vijesti

NOVA „BESPLATNA“ PROZA, ESEJI I POEZIJA

Društvo za promicanje književnosti na novim medijima (DPKM) objavilo je u okviru projekta „Besplatne elektroničke knjige“ tri nova reizdanja: zbirku kratkih proza „Bitka za svakog čovjeka“ Gordana Nuhanovića, zbirku eseja „Mrtvaci pod poplunom“ Borisa Becka i zbirku pjesama „40 antiljubavnih i jedna nekorektna“ Roberta Roklicera.



Knjige su objavljene uz financijsku potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Grada Zagreba. Trenutno je na mrežnim stranicama projekta „Besplatne elektroničke knjige“ (www.elektronickeknjige.com) dostupno 144 naslova.


O knjizi „Bitka za svakog čovjeka“
Priče „Bitka za svakog čovjeka“ nisu ni odveć svakodnevne, ogoljene, opružene na asfaltu, a nisu ni emotivno i misaono odveć raslojene, kao što to čine oni kojima je vlažno pero važnije od suhe zbilje. Te priče stoje negdje u sredini, a ono što ih održava da se ne izgube jest dobar stil, glatko pripovijedanje, pristojne rečenice koje najavljuju i budućeg ozbiljnijeg pripovjedača. Nuhanović obećava, jer se nije predao afektiranju koje je također u trendu, nije se ispljuvao, posvađao sa svijetom, koji ga stoga neće više primiti u sebe. Krenuo je oprezno – pismeno, suptilno, s namjerom da ne preslikava priče iz svijeta nego da ih izmišlja, što je rjeđa pojava među piscima-novinarima. Oni obično zadržavaju novinarski sindrom – prenose likove iz svakodnevice u knjige, pišu reportažno, a ne literarno, zavode publiku umjesto da je postupno stječu, kao pisci koji znaju da tiha voda brege dere. Iako je iskusan novinar, Nuhanović nije Ante Tomić. Njegov lik nije Toni Makaroni koji prodaje naokolo glačala i ostalu robu široke potrošnje, nego je njegov lik čudak, pomaknuta svijest koju je nemoguće potpuno zahvatiti mrežom interpretacije. Nešto u ovoj knjizi izmiče riječima, objašnjenju, a to je najbolji dokaz da u Nuhanovićevoj duši sindrom pisca pokušava pobijediti sindrom novinara. 
Lada Žigo


O Gordanu Nuhanoviću
Rođen 1968. godine u Vinkovcima. Devedesetih radio kao novinar u Globusu, Slobodnoj Dalmaciji, Danasu i Jutarnjem listu. Zbirku kratkih priča „Liga za opstanak“ objavio 2001. Nagrađen „Ivanom i Josipom Kozarcem“ za prvijenac te nagradom „Slavić“ DHK za najbolju prvu knjigu u 2001. godini. „Liga za opstanak“ uvrštena je među pet najboljih proznih knjiga 2001. godine u izboru Jutarnjeg lista. 2003. godine objavio drugu zbirku priča „Bitka za svakog čovjeka“, a 2004. napisao monodramu „Što to ljudi govore iliti buka“ koju izvodi glumac Slavko Brankov. 2006. godine objavio roman „Posljednji dani panka“, a 2009. roman „Vjerojatno zauvijek“. Ovo ljeto objavio je treći roman, „Agenti kulture“. Knjige su mu prevođene na engleski i češki. Trenutno živi i radi u Zagrebu.


O knjizi „Mrtvaci pod poplunom“
Za razliku od nježnijeg i zanesenog svijeta „Krila u koferu“, u zbirci naslovljenoj „Mrtvaci pod poplunom“ nameće se svijet masovne kulture, poremećenih vrijednosti, neoliberalizma koji mijenja hrvatsko društvo jednako razorno kako je to do sada činio s drugim društvima (i kako će to činiti i dalje u maniri modernog robovlasništva), svijet u kojem je sve sofisticirano osim krpanja rupa na cesti. Za to treba nabaviti beton i sagnuti se dovoljno vješto i brzo da te ne zaskoče oni zbog kojih te rupe popravljaš. Ono što Becka muči odgovor je na pitanje kako kao aktivan član pripadati društvu kojem ponajprije zamjeraš koješta i iz kojeg bi se rado „isčlanio“? Jer riječ je o pitanjima na koja nije uvijek moguće samo pokazati vršak jezika i nasmijati se glasno ili tiho. Nije moguće odgovoriti samo cinizmom ili dosjetkom. Kako kaže jedan njegov naslov „pritiješnjen globalnim i apsolutnim“ on pokušava izmigoljiti na rubove na kojima je manje neudobno, ali ne pobjeći sasvim od te pritješnjenosti.
Grozdana Cvitan


O Borisu Becku
Rođen u Zagrebu 1965. godine. Piše proze, eseje i kritike. Diplomirao je na Geodetskom fakultetu i kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kritike, članke i intervjue počinje objavljivati 1996. u listu Matice hrvatske „Vijenac“ u kojem je od 1998. urednik. Istovremeno surađuje kao autor emisija na Trećem programu Radio Zagreba. U razdoblju 1999-2002. radio je kao urednik u dvotjedniku za kulturu „Zarez“ te objavljivao priče i eseje u književnim časopisima te drugoj periodici. Od 2003. zaposlen je u Nacionalu gdje također surađuje prilozima o književnosti, kazalištu i likovnoj umjetnosti, a ujedno je i član uredništva magazina za kulturu „Gordogan“. Tekstovi su mu zastupljeni u više vrsnih književno-umjetničkih i znastveno-esejističkih zbornika: „Plimaši“ (ur. S. Šesto, Zagreb 1997), „Igrom protiv rešetaka“ (ur. N. Govedić, Zagreb 2004), „Književni bestijarij“ (ur. S. Marjanić i A. Zaradija Kiš, Zagreb 2007), „U snu ljubim tvoje usne tisuću puta“ (ur. D. Pečkaj Vuković, Zagreb 2008), „Rječnik Trećeg programa“ (ur. Irena Matijašević, Zagreb 2008), „Jezični varijeteti i nacionalni identiteti“ (ur. L. Badurina, I. Pranjković i J. Silić, Zagreb 2009). Za svoju prozu dobio je nagrade Arkzina, Festivala A književnosti, časpisa Kaj i Dana Franje Horvata Kiša te stipendiju Ministarstva kulture za poticanje vrijednog književnog stvaralaštva.  Objavio: „Metak u srcu Svetog Augustina“ (Faust Vrančić, Zagreb, 2003); „Mrtvaci pod poplunom“ (Jesenski i Turk, Zagreb, 2004.); „Krila u koferu“ (Disput, Zagreb, 2004.); „Ne bih to tome“ (HDP i Jesenski i Turk, Zagreb, 2008.).


O knjizi „40 antiljubavnih i jedna nekorektna“
Robert Roklicer kritiku društva u zbirci „40 antiljubavnih i jedna nekorektna“ počinje samokritikom. Te urla kako cijelu Europu „nabije u dlakavu rupu“ i vraća se u svoju „prćiju, da dovrši misiju“. A ta je: „Na burzi rada, zadovoljno čeka(t) mirovinu“.
Osim samokritike, jedna od značajki ove knjige skriva se u figuri misli koja je istovremeno i identifikacija i inverzija, a njezin finalni proizvod je jednadžba s inačicama jedne poznanice: dupe=glava! Ta najprije zamjena organa, a onda nepovratno poistovjećenje jednog s drugim, na način litote, progovara o anomiji društva na kojoj ljudi drugačijih očiju i propusnijih dupeta život grade.
Sami zazivi nagrada, koncept drugarske samokritike, zajebancija s Euroskepticima koji su toliko zabuljeni u domovinu (od imenice bulja) da su u stanju izgovoriti: „što će nama Europa, mi smo oduvijek bili Europa...“ opjevavanje sirotinje koju je Hrvat s velikim H, opljačkao sustavnije i bolje od svih Austrijanaca, Madžara i drugih Srba... govori o tome da Robi zna da je jedan sustav vrijednosti iza nas, a da ga drugi još nije uspio zamijeniti.
U pravilu naučeni na velike vođe koji narodu ukažu kako je pravično i u redu „letjeti u jatu/ koje odozgo/ sere po nama“, predozirani simbolima, mrzeći sve što nije njihovo, ljudi u magli, čekaju neku novu čvrstu šaku... da ih uhvati za ruku i, cca vozeći 200 na sat, izvede iz njih samih.
Nabijena erosom i politikom koja se čita i kao kolektivni tanatos, ova je autoerotska knjiga jetka kritika svijeta oko nas. A taj je svijet moguć, piše Roklicer, iz jednog jedinog razloga: prije nego što je zapostojao oko nas, bio je u nama. Dakle, pozicija je to idealizma. Ali, oprez: Robi ima „samo jedan metak“. I ne zna „gdje da opali“. Zasada ga, uz zvuke Miroslava Škore, pušta da puca po porculanu školjke, ali dolaze neka druga vremena.
Nikola Petković


O Robertu Rokliceru
Rođen 1970. godine u Vukovaru. 1995. godine upisuje dramaturgiju na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti. Objavio je pet knjiga pjesama („Underground“, „O čemu pričaš“, „Pivo ne ostavlja mrlje od kave“, „Tamo gdje si ti, nema paukova“ i „Bez detalja, molim“), dvije knjige kratkih priča („Oprosti, a i ne moraš“ i „Kako se ubiti“), te nagrađeni roman „Žene, luđaci i malo dobrih pedera“ (Nagrada Matice hrvatske). Autor je scenarija za igrano-dokumentarni serijal "Domovinski rat". Za svoj književni rad dobio je Nagradu Matica hrvatska – ogranak Osijek 2010. (za neobjavljeni prozni rukopis),  Nagradu Brod knjižara za 2010. i treću Nagradu Frana Galovića za kratku priču 2010. Član je Društva hrvatskih književnika i Matice hrvatske. Od 2008. godine predsjednik je i voditelj kultne zagrebačke tribine Jutro poezije.

 

DPKM u 2013. planira objaviti još dva besplatna naslova: „Kako potrošiti svijet“ Dražena Šimleše i „Najbolji na svijetu“ Zorana Krušvara.

proza

Marko Gregur: Dan za izlazak

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Marko Gregur (Koprivnica, 1982.) piše poeziju i prozu, koju je objavljivao u mnogim domaćim časopisima i novinama, kao i u inozemnim časopisima.Dobitnik je nagrade Ulaznica i Prozak za najbolji prozni rukopis autora do 35 godina starosti iz Republike Hrvatske. Objavio je zbirku poezije Lirska grafomanija (Naklada Ceres, 2011.), zbirke priča Peglica u prosincu (DHK, 2012.) i Divan dan za Drinkopoly (Algoritam, 2014.) te roman Kak je zgorel presvetli Trombetassicz (Hena com, 2017.) Uvršten je u antologiju mladih hrvatskih prozaika Bez vrata, bez kucanja (Sandorf, 2012.).

proza

Anita Vein Dević: Ulomak iz romana 'Ukradeno djetinjstvo'

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Anita Vein Dević (1987., Karlovac) magistrirala je na Fakultetu za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu. Piše poeziju, kratke priče, i nastavak romana „Ukradeno djetinjstvo“.

proza

Josip Razum: Dvije priče

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Josip Razum (1991., Zagreb) apsolvent je psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u "Fantomu slobode", osvojio nagradu na KSET-ovom natječaju za kratku priču, član je i suosnivač Književne grupe 90+.


proza

Marta Glowatzky Novosel: Dvije priče

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

U širi izbor ušla je i Marta Glowatzky Novosel (Čakovec, 1983.), profesorica flaute, prevoditelj i sudski tumač za njemački jezik.
Glowatzky je uz glazbenu akademiju u Münchenu završila i poslijediplomski interdisciplinarni studij konferencijskog prevođenja u sklopu Sveučilišta grada Zagreba. Objavljivala je u nekoliko zbornika i portala.

proza

Zoran Hercigonja: Kolotečina: Testiranje stvarnosti

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Zoran Hercigonja (1990.) rođen je u Varaždinu gdje je diplomirao na Fakultetu organizacije i informatike. Radi kao profesor i objavljuje na portalu Poezija Online. Bavi se i likovnom umjetnošću.

proza

Stephanie Stelko: Ružica putuje u Maroko

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Stephanie Stelko (1992., Rijeka) svježe je ime na sceni s obzirom da se pisanju vratila nakon što je prije dvije godine diplomirala medicinsku antropologiju i sociologiju u Amsterdamu. Teme koje obrađuje u antropološko-sociološkom i novinarskom radu tiču se marginaliziranih skupina, nejednakosti, feminizma, seksualnosti, tijela i zdravlja.

proza

Martin Majcenović: Medvjeđa usluga

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Martin Majcenović (1990.) diplomirao je kroatistiku i lingvistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kratka proza objavljivana mu je između ostalog i u Zarezu, Autsajderskim fragmentima, Booksi... Sudjelovao je u užim izborima na natječajima za kratku priču Broda kulture (2013. i 2016.) i FEKP-a (2014.) Član je Književne grupe 90+, a piše za portal Ziher.hr.

proza

Paula Ćaćić: Franzenova 'Sloboda'

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

S dvije kratke priče u širi izbor ušla je i Paula Ćaćić (1994., Vinkovci), studentica indologije i južnoslavenskih jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Uz nagrađivane kratke priče i poeziju, Ćaćić piše i novinske tekstove za web portal VOXfeminae.

proza

Dunja Matić: Večera

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Dunja Matić (1988., Rijeka) je magistra kulturologije, urednica, recenzentica i književna kritičarka. Prozu, poeziju i osvrte objavljuje na stranicama Gradske knjižnice Rijeka i Književnosti uživo, dio čijeg je uredništva od 2013. godine. Roman „Troslojne posteljine“ izlazi u izdanju Studia TiM ove godine, a u pripremi je zbirka kratkih priča „Kozmofilije“.

proza

Sara Kopeczky: Atomi različitih zvijezda

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Sara Kopeczky (1992., Zagreb) diplomirala je anglistiku i talijanistiku, prozu i poeziju objavljivala je u časopisima, zbornicima i na portalima u Hrvatskoj i u inozemstvu. Pobijedila je na natječaju knjižnice Daruvar za najljepše ljubavno pismo. Članica je Novog Književnog Vala, književne skupine nastale iz škole kreativnog pisanja pod vodstvom Irene Delonge Nešić. Urednica je Split Minda, časopisa za književnost i kulturu studenata Filozofskog fakulteta u Splitu.

proza

Alen Brlek: Mjehur

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Alen Brlek (1988., Zagreb) dobitnik je nagrade Na vrh jezika 2013. godine za zbirku poezije Metakmorfoze. Objavljivan je između ostalog i u e-časopisu Književnost uživo, Zarezu, Fantomu slobode, zborniku Tko čita?, internet portalu Strane. Sudionik je nekoliko regionalnih i međunarodnih književnih festivala, a priprema i drugu zbirku poezije 'Pratišina'.

Stranice autora

Književna Republika Relations Quorum Hrvatska književna enciklopedija PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg