report

Under the surface of the Balkan floods lies a social disaster

Srećko Horvat
theguardian.com, Thursday 22 May 2014

People from across the former Yugoslavia were helping one another, but their governments enabled the tragedy



Imagine the following scenario. Catastrophic floods have hit your country. More than 100,000 houses are toppled or submerged in mud. Over a million people are affected by the disaster.

At the same time, one of your country's richest businessmen decides to take his wife to London. But this was just to deceive her. In fact, the real destination was Copenhagen. When she arrived, she found 80 friends had come too, and French musicians Nouvelle Vague and the British band Suede were performing. No, they weren't fleeing the floods. It was her 50th birthday, and her husband, Emil Tedeschi, had decided to surprise her.

When he returned, his company helped by donating some goods. That is what "social responsibility" means today: first you earn a lot of money, then you give away a small percentage and you can continue to party without remorse.

During the first wave of floods in Serbia, I witnessed a similar situation. If you were in the centre of Belgrade, you could easily believe it was just another heavy rain. In fact, it was A Tale of Two Cities. It was, as Dickens succinctly put it, "the best of times, it was the worst of times".

Biljana Srbljanović, a famous Serbian playwright and usually a voice of reason in the depressing Serbian political reality, made a not particularly funny or smart comment on her popular Twitter account: "Excuse me for not being compassionate, but you have 10 more minutes to swim to the gallery for the promotion of my book." This set off a wave of condemnation in Serbia.

Although Andrej Nikolaidis is right to claim in a Comment is free article that floods have united the people of the Balkans, it is not only rediscovered solidarity that has surprised many of us who survived the wars of the 1990s – when instead of helping to save a house, neighbours were burning down buildings just because someone was Serb or Croat, Muslim or Christian. After the current mood of self-congratulation, we should ask some serious questions.

It is not only the spring of solidarity, it is also the winter of despair in the Balkans. And if we had everything before, soon we will have nothing. What lies under the surface of the catastrophic floods is not only a natural disaster, but also a social disaster. It is as if the Dutch king, Willem-Alexander, was right when last year he declared that "the welfare state of the 20th century is over". In a nationally televised annual address, the king said a new "participation society" would take its place, in which people must save and invest to create their own social safety net with less help from the government. The severe floods in the Balkans showed that the king was right.

What we got here was a "participation society". People from across the former Yugoslavia were organising their own social safety nets, sending clothes, food and medicine to those in need. And, yes, we, the people of the Balkans, should be proud of that.

On the other hand, as the water subsides, on the surface it becomes more evident how the Croatian, Bosnian and Serbian states failed not only to warn people or rescue them, but also were complicit in the tragedy. In these times, there is no such thing as a "natural disaster". The "natural disaster" is always enabled by social factors.

In the past two decades, these Balkan states reduced investment in the construction and maintenance of dams and embankments. During the time of Yugoslavia, only in Serbia did the government plan to build 34 more dams to regulate the waterways of the Danube and Sava rivers. To date, only five dams have been built. Now the water management companies across the Balkans are gradually being privatised.

We should resist the temptation to sink into self-congratulation because of renewed solidarity from Yugoslav times. What should worry us, instead, is that Willem-Alexander's proclamation is coming true. When the next catastrophe comes, we will be left to pull ourselves out of the swamp by our own hair.

 

 

Other texts of Srecko Horvat you can see here
http://www.theguardian.com/profile/sre-ko-horvat 

 

 

 

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

proza

Luka Mayer: Tko, što?

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luka Mayer (1999., Zagreb) studira šumarstvo u Zagrebu. Pohađao je satove kreativnog pisanja i radionice čitanja Zorana Ferića.

proza

Ana Romić: Tjedan dana posutih fragmentima samoće

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ana Romić (1993., Hrvace) studirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru gdje je magistrirala s radom Filozofija egzistencijalizma u romanu „Sam čovjek“ Ive Kozarčanina. Velika je ljubiteljica književnosti, osobito poezije koju i sama piše, te psihologije i filozofije. Živi u Zagrebu.

proza

Matea Šimić: Kuća za bivše

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Matea Šimić rođena je 1985. godine u Oroslavju, Hrvatska. Diplomirala je engleski jezik i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Piše poeziju, prozu i društvene komentare na hrvatskom i engleskom. Članica je Sarajevo Writers’ Workshop-a od 2012. godine. Radovi su joj objavljivani, između ostalog, u časopisu za istraživanje i umjetnost EuropeNow, časopisu za feminističku teoriju i umjetnost Bona, portalu za književnost i kulturu Strane te portalu za politiku i društvena pitanja Digitalna demokracija. Osnivačica je i urednica dvojezičnog magazina za književnost i umjetnost NEMA. Živi i radi u Barceloni.

proza

Dalen Belić: Ispovijed serijskog samoubojice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Dalen Belić rođen je 1997. godine. Živi u Pazinu, a studira engleski i njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Objavljivan je u istrakonskoj zbirci Apokalipsa laži te zbirkama Priče o manjinama i Priče o Pazinu u sklopu Festivala Fantastične Književnosti. Osvojio je drugo mjesto na Riječkim perspektivama 2017. godine i prvo mjesto 2018. Jednu njegovu priču teškometalne tematike možete pročitati na portalu Perun.hr.

proza

Monika Filipović: Ljetna večer u Zagrebu '18.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Monika Filipović rođena je u Zagrebu 1996. godine. Studentica je politologije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem poezije i kratkih priča, a trenutno radi i na svom prvom romanu. U svome pisanju najradije se okreće realizmu. Dosad nije objavila nijedan svoj rad.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg