poezija

Davor Ivankovac: Krvavoplava pjena

Veli da od osnovne škole, preko srednje pa sve do kraja studija književnosti nije napisao niti jedan jedini stih niti je pomišljao na tako nešto. Čak štoviše, ništa nije toliko mrzio kao poeziju.
Dobro, ne baš mrzio, ali bio ravnodušan, to svakako. Sve do pred kraj 2008. kada je iz čista mora počeo. Tri godine nije imao uspjeha. Onda su neki rekli da je to dobro. Otada uporno piše.



 

Ljubavna 2011. (I Bog je umro, draga…)

 

Jutros mi je rekla dok smo prali zube,

zaljubljen si u svoju jebenu sintaksu i glagole,

ne u mene, i sve ono

što ja jesam…

 

I zar to nije pervertiranje?

 

I kako mogu pokraj nje ovakve, pljunuvši

krvavoplavu pjenu, voljeti više

gramatiku i pravopis.

I sve te imenice, prezente, future neke druge,

pravilnu uporabu genitiva, a ne nju,

ili recimo Domovinu.

 

Htio sam joj reći da su i njene sise samo

pitanje sintakse, stvar jezika i pravilne uporabe

(ali nisam znao kako, nisam imao ideje,

povlačeći tupi žilet preko obraza

napustila me inspiracija),

 

i dodatno pojasniti, draga, slušaj, domovina je

davno krepala, mrtvorođenče bez pelena,

iz čega proizlazi logična jednadžba:

domoljublje = nekrofilija,

i zar to nije pervertiranje?

 

I još je nešto rekla, ali nisam čuo,

zaokupljen već pitanjima sintakse

i pravilne uporabe svega.

 

 

Fraktalna (hrđa decentriranog subjekta)

 

II.

 

I ono što su dobili razdijelili su.

Sebe od sebe i košmare od ljubavi,

mukotrpno kao patetiku od lirike ili

poraze od srama.

 

Gle kako djetinjstvo otpada od zrelosti,

kako simbolika ostaje bez stvarnosti, falusoidna,

poput one kupole od tenka

na nuštarskome križanju.

 

Tablete za želudac ne smanjuju tjeskobu.

 

U slavonskim ravnicama

žučni je kamen postavljen za međašni.

 

 

Dan državnosti

 

Crvena tipka i zelena tableta uspješno preveniraju

pokušaj nove reinterpretacije.

Poneki Hrvat možda naslućuje: Vukovar zapravo nikad nije pao.

Jer ako je doista sve vrijeme bio u nama,

tada je jasnije kakvi smo svi iznutra. Jao!

Čak i Davor Ivankovac, nepoznati pjesnik

iz Vinkovaca, koji unatoč svemu nije

pračovjek i nacionalist.

Što je za jednog Vinkovčanina čudo

samo po sebi neobičnije i veće od

hipotetskog buđenja u središtu ping-pong loptice.

A to može biti:

a) orgazmička bjelina;

b) arktička bjelina;

c) sljepoća iz romana Josea Saramaga,

i što je najvjerojatnije u ovom podneblju

d) katolička predodžba o Raju –

dosadnija i gluplja od nedjeljnih popodneva

po kvartovskim birtijama.

Uvečer, u smiraj, pred tv-ekranom:

vjerujem li u išta od navedenog? 

 

 

Elementarne čestice ljepote (Andreja)

 

Noćas su se pomaknule tektonske ploče

i jutro smo dočekali bliži nego ikad.

 

Zrnatost slike i kristalizaciju osobe

ne moramo izravno povezati:

emocionalno preciziranje može biti i komešanje.

 

Zar i krila noćnih leptira ne ostavljaju

tragove na prstima?

Pjesma je najkrhkije od tuđe ljepote,

provjerljivo njene:

oteti fragmenti labave opstojnosti

kao svjetlucavi ukrasi po

ontološki odsutnoj

božićnoj jelki.

 

Zmaj je fosilizirani motiv pred vratima

tabu teme. Izotopima ugljika datiramo

starost i porijeklo tekstova

koje ćemo tek napisati.

Motiv je ispaljen kroz stotinu senzora

istovremeno,

ključna je poruka nehotice arhivirana.

 

Nedjeljno je predvečerje utorkom popodne

i mogli bismo lako oboljeti od paradoksa -

sezonski i bezopasno,

kao kad prašina netaknutih knjiga

natjera na kihanje.

 

 

Sjeveroistočni

 

Stao sam na obalu mora i vidio: fali pola kopna!

Šav na stolnjaku suštinski dijeli odgovornost.

Slika doma na dnu praznog tanjura.

 

Prostiranje vjetra bešćutno kao obzor

prinosilo je dim iz nazubljenih pogona.

 

I vidio sam sjeverno nebo, grad, odluku:

prozirni kristal u noći. Tako je došla zima,

zatim jesen, pa ona. Jugozapadno od utjehe

stajala je smislena kao čavao za osmijeh.

 

Ribe su udarale u lakirane noge,

papuču s rupom, trzaj mačjeg uha.

A Bog je htio molitve, mamce na udicama smrti.

Bonaca vjetar, korpicu kruha, otkucaje zidnog srca.

 

Bio sam sjever, mjesečina, ništa:

tupa bol u tupom kutu sreće.

 

Nalik površini Marsa, iščekujem strah i užas.

Između red jablana i vrba, gole topole.

Linija željezničke pruge.

 

 

Biografija:

Davor Ivankovac (Vinkovci, 1984.)
Osnovnu i srednju školu završio u Vinkovcima, Filozofski faklutet u Osijeku.
Poeziju objavljivao u Hrašću, Književnoj reviji, Mojim Vinkovcima, Knjigomatu, Quorumu i Zarezu.

Na 22. Pjesničkim susretima u Drenovcima 2011. osvojio nagradu za rukopis Rezanje magle, a na 49. Goranovom proljeću 2012. za rukopis Freud na Facebooku. 

Objavio: Rezanje magle, Narodna knjižnica Drenovci, 2012. (Nagrada Josip i Ivan Kozarac 2012.)
Freud na Facebooku, SKUD Ivan Goran Kovačić, Zagreb, 2012. (Nagrada Goran 2012., Nagrada Kvirin 2013.)

Piše i priče i eseje i kritike, koje povremeno pošalje u Zarez ili negdje. Ima roman u planu i skicama. Nije član ikakve političke ili kulturne partije / udruge. Ateist i antifašist.

o nama

Nagradu Sedmica i Kritična masa za mlade pisce dobila je Marina Gudelj

Pobjednica ovogodišnje Nagrade Sedmica i Kritična masa za mlade autore je Marina Gudelj (1988.) iz Splita.
Marina Gudelj nagrađena je za priču "Lee".
U užem izboru Nagrade za 2017. bili su: Alen Brlek, Katja Grcić, Marko Gregur, Marina Gudelj, Mira Petrović, Iva Sopka i Ana Rajković.
Ovo je treća godina Nagrade koju sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).

intervju

Marina Gudelj: Mi smo generacija koja je dobila ostatke neke ranije i uljuljala se u pasivnost

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica&Kritična masa

proza

Marina Gudelj: Lee

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 2017 - UŽI IZBOR

Marina Gudelj (1988., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Objavljivala je u Zarezu i na portalu KSET-a.

proza

Elena Ferrante: Genijalna prijateljica

Romani Elene Ferrante s razlogom su postali svjetske uspješnice i jedan od književnih fenomena ovog desetljeća, kako po odazivu publike u različitim zemljama, tako i po sudu kritike.
"Genijalna prijateljica" – prvi je dio romaneskne tetralogije o Eleni i Lili, pronicljivim i inteligentnim djevojkama iz Napulja koje žele stvoriti život u okrilju zagušujuće, nasilne kulture.
Ovdje donosimo uvodna poglavlja romana, a knjigu u cjelini - što preporučujemo - možete pročitati u izdanju "Profila".
Roman je s talijanskog prevela Ana Badurina.

proza

David Szalay: Duge rute

Pročitajte priču izvrsnog Davida Szalaya koji je bio sudionik Lit link festivala 2017 u Puli, Rijeci i Zagrebu.

David Szalay rođen je u Montrealu (1974.) u Kanadi odakle njegovi uskoro sele u Veliku Britaniju. Objavio je četiri prozne knjige, dobitnik je više književnih nagrada, a 2016. njegov je roman All That Man Is bio u užem izboru za Bookerovu nagradu. Szalay je uvršten u prestižni dekadni izbor najboljih mlađih britanskih romanopisaca časopisa Granta, kao i sličan izbor novina Telegraph. David Szalay pisac je minucioznog stila, naoko distanciranog, sa suptilnim i vrlo individualnim pomakom u tretiranju prozne događajnosti. Roman All That Man Is ono je što preporučamo za dulje upoznavanje, a za ovu priliku smo odabrali kratku priču Long Distance koju je napisao lani za radio BBC.

proza

Iva Sopka: Tri priče

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 2017 - UŽI IZBOR

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča, od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine.

Stranice autora

Književna Republika Relations Quorum Hrvatska književna enciklopedija PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg