pobjeći sasvim od te pritješnjenosti.
Grozdana Cvitan


O Borisu Becku
Rođen u Zagrebu 1965. godine. Piše proze, eseje i kritike. Diplomirao je na Geodetskom fakultetu i kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kritike, članke i intervjue počinje objavljivati 1996. u listu Matice hrvatske „Vijenac“ u kojem je od 1998. urednik. Istovremeno surađuje kao autor emisija na Trećem programu Radio Zagreba. U razdoblju 1999-2002. radio je kao urednik u dvotjedniku za kulturu „Zarez“ te objavljivao priče i eseje u književnim časopisima te drugoj periodici. Od 2003. zaposlen je u Nacionalu gdje također surađuje prilozima o književnosti, kazalištu i likovnoj umjetnosti, a ujedno je i član uredništva magazina za kulturu „Gordogan“. Tekstovi su mu zastupljeni u više vrsnih književno-umjetničkih i znastveno-esejističkih zbornika: „Plimaši“ (ur. S. Šesto, Zagreb 1997), „Igrom protiv rešetaka“ (ur. N. Govedić, Zagreb 2004), „Književni bestijarij“ (ur. S. Marjanić i A. Zaradija Kiš, Zagreb 2007), „U snu ljubim tvoje usne tisuću puta“ (ur. D. Pečkaj Vuković, Zagreb 2008), „Rječnik Trećeg programa“ (ur. Irena Matijašević, Zagreb 2008), „Jezični varijeteti i nacionalni identiteti“ (ur. L. Badurina, I. Pranjković i J. Silić, Zagreb 2009). Za svoju prozu dobio je nagrade Arkzina, Festivala A književnosti, časpisa Kaj i Dana Franje Horvata Kiša te stipendiju Ministarstva kulture za poticanje vrijednog književnog stvaralaštva.  Objavio: „Metak u srcu Svetog Augustina“ (Faust Vrančić, Zagreb, 2003); „Mrtvaci pod poplunom“ (Jesenski i Turk, Zagreb, 2004.); „Krila u koferu“ (Disput, Zagreb, 2004.); „Ne bih to tome“ (HDP i Jesenski i Turk, Zagreb, 2008.).


O knjizi „40 antiljubavnih i jedna nekorektna“
Robert Roklicer kritiku društva u zbirci „40 antiljubavnih i jedna nekorektna“ počinje samokritikom. Te urla kako cijelu Europu „nabije u dlakavu rupu“ i vraća se u svoju „prćiju, da dovrši misiju“. A ta je: „Na burzi rada, zadovoljno čeka(t) mirovinu“.
Osim samokritike, jedna od značajki ove knjige skriva se u figuri misli koja je istovremeno i identifikacija i inverzija, a njezin finalni proizvod je jednadžba s inačicama jedne poznanice: dupe=glava! Ta najprije zamjena organa, a onda nepovratno poistovjećenje jednog s drugim, na način litote, progovara o anomiji društva na kojoj ljudi drugačijih očiju i propusnijih dupeta život grade.
Sami zazivi nagrada, koncept drugarske samokritike, zajebancija s Euroskepticima koji su toliko zabuljeni u domovinu (od imenice bulja) da su u stanju izgovoriti: „što će nama Europa, mi smo oduvijek bili Europa...“ opjevavanje sirotinje koju je Hrvat s velikim H, opljačkao sustavnije i bolje od svih Austrijanaca, Madžara i drugih Srba... govori o tome da Robi zna da je jedan sustav vrijednosti iza nas, a da ga drugi još nije uspio zamijeniti.
U pravilu naučeni na velike vođe koji narodu ukažu kako je pravično i u redu „letjeti u jatu/ koje odozgo/ sere po nama“, predozirani simbolima, mrzeći sve što nije njihovo, ljudi u magli, čekaju neku novu čvrstu šaku... da ih uhvati za ruku i, cca vozeći 200 na sat, izvede iz njih samih.
Nabijena erosom i politikom koja se čita i kao kolektivni tanatos, ova je autoerotska knjiga jetka kritika svijeta oko nas. A taj je svijet moguć, piše Roklicer, iz jednog jedinog razloga: prije nego što je zapostojao oko nas, bio je u nama. Dakle, pozicija je to idealizma. Ali, oprez: Robi ima „samo jedan metak“. I ne zna „gdje da opali“. Zasada ga, uz zvuke Miroslava Škore, pušta da puca po porculanu školjke, ali dolaze neka druga vremena.
Nikola Petković


O Robertu Rokliceru
Rođen 1970. godine u Vukovaru. 1995. godine upisuje dramaturgiju na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti. Objavio je pet knjiga pjesama („Underground“, „O čemu pričaš“, „Pivo ne ostavlja mrlje od kave“, „Tamo gdje si ti, nema paukova“ i „Bez detalja, molim“), dvije knjige kratkih priča („Oprosti, a i ne moraš“ i „Kako se ubiti“), te nagrađeni roman „Žene, luđaci i malo dobrih pedera“ (Nagrada Matice hrvatske). Autor je scenarija za igrano-dokumentarni serijal "Domovinski rat". Za svoj književni rad dobio je Nagradu Matica hrvatska – ogranak Osijek 2010. (za neobjavljeni prozni rukopis),  Nagradu Brod knjižara za 2010. i treću Nagradu Frana Galovića za kratku priču 2010. Član je Društva hrvatskih književnika i Matice hrvatske. Od 2008. godine predsjednik je i voditelj kultne zagrebačke tribine Jutro poezije.

 

DPKM u 2013. planira objaviti još dva besplatna naslova: „Kako potrošiti svijet“ Dražena Šimleše i „Najbolji na svijetu“ Zorana Krušvara.

o nama

Nagradu Sedmica i Kritična masa za mlade pisce dobila je Marina Gudelj

Pobjednica ovogodišnje Nagrade Sedmica i Kritična masa za mlade autore je Marina Gudelj (1988.) iz Splita.
Marina Gudelj nagrađena je za priču "Lee".
U užem izboru Nagrade za 2017. bili su: Alen Brlek, Katja Grcić, Marko Gregur, Marina Gudelj, Mira Petrović, Iva Sopka i Ana Rajković.
Ovo je treća godina Nagrade koju sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).

intervju

Marina Gudelj: Mi smo generacija koja je dobila ostatke neke ranije i uljuljala se u pasivnost

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica&Kritična masa

proza

Marina Gudelj: Lee

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 2017 - UŽI IZBOR

Marina Gudelj (1988., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Objavljivala je u Zarezu i na portalu KSET-a.

proza

Elena Ferrante: Genijalna prijateljica

Romani Elene Ferrante s razlogom su postali svjetske uspješnice i jedan od književnih fenomena ovog desetljeća, kako po odazivu publike u različitim zemljama, tako i po sudu kritike.
"Genijalna prijateljica" – prvi je dio romaneskne tetralogije o Eleni i Lili, pronicljivim i inteligentnim djevojkama iz Napulja koje žele stvoriti život u okrilju zagušujuće, nasilne kulture.
Ovdje donosimo uvodna poglavlja romana, a knjigu u cjelini - što preporučujemo - možete pročitati u izdanju "Profila".
Roman je s talijanskog prevela Ana Badurina.

proza

David Szalay: Duge rute

Pročitajte priču izvrsnog Davida Szalaya koji je bio sudionik Lit link festivala 2017 u Puli, Rijeci i Zagrebu.

David Szalay rođen je u Montrealu (1974.) u Kanadi odakle njegovi uskoro sele u Veliku Britaniju. Objavio je četiri prozne knjige, dobitnik je više književnih nagrada, a 2016. njegov je roman All That Man Is bio u užem izboru za Bookerovu nagradu. Szalay je uvršten u prestižni dekadni izbor najboljih mlađih britanskih romanopisaca časopisa Granta, kao i sličan izbor novina Telegraph. David Szalay pisac je minucioznog stila, naoko distanciranog, sa suptilnim i vrlo individualnim pomakom u tretiranju prozne događajnosti. Roman All That Man Is ono je što preporučamo za dulje upoznavanje, a za ovu priliku smo odabrali kratku priču Long Distance koju je napisao lani za radio BBC.

poezija

Ognjen Obradović: Oticanja

Ognjen Obradović (1992., Užice, Srbija) diplomirao je dramaturgiju na FDU u Beogradu, a trenutno je na poslijediplomskom studiju Teorije dramskih umjetnosti, medija i kulture na istom fakultetu. Izvedene su mu drame i radio drame: Nedelja: juče, danas, sutra (2013., BDP), Put u Lisabon (2015., Radio Beograd), Da mi je da spustim ovu suzu (2016., Radio Beograd).
Donosimo nekoliko pjesama iz zbirke poezije Oticanja (2016.), za koju je Obradović dobio nagradu Mladi Dis.

Stranice autora

Književna Republika Relations Quorum Hrvatska književna enciklopedija PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg