proza

Valentina Mlađen: Marina

Valentina Mlađen rođena je 1988. godine. Trenutno radi u Zadarskom listu kao urednica i novinarka te je apsolventica Hrvatskog jezika i književnosti na Odjelu za kroatistiku i slavistiku Sveučilišta u Zadru.
Objavila je zbirku poezije „Štit od stiha“ i članica je udruge zadarskih psaca ZaPis.



Svaka nedjelja u malom gradiću prolazi jednako, bez velikih iznenađenja. Oni koji ne spavaju barem do ručka, ili se ne vraćaju s vikend puta idu na misu, na tržnicu , piju kavu na špici. Već u 11 sati ujutro grad je pust sve do sumraka.

Marko je, kao i svake nedjelje, ustao u osam i nazvao Helenu. Uskoči u bermude i prozračnu majicu. Ona ga je čekala ispred stana zirkajući na sat.

Opet kasniš. Jesi oprao zube?

Jesam, slaže zakolutavši očima. Helena ga poljubi.

U fazi veze u kojoj su bili već su mogli uživati u zajedničkoj tišini uz kavu i novine. Za nju bijela kava bez pjene i Jutarnji, za njega veliki machiatto i 24 sata.

Helenu je ostavio ispred stana. Ručak je kasnio. Gledao je televiziju. Ručao je. Gledao je televiziju. Nedjeljom jednostavno nisi imao što raditi.

Mobitel zazvoni: „Cuga? 18.30? Tropicana?“ Frendovi su već sjedili.

– Sprite. –  Zgodna konobarica ga posluži. Komentirali su utegnute noge i preusku majicu. Na televiziji je bila tekma lokalnog košarkaškog kluba. Izgubili su. Opet. Rasuli su se razočarani komentirajući strategiju. Trener je totalni papak.

Marko pođe kući kroz park. Pogleda na sat, 22.10. Na grad je nalegla ljetna sparina.  U parku nije bilo nikoga, rasvjeta prigušena krošnjama osvjetljavala je stazu. Primijeti obris kako ide prema njemu. Nasmiješi se u znak prepoznavanja.

 

***

 

Marina se rastegne predući. Otvori oči iz trećeg pokušaja i izvuče se iz kreveta. Namršti se osobi u ogledalu. Uzme vaticu i uhvati se u koštac sa skorenom maskarom i ostacima pudera.

U kuhinji su zveckali tanjuri. Uključi mobitel, tri propuštena poziva i poruka od slatkog  frajera kojeg je upoznala sinoć. Luda i nezaboravna noć. Nasmiješi se, a zatim napravi najneviniju facu i krene put boravka.

– Što je frajlice? Boli glava. Jesmo se naspavali, zafrkavao je tata. Mama se pravila da je ljuta.

U znak pokore za prespavano jutro  pospremi stol iza ručka bez gunđanja. Spremala se za popodnevnu kavu s prijateljicama i detaljnu analizu izlaska. Cvrkutala je u kupaonici. Malo korektora, maskare i sjajila. Voila! Odmorna i svježa. Zadovoljna iziđe iz kupatila i dohvati svoj najodvažniji novi topić iz ormara. Komadić krpe, kako je tata zvao njezinu odjeću. Ovaj je bio od lagane tkanine, s cvjetnim uzorkom i trakom koja se vezala na leđima i ispod kojeg se ništa ne nosi. A Marina se nije sramila svoga tijela. Navuče lepršavu suknju i pozove mamu da joj pomogne s majicom.

– Pa zar se danas tako izlazi vani, mama je s neodobravanjem kimala glavom. Marina je poljubi u obraz i odjuri. Opet kasni.

Kući se vraćala kraćim putem kroz park. Iza devet sati park je bio prazan, a u pola jedanaest tamo sigurno nije bilo nikoga. Marina je razmišljala o dečku kojeg je upoznala noć prije, o dugom toplom ljetu i praznicima pred njom. Začuje korake. Trenutak panike zamijeni prepoznavanje. Marko, dečko njezine prijateljice Helene. Sreli su se nekoliko puta u istom društvu. Marina osjeti kako joj se bokovi lagano njišu kao i uvijek kad je prolazila pokraj muškarca. U Marini se budila žena.

 

***

 

Razmijene urotnički smiješak kao da je njihov susret bio namjeran. Marina zagrize usnicu i nabaci osmjeh za flert.

Otkud ti? Helena se ne boji pustiti te sama ovako kasno?

A ti se ne bojiš ići parkom po mraku. Netko bi te mogao ukrasti, prihvati Marko igru.

Osjeti nalet vrućine. Znoj mu je klizio niz leđa i škakljao njegove živce. Hlače su mu postajale tijesne. Nadao se da ona neće primijetiti izdajničku izbočinu na njima.  Poželi skinuti majicu, umjesto toga stavi ruke u džepove i počne namiještati hlače. Tada Marko primijeti nešto. Ispod tanke tkanine Marinine majice stršala su dva kružića. Male čvrste grudi. Od pomisli na tu riječ poželi je dodirnuti. Što bi mislila ona da on sad stavi ruku ispod njezine majice, da je pritisne uz stablo... Zadnjim snagama razuma odluči da je vrijeme da pođe. Pomisli na Helenu i kako bi mogao svratiti do nje na putu kući. Njoj se sad sigurno ne bi dalo. Bilo bi joj vruće ili se nije depilirala.

Za Marinu je još uvijek trajao trenutak bezbrižne tišine. Odmjeri Marka i da mu čistu devetku.

Pozdravi Helenu, nasmiješi mu se na odlasku.

Poželi da on razmišlja o njoj večeras. U kombinaciji s čistom devetkom i vrućom ljetnom noći Marina napravi nešto hrabro, na odlasku se lagano očeše ramenom o Marka.

Od tog trenutka stvarno vrijeme teklo je jako brzo, no vrijeme u kojem su se zaustavili Marina i Marko opasno se rastegnulo. Nakon što su se njihova ramena dodirnula Helenin dečko, kojeg je srela tek nekoliko puta, pritisne je uz deblo ogromnog stabla i poljubi takvom silinom da je ostala bez daha. Marina prihvati poljubac, učini joj se ovakav razvoj događaja tako filmskim. U stvarnost je vrati slika Heleninog lica. Pokuša lagano odgurnuti Marka, no on ju je stezao u željezni stisak ljubeći je kao manijak. Postane joj jasno kako je nešto opasno krenulo u krivom smjeru. Ona jedna traka na njenom novom topu koji nije mogla sama zavezati sada je tako lako skliznula pod Markovim prstima. Dok ju je gnječio i ljubio osjetila je paniku kako je grebe u grlu i pokušava pobjeći u vrisku. Ipak nije uspijevala progovoriti, nije se mogla sjetiti kako da proguta tu grudu straha i činilo joj se ako se uskoro nešto ne dogodi prestat će disati. Nije ni shvatila  da se našla na podu s druge strane debla, skrivena od slabog svijetla noćne lampe. Osjetila je znoj i  ruku kako kopa po njezinim gaćicama. Vješto ih se riješio. Neće jako boljeti, samo dok uđe, čula je glas medicinske sestre koja joj je prije tjedan dana vadila krv.

Neće jako boljeti – pomisli ona – i za čas je gotovo.

Noge su je sve više boljele dok je silovito prodirao. Jednom rukom stisnuo ju je čvrsto za bedro. Tu će sigurno ostati masnica. Ispod lijeve lopatice žuljao ju je kamen.

– Samo da svrši, samo da svrši, ponavljala je u sebi kao molitvu. Osjeti toplinu i kako joj nešto vlažno curi niz noge. Usporavao je, a zatim se opusti preko nje zbog čega je jedva disala. Konačno je završilo. Negdje na trgu sat sa zvonika otkucao je jedanaest za kvarat.

Kad  je završio Marko pridigne Marinu u sjedeći položaj i počne joj vaditi lišće i trunje iz kose. Imao je osjećaj da je treba popraviti, nešto napraviti, samo što. Adrenalin i hormoni povlačili su se. Ruke i sve na njemu bilo mu je neprirodno i višak. Petljao je oko hlača, tresao lišće i zemlju sa sebe.  Prođe rukom kroz kosu, pokupi Marininu majicu i stavi joj u ruke. Ona je i dalje nepomično sjedila. Izgledala je jadno, obično, više ništa na njoj nije ga uzbuđivalo. Nije osjećao krivnju, samo nelagodu. Bilo bi dobro da joj kaže kako nema veze, ništa se strašno nije dogodilo, sve to mogu zaboraviti. Ipak odustane, čemu, okrene se i krene. Osvrnuo se još samo jednom, onako preko ramena, ona je i dalje nepomično sjedila kako ju je namjestio. Zbog toga učini mu se da se ništa i nije dogodilo, da ona nije stvarna, a prema tome da nije stvarna ni ova noć. Gurne ruke dublje u džepove, znoj koji se sušio na njemu, hladio ga je. Pomisli na krevet, svladavao ga je umor, ipak je jutros rano ustao.

Marina se prene. Shvati da se naježila i da joj je hladno jer sjedi na zemlji. Pogleda nebo, možda će sutra kiša, nema baš mnogo zvijezda. Osjeti da je na bedrima još uvijek vlažna i ljepljiva. Morat će sačekati tuš. Potraži torbicu, bila je svega pola metra od nje. I mobitel je tu, nitko je nije zvao. Rastuži je činjenica da na mobitelu nije imala ni jednog poziva ili poruke, baš nitko nije mislio na nju dok je bila silovana.  Brzo izbaci tu riječ iz glave.  Možda će joj sutra ovo izgledati samo kao san. Ići će na kavu s prijateljicama, sunčat će se, uživati u dugom toplom ljetu. Da, i javit će se onom dečku kojeg je upoznala vani. Ako ne bude razmišljala o ovoj večeri bit će zapravo kao da se ništa ije ni dogodilo.

U ovom trenutku njezin najveći problem bio je kako će zavezati svoj novi top koji joj je ležao u krilu. Namršti se i krene otpetljavati traku na leđima koja se zamrsila u čvor. Pa ne može kući doći gola, što li će pomisliti roditelji ako je takvu vide.


 

Priča "Marina" prvotno je objavljena u zborniku ZaPis-a „Samo ti pričaj“.

o nama

Nagrada Sedmica i Kritična masa 2019. za Miru Petrović

Pobjednica ovogodišnje nagrade "Sedmica i Kritična masa" za mlade prozne autore je Mira Petrović (1989.) iz Splita.
U užem izboru Nagrade za 2019. bili su: Leonarda Bosilj, Iva Hlavač, Toni Juričić, Maja Klarić, Dinko Kreho, Mira Petrović i Iva Sopka.
Ovo je bio četvrti natječaj koji raspisuje Kritična masa, a nagradu sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).
U žiriju nagrade Sedmica i Kritična masa bili su - Viktorija Božina, Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - DOBITNICA NAGRADE 2019

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Dinko Kreho: Zoja

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Počinjemo s objavom radova koji su ušli u širi izbor... Dinko Kreho (Sarajevo, 1986.) diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez, te suradnik na projektu Alternativna književna tumačenja (AKT). Autor je knjiga poezije Ravno sa pokretne trake (2006.) i Zapažanja o anđelima (2009.), kao i koautor (s Darijem Bevandom) radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013.). Književnu kritiku, esejistiku i poeziju u novije vrijeme objavljuje u tjedniku Novosti, na portalima Booksa i Proletter, te u književnom dvomjesečniku Polja. Živi u Zagrebu.

proza

Leonarda Bosilj: Ptice ne lete

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Leonarda Bosilj (2000., Varaždin) studira psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom srednje škole sudjelovala je na literarnim natječajima (LiDraNo, Gjalski za učenike srednjih škola), a ovo je prvi put da šalje svoj rad na neki javni natječaj.

proza

Toni Juričić: Con calma

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Toni Juričić (1990., Labin) diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u književnim časopisima Fantom Slobode, UBIQ, Zarez i u zbirkama spekulativne fikcije Transreali, Sfumato i Futur Crni. Režirao je kratkometražne filmove (Momentum Mortem, Preludij Sumanutosti, Rosinette) i spotove za glazbene skupine NLV, Barbari, BluVinil, Nellcote i dr. Osnivač je i predsjednik udruge Notturno za produkciju i promicanje audio-vizualne djelatnosti. Pokretač je i producent projekata [noir.am sessions] i [noir.am storytellers] čiji je cilj promoviranje nezavisne glazbene i književne scene. Režirao je monodramu Sv. Absinthia. Dobitnik je nagrade "Slavko Kolar" Hrvatskog Sabora Kulture za prozno stvaralaštvo mladih autora. Trenutno je na doktorskom studiju u sklopu Sveučilišta u Durhamu.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Iva Hlavač: Humoreske o ženama koje se ne smiju

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Hlavač (1986., Osijek) diplomirala je na pravnom fakultetu u Osijeku. Objavila je dvije zbirke kratkih priča; „I obični ljudi imaju snove“ (2009.) izašla je u sklopu natječaja Matice hrvatske Osijek za osvojeno prvo mjesto, a „Svi smo dobro“ u izdanju Profila (biblioteka Periskop) 2016. godine te je, između ostaloga, dobila stimulaciju Ministarstva kultur za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016. Živi u Valpovu.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg