prelistavanje

TAO LIN: Uspomene na pitanja publike s nekih mojih čitanja romana Taipei

Taipei je Tao Linu bio treći roman, a sedma knjiga. Kritike su bile podijeljene, a neki recenzenti, kao oni iz New York Timesa i s National Public Radioa kao da su istovremeno, kako je rekao Dwight Garner u svom prikazu u New York Timesu, ''voljeli i mrzili'' Linovu knjigu.



"Taipei" Tao Lina je oda - ili tužaljka - načinu na koji živimo u ovom trenutku, ili barem kako živi njegova generacija. Slijedeći  Paula od New Yorka, gdje komički luta umjetničkom i književnom scenom Manhattana, do Taipeia gdje se suočava s korijenima svoje obitelji, vidimo kako jedan odnos propada dok se drugi rađa na internetu i procvjeta u neočekivanom vjenčanja u Las Vegasu .  

Putem - bilo cjelonoćnom vožnjom istočnom obalom, ukradenim izletima na jug, čitanjima knjiga na Zapadnoj obali, ili nepreporučljivim prehrambenim namirnicama u Ohiou- rade se filmovi s laptop kamerama, gutaju se ogromne količine droga (lijekova), a dvoje zaljubljenih uči  što znači u potpunosti se predavati jedan drugom. Rezultat je neizvjesna meditacija o pamćenju, ljubavi, i što to znači biti živ, mlad, i na rubu u Americi , ili bilo gdje drugdje.

 

 

Uspomene na pitanja publike s nekih mojih događaja za Taipei

 

Seattle - Elliott Bay Book Company

Pitali su me o kritikama Taipeija. Sjećam se, rekao sam da mi se činilo kako su mnoge od kritika napisali spambotovi. Vjerojatno sam se cerio. Rekao sam druge stvari, uključujući i to da me kritika Benjamina Lytala malo rasplakala, na dobar način. U jednom momentu sam shvatio da sam srao po književnim kritičarima (ili nekoj drugoj apstrakciji) već poduže vremena i zaustavio sam se usred rečenice i rekao ili pomislio nešto kao "Isuse, nesvjesno bjesnim nadugo i naširoko o književnim kritičarima, sad ću prestati i krenuti na sljedeće pitanje".

 

Portland - Powell's

Urednik Oregonianove književne rubrike (zaposlenici Powell'sa su mi kasnije potvrdili da je to bio on, ali možda su u krivu) je bio prisutan, mislim, i pitao me glasom koji mi je zvučao optužujuće i neznatiželjno, jesam li na drogama. Drugi ljudi su postavljali pitanja, onda je osoba koja je vjerojatno bila urednik Oregonianove književne rubrike upitala jesam li pročitao kritiku Taipeija u Oregonianu. Rekao sam da jesam i on me pitao što mislim o njoj. Rekao sam nešto o tome kako mi se činilo da me kritičar ne voli kao osobu, i nešto kao "ti izgledaš kao autor te kritike, koliko se sjećam autorove slike" i utihnuo je. Otišao je u nekom momentu prije nego što je dio s pitanjima publike završio.

 

Houston - Brazos Bookstore

U prednjem redu je bila tinejdžerica (s, činilo se, svojom majkom i tri njezine mnogo manje zainteresirane prijateljice - "dovuklo ih", izgleda) koja me pitala jesam li ikad uzeo DMT. Rekla je da ona jest nedavno, i kasnije pitala jesam li pročitao Kozmičku Zmiju. Rekao sam da sam ju zapravo upravo počeo čitati i, jer mi se činila opskurna, pitao je kako je čula za nju. Rekla je da ju je našla, bez da je za nju prije znala, u antikvarijatu. Imala je intenzivni, laserski pogled kao da je na LSDu ili Adderallu.

 

Austin - BookPeople

Otprilike tri-četiri uzastopna pitanja, od različitih ljudi, bila su o video ili računalnim igrama. Spomenuto ili raspravljano u ta tri-četiri pitanja koja su mi se svidjela, i u mojim odgovorima kojih se sjećam (možda sam u krivu): Diablo II, Diablo III, Gemstone III, multi-player role-playing igre bazirane na tekstu, alokacija bodova za vještine u roleplaying igrama, Second Life, Super Smash Brothers, Final fantasy II, Final Fantasy III, Civilization, Caesar II, MechWarrior II, Descent II.

 

Brooklyn - Spoonbill & Sugartown

Netko me upitao nešto kao jesam li autističan ili retardiran. Nisam čuo, ili jasno čuo, prvi put, i kad je ponovio pitanje mislim da je rekao "jesi li retardiran?"

 

Los Angeles - Skylight Books

Michael Silverblatt (čiji radio program Bookworm na KCRW-u slušam s mnogo zanimanja od, čini mi se, 2006. godine) je bio u prvom redu, i pitao me o mom intervjuu s Joy Williams. Nisam mogao vjerovati da ga je pročitao. Tješila me njegova prisutnost u prvom redu, ponekad bih mu se nacerio ili nasmiješio, imao sam poriv da prekinem događaj i sjednem kraj njega i (shvaćam sad, oko 2 mjeseca kasnije) slušam kako njegov klon, na podiju, odgovara na pitanja koja ja postavljam. Užasno sam polako masakrirao jedan citat Terencea McKenne u jednom dijelu pitanja publike, nefokusiranog pogleda, kad sam postao svjestan iPhonea koji su držali preda mnom pod kutem u koji će mi se, kako su pretpostavljali, pogled usredotočiti po povratku u konkretnu stvarnost. Michael je našao citat koji sam mu poslao mailom prije par dana u svom mail računu i pripremio mi ga, na ekranu iPhonea, za čitanje! Bio je to ovaj:

 

"Često mislim da je naša karta svijeta pogrešna, da bismo trebali postaviti književnost kao središnju metaforu od koje želimo raditi tamo gdje smo u središte postavili fiziku. Jer mislim da književnost zauzima isti odnos prema životu koji život zauzima prema smrti. Knjiga je život s jednom dimenzijom istrgnutom iz njega. A život je nešto čemu manjka dimenzija koju mu daje smrt. Zamišljam smrt kao neku vrstu puštanja u imaginaciju, u smislu da je za likove u knjizi, ono što mi doživimo jedna nezamisliva dimenzija slobode."

o nama

Nagrada Sedmica i Kritična masa 2019. za Miru Petrović

Pobjednica ovogodišnje nagrade "Sedmica i Kritična masa" za mlade prozne autore je Mira Petrović (1989.) iz Splita.
U užem izboru Nagrade za 2019. bili su: Leonarda Bosilj, Iva Hlavač, Toni Juričić, Maja Klarić, Dinko Kreho, Mira Petrović i Iva Sopka.
Ovo je bio četvrti natječaj koji raspisuje Kritična masa, a nagradu sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).
U žiriju nagrade Sedmica i Kritična masa bili su - Viktorija Božina, Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - DOBITNICA NAGRADE 2019

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Dinko Kreho: Zoja

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Počinjemo s objavom radova koji su ušli u širi izbor... Dinko Kreho (Sarajevo, 1986.) diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez, te suradnik na projektu Alternativna književna tumačenja (AKT). Autor je knjiga poezije Ravno sa pokretne trake (2006.) i Zapažanja o anđelima (2009.), kao i koautor (s Darijem Bevandom) radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013.). Književnu kritiku, esejistiku i poeziju u novije vrijeme objavljuje u tjedniku Novosti, na portalima Booksa i Proletter, te u književnom dvomjesečniku Polja. Živi u Zagrebu.

proza

Leonarda Bosilj: Ptice ne lete

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Leonarda Bosilj (2000., Varaždin) studira psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom srednje škole sudjelovala je na literarnim natječajima (LiDraNo, Gjalski za učenike srednjih škola), a ovo je prvi put da šalje svoj rad na neki javni natječaj.

proza

Toni Juričić: Con calma

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Toni Juričić (1990., Labin) diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u književnim časopisima Fantom Slobode, UBIQ, Zarez i u zbirkama spekulativne fikcije Transreali, Sfumato i Futur Crni. Režirao je kratkometražne filmove (Momentum Mortem, Preludij Sumanutosti, Rosinette) i spotove za glazbene skupine NLV, Barbari, BluVinil, Nellcote i dr. Osnivač je i predsjednik udruge Notturno za produkciju i promicanje audio-vizualne djelatnosti. Pokretač je i producent projekata [noir.am sessions] i [noir.am storytellers] čiji je cilj promoviranje nezavisne glazbene i književne scene. Režirao je monodramu Sv. Absinthia. Dobitnik je nagrade "Slavko Kolar" Hrvatskog Sabora Kulture za prozno stvaralaštvo mladih autora. Trenutno je na doktorskom studiju u sklopu Sveučilišta u Durhamu.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Iva Hlavač: Humoreske o ženama koje se ne smiju

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Hlavač (1986., Osijek) diplomirala je na pravnom fakultetu u Osijeku. Objavila je dvije zbirke kratkih priča; „I obični ljudi imaju snove“ (2009.) izašla je u sklopu natječaja Matice hrvatske Osijek za osvojeno prvo mjesto, a „Svi smo dobro“ u izdanju Profila (biblioteka Periskop) 2016. godine te je, između ostaloga, dobila stimulaciju Ministarstva kultur za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016. Živi u Valpovu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg