proza

Valentina Mlađen: Marina

Valentina Mlađen rođena je 1988. godine. Trenutno radi u Zadarskom listu kao urednica i novinarka te je apsolventica Hrvatskog jezika i književnosti na Odjelu za kroatistiku i slavistiku Sveučilišta u Zadru.
Objavila je zbirku poezije „Štit od stiha“ i članica je udruge zadarskih psaca ZaPis.



Svaka nedjelja u malom gradiću prolazi jednako, bez velikih iznenađenja. Oni koji ne spavaju barem do ručka, ili se ne vraćaju s vikend puta idu na misu, na tržnicu , piju kavu na špici. Već u 11 sati ujutro grad je pust sve do sumraka.

Marko je, kao i svake nedjelje, ustao u osam i nazvao Helenu. Uskoči u bermude i prozračnu majicu. Ona ga je čekala ispred stana zirkajući na sat.

Opet kasniš. Jesi oprao zube?

Jesam, slaže zakolutavši očima. Helena ga poljubi.

U fazi veze u kojoj su bili već su mogli uživati u zajedničkoj tišini uz kavu i novine. Za nju bijela kava bez pjene i Jutarnji, za njega veliki machiatto i 24 sata.

Helenu je ostavio ispred stana. Ručak je kasnio. Gledao je televiziju. Ručao je. Gledao je televiziju. Nedjeljom jednostavno nisi imao što raditi.

Mobitel zazvoni: „Cuga? 18.30? Tropicana?“ Frendovi su već sjedili.

– Sprite. –  Zgodna konobarica ga posluži. Komentirali su utegnute noge i preusku majicu. Na televiziji je bila tekma lokalnog košarkaškog kluba. Izgubili su. Opet. Rasuli su se razočarani komentirajući strategiju. Trener je totalni papak.

Marko pođe kući kroz park. Pogleda na sat, 22.10. Na grad je nalegla ljetna sparina.  U parku nije bilo nikoga, rasvjeta prigušena krošnjama osvjetljavala je stazu. Primijeti obris kako ide prema njemu. Nasmiješi se u znak prepoznavanja.

 

***

 

Marina se rastegne predući. Otvori oči iz trećeg pokušaja i izvuče se iz kreveta. Namršti se osobi u ogledalu. Uzme vaticu i uhvati se u koštac sa skorenom maskarom i ostacima pudera.

U kuhinji su zveckali tanjuri. Uključi mobitel, tri propuštena poziva i poruka od slatkog  frajera kojeg je upoznala sinoć. Luda i nezaboravna noć. Nasmiješi se, a zatim napravi najneviniju facu i krene put boravka.

– Što je frajlice? Boli glava. Jesmo se naspavali, zafrkavao je tata. Mama se pravila da je ljuta.

U znak pokore za prespavano jutro  pospremi stol iza ručka bez gunđanja. Spremala se za popodnevnu kavu s prijateljicama i detaljnu analizu izlaska. Cvrkutala je u kupaonici. Malo korektora, maskare i sjajila. Voila! Odmorna i svježa. Zadovoljna iziđe iz kupatila i dohvati svoj najodvažniji novi topić iz ormara. Komadić krpe, kako je tata zvao njezinu odjeću. Ovaj je bio od lagane tkanine, s cvjetnim uzorkom i trakom koja se vezala na leđima i ispod kojeg se ništa ne nosi. A Marina se nije sramila svoga tijela. Navuče lepršavu suknju i pozove mamu da joj pomogne s majicom.

– Pa zar se danas tako izlazi vani, mama je s neodobravanjem kimala glavom. Marina je poljubi u obraz i odjuri. Opet kasni.

Kući se vraćala kraćim putem kroz park. Iza devet sati park je bio prazan, a u pola jedanaest tamo sigurno nije bilo nikoga. Marina je razmišljala o dečku kojeg je upoznala noć prije, o dugom toplom ljetu i praznicima pred njom. Začuje korake. Trenutak panike zamijeni prepoznavanje. Marko, dečko njezine prijateljice Helene. Sreli su se nekoliko puta u istom društvu. Marina osjeti kako joj se bokovi lagano njišu kao i uvijek kad je prolazila pokraj muškarca. U Marini se budila žena.

 

***

 

Razmijene urotnički smiješak kao da je njihov susret bio namjeran. Marina zagrize usnicu i nabaci osmjeh za flert.

Otkud ti? Helena se ne boji pustiti te sama ovako kasno?

A ti se ne bojiš ići parkom po mraku. Netko bi te mogao ukrasti, prihvati Marko igru.

Osjeti nalet vrućine. Znoj mu je klizio niz leđa i škakljao njegove živce. Hlače su mu postajale tijesne. Nadao se da ona neće primijetiti izdajničku izbočinu na njima.  Poželi skinuti majicu, umjesto toga stavi ruke u džepove i počne namiještati hlače. Tada Marko primijeti nešto. Ispod tanke tkanine Marinine majice stršala su dva kružića. Male čvrste grudi. Od pomisli na tu riječ poželi je dodirnuti. Što bi mislila ona da on sad stavi ruku ispod njezine majice, da je pritisne uz stablo... Zadnjim snagama razuma odluči da je vrijeme da pođe. Pomisli na Helenu i kako bi mogao svratiti do nje na putu kući. Njoj se sad sigurno ne bi dalo. Bilo bi joj vruće ili se nije depilirala.

Za Marinu je još uvijek trajao trenutak bezbrižne tišine. Odmjeri Marka i da mu čistu devetku.

Pozdravi Helenu, nasmiješi mu se na odlasku.

Poželi da on razmišlja o njoj večeras. U kombinaciji s čistom devetkom i vrućom ljetnom noći Marina napravi nešto hrabro, na odlasku se lagano očeše ramenom o Marka.

Od tog trenutka stvarno vrijeme teklo je jako brzo, no vrijeme u kojem su se zaustavili Marina i Marko opasno se rastegnulo. Nakon što su se njihova ramena dodirnula Helenin dečko, kojeg je srela tek nekoliko puta, pritisne je uz deblo ogromnog stabla i poljubi takvom silinom da je ostala bez daha. Marina prihvati poljubac, učini joj se ovakav razvoj događaja tako filmskim. U stvarnost je vrati slika Heleninog lica. Pokuša lagano odgurnuti Marka, no on ju je stezao u željezni stisak ljubeći je kao manijak. Postane joj jasno kako je nešto opasno krenulo u krivom smjeru. Ona jedna traka na njenom novom topu koji nije mogla sama zavezati sada je tako lako skliznula pod Markovim prstima. Dok ju je gnječio i ljubio osjetila je paniku kako je grebe u grlu i pokušava pobjeći u vrisku. Ipak nije uspijevala progovoriti, nije se mogla sjetiti kako da proguta tu grudu straha i činilo joj se ako se uskoro nešto ne dogodi prestat će disati. Nije ni shvatila  da se našla na podu s druge strane debla, skrivena od slabog svijetla noćne lampe. Osjetila je znoj i  ruku kako kopa po njezinim gaćicama. Vješto ih se riješio. Neće jako boljeti, samo dok uđe, čula je glas medicinske sestre koja joj je prije tjedan dana vadila krv.

Neće jako boljeti – pomisli ona – i za čas je gotovo.

Noge su je sve više boljele dok je silovito prodirao. Jednom rukom stisnuo ju je čvrsto za bedro. Tu će sigurno ostati masnica. Ispod lijeve lopatice žuljao ju je kamen.

– Samo da svrši, samo da svrši, ponavljala je u sebi kao molitvu. Osjeti toplinu i kako joj nešto vlažno curi niz noge. Usporavao je, a zatim se opusti preko nje zbog čega je jedva disala. Konačno je završilo. Negdje na trgu sat sa zvonika otkucao je jedanaest za kvarat.

Kad  je završio Marko pridigne Marinu u sjedeći položaj i počne joj vaditi lišće i trunje iz kose. Imao je osjećaj da je treba popraviti, nešto napraviti, samo što. Adrenalin i hormoni povlačili su se. Ruke i sve na njemu bilo mu je neprirodno i višak. Petljao je oko hlača, tresao lišće i zemlju sa sebe.  Prođe rukom kroz kosu, pokupi Marininu majicu i stavi joj u ruke. Ona je i dalje nepomično sjedila. Izgledala je jadno, obično, više ništa na njoj nije ga uzbuđivalo. Nije osjećao krivnju, samo nelagodu. Bilo bi dobro da joj kaže kako nema veze, ništa se strašno nije dogodilo, sve to mogu zaboraviti. Ipak odustane, čemu, okrene se i krene. Osvrnuo se još samo jednom, onako preko ramena, ona je i dalje nepomično sjedila kako ju je namjestio. Zbog toga učini mu se da se ništa i nije dogodilo, da ona nije stvarna, a prema tome da nije stvarna ni ova noć. Gurne ruke dublje u džepove, znoj koji se sušio na njemu, hladio ga je. Pomisli na krevet, svladavao ga je umor, ipak je jutros rano ustao.

Marina se prene. Shvati da se naježila i da joj je hladno jer sjedi na zemlji. Pogleda nebo, možda će sutra kiša, nema baš mnogo zvijezda. Osjeti da je na bedrima još uvijek vlažna i ljepljiva. Morat će sačekati tuš. Potraži torbicu, bila je svega pola metra od nje. I mobitel je tu, nitko je nije zvao. Rastuži je činjenica da na mobitelu nije imala ni jednog poziva ili poruke, baš nitko nije mislio na nju dok je bila silovana.  Brzo izbaci tu riječ iz glave.  Možda će joj sutra ovo izgledati samo kao san. Ići će na kavu s prijateljicama, sunčat će se, uživati u dugom toplom ljetu. Da, i javit će se onom dečku kojeg je upoznala vani. Ako ne bude razmišljala o ovoj večeri bit će zapravo kao da se ništa ije ni dogodilo.

U ovom trenutku njezin najveći problem bio je kako će zavezati svoj novi top koji joj je ležao u krilu. Namršti se i krene otpetljavati traku na leđima koja se zamrsila u čvor. Pa ne može kući doći gola, što li će pomisliti roditelji ako je takvu vide.


 

Priča "Marina" prvotno je objavljena u zborniku ZaPis-a „Samo ti pričaj“.

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

intervju

Dinko Kreho: Književna ''mladost'' je sklizak i evazivan pojam koji najčešće nosi i problematičan ideološki balast

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica & Kritična masa

Dinko je u uži izbor ušao s pričom ''Zoja''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednog od dvojice muških natjecatelja.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Ivana Pintarić: Priče

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je po zanimanju edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana „Gorimo (ali ne boli više)“ ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja proze pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je i priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO.

proza

Marin Ivančić: Karijatida

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Marin Ivančić (1991., Karlovac) diplomirani je pravnik na stručnom usavršavanju u Hrvatskoj komori ovlaštenih inženjera geodezije. Od zala birokracije dušu spašava čitanjem, županijskim nogometom, a odnedavno i pisanjem. Igra zadnjeg veznog u NK Dobra-Novigrad na Dobri, ima dobar udarac i pregled igre. Čitalački ukus mu je hipsterski eklektičan. Ovo mu je prvi objavljeni rad.

proza

Jelena Petković: Japan

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jelena Petković (1984.) diplomirala je povijest i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Živi i radi u Vukovaru.

proza

Luiza Bouharaoua: Zvučni zid

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luiza Bouharaoua (1985., Split) diplomirala je kroatistiku i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Splitu. Radi u Skribonautima. Prevodi i piše. Prevela je roman Rachel Kushner "Bacači plamena" (Profil, 2017.). Kratke priče objavljivala je u The Split Mindu, Fantomu Slobode i na portalima Kritična masa i Nema. Priče su joj izvođene u na Trećem programu hrvatskog radija. Uvrštena je u regionalni zbornik "Izvan koridora - najbolja kratka priča" (VBZ, 2011.) i antologiju hrvatske mlade proze "Bez vrata, bez kucanja" (Sandorf, 2012.). Finalistica je natječaja Festivala europske kratke priče u 2016. i 2017. godini. Dobitnica je nagrade Ulaznica za kratku priču te nagrade Prozak za najbolji prozni rukopis autora/ica do 35 godina. U 2019. izlazi joj Prozakom nagrađeni prvijenac.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

proza

Jan Bolić: Mrtvi kanal (ulomak iz neobjavljenog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jan Bolić (1995., Rijeka) je autor koji boluje od progresivne bolesti spinalne mišićne atrofije tip 2 zbog koje ne može pomaknuti gotovo nijedan dio tijela, no i dalje, bez obzira na progresiju bolesti, uspijeva pisati s dva prsta koja još uvijek može pomaknuti i s njima stvara književna djela. Dosad je objavio dvije knjige: zbirku poezije „Trenutci“ (2016.) i zbirku poezije i proznih zapisa „Može biti lijepo“ (2017.). Jedna pjesma objavljena je i u zbirci poezije skupine autora iz cijele RH naziva „Petrinjske staze“ iz Petrinje. Povremeno objavljuje svoje radove na književnim portalima i svom Facebook profilu U trećoj knjizi odlučio se pozabaviti žanrom krimića.

proza

Andrea Bauk: Kult užarene krune

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Andrea Bauk (1985., Rijeka) je završila stručni studij vinarstva u Poreču nakon kojeg je radila razne poslove. Teme njezinog pisanja su SF, međuljudski, pogotovo obiteljski odnosi i tabu teme, a njezini likovi redovito su autsajderi i mizantropi. Nekoliko njezinih priča i pjesama objavljene su u sklopu književnih natječaja.

proza

Luka Katančić: Papirnati poljubac

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luka Katančić (1996., Zagreb) student je Pravnog fakulteta u Zagrebu. 2014. i 2015. godine osvojio je treće nagrade: „Stanislav Preprek“, „Joan Flora“, „Pavle Popović“, „Janoš Siveri“, „Rade Tomić“ te drugu nagradu „Duško Trifunović“ u Novom Sadu za poeziju u kategoriji do 30 godina.

proza

Dalen Belić: Ispovijed serijskog samoubojice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Dalen Belić rođen je 1997. godine. Živi u Pazinu, a studira engleski i njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Objavljivan je u istrakonskoj zbirci Apokalipsa laži te zbirkama Priče o manjinama i Priče o Pazinu u sklopu Festivala Fantastične Književnosti. Osvojio je drugo mjesto na Riječkim perspektivama 2017. godine i prvo mjesto 2018. Jednu njegovu priču teškometalne tematike možete pročitati na portalu Perun.hr.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg