poezija

Nora Verde: Pisanje iscjeljuje

Nora Verde pseudonim je autorice rođene 1974. godine u Dubrovniku. Završila je studij Hrvatskog jezika i književnosti u Zadru.
Književnom praksom počinje se baviti kao studentica kada objavljuje prvu knjigu poezije „Sezona bijegova“.
Pod literarnim imenom Nora Verde piše i objavljuje prvo proznu knjigu „Posudi mi smajl“ koncem 2010. te „Do isteka zaliha“ 2013.
Piše i uređuje za feministički portal Vox Feminae.




 

 

 

NE VOLIM METAL  I NE VOLIM PLASTIKU

 

Jer hladna je noć

I hladna je piva

A život  i dalje kurva

 

Otirem znoj pod pazuhom

Prste guram pod nos

Zanimam se za svoje stanje

Stalo mi je

 

Dolazi jesen

I sve će poć u pičku materinu

Moj trud da postanem dijete Vasione

Da pohađam satove joge i pročistim čakre svoje nečiste

 

Dokle god je trafika što u ovom gradu

Rade po cijele jebene noći

Dokle god je filtera, rizli, indie popa i folka

Portala, klikanja, pepeljara, piknika, partyja, ljudi, dogovora, minglanja, fejsa

I svakog drugog smora

 

Moj balkon otkriva sve o meni

Na njemu tegla tek niklog bosiljka

Uredno obješene mokre košulje

Plastični stol stolnjak i stolice

Šest praznih boca pive

Jer ne volim metal i ne volim plastiku

Staklo moj je element drugarice

 

 

Volim kad je primim u ruku

Obgrlim 

Malo ispod struka

Ponekad staklo prinesem obrazima

I buljim kroz prozor sa sedmog kata

U raskrižje pred Avenue Mallom

Misao mi je laka

Usne iscpucale od žeđi

Vojnik sam u pustinji

 

 

 

GLAVU GORE

 

Zašto ne pišem o tome

Pitaju

Gledaju ravno u oči

Nabiru čelo

 

Pisanje iscjeljuje

Govore

Ljudi koji nikad nisu zaista pisali

Ponavljaju tu lajnu

Kao što glas automatske sekretarice tuli

"Osoba se ne javlja, nazovite kasnije"

 

Ne pada im na pamet

Da sami pišu o svojim sranjima

Jok, nema šanse

Kad ih pitam kako su

Kažu "dobro je, samo nek je zdravlja"

Pa odmagle nekud s rukama u džepovima

 

Na putu kući

U memljivom tramvaju

Vadim iz torbe

Olovku i rokovnik

Rasklapam ga po sredini i pišem

Paradiram

Glumim pjesnikinju

Namrgođenu urbanu

 

Igram se

Recikliram svoje karmičko smeće

Činim kako su me savjetovali

Pišem

I ponovno se valjam u svojim govnima

 

Pisanje iscjeljuje

Šapućem

Glavu gore

Kažem u sebi

I izađem iz tramvaja

U hladnu vlažnu maglu

 

 

 

UVIJEK SU MI BILI SUMNJIVI

 

Ti pjesnici nepomućenog sklada forme

S njima nešto nije u redu

Većina te bratije

Su žigola i sponzoruše

Da, to su

 

I ciljaju na naše papile, nosnice, centar za ugodu – transmitere

Sve bi dali da nam se omotaju oko jezika i progovore umjesto nas

Eklektičnim svojim jezikom da zapalucaju

Kroz preskupe tvrde korice

 

Ne može si pomoć

Dok čita te njihove strofe što su kitice

Razjari se i počne hodati po sobi gore dolje

 

Svijet je kroz njihovo brodsko okno

Ulaštena i okrugla seppia

Blag i prijateljski krajolik

 

Oni imaju broda da broduju

Nas ostavljaju na pučini sinjoj

Nategnu luk, a strijela kud padne

Ne brinu se

Lakomi Afroditini strijelci

Tko će za njima pokupiti smrvljeno granje i ranjene ptice

 

Njima je život pjesma

I nakazno mala doza rizika

Uvijek su mi bili sumnjivi

 

 

 

Fotografiju snimila: Dada Žitko

 

 

 

 

poezija

Lara Mitraković: Lov na ptice pjevice

Lara Mitraković (Split, 1992.) studira kroatistiku i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, poezija joj je objavljena u više časopisa, zbornika i portala, a 2016. pobijedila je na natječaju za književnu nagradu Grada Karlovca "Zdravko Pucak" rukopisom "Brojanje pogrešaka". Članica je književne grupe 90+.

proza

Sven Popović: Ulomak iz romana 'Uvjerljivo drugi'

Nekada se čini: sve se obrnulo. Klinci odrastaju brže, ali sporije postaju odrasli. Svijet je vruć krumpir, tridesete su nove osamnaeste, a velike priče o odgovornosti predane su sve samo ne odgovorno – i treba plesati što dulje –ili tako barem u jednom novozagrebačkom naselju izgleda Emiru, Iliji i Fricu, a najviše onome oko koga se sve vrti, Mladome Piscu, bezimenom junaku novog romana Svena Popovića.
Nakon Neba u kaljuži (Meandar, 2015.), Popović je ove godine objavio i 'Uvjerljivo drugi' roman (Fraktura) iz kojeg donosimo dio uvodnog poglavlja.

poezija

Vigor Vukotić: Geometrija kolodvora

Vigor Vukotić (1991., Zagreb) diplomirao je antropologiju i etnologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nagrađivan je na Goranovom proljeću u kategoriji srednje škole, a pjesme i kratke priče objavljivao je u Vijencu, Republici i UBIQ-u. Član je Književne grupe 90+.

proza

Viktorija Božina: Ulomak iz romana 'Turbofolk'

Viktorija Božina rođena je 1990. u Zadru gdje pohađa diplomski studij hrvatskoga jezika i književnosti. Tri godine boravila je u Americi gdje je završila studij informatike. Roman iz kojeg donosimo ulomak uskoro će ugledati svjetlo dana u izdanju Sandorfa.

poezija

Maša Seničić: Nametljive oaze

Maša Seničić (1990., Beograd) je scenaristkinja, pjesnikinja i esejistkinja. Završila je master studije Teorije dramskih umjetnosti i medija, a trenutno pohađa doktorske znanstvene studije na istom. Surađivala je na različitim domaćim i međunarodnim projektima, kao autor i suradnik na filmu, a zatim u kazalištu, na radiju i brojnim festivalima. Jedan je od izbornika programa Hrabri Balkan u okviru Festivala autorskog filma, kao i jedna od osnivača i koordinatorica edukativnih programa Filmkulture. 2015. objavljena joj je zbirka poezije “Okean” (Mladi Dis). Radi kao urednica i razvija nekoliko autorskih projekata koji uporište nalaze u teoriji kulture, studijama sjećanja i promišljanju različitih aspekata internet umjetnosti.

poezija

Josip Vdović: Zračna struja

Josip Vdović rođen je 1992. u Zagrebu gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirao povijest. Dosad svoju poeziju nigdje nije objavljivao.

proza

Marina Gudelj: Lee

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 2017 - POBJEDNIČKA PRIČA

Marina Gudelj (1988., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Objavljivala je u Zarezu i na portalu KSET-a.

poezija

Ana Miković: Pjesme

Ana Miković rođena je 1987. u Beogradu gdje je diplomirala na katedri za srpsku književnost s južnoslavenskim književnostima. Dio je glazbeno-poetske trupe Nebograd.

proza

David Szalay: Duge rute

Pročitajte priču izvrsnog Davida Szalaya koji je bio sudionik Lit link festivala 2017 u Puli, Rijeci i Zagrebu.

David Szalay rođen je u Montrealu (1974.) u Kanadi odakle njegovi uskoro sele u Veliku Britaniju. Objavio je četiri prozne knjige, dobitnik je više književnih nagrada, a 2016. njegov je roman All That Man Is bio u užem izboru za Bookerovu nagradu. Szalay je uvršten u prestižni dekadni izbor najboljih mlađih britanskih romanopisaca časopisa Granta, kao i sličan izbor novina Telegraph. David Szalay pisac je minucioznog stila, naoko distanciranog, sa suptilnim i vrlo individualnim pomakom u tretiranju prozne događajnosti. Roman All That Man Is ono je što preporučamo za dulje upoznavanje, a za ovu priliku smo odabrali kratku priču Long Distance koju je napisao lani za radio BBC.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg