intervju

Tao Lin: Ne, nisam pisac internet generacije

Tao Lin (SAD) autor je sedam knjiga i po mnogima najsignifikantniji američki mlađi pisac. Lin je često nazivan 'piscem generacije' rođene osamdesetih (rođen 1983), no neki ga kritičari već brane od generacijskog predznaka i uspoređuju s klasicima. Osnovao je i neovisnu izdavačku etiketu Muumuu House – New York



Već naslovi njegovih knjiga, počesto 'nehajno' uvrnuti, odaju ponešto o njegovom stilu: You are a little bit happier than i am (poezija, 2006), Bed (priče, 2007), Eeeee Eee Eeee (roman, 2007), Cognitive-behavioral therapy (poezija, 2008), Shoplifting from American Apparel (novela, 2009), Richard Yates (roman, 2010), Taipei (roman, 2013).

Njegov novi roman 'Taipei', koji prati mladog pisca i njegovu djevojku – čiji život uključuje ponešto devijantnog ponašanja – definitivno je izbacio Tao Lina u orbitu, kao mladog autora o kojem se najviše piše i govori, sve do gromoglasnih pohvala poput one New York Observera koji je Linovo djelo nazvao 'modernističkim remek-djelom'.

Tao Lin je Amerikanac od roditelja tajvanskog podrijetla, živi u New Yorku, ima blago autističnu, reklo bi se 'warholovsku' karizmu, piše puno, a govori nešto manje.

Na naslovnici vašeg novog romana 'Taipei' (Vintage, 2013) citiran je Bret Eastona Ellis koji kaže: 'S 'Taipeijem' se Tao Lin pokazuje kao najinteresantniji prozni stilist svoje generacije.' Nazivaju vas također piscem generacije… Što mislite o tome?

Svjestan sam proznog stila i prilično teško radim da ga održim konzistentnim, pa mi je drago da je Bret Easton Ellis to izgleda primijetio. Iz moje vizure, nisam generacijski pisac. Pišem o temama za koje uopće ne mislim da su specifične za neku generaciju. Ne razmišljam o riječi 'generacija' osim ako ne pitaju o njoj, a u tom slučaju nastojim ne razmišljati o tome. Čini mi se kao nesumnjiva generalizacija reći bilo što o nekoj generaciji što nije konkretno, kao 'rođeni su između 1980. i 2000'.


Gdje biste se smjestili poetički? Vaš književni nazor, utjecaji?

Schopenhauerov pogled na svijet izražen u 'Svijetu kao volji i predodžbi' mi je konzistentno bio najprivlačniji i najzanimljiviji od svega što sam pročitao o pogledima na svijet. Odnedavno me uzbuđuju ideje Terrencea McKenne. Neki od mojih utjecaja su Lorrie Moore, Fernando Pessoa, Ann Beattie, Lydia Davis.

'Istina, njegovi likovi su mladi ljudi koji žive u Brooklynu. I on piše o internetu…', kaže jedan kritičar. Koliko je vaša fikcija određena iskustvom? Uzimate li priče iz stvarnosti, iz vlastitog života i života ljudi s kojima se družite?

Tretiram svoju memoriju kao prvu verziju. Mogu ju koristiti, ali mogu je i mijenjati. Usput, sviđa mi se par rečenica koje dolaze nakon toga što ste citirali, iz recenzije je Benjamina Lytala, i to su informacije koje su meni očigledne, te mi je drago što je rekao: 'Istina, njegovi likovi su mladi ljudi koji žive u Brooklynu. I piše o internetu. Ali trebali bismo prestati nazivati Tao Lina glasom njegove generacije. 'Taipei', njegov novi roman, ima manje veze s njegovom generacijom nego s književnom tradicijom Knuta Hamsuna, Ernesta Hemingwaya i Roberta Musila. Gospodina Lina se isprva smatralo 'generacijskim' jer je bio vrlo mlad i imao veliku on-line sljedbu. Ali čak i 2005. godine gospodin Lin je citirao utjecaje iz prošlosti poput Ann Beattie, Fredericka Barthelmea i Joy Williams - ponešto nemoderni izbori, koji ukazuju na visoko individualnu sklonost gospodina Lina prema nedorečenosti, čudnovatosti i onome što je već nazvano K-Mart realizmom.'

Vjerojatno opet po generacijskoj logici, poneki kritičari možda i pretjerano dovode vaše pisanje u vezu s internetom. Da razjasnimo, utječe li internet i tehnologija na vaše pisanje u nekom značajnijem smislu?

Ne mislim da je internet utjecao na moje pisanje osim možda 0,5 posto. Manje od jedan posto.

Znate li išta o hrvatskoj književnosti? Zanima li vas da u Hrvatskoj doznate nešto o ovdašnjoj književnoj sceni?


Ne znam ništa o hrvatskoj književnosti. Zanimaju me određeni pisci, određeni ljudi, ne književna scena.

 

Robert Perišić, tportal.hr

o nama

Nagrada Sedmica i Kritična masa 2019. za Miru Petrović

Pobjednica ovogodišnje nagrade "Sedmica i Kritična masa" za mlade prozne autore je Mira Petrović (1989.) iz Splita.
U užem izboru Nagrade za 2019. bili su: Leonarda Bosilj, Iva Hlavač, Toni Juričić, Maja Klarić, Dinko Kreho, Mira Petrović i Iva Sopka.
Ovo je bio četvrti natječaj koji raspisuje Kritična masa, a nagradu sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).
U žiriju nagrade Sedmica i Kritična masa bili su - Viktorija Božina, Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - DOBITNICA NAGRADE 2019

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Dinko Kreho: Zoja

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Počinjemo s objavom radova koji su ušli u širi izbor... Dinko Kreho (Sarajevo, 1986.) diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez, te suradnik na projektu Alternativna književna tumačenja (AKT). Autor je knjiga poezije Ravno sa pokretne trake (2006.) i Zapažanja o anđelima (2009.), kao i koautor (s Darijem Bevandom) radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013.). Književnu kritiku, esejistiku i poeziju u novije vrijeme objavljuje u tjedniku Novosti, na portalima Booksa i Proletter, te u književnom dvomjesečniku Polja. Živi u Zagrebu.

proza

Leonarda Bosilj: Ptice ne lete

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Leonarda Bosilj (2000., Varaždin) studira psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom srednje škole sudjelovala je na literarnim natječajima (LiDraNo, Gjalski za učenike srednjih škola), a ovo je prvi put da šalje svoj rad na neki javni natječaj.

proza

Toni Juričić: Con calma

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Toni Juričić (1990., Labin) diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u književnim časopisima Fantom Slobode, UBIQ, Zarez i u zbirkama spekulativne fikcije Transreali, Sfumato i Futur Crni. Režirao je kratkometražne filmove (Momentum Mortem, Preludij Sumanutosti, Rosinette) i spotove za glazbene skupine NLV, Barbari, BluVinil, Nellcote i dr. Osnivač je i predsjednik udruge Notturno za produkciju i promicanje audio-vizualne djelatnosti. Pokretač je i producent projekata [noir.am sessions] i [noir.am storytellers] čiji je cilj promoviranje nezavisne glazbene i književne scene. Režirao je monodramu Sv. Absinthia. Dobitnik je nagrade "Slavko Kolar" Hrvatskog Sabora Kulture za prozno stvaralaštvo mladih autora. Trenutno je na doktorskom studiju u sklopu Sveučilišta u Durhamu.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Iva Hlavač: Humoreske o ženama koje se ne smiju

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Hlavač (1986., Osijek) diplomirala je na pravnom fakultetu u Osijeku. Objavila je dvije zbirke kratkih priča; „I obični ljudi imaju snove“ (2009.) izašla je u sklopu natječaja Matice hrvatske Osijek za osvojeno prvo mjesto, a „Svi smo dobro“ u izdanju Profila (biblioteka Periskop) 2016. godine te je, između ostaloga, dobila stimulaciju Ministarstva kultur za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016. Živi u Valpovu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg