Tao Lin (SAD) autor je sedam knjiga i po mnogima najsignifikantniji američki mlađi pisac. Lin je često nazivan 'piscem generacije' rođene osamdesetih (rođen 1983), no neki ga kritičari već brane od generacijskog predznaka i uspoređuju s klasicima. Osnovao je i neovisnu izdavačku etiketu Muumuu House – New York
Već naslovi njegovih knjiga, počesto 'nehajno' uvrnuti, odaju ponešto o njegovom stilu: You are a little bit happier than i am (poezija, 2006), Bed (priče, 2007), Eeeee Eee Eeee (roman, 2007), Cognitive-behavioral therapy (poezija, 2008), Shoplifting from American Apparel (novela, 2009), Richard Yates (roman, 2010), Taipei (roman, 2013).
Njegov novi roman 'Taipei', koji prati mladog pisca i njegovu djevojku – čiji život uključuje ponešto devijantnog ponašanja – definitivno je izbacio Tao Lina u orbitu, kao mladog autora o kojem se najviše piše i govori, sve do gromoglasnih pohvala poput one New York Observera koji je Linovo djelo nazvao 'modernističkim remek-djelom'.
Tao Lin je Amerikanac od roditelja tajvanskog podrijetla, živi u New Yorku, ima blago autističnu, reklo bi se 'warholovsku' karizmu, piše puno, a govori nešto manje.
Na naslovnici vašeg novog romana 'Taipei' (Vintage, 2013) citiran je Bret Eastona Ellis koji kaže: 'S 'Taipeijem' se Tao Lin pokazuje kao najinteresantniji prozni stilist svoje generacije.' Nazivaju vas također piscem generacije… Što mislite o tome?
Svjestan sam proznog stila i prilično teško radim da ga održim konzistentnim, pa mi je drago da je Bret Easton Ellis to izgleda primijetio. Iz moje vizure, nisam generacijski pisac. Pišem o temama za koje uopće ne mislim da su specifične za neku generaciju. Ne razmišljam o riječi 'generacija' osim ako ne pitaju o njoj, a u tom slučaju nastojim ne razmišljati o tome. Čini mi se kao nesumnjiva generalizacija reći bilo što o nekoj generaciji što nije konkretno, kao 'rođeni su između 1980. i 2000'.
Gdje biste se smjestili poetički? Vaš književni nazor, utjecaji?
Schopenhauerov pogled na svijet izražen u 'Svijetu kao volji i predodžbi' mi je konzistentno bio najprivlačniji i najzanimljiviji od svega što sam pročitao o pogledima na svijet. Odnedavno me uzbuđuju ideje Terrencea McKenne. Neki od mojih utjecaja su Lorrie Moore, Fernando Pessoa, Ann Beattie, Lydia Davis.
'Istina, njegovi likovi su mladi ljudi koji žive u Brooklynu. I on piše o internetu…', kaže jedan kritičar. Koliko je vaša fikcija određena iskustvom? Uzimate li priče iz stvarnosti, iz vlastitog života i života ljudi s kojima se družite?
Tretiram svoju memoriju kao prvu verziju. Mogu ju koristiti, ali mogu je i mijenjati. Usput, sviđa mi se par rečenica koje dolaze nakon toga što ste citirali, iz recenzije je Benjamina Lytala, i to su informacije koje su meni očigledne, te mi je drago što je rekao: 'Istina, njegovi likovi su mladi ljudi koji žive u Brooklynu. I piše o internetu. Ali trebali bismo prestati nazivati Tao Lina glasom njegove generacije. 'Taipei', njegov novi roman, ima manje veze s njegovom generacijom nego s književnom tradicijom Knuta Hamsuna, Ernesta Hemingwaya i Roberta Musila. Gospodina Lina se isprva smatralo 'generacijskim' jer je bio vrlo mlad i imao veliku on-line sljedbu. Ali čak i 2005. godine gospodin Lin je citirao utjecaje iz prošlosti poput Ann Beattie, Fredericka Barthelmea i Joy Williams - ponešto nemoderni izbori, koji ukazuju na visoko individualnu sklonost gospodina Lina prema nedorečenosti, čudnovatosti i onome što je već nazvano K-Mart realizmom.'
Vjerojatno opet po generacijskoj logici, poneki kritičari možda i pretjerano dovode vaše pisanje u vezu s internetom. Da razjasnimo, utječe li internet i tehnologija na vaše pisanje u nekom značajnijem smislu?
Ne mislim da je internet utjecao na moje pisanje osim možda 0,5 posto. Manje od jedan posto.
Znate li išta o hrvatskoj književnosti? Zanima li vas da u Hrvatskoj doznate nešto o ovdašnjoj književnoj sceni?
Ne znam ništa o hrvatskoj književnosti. Zanimaju me određeni pisci, određeni ljudi, ne književna scena.
Robert Perišić, tportal.hr
Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''
Eva Simčić je u uži izbor ušla s pričom ''Maksimalizam.''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljica.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.