prelistavanje

TAO LIN: Uspomene na pitanja publike s nekih mojih čitanja romana Taipei

Taipei je Tao Linu bio treći roman, a sedma knjiga. Kritike su bile podijeljene, a neki recenzenti, kao oni iz New York Timesa i s National Public Radioa kao da su istovremeno, kako je rekao Dwight Garner u svom prikazu u New York Timesu, ''voljeli i mrzili'' Linovu knjigu.



"Taipei" Tao Lina je oda - ili tužaljka - načinu na koji živimo u ovom trenutku, ili barem kako živi njegova generacija. Slijedeći  Paula od New Yorka, gdje komički luta umjetničkom i književnom scenom Manhattana, do Taipeia gdje se suočava s korijenima svoje obitelji, vidimo kako jedan odnos propada dok se drugi rađa na internetu i procvjeta u neočekivanom vjenčanja u Las Vegasu .  

Putem - bilo cjelonoćnom vožnjom istočnom obalom, ukradenim izletima na jug, čitanjima knjiga na Zapadnoj obali, ili nepreporučljivim prehrambenim namirnicama u Ohiou- rade se filmovi s laptop kamerama, gutaju se ogromne količine droga (lijekova), a dvoje zaljubljenih uči  što znači u potpunosti se predavati jedan drugom. Rezultat je neizvjesna meditacija o pamćenju, ljubavi, i što to znači biti živ, mlad, i na rubu u Americi , ili bilo gdje drugdje.

 

 

Uspomene na pitanja publike s nekih mojih događaja za Taipei

 

Seattle - Elliott Bay Book Company

Pitali su me o kritikama Taipeija. Sjećam se, rekao sam da mi se činilo kako su mnoge od kritika napisali spambotovi. Vjerojatno sam se cerio. Rekao sam druge stvari, uključujući i to da me kritika Benjamina Lytala malo rasplakala, na dobar način. U jednom momentu sam shvatio da sam srao po književnim kritičarima (ili nekoj drugoj apstrakciji) već poduže vremena i zaustavio sam se usred rečenice i rekao ili pomislio nešto kao "Isuse, nesvjesno bjesnim nadugo i naširoko o književnim kritičarima, sad ću prestati i krenuti na sljedeće pitanje".

 

Portland - Powell's

Urednik Oregonianove književne rubrike (zaposlenici Powell'sa su mi kasnije potvrdili da je to bio on, ali možda su u krivu) je bio prisutan, mislim, i pitao me glasom koji mi je zvučao optužujuće i neznatiželjno, jesam li na drogama. Drugi ljudi su postavljali pitanja, onda je osoba koja je vjerojatno bila urednik Oregonianove književne rubrike upitala jesam li pročitao kritiku Taipeija u Oregonianu. Rekao sam da jesam i on me pitao što mislim o njoj. Rekao sam nešto o tome kako mi se činilo da me kritičar ne voli kao osobu, i nešto kao "ti izgledaš kao autor te kritike, koliko se sjećam autorove slike" i utihnuo je. Otišao je u nekom momentu prije nego što je dio s pitanjima publike završio.

 

Houston - Brazos Bookstore

U prednjem redu je bila tinejdžerica (s, činilo se, svojom majkom i tri njezine mnogo manje zainteresirane prijateljice - "dovuklo ih", izgleda) koja me pitala jesam li ikad uzeo DMT. Rekla je da ona jest nedavno, i kasnije pitala jesam li pročitao Kozmičku Zmiju. Rekao sam da sam ju zapravo upravo počeo čitati i, jer mi se činila opskurna, pitao je kako je čula za nju. Rekla je da ju je našla, bez da je za nju prije znala, u antikvarijatu. Imala je intenzivni, laserski pogled kao da je na LSDu ili Adderallu.

 

Austin - BookPeople

Otprilike tri-četiri uzastopna pitanja, od različitih ljudi, bila su o video ili računalnim igrama. Spomenuto ili raspravljano u ta tri-četiri pitanja koja su mi se svidjela, i u mojim odgovorima kojih se sjećam (možda sam u krivu): Diablo II, Diablo III, Gemstone III, multi-player role-playing igre bazirane na tekstu, alokacija bodova za vještine u roleplaying igrama, Second Life, Super Smash Brothers, Final fantasy II, Final Fantasy III, Civilization, Caesar II, MechWarrior II, Descent II.

 

Brooklyn - Spoonbill & Sugartown

Netko me upitao nešto kao jesam li autističan ili retardiran. Nisam čuo, ili jasno čuo, prvi put, i kad je ponovio pitanje mislim da je rekao "jesi li retardiran?"

 

Los Angeles - Skylight Books

Michael Silverblatt (čiji radio program Bookworm na KCRW-u slušam s mnogo zanimanja od, čini mi se, 2006. godine) je bio u prvom redu, i pitao me o mom intervjuu s Joy Williams. Nisam mogao vjerovati da ga je pročitao. Tješila me njegova prisutnost u prvom redu, ponekad bih mu se nacerio ili nasmiješio, imao sam poriv da prekinem događaj i sjednem kraj njega i (shvaćam sad, oko 2 mjeseca kasnije) slušam kako njegov klon, na podiju, odgovara na pitanja koja ja postavljam. Užasno sam polako masakrirao jedan citat Terencea McKenne u jednom dijelu pitanja publike, nefokusiranog pogleda, kad sam postao svjestan iPhonea koji su držali preda mnom pod kutem u koji će mi se, kako su pretpostavljali, pogled usredotočiti po povratku u konkretnu stvarnost. Michael je našao citat koji sam mu poslao mailom prije par dana u svom mail računu i pripremio mi ga, na ekranu iPhonea, za čitanje! Bio je to ovaj:

 

"Često mislim da je naša karta svijeta pogrešna, da bismo trebali postaviti književnost kao središnju metaforu od koje želimo raditi tamo gdje smo u središte postavili fiziku. Jer mislim da književnost zauzima isti odnos prema životu koji život zauzima prema smrti. Knjiga je život s jednom dimenzijom istrgnutom iz njega. A život je nešto čemu manjka dimenzija koju mu daje smrt. Zamišljam smrt kao neku vrstu puštanja u imaginaciju, u smislu da je za likove u knjizi, ono što mi doživimo jedna nezamisliva dimenzija slobode."

proza

Rachel Kushner: Bacači plamena

Pročitajte "motoristički" ulomak iz romana "Bacači plamena" Rachel Kushner, već pomalo kultne američke spisateljice, smješten u 1977. godinu. Radnja romana klizi od američke provincije, preko artističkih i intelektualnih krugova New Yorka do Europe prateći put junakinje Reno. „Ovo je jedno od najuzbudljivijih književnih iskustava koje sam imao u posljednjem desetljeću... DeLillo odjekuje ovdje, kao i Doctorow, kao i Carey”, napisao je o romanu Colum McCann.
Rachel Kushner rođena je 1968. u saveznoj državi Oregon, a odrasla je u San Franciscu. Njezini su romani prevedeni na 15 jezika. Živi u Los Angelesu.
Roman "Bacači plamena" objavio je Profil u prijevodu Luize Bouharaoue.
Pročitajte dio pa vidite dalje (a ide dosta dalje).

poezija

Ana Škvorc: Strahujete li da se neću uklopiti?

Ana Škvorc (1991., Čakovec) prethodno je poeziju objavljivala u Temi i Poeziji. Studentica je hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

poezija

Lara Mitraković: Lov na ptice pjevice

Lara Mitraković (Split, 1992.) studira kroatistiku i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, poezija joj je objavljena u više časopisa, zbornika i portala, a 2016. pobijedila je na natječaju za književnu nagradu Grada Karlovca "Zdravko Pucak" rukopisom "Brojanje pogrešaka". Članica je književne grupe 90+.

proza

Viktorija Božina: Ulomak iz romana 'Turbofolk'

Viktorija Božina rođena je 1990. u Zadru gdje pohađa diplomski studij hrvatskoga jezika i književnosti. Tri godine boravila je u Americi gdje je završila studij informatike. Roman iz kojeg donosimo ulomak uskoro će ugledati svjetlo dana u izdanju Sandorfa.

poezija

Maša Seničić: Nametljive oaze

Maša Seničić (1990., Beograd) je scenaristkinja, pjesnikinja i esejistkinja. Završila je master studije Teorije dramskih umjetnosti i medija, a trenutno pohađa doktorske znanstvene studije na istom. Surađivala je na različitim domaćim i međunarodnim projektima, kao autor i suradnik na filmu, a zatim u kazalištu, na radiju i brojnim festivalima. Jedan je od izbornika programa Hrabri Balkan u okviru Festivala autorskog filma, kao i jedna od osnivača i koordinatorica edukativnih programa Filmkulture. 2015. objavljena joj je zbirka poezije “Okean” (Mladi Dis). Radi kao urednica i razvija nekoliko autorskih projekata koji uporište nalaze u teoriji kulture, studijama sjećanja i promišljanju različitih aspekata internet umjetnosti.

proza

Marina Gudelj: Lee

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 2017 - POBJEDNIČKA PRIČA

Marina Gudelj (1988., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Objavljivala je u Zarezu i na portalu KSET-a.

poezija

Ana Miković: Pjesme

Ana Miković rođena je 1987. u Beogradu gdje je diplomirala na katedri za srpsku književnost s južnoslavenskim književnostima. Dio je glazbeno-poetske trupe Nebograd.

proza

David Szalay: Duge rute

Pročitajte priču izvrsnog Davida Szalaya koji je bio sudionik Lit link festivala 2017 u Puli, Rijeci i Zagrebu.

David Szalay rođen je u Montrealu (1974.) u Kanadi odakle njegovi uskoro sele u Veliku Britaniju. Objavio je četiri prozne knjige, dobitnik je više književnih nagrada, a 2016. njegov je roman All That Man Is bio u užem izboru za Bookerovu nagradu. Szalay je uvršten u prestižni dekadni izbor najboljih mlađih britanskih romanopisaca časopisa Granta, kao i sličan izbor novina Telegraph. David Szalay pisac je minucioznog stila, naoko distanciranog, sa suptilnim i vrlo individualnim pomakom u tretiranju prozne događajnosti. Roman All That Man Is ono je što preporučamo za dulje upoznavanje, a za ovu priliku smo odabrali kratku priču Long Distance koju je napisao lani za radio BBC.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg