poezija

Davor Ivankovac: Krvavoplava pjena

Davor Ivankovac (1984., Vinkovci) završio je osnovnu i srednju školu u Vinkovcima, te Filozofski fakultet u Osijeku. Poeziju, kratke priče i književne kritike objavljuje u nizu domaćih i inozemnih časopisa i portala, a poezija mu je prevedena na nekoliko jezika, te zastupljena u nekoliko panorama i antologija. Dobitnik je nagrade Goran 2012. godine za zbirku poezije ''Freud na Facebooku'', te Lapis Histriae 2017. za kratku priču ''Ponedjeljak''. Objavio zbirke poezije: ''Rezanje magle'' (2012.), ''Freud na Facebooku'' (2013.) i ''Doba bršljana'' (2018.).



 

Ljubavna 2011. (I Bog je umro, draga…)

 

Jutros mi je rekla dok smo prali zube,

zaljubljen si u svoju jebenu sintaksu i glagole,

ne u mene, i sve ono

što ja jesam…

 

I zar to nije pervertiranje?

 

I kako mogu pokraj nje ovakve, pljunuvši

krvavoplavu pjenu, voljeti više

gramatiku i pravopis.

I sve te imenice, prezente, future neke druge,

pravilnu uporabu genitiva, a ne nju,

ili recimo Domovinu.

 

Htio sam joj reći da su i njene sise samo

pitanje sintakse, stvar jezika i pravilne uporabe

(ali nisam znao kako, nisam imao ideje,

povlačeći tupi žilet preko obraza

napustila me inspiracija),

 

i dodatno pojasniti, draga, slušaj, domovina je

davno krepala, mrtvorođenče bez pelena,

iz čega proizlazi logična jednadžba:

domoljublje = nekrofilija,

i zar to nije pervertiranje?

 

I još je nešto rekla, ali nisam čuo,

zaokupljen već pitanjima sintakse

i pravilne uporabe svega.

 

 

Fraktalna (hrđa decentriranog subjekta)

 

II.

 

I ono što su dobili razdijelili su.

Sebe od sebe i košmare od ljubavi,

mukotrpno kao patetiku od lirike ili

poraze od srama.

 

Gle kako djetinjstvo otpada od zrelosti,

kako simbolika ostaje bez stvarnosti, falusoidna,

poput one kupole od tenka

na nuštarskome križanju.

 

Tablete za želudac ne smanjuju tjeskobu.

 

U slavonskim ravnicama

žučni je kamen postavljen za međašni.

 

 

Dan državnosti

 

Crvena tipka i zelena tableta uspješno preveniraju

pokušaj nove reinterpretacije.

Poneki Hrvat možda naslućuje: Vukovar zapravo nikad nije pao.

Jer ako je doista sve vrijeme bio u nama,

tada je jasnije kakvi smo svi iznutra. Jao!

Čak i Davor Ivankovac, nepoznati pjesnik

iz Vinkovaca, koji unatoč svemu nije

pračovjek i nacionalist.

Što je za jednog Vinkovčanina čudo

samo po sebi neobičnije i veće od

hipotetskog buđenja u središtu ping-pong loptice.

A to može biti:

a) orgazmička bjelina;

b) arktička bjelina;

c) sljepoća iz romana Josea Saramaga,

i što je najvjerojatnije u ovom podneblju

d) katolička predodžba o Raju –

dosadnija i gluplja od nedjeljnih popodneva

po kvartovskim birtijama.

Uvečer, u smiraj, pred tv-ekranom:

vjerujem li u išta od navedenog? 

 

 

Elementarne čestice ljepote (Andreja)

 

Noćas su se pomaknule tektonske ploče

i jutro smo dočekali bliži nego ikad.

 

Zrnatost slike i kristalizaciju osobe

ne moramo izravno povezati:

emocionalno preciziranje može biti i komešanje.

 

Zar i krila noćnih leptira ne ostavljaju

tragove na prstima?

Pjesma je najkrhkije od tuđe ljepote,

provjerljivo njene:

oteti fragmenti labave opstojnosti

kao svjetlucavi ukrasi po

ontološki odsutnoj

božićnoj jelki.

 

Zmaj je fosilizirani motiv pred vratima

tabu teme. Izotopima ugljika datiramo

starost i porijeklo tekstova

koje ćemo tek napisati.

Motiv je ispaljen kroz stotinu senzora

istovremeno,

ključna je poruka nehotice arhivirana.

 

Nedjeljno je predvečerje utorkom popodne

i mogli bismo lako oboljeti od paradoksa -

sezonski i bezopasno,

kao kad prašina netaknutih knjiga

natjera na kihanje.

 

 

Sjeveroistočni

 

Stao sam na obalu mora i vidio: fali pola kopna!

Šav na stolnjaku suštinski dijeli odgovornost.

Slika doma na dnu praznog tanjura.

 

Prostiranje vjetra bešćutno kao obzor

prinosilo je dim iz nazubljenih pogona.

 

I vidio sam sjeverno nebo, grad, odluku:

prozirni kristal u noći. Tako je došla zima,

zatim jesen, pa ona. Jugozapadno od utjehe

stajala je smislena kao čavao za osmijeh.

 

Ribe su udarale u lakirane noge,

papuču s rupom, trzaj mačjeg uha.

A Bog je htio molitve, mamce na udicama smrti.

Bonaca vjetar, korpicu kruha, otkucaje zidnog srca.

 

Bio sam sjever, mjesečina, ništa:

tupa bol u tupom kutu sreće.

 

Nalik površini Marsa, iščekujem strah i užas.

Između red jablana i vrba, gole topole.

Linija željezničke pruge.

 

 

 

proza

Nell Zink: Zidarčac

Nell Zink je nakon "kasnog" debija (2014) ekspresno od autsajdera postala književni događaj, te je sa serijom knjiga idućih godina potvrdila visoko i izdvojeno mjesto na američkoj sceni. The New York Times uvrstio je njezin ekološki osviješten roman The Wallcreeper među značajne knjige 2014. godine, kao i njezinu knjigu iz 2015. godine o temama rase i roda, koja je nominirana za nacionalnu književnu nagradu Mislaid. Roman Nicotine objavila je 2016., kao i zbirku novela Private Novelist. Hvaljena je od Guardiana do New Yorkera, premda im je bilo teško klasificirati je.
Rođena je u južnoj Kaliforniji, odrasla je u ruralnoj Virginiji, diplomirala filozofiju na Fakultetu William i Mary 1981. godine.
Bila je gošća Lit link festivala / Književne karike 2018.
Pročitajte uvodni ulomak iz njezina romana The Wallcreeper.

proza

Rachel Kushner: Bacači plamena

Pročitajte "motoristički" ulomak iz romana "Bacači plamena" Rachel Kushner, već pomalo kultne američke spisateljice, smješten u 1977. godinu. Radnja romana klizi od američke provincije, preko artističkih i intelektualnih krugova New Yorka do Europe prateći put junakinje Reno. „Ovo je jedno od najuzbudljivijih književnih iskustava koje sam imao u posljednjem desetljeću... DeLillo odjekuje ovdje, kao i Doctorow, kao i Carey”, napisao je o romanu Colum McCann.
Rachel Kushner rođena je 1968. u saveznoj državi Oregon, a odrasla je u San Franciscu. Njezini su romani prevedeni na 15 jezika. Živi u Los Angelesu.
Roman "Bacači plamena" objavio je Profil u prijevodu Luize Bouharaoue.
Pročitajte dio pa vidite dalje (a ide dosta dalje).

poezija

Ana Škvorc: Strahujete li da se neću uklopiti?

Ana Škvorc (1991., Čakovec) prethodno je poeziju objavljivala u Temi i Poeziji. Studentica je hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

poezija

Branko Maleš: Mutno

Pročitajte izbor iz knjige pjesama "Mutno" Branka Maleša, za koju je autor nedavno dobio nagradu "Vladimir Nazor".
Branko Maleš (1949., Zagreb) spada među najznačajnije suvremene hrvatske pjesnike i pjesničke inovatore internacionalnog ranga. Autor je brojnih knjiga ("Tekst", 1978; "Praksa laži", 1986; "Placebo", 1992; „biba posavec“, 1996; "Trickster", 1998; "Vertigo", 2010; "Mutno", 2017, itd.), dobitnik "Goranova vijenca", a među ostalim je i član žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade autore.

proza

Viktorija Božina: Ulomak iz romana 'Turbofolk'

Viktorija Božina rođena je 1990. u Zadru gdje pohađa diplomski studij hrvatskoga jezika i književnosti. Tri godine boravila je u Americi gdje je završila studij informatike. Roman iz kojeg donosimo ulomak uskoro će ugledati svjetlo dana u izdanju Sandorfa.

proza

Catherine Lacey: Povrede

Catherine Lacey sjajan je američki glas nove generacije. Autorica je romana "The Answers" i "Nobody Is Ever Missing" te zbirke kratkih priča "Certain American States" koja upravo izlazi. Dobitnica je nagrade Whiting, stipendije New York Foundation for the Arts, bila je finalistica nagrade Young Lions Fiction. Njezini romani prevedeni su na talijanski, francuski, španjolski, nizozemski i njemački, a djela su joj objavljivana u The New York Timesu, Harper’su, Vogueu i drugdje. Časopis Granta uvrstio ju je 2017. u prestižnu dekadnu selekciju najboljih novih američkih prozaika. Između brojnih pohvala nazvana je i “DeLillom za milenijalce”. Rođena je 1985. u Mississippiju, živi u Chicagu. Bila je gošća Lit link festivala 2018. te nastupala u Zagrebu, Puli i Rijeci.
Pročitajte ulomak iz njene knjige priča "Certain American States" koja u kolovozu izlazi u Americi.

proza

Marina Gudelj: Lee

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 2017 - POBJEDNIČKA PRIČA

Marina Gudelj (1988., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Objavljivala je u Zarezu i na portalu KSET-a.

poezija

Ana Miković: Pjesme

Ana Miković rođena je 1987. u Beogradu gdje je diplomirala na katedri za srpsku književnost s južnoslavenskim književnostima. Dio je glazbeno-poetske trupe Nebograd.

proza

David Szalay: Duge rute

Pročitajte priču izvrsnog Davida Szalaya koji je bio sudionik Lit link festivala 2017 u Puli, Rijeci i Zagrebu.

David Szalay rođen je u Montrealu (1974.) u Kanadi odakle njegovi uskoro sele u Veliku Britaniju. Objavio je četiri prozne knjige, dobitnik je više književnih nagrada, a 2016. njegov je roman All That Man Is bio u užem izboru za Bookerovu nagradu. Szalay je uvršten u prestižni dekadni izbor najboljih mlađih britanskih romanopisaca časopisa Granta, kao i sličan izbor novina Telegraph. David Szalay pisac je minucioznog stila, naoko distanciranog, sa suptilnim i vrlo individualnim pomakom u tretiranju prozne događajnosti. Roman All That Man Is ono je što preporučamo za dulje upoznavanje, a za ovu priliku smo odabrali kratku priču Long Distance koju je napisao lani za radio BBC.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg