poezija

Željka Horvat Čeč: Izbor iz poezije

Željka Horvat Čeč rođena je 1986. Objavila je zbirku pjesama „I zvijezde se smiju krhkosti“, te zbirku proznih crtica „Kauboj u crvenom golfu“. Jedna je od autorica u zbirci poezije „Ima boljih stvari od suhe odjeće“. 2013. osvojila prvu nagradu regionalnog književnog natječaja časopisa Ulaznica iz Zrenjanina. Živi u Rijeci.



 

 

Kada kupujemo zidove

 

Morat ćemo se držati za ruke. Uređivati tegle sa cvijećem

Uljudno pozdravljati nove susjede.

Noću ćemo seliti stare stvari, namještaj, puzzle i kocke.

Peglati zastore i lica. Morati ćemo tražiti od gatare

Dobitak na lotu ili ubojstvo političara

Moramo postati konkretni

 

 

 

Baka je bila mali Jeti

 

Sadako je željela živjeti

Jesenjin nije

neki ljudi vole reference

ja ponekad ne volim komunicirati

ipak,

ponekad s bakom, ali ne preko telefona

pričam

kraj stative i lopte

pjevamo pjesme o slobodi

kroz miris gracija

šire se riječi

šteta

šteta, što je na groblju

 

 

 

Odbijam komunicirati

 

Babe su sjele s bogom i kamenčićima u džepu

odbijam komunicirati

 

skrivala sam male ljude ispod kreveta

vozila auto cijele noći

stavljala boje u male staklenke

skrivala se iza tuđih muškaraca

čekala da mahneš lijevom rukom

uvijek si pozdravljao lijevo

sjećanje je uzelo i san pred povratak

 

bojim se gledati preko zida

i kokoši umiru preko

bez suza

 

 

 

Moje ljetovanje

 

Pitaš zašto ubijam ose

Bacam kamenje u stijene

I ne hodam po fugama

Zašto pričam sa rakovima

I maltretiram ih

Zašto ne znam hodati u šlapama

Zašto još uvijek gradim tvrđave u plićaku,

nosim slamnati šešir

zašto jedem Bobi flips i čitam Lacana

pitaš me zašto se kupam gola.

Kako da ti objasnim sebe

kada ne razumiješ moje ljetovanje

 

 

 

Pišanje

 

pišali smo kao djeca, nehotice

pišali su i odrasli, i vojnici

u probojima, u zaklonima

u tamnicama, u noći,

i prijepodne i poslijepodne

u jutro

4 jaja na oko

za doručak

pišanje je prije toga

ali ležerno

i nitko više ne pita zašto smo

pišali od straha

i tko sve danas gazi po

vlastitoj pišaki

 

 

jednoga dana do izdaje

 

Jednoga dana ću opljačkati banku i pomoći siromašnima. I sebi. I obitelji.

Ako me ne uhvate.

Jednoga dana ću šetati šumom i pjevati kao umiruća ptica

dok ne ostanem bez perja.

Jednoga dana ću naići na ranjenu životinju i pomoći joj. Neću je ubiti, bit će mi obitelj,

a obitelj se ne ubija.

 

Osim kod izdaje. 

 

 

 

djeca su posrala revoluciju

 

danas djeci od malena daju

telefone i odvjetnike

i džeparac do četrdesetpete

tako smo ostali bez napretka, bez revolucije

i bez razumijevanja i priznanja evolucije

 

danas djeci od malena daju da jedu

teške riječi

i gutaju ih i seru i ništa ne ostane

tako smo ostali bez napretka, bez revolucije

i bez razumijevanja i evolucije

ostale su samo kratke riječi bog, vrag, bol, tuga

krv

ta krv se sada oblači u tišinu i vuče po cestama

te tupe glave vire nad crnim majcama i pišu komentare na netu

pale baklje i tuku žene i djecu

a mi vičemo u sunce

kvantna fizika i svemir

jer

revolucija je postala

samo utjeha riječi

 

 

 

Ukapanje u svijet

 

obračunati se sa svojim odlukama je

kao pišati po svome egu

teško, ali moguće

kada smo bili mali

bacali smo jaja na Lazara

a on nema moral

samo ego

udario je jednom Nikolu

zapravo, bacio mu  u glavu

ledenu kuglu

odlučio je ne žaliti

danas svi vozimo citroen picasso

i djecu u vrtić

 

 

 

kao Monte Carlo

 

Gdje ćemo bježati

kada iz kuće  spustimo ruke i suze

čije ćemo korake brojati

kao ulaze u dvorišta na putu do centra

 

bez djece pusto gledamo u ravninu trave

kažemo da ćemo stati u bordelu

i gledati bez srama

 

nekad smo spuštali poglede u tišini

i smijali se neonskim svjetlima

u obliku gole žene

 

na putu preko mosta kuće su rijetke

i starost im otpada kroz rupe i žbuku

ona sijedi i priča u čašu vina

 

gluha sam i bojim se čuti

jer lice joj je oslikalno teškim riječima

i jeftinom šminkom

 

 

 

Plamen doživljaja

 

tvoje riječi su napravile rupe

kaput sam spremila u ormar

nosim žutu majicu znak proljeća

i bedževe sam stavila na torbu

zakačila sam osmijeh

na SVOJE lice

i čekala tvoj poziv

mobitel je umro na mome dlanu

plastično srce sam izvadila

tražila novi organizam

i tu negdje sam sve izgubila

osmijeh plastično srce tebe i bedževe

majica je izblijedjela

riječima sam krpala rupe

nestalog osmijeha

obukla sam kaput

i odlučila

sutra putujem u Rusiju

(tamo moji postupci neće biti nerazumljivi)

a žigice ću staviti

u lijevi džep kaputa

da mi budu pri ruci

 

 

proza

Nell Zink: Zidarčac

Nell Zink je nakon "kasnog" debija (2014) ekspresno od autsajdera postala književni događaj, te je sa serijom knjiga idućih godina potvrdila visoko i izdvojeno mjesto na američkoj sceni. The New York Times uvrstio je njezin ekološki osviješten roman The Wallcreeper među značajne knjige 2014. godine, kao i njezinu knjigu iz 2015. godine o temama rase i roda, koja je nominirana za nacionalnu književnu nagradu Mislaid. Roman Nicotine objavila je 2016., kao i zbirku novela Private Novelist. Hvaljena je od Guardiana do New Yorkera, premda im je bilo teško klasificirati je.
Rođena je u južnoj Kaliforniji, odrasla je u ruralnoj Virginiji, diplomirala filozofiju na Fakultetu William i Mary 1981. godine.
Bila je gošća Lit link festivala / Književne karike 2018.
Pročitajte uvodni ulomak iz njezina romana The Wallcreeper.

proza

Rachel Kushner: Bacači plamena

Pročitajte "motoristički" ulomak iz romana "Bacači plamena" Rachel Kushner, već pomalo kultne američke spisateljice, smješten u 1977. godinu. Radnja romana klizi od američke provincije, preko artističkih i intelektualnih krugova New Yorka do Europe prateći put junakinje Reno. „Ovo je jedno od najuzbudljivijih književnih iskustava koje sam imao u posljednjem desetljeću... DeLillo odjekuje ovdje, kao i Doctorow, kao i Carey”, napisao je o romanu Colum McCann.
Rachel Kushner rođena je 1968. u saveznoj državi Oregon, a odrasla je u San Franciscu. Njezini su romani prevedeni na 15 jezika. Živi u Los Angelesu.
Roman "Bacači plamena" objavio je Profil u prijevodu Luize Bouharaoue.
Pročitajte dio pa vidite dalje (a ide dosta dalje).

poezija

Ana Škvorc: Strahujete li da se neću uklopiti?

Ana Škvorc (1991., Čakovec) prethodno je poeziju objavljivala u Temi i Poeziji. Studentica je hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

poezija

Branko Maleš: Mutno

Pročitajte izbor iz knjige pjesama "Mutno" Branka Maleša, za koju je autor nedavno dobio nagradu "Vladimir Nazor".
Branko Maleš (1949., Zagreb) spada među najznačajnije suvremene hrvatske pjesnike i pjesničke inovatore internacionalnog ranga. Autor je brojnih knjiga ("Tekst", 1978; "Praksa laži", 1986; "Placebo", 1992; „biba posavec“, 1996; "Trickster", 1998; "Vertigo", 2010; "Mutno", 2017, itd.), dobitnik "Goranova vijenca", a među ostalim je i član žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade autore.

proza

Viktorija Božina: Ulomak iz romana 'Turbofolk'

Viktorija Božina rođena je 1990. u Zadru gdje pohađa diplomski studij hrvatskoga jezika i književnosti. Tri godine boravila je u Americi gdje je završila studij informatike. Roman iz kojeg donosimo ulomak uskoro će ugledati svjetlo dana u izdanju Sandorfa.

proza

Catherine Lacey: Povrede

Catherine Lacey sjajan je američki glas nove generacije. Autorica je romana "The Answers" i "Nobody Is Ever Missing" te zbirke kratkih priča "Certain American States" koja upravo izlazi. Dobitnica je nagrade Whiting, stipendije New York Foundation for the Arts, bila je finalistica nagrade Young Lions Fiction. Njezini romani prevedeni su na talijanski, francuski, španjolski, nizozemski i njemački, a djela su joj objavljivana u The New York Timesu, Harper’su, Vogueu i drugdje. Časopis Granta uvrstio ju je 2017. u prestižnu dekadnu selekciju najboljih novih američkih prozaika. Između brojnih pohvala nazvana je i “DeLillom za milenijalce”. Rođena je 1985. u Mississippiju, živi u Chicagu. Bila je gošća Lit link festivala 2018. te nastupala u Zagrebu, Puli i Rijeci.
Pročitajte ulomak iz njene knjige priča "Certain American States" koja u kolovozu izlazi u Americi.

proza

Marina Gudelj: Lee

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 2017 - POBJEDNIČKA PRIČA

Marina Gudelj (1988., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Objavljivala je u Zarezu i na portalu KSET-a.

poezija

Ana Miković: Pjesme

Ana Miković rođena je 1987. u Beogradu gdje je diplomirala na katedri za srpsku književnost s južnoslavenskim književnostima. Dio je glazbeno-poetske trupe Nebograd.

proza

David Szalay: Duge rute

Pročitajte priču izvrsnog Davida Szalaya koji je bio sudionik Lit link festivala 2017 u Puli, Rijeci i Zagrebu.

David Szalay rođen je u Montrealu (1974.) u Kanadi odakle njegovi uskoro sele u Veliku Britaniju. Objavio je četiri prozne knjige, dobitnik je više književnih nagrada, a 2016. njegov je roman All That Man Is bio u užem izboru za Bookerovu nagradu. Szalay je uvršten u prestižni dekadni izbor najboljih mlađih britanskih romanopisaca časopisa Granta, kao i sličan izbor novina Telegraph. David Szalay pisac je minucioznog stila, naoko distanciranog, sa suptilnim i vrlo individualnim pomakom u tretiranju prozne događajnosti. Roman All That Man Is ono je što preporučamo za dulje upoznavanje, a za ovu priliku smo odabrali kratku priču Long Distance koju je napisao lani za radio BBC.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg