vijesti

NOVA „BESPLATNA“ PROZA, ESEJI I POEZIJA

Društvo za promicanje književnosti na novim medijima (DPKM) objavilo je u okviru projekta „Besplatne elektroničke knjige“ tri nova reizdanja: zbirku kratkih proza „Bitka za svakog čovjeka“ Gordana Nuhanovića, zbirku eseja „Mrtvaci pod poplunom“ Borisa Becka i zbirku pjesama „40 antiljubavnih i jedna nekorektna“ Roberta Roklicera.



Knjige su objavljene uz financijsku potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Grada Zagreba. Trenutno je na mrežnim stranicama projekta „Besplatne elektroničke knjige“ (www.elektronickeknjige.com) dostupno 144 naslova.


O knjizi „Bitka za svakog čovjeka“
Priče „Bitka za svakog čovjeka“ nisu ni odveć svakodnevne, ogoljene, opružene na asfaltu, a nisu ni emotivno i misaono odveć raslojene, kao što to čine oni kojima je vlažno pero važnije od suhe zbilje. Te priče stoje negdje u sredini, a ono što ih održava da se ne izgube jest dobar stil, glatko pripovijedanje, pristojne rečenice koje najavljuju i budućeg ozbiljnijeg pripovjedača. Nuhanović obećava, jer se nije predao afektiranju koje je također u trendu, nije se ispljuvao, posvađao sa svijetom, koji ga stoga neće više primiti u sebe. Krenuo je oprezno – pismeno, suptilno, s namjerom da ne preslikava priče iz svijeta nego da ih izmišlja, što je rjeđa pojava među piscima-novinarima. Oni obično zadržavaju novinarski sindrom – prenose likove iz svakodnevice u knjige, pišu reportažno, a ne literarno, zavode publiku umjesto da je postupno stječu, kao pisci koji znaju da tiha voda brege dere. Iako je iskusan novinar, Nuhanović nije Ante Tomić. Njegov lik nije Toni Makaroni koji prodaje naokolo glačala i ostalu robu široke potrošnje, nego je njegov lik čudak, pomaknuta svijest koju je nemoguće potpuno zahvatiti mrežom interpretacije. Nešto u ovoj knjizi izmiče riječima, objašnjenju, a to je najbolji dokaz da u Nuhanovićevoj duši sindrom pisca pokušava pobijediti sindrom novinara. 
Lada Žigo


O Gordanu Nuhanoviću
Rođen 1968. godine u Vinkovcima. Devedesetih radio kao novinar u Globusu, Slobodnoj Dalmaciji, Danasu i Jutarnjem listu. Zbirku kratkih priča „Liga za opstanak“ objavio 2001. Nagrađen „Ivanom i Josipom Kozarcem“ za prvijenac te nagradom „Slavić“ DHK za najbolju prvu knjigu u 2001. godini. „Liga za opstanak“ uvrštena je među pet najboljih proznih knjiga 2001. godine u izboru Jutarnjeg lista. 2003. godine objavio drugu zbirku priča „Bitka za svakog čovjeka“, a 2004. napisao monodramu „Što to ljudi govore iliti buka“ koju izvodi glumac Slavko Brankov. 2006. godine objavio roman „Posljednji dani panka“, a 2009. roman „Vjerojatno zauvijek“. Ovo ljeto objavio je treći roman, „Agenti kulture“. Knjige su mu prevođene na engleski i češki. Trenutno živi i radi u Zagrebu.


O knjizi „Mrtvaci pod poplunom“
Za razliku od nježnijeg i zanesenog svijeta „Krila u koferu“, u zbirci naslovljenoj „Mrtvaci pod poplunom“ nameće se svijet masovne kulture, poremećenih vrijednosti, neoliberalizma koji mijenja hrvatsko društvo jednako razorno kako je to do sada činio s drugim društvima (i kako će to činiti i dalje u maniri modernog robovlasništva), svijet u kojem je sve sofisticirano osim krpanja rupa na cesti. Za to treba nabaviti beton i sagnuti se dovoljno vješto i brzo da te ne zaskoče oni zbog kojih te rupe popravljaš. Ono što Becka muči odgovor je na pitanje kako kao aktivan član pripadati društvu kojem ponajprije zamjeraš koješta i iz kojeg bi se rado „isčlanio“? Jer riječ je o pitanjima na koja nije uvijek moguće samo pokazati vršak jezika i nasmijati se glasno ili tiho. Nije moguće odgovoriti samo cinizmom ili dosjetkom. Kako kaže jedan njegov naslov „pritiješnjen globalnim i apsolutnim“ on pokušava izmigoljiti na rubove na kojima je manje neudobno, ali ne pobjeći sasvim od te pritješnjenosti.
Grozdana Cvitan


O Borisu Becku
Rođen u Zagrebu 1965. godine. Piše proze, eseje i kritike. Diplomirao je na Geodetskom fakultetu i kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kritike, članke i intervjue počinje objavljivati 1996. u listu Matice hrvatske „Vijenac“ u kojem je od 1998. urednik. Istovremeno surađuje kao autor emisija na Trećem programu Radio Zagreba. U razdoblju 1999-2002. radio je kao urednik u dvotjedniku za kulturu „Zarez“ te objavljivao priče i eseje u književnim časopisima te drugoj periodici. Od 2003. zaposlen je u Nacionalu gdje također surađuje prilozima o književnosti, kazalištu i likovnoj umjetnosti, a ujedno je i član uredništva magazina za kulturu „Gordogan“. Tekstovi su mu zastupljeni u više vrsnih književno-umjetničkih i znastveno-esejističkih zbornika: „Plimaši“ (ur. S. Šesto, Zagreb 1997), „Igrom protiv rešetaka“ (ur. N. Govedić, Zagreb 2004), „Književni bestijarij“ (ur. S. Marjanić i A. Zaradija Kiš, Zagreb 2007), „U snu ljubim tvoje usne tisuću puta“ (ur. D. Pečkaj Vuković, Zagreb 2008), „Rječnik Trećeg programa“ (ur. Irena Matijašević, Zagreb 2008), „Jezični varijeteti i nacionalni identiteti“ (ur. L. Badurina, I. Pranjković i J. Silić, Zagreb 2009). Za svoju prozu dobio je nagrade Arkzina, Festivala A književnosti, časpisa Kaj i Dana Franje Horvata Kiša te stipendiju Ministarstva kulture za poticanje vrijednog književnog stvaralaštva.  Objavio: „Metak u srcu Svetog Augustina“ (Faust Vrančić, Zagreb, 2003); „Mrtvaci pod poplunom“ (Jesenski i Turk, Zagreb, 2004.); „Krila u koferu“ (Disput, Zagreb, 2004.); „Ne bih to tome“ (HDP i Jesenski i Turk, Zagreb, 2008.).


O knjizi „40 antiljubavnih i jedna nekorektna“
Robert Roklicer kritiku društva u zbirci „40 antiljubavnih i jedna nekorektna“ počinje samokritikom. Te urla kako cijelu Europu „nabije u dlakavu rupu“ i vraća se u svoju „prćiju, da dovrši misiju“. A ta je: „Na burzi rada, zadovoljno čeka(t) mirovinu“.
Osim samokritike, jedna od značajki ove knjige skriva se u figuri misli koja je istovremeno i identifikacija i inverzija, a njezin finalni proizvod je jednadžba s inačicama jedne poznanice: dupe=glava! Ta najprije zamjena organa, a onda nepovratno poistovjećenje jednog s drugim, na način litote, progovara o anomiji društva na kojoj ljudi drugačijih očiju i propusnijih dupeta život grade.
Sami zazivi nagrada, koncept drugarske samokritike, zajebancija s Euroskepticima koji su toliko zabuljeni u domovinu (od imenice bulja) da su u stanju izgovoriti: „što će nama Europa, mi smo oduvijek bili Europa...“ opjevavanje sirotinje koju je Hrvat s velikim H, opljačkao sustavnije i bolje od svih Austrijanaca, Madžara i drugih Srba... govori o tome da Robi zna da je jedan sustav vrijednosti iza nas, a da ga drugi još nije uspio zamijeniti.
U pravilu naučeni na velike vođe koji narodu ukažu kako je pravično i u redu „letjeti u jatu/ koje odozgo/ sere po nama“, predozirani simbolima, mrzeći sve što nije njihovo, ljudi u magli, čekaju neku novu čvrstu šaku... da ih uhvati za ruku i, cca vozeći 200 na sat, izvede iz njih samih.
Nabijena erosom i politikom koja se čita i kao kolektivni tanatos, ova je autoerotska knjiga jetka kritika svijeta oko nas. A taj je svijet moguć, piše Roklicer, iz jednog jedinog razloga: prije nego što je zapostojao oko nas, bio je u nama. Dakle, pozicija je to idealizma. Ali, oprez: Robi ima „samo jedan metak“. I ne zna „gdje da opali“. Zasada ga, uz zvuke Miroslava Škore, pušta da puca po porculanu školjke, ali dolaze neka druga vremena.
Nikola Petković


O Robertu Rokliceru
Rođen 1970. godine u Vukovaru. 1995. godine upisuje dramaturgiju na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti. Objavio je pet knjiga pjesama („Underground“, „O čemu pričaš“, „Pivo ne ostavlja mrlje od kave“, „Tamo gdje si ti, nema paukova“ i „Bez detalja, molim“), dvije knjige kratkih priča („Oprosti, a i ne moraš“ i „Kako se ubiti“), te nagrađeni roman „Žene, luđaci i malo dobrih pedera“ (Nagrada Matice hrvatske). Autor je scenarija za igrano-dokumentarni serijal "Domovinski rat". Za svoj književni rad dobio je Nagradu Matica hrvatska – ogranak Osijek 2010. (za neobjavljeni prozni rukopis),  Nagradu Brod knjižara za 2010. i treću Nagradu Frana Galovića za kratku priču 2010. Član je Društva hrvatskih književnika i Matice hrvatske. Od 2008. godine predsjednik je i voditelj kultne zagrebačke tribine Jutro poezije.

 

DPKM u 2013. planira objaviti još dva besplatna naslova: „Kako potrošiti svijet“ Dražena Šimleše i „Najbolji na svijetu“ Zorana Krušvara.

proza

Jana Kujundžić: Mi, one od nekada

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jana Kujundžić (1990.) diplomirala je sociologiju na Hrvatskim studijima u Zagrebu i masterirala rodne studije (Gender studies,) na Central European Universityju u Budimpešti. Osim kratkih priča piše i feminističke kritike događanja u Hrvatskoj i u svijetu kao i kritike filmova i serija za portale Libela i Voxfeminae.

proza

Paula Ćaćić: Franzenova 'Sloboda'

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

S dvije kratke priče u širi izbor ušla je i Paula Ćaćić (1994., Vinkovci), studentica indologije i južnoslavenskih jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Uz nagrađivane kratke priče i poeziju, Ćaćić piše i novinske tekstove za web portal VOXfeminae.

proza

Sven Popović: Ljubav među žoharima (Iz rukopisa)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

S prva tri ulomka romana u rukopisu Svena Popovića, započinjemo objavljivanje šireg izbora nagrade ''Sedmica&Kritična masa 2017''.
Popović (1989., Zagreb) je diplomirao komparativnu književnost i engleski jezik i književnost te amerikanistiku na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Književni prvijenac „Nebo u kaljuži“ (Meandarmedia) objavljuje 2015. Jedan je od osnivača „TKO ČITA?“, programa namjenjenog mladim autorima. Priče su mu uvrštene u „Best European Fiction 2017“ (Dalkey Archive Press). Živi i ne radi u Zagrebu.

proza

Maja Jurica: Miris biskvita

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Maja Jurica (1990., Split) studentica je hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zadru.

proza

Anita Vein Dević: Ulomak iz romana 'Ukradeno djetinjstvo'

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Anita Vein Dević (1987., Karlovac) magistrirala je na Fakultetu za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu. Piše poeziju, kratke priče, i nastavak romana „Ukradeno djetinjstvo“.

proza

Martin Majcenović: Medvjeđa usluga

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Martin Majcenović (1990.) diplomirao je kroatistiku i lingvistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kratka proza objavljivana mu je između ostalog i u Zarezu, Autsajderskim fragmentima, Booksi... Sudjelovao je u užim izborima na natječajima za kratku priču Broda kulture (2013. i 2016.) i FEKP-a (2014.) Član je Književne grupe 90+, a piše za portal Ziher.hr.

proza

Marija Solarević: Itinerar

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Marija Solarević (1987., Zagreb) diplomirala je pedagogiju i etnologiju s kulturnom antropologijom na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, osvajila je MetaFora nagradu u organizaciji Knjižnice Vladimira Nazora, u Centru za kreativno pisanje pohađa radionice i stvara kolumnu o književnosti i pop-kulturi. Trenutno piše zbirku kratkih priča "Noćne ptice".

Stranice autora

Književna Republika Relations Quorum Hrvatska književna enciklopedija PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg