proza

Valentina Mlađen: Marina

Valentina Mlađen rođena je 1988. godine. Trenutno radi u Zadarskom listu kao urednica i novinarka te je apsolventica Hrvatskog jezika i književnosti na Odjelu za kroatistiku i slavistiku Sveučilišta u Zadru.
Objavila je zbirku poezije „Štit od stiha“ i članica je udruge zadarskih psaca ZaPis.



Svaka nedjelja u malom gradiću prolazi jednako, bez velikih iznenađenja. Oni koji ne spavaju barem do ručka, ili se ne vraćaju s vikend puta idu na misu, na tržnicu , piju kavu na špici. Već u 11 sati ujutro grad je pust sve do sumraka.

Marko je, kao i svake nedjelje, ustao u osam i nazvao Helenu. Uskoči u bermude i prozračnu majicu. Ona ga je čekala ispred stana zirkajući na sat.

Opet kasniš. Jesi oprao zube?

Jesam, slaže zakolutavši očima. Helena ga poljubi.

U fazi veze u kojoj su bili već su mogli uživati u zajedničkoj tišini uz kavu i novine. Za nju bijela kava bez pjene i Jutarnji, za njega veliki machiatto i 24 sata.

Helenu je ostavio ispred stana. Ručak je kasnio. Gledao je televiziju. Ručao je. Gledao je televiziju. Nedjeljom jednostavno nisi imao što raditi.

Mobitel zazvoni: „Cuga? 18.30? Tropicana?“ Frendovi su već sjedili.

– Sprite. –  Zgodna konobarica ga posluži. Komentirali su utegnute noge i preusku majicu. Na televiziji je bila tekma lokalnog košarkaškog kluba. Izgubili su. Opet. Rasuli su se razočarani komentirajući strategiju. Trener je totalni papak.

Marko pođe kući kroz park. Pogleda na sat, 22.10. Na grad je nalegla ljetna sparina.  U parku nije bilo nikoga, rasvjeta prigušena krošnjama osvjetljavala je stazu. Primijeti obris kako ide prema njemu. Nasmiješi se u znak prepoznavanja.

 

***

 

Marina se rastegne predući. Otvori oči iz trećeg pokušaja i izvuče se iz kreveta. Namršti se osobi u ogledalu. Uzme vaticu i uhvati se u koštac sa skorenom maskarom i ostacima pudera.

U kuhinji su zveckali tanjuri. Uključi mobitel, tri propuštena poziva i poruka od slatkog  frajera kojeg je upoznala sinoć. Luda i nezaboravna noć. Nasmiješi se, a zatim napravi najneviniju facu i krene put boravka.

– Što je frajlice? Boli glava. Jesmo se naspavali, zafrkavao je tata. Mama se pravila da je ljuta.

U znak pokore za prespavano jutro  pospremi stol iza ručka bez gunđanja. Spremala se za popodnevnu kavu s prijateljicama i detaljnu analizu izlaska. Cvrkutala je u kupaonici. Malo korektora, maskare i sjajila. Voila! Odmorna i svježa. Zadovoljna iziđe iz kupatila i dohvati svoj najodvažniji novi topić iz ormara. Komadić krpe, kako je tata zvao njezinu odjeću. Ovaj je bio od lagane tkanine, s cvjetnim uzorkom i trakom koja se vezala na leđima i ispod kojeg se ništa ne nosi. A Marina se nije sramila svoga tijela. Navuče lepršavu suknju i pozove mamu da joj pomogne s majicom.

– Pa zar se danas tako izlazi vani, mama je s neodobravanjem kimala glavom. Marina je poljubi u obraz i odjuri. Opet kasni.

Kući se vraćala kraćim putem kroz park. Iza devet sati park je bio prazan, a u pola jedanaest tamo sigurno nije bilo nikoga. Marina je razmišljala o dečku kojeg je upoznala noć prije, o dugom toplom ljetu i praznicima pred njom. Začuje korake. Trenutak panike zamijeni prepoznavanje. Marko, dečko njezine prijateljice Helene. Sreli su se nekoliko puta u istom društvu. Marina osjeti kako joj se bokovi lagano njišu kao i uvijek kad je prolazila pokraj muškarca. U Marini se budila žena.

 

***

 

Razmijene urotnički smiješak kao da je njihov susret bio namjeran. Marina zagrize usnicu i nabaci osmjeh za flert.

Otkud ti? Helena se ne boji pustiti te sama ovako kasno?

A ti se ne bojiš ići parkom po mraku. Netko bi te mogao ukrasti, prihvati Marko igru.

Osjeti nalet vrućine. Znoj mu je klizio niz leđa i škakljao njegove živce. Hlače su mu postajale tijesne. Nadao se da ona neće primijetiti izdajničku izbočinu na njima.  Poželi skinuti majicu, umjesto toga stavi ruke u džepove i počne namiještati hlače. Tada Marko primijeti nešto. Ispod tanke tkanine Marinine majice stršala su dva kružića. Male čvrste grudi. Od pomisli na tu riječ poželi je dodirnuti. Što bi mislila ona da on sad stavi ruku ispod njezine majice, da je pritisne uz stablo... Zadnjim snagama razuma odluči da je vrijeme da pođe. Pomisli na Helenu i kako bi mogao svratiti do nje na putu kući. Njoj se sad sigurno ne bi dalo. Bilo bi joj vruće ili se nije depilirala.

Za Marinu je još uvijek trajao trenutak bezbrižne tišine. Odmjeri Marka i da mu čistu devetku.

Pozdravi Helenu, nasmiješi mu se na odlasku.

Poželi da on razmišlja o njoj večeras. U kombinaciji s čistom devetkom i vrućom ljetnom noći Marina napravi nešto hrabro, na odlasku se lagano očeše ramenom o Marka.

Od tog trenutka stvarno vrijeme teklo je jako brzo, no vrijeme u kojem su se zaustavili Marina i Marko opasno se rastegnulo. Nakon što su se njihova ramena dodirnula Helenin dečko, kojeg je srela tek nekoliko puta, pritisne je uz deblo ogromnog stabla i poljubi takvom silinom da je ostala bez daha. Marina prihvati poljubac, učini joj se ovakav razvoj događaja tako filmskim. U stvarnost je vrati slika Heleninog lica. Pokuša lagano odgurnuti Marka, no on ju je stezao u željezni stisak ljubeći je kao manijak. Postane joj jasno kako je nešto opasno krenulo u krivom smjeru. Ona jedna traka na njenom novom topu koji nije mogla sama zavezati sada je tako lako skliznula pod Markovim prstima. Dok ju je gnječio i ljubio osjetila je paniku kako je grebe u grlu i pokušava pobjeći u vrisku. Ipak nije uspijevala progovoriti, nije se mogla sjetiti kako da proguta tu grudu straha i činilo joj se ako se uskoro nešto ne dogodi prestat će disati. Nije ni shvatila  da se našla na podu s druge strane debla, skrivena od slabog svijetla noćne lampe. Osjetila je znoj i  ruku kako kopa po njezinim gaćicama. Vješto ih se riješio. Neće jako boljeti, samo dok uđe, čula je glas medicinske sestre koja joj je prije tjedan dana vadila krv.

Neće jako boljeti – pomisli ona – i za čas je gotovo.

Noge su je sve više boljele dok je silovito prodirao. Jednom rukom stisnuo ju je čvrsto za bedro. Tu će sigurno ostati masnica. Ispod lijeve lopatice žuljao ju je kamen.

– Samo da svrši, samo da svrši, ponavljala je u sebi kao molitvu. Osjeti toplinu i kako joj nešto vlažno curi niz noge. Usporavao je, a zatim se opusti preko nje zbog čega je jedva disala. Konačno je završilo. Negdje na trgu sat sa zvonika otkucao je jedanaest za kvarat.

Kad  je završio Marko pridigne Marinu u sjedeći položaj i počne joj vaditi lišće i trunje iz kose. Imao je osjećaj da je treba popraviti, nešto napraviti, samo što. Adrenalin i hormoni povlačili su se. Ruke i sve na njemu bilo mu je neprirodno i višak. Petljao je oko hlača, tresao lišće i zemlju sa sebe.  Prođe rukom kroz kosu, pokupi Marininu majicu i stavi joj u ruke. Ona je i dalje nepomično sjedila. Izgledala je jadno, obično, više ništa na njoj nije ga uzbuđivalo. Nije osjećao krivnju, samo nelagodu. Bilo bi dobro da joj kaže kako nema veze, ništa se strašno nije dogodilo, sve to mogu zaboraviti. Ipak odustane, čemu, okrene se i krene. Osvrnuo se još samo jednom, onako preko ramena, ona je i dalje nepomično sjedila kako ju je namjestio. Zbog toga učini mu se da se ništa i nije dogodilo, da ona nije stvarna, a prema tome da nije stvarna ni ova noć. Gurne ruke dublje u džepove, znoj koji se sušio na njemu, hladio ga je. Pomisli na krevet, svladavao ga je umor, ipak je jutros rano ustao.

Marina se prene. Shvati da se naježila i da joj je hladno jer sjedi na zemlji. Pogleda nebo, možda će sutra kiša, nema baš mnogo zvijezda. Osjeti da je na bedrima još uvijek vlažna i ljepljiva. Morat će sačekati tuš. Potraži torbicu, bila je svega pola metra od nje. I mobitel je tu, nitko je nije zvao. Rastuži je činjenica da na mobitelu nije imala ni jednog poziva ili poruke, baš nitko nije mislio na nju dok je bila silovana.  Brzo izbaci tu riječ iz glave.  Možda će joj sutra ovo izgledati samo kao san. Ići će na kavu s prijateljicama, sunčat će se, uživati u dugom toplom ljetu. Da, i javit će se onom dečku kojeg je upoznala vani. Ako ne bude razmišljala o ovoj večeri bit će zapravo kao da se ništa ije ni dogodilo.

U ovom trenutku njezin najveći problem bio je kako će zavezati svoj novi top koji joj je ležao u krilu. Namršti se i krene otpetljavati traku na leđima koja se zamrsila u čvor. Pa ne može kući doći gola, što li će pomisliti roditelji ako je takvu vide.


 

Priča "Marina" prvotno je objavljena u zborniku ZaPis-a „Samo ti pričaj“.

proza

Nell Zink: Zidarčac

Nell Zink je nakon "kasnog" debija (2014) ekspresno od autsajdera postala književni događaj, te je sa serijom knjiga idućih godina potvrdila visoko i izdvojeno mjesto na američkoj sceni. The New York Times uvrstio je njezin ekološki osviješten roman The Wallcreeper među značajne knjige 2014. godine, kao i njezinu knjigu iz 2015. godine o temama rase i roda, koja je nominirana za nacionalnu književnu nagradu Mislaid. Roman Nicotine objavila je 2016., kao i zbirku novela Private Novelist. Hvaljena je od Guardiana do New Yorkera, premda im je bilo teško klasificirati je.
Rođena je u južnoj Kaliforniji, odrasla je u ruralnoj Virginiji, diplomirala filozofiju na Fakultetu William i Mary 1981. godine.
Bila je gošća Lit link festivala / Književne karike 2018.
Pročitajte uvodni ulomak iz njezina romana The Wallcreeper.

proza

Rachel Kushner: Bacači plamena

Pročitajte "motoristički" ulomak iz romana "Bacači plamena" Rachel Kushner, već pomalo kultne američke spisateljice, smješten u 1977. godinu. Radnja romana klizi od američke provincije, preko artističkih i intelektualnih krugova New Yorka do Europe prateći put junakinje Reno. „Ovo je jedno od najuzbudljivijih književnih iskustava koje sam imao u posljednjem desetljeću... DeLillo odjekuje ovdje, kao i Doctorow, kao i Carey”, napisao je o romanu Colum McCann.
Rachel Kushner rođena je 1968. u saveznoj državi Oregon, a odrasla je u San Franciscu. Njezini su romani prevedeni na 15 jezika. Živi u Los Angelesu.
Roman "Bacači plamena" objavio je Profil u prijevodu Luize Bouharaoue.
Pročitajte dio pa vidite dalje (a ide dosta dalje).

poezija

Ana Škvorc: Strahujete li da se neću uklopiti?

Ana Škvorc (1991., Čakovec) prethodno je poeziju objavljivala u Temi i Poeziji. Studentica je hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

poezija

Branko Maleš: Mutno

Pročitajte izbor iz knjige pjesama "Mutno" Branka Maleša, za koju je autor nedavno dobio nagradu "Vladimir Nazor".
Branko Maleš (1949., Zagreb) spada među najznačajnije suvremene hrvatske pjesnike i pjesničke inovatore internacionalnog ranga. Autor je brojnih knjiga ("Tekst", 1978; "Praksa laži", 1986; "Placebo", 1992; „biba posavec“, 1996; "Trickster", 1998; "Vertigo", 2010; "Mutno", 2017, itd.), dobitnik "Goranova vijenca", a među ostalim je i član žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade autore.

proza

Viktorija Božina: Ulomak iz romana 'Turbofolk'

Viktorija Božina rođena je 1990. u Zadru gdje pohađa diplomski studij hrvatskoga jezika i književnosti. Tri godine boravila je u Americi gdje je završila studij informatike. Roman iz kojeg donosimo ulomak uskoro će ugledati svjetlo dana u izdanju Sandorfa.

proza

Catherine Lacey: Povrede

Catherine Lacey sjajan je američki glas nove generacije. Autorica je romana "The Answers" i "Nobody Is Ever Missing" te zbirke kratkih priča "Certain American States" koja upravo izlazi. Dobitnica je nagrade Whiting, stipendije New York Foundation for the Arts, bila je finalistica nagrade Young Lions Fiction. Njezini romani prevedeni su na talijanski, francuski, španjolski, nizozemski i njemački, a djela su joj objavljivana u The New York Timesu, Harper’su, Vogueu i drugdje. Časopis Granta uvrstio ju je 2017. u prestižnu dekadnu selekciju najboljih novih američkih prozaika. Između brojnih pohvala nazvana je i “DeLillom za milenijalce”. Rođena je 1985. u Mississippiju, živi u Chicagu. Bila je gošća Lit link festivala 2018. te nastupala u Zagrebu, Puli i Rijeci.
Pročitajte ulomak iz njene knjige priča "Certain American States" koja u kolovozu izlazi u Americi.

proza

Marina Gudelj: Lee

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 2017 - POBJEDNIČKA PRIČA

Marina Gudelj (1988., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Objavljivala je u Zarezu i na portalu KSET-a.

poezija

Ana Miković: Pjesme

Ana Miković rođena je 1987. u Beogradu gdje je diplomirala na katedri za srpsku književnost s južnoslavenskim književnostima. Dio je glazbeno-poetske trupe Nebograd.

proza

David Szalay: Duge rute

Pročitajte priču izvrsnog Davida Szalaya koji je bio sudionik Lit link festivala 2017 u Puli, Rijeci i Zagrebu.

David Szalay rođen je u Montrealu (1974.) u Kanadi odakle njegovi uskoro sele u Veliku Britaniju. Objavio je četiri prozne knjige, dobitnik je više književnih nagrada, a 2016. njegov je roman All That Man Is bio u užem izboru za Bookerovu nagradu. Szalay je uvršten u prestižni dekadni izbor najboljih mlađih britanskih romanopisaca časopisa Granta, kao i sličan izbor novina Telegraph. David Szalay pisac je minucioznog stila, naoko distanciranog, sa suptilnim i vrlo individualnim pomakom u tretiranju prozne događajnosti. Roman All That Man Is ono je što preporučamo za dulje upoznavanje, a za ovu priliku smo odabrali kratku priču Long Distance koju je napisao lani za radio BBC.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg