proza

Iva Tkalec: Jedrenje

Iva Tkalec rođena je 1984. u Varaždinu, gdje je diplomirala informatiku na FOI-u. Priče je počela pisati 2011. godine, a dosad ih je napisala više od 40, od kojih je 20-ak i objavljeno u zajedničkim zbirkama, na internetskim natječajima (u Hrvatskoj, BiH, Crnoj Gori i Srbiji). Sada dovršava i svoj prvi roman.



Jedrenje

 

Donesi mi normalnu stolicu... ne, NE tu, onu višu. Bože moj, il' si slijep il' se praviš glup. Veću mi dodaj!!! Šta ću s malom? Da legnem na pod? Bolje da si za vrat nogu stavim, jel' tako?

Donio sam joj normalnu stolicu. Sjela je. Smjestio sam se na kauč nasuprot njoj. Željela je da idem s njom na kavu, nedjeljom ionako nemamo previše toga za raditi. Nekad smo znali planinariti, ići na plivanje. Za sunčanog vremena nikada nismo ostajali u stanu. Sve slobodno vrijeme provodili smo zajedno. A evo nas sad, usred predstave. Još uvijek provodimo sve vrijeme zajedno. Odabrala je stol u sredini prostorije, okružen drugim stolovima, kako bi publika bila zadovoljna. Iako, pljesak nikad nije dobivala. Poglede da, pljesak ne.

Daj pomakni ovaj tabure, samo mi smeta. Joj, koji ti je danas?! Lijevo, ne desno. Neću imati dovoljno mjesta. Daj uključi mozak malo, glupane jedan.

Pomaknuo sam tabure. Lijevo. Ne desno. Odložila je štake na tabure, uzela cjenik. Šutke sam promatrao. Dvije godine ranije, ovo se ne bi dogodilo. Dvije godine ranije voljela me je i ja sam volio nju. Nekad nas ljudi u čudu gledaju: ona, onako sitna, metar šezdeset, ja skoro dva metra i dobrih sto dvadeset kila. Prije su nas gledali sa zanimanjem. Sada na licima čitam zgražanje. Na putu do kafića, morao sam stati u pekari da joj kupim burek. Sad ga je odmotavala, a cjenik je odložila na stol. Nije joj se žurilo. Nikad joj se ne žuri, bar ne više. Konobar je stajao kraj nas. Rekao je da će se vratiti kad odlučimo. Zadržala ga je kod stola. Neka pričeka.

Majmune jedan, niti burek ne znaš kupiti. Baš si morao uzeti najmasniji? Hoćeš da postanem svinjče, jel' tako? K'o ti? Ne bi ti štetila jedna dijeta. Ko' da nemamo ogledalo.

Pognuo sam glavu. Želio sam sakriti sram. Zapeli smo zajedno. Zapeli, kažem, silom prilika. Nekada je sve bilo drugačije. Ali, sada mi je prošlost u mutnom sjećanju. Oni lijepi trenuci izblijedili su čak i na fotografijama. Greška, nepažnja, kriv sam. Znao sam to vrlo dobro. Njezina želja, moja zapovijed. Konobar je još uvijek čekao kraj stola. Odlučila je.

Ja ću popiti kavu. Ne, čekaj, neću kavu, prekasno je. Neću moći zaspati. Misliš da ću moći zaspati ako popijem kavu? Ne znam... Hmm... Što da pijem? Donesi mi jednu... hmm... Jednu kolu. A ti? Što ćeš ti?“

Naručio sam pivo. Oštro me je pogledala i na trenutak sam okrenuo glavu. Ne mogu podnijeti taj pogled: prezir, osuđivanje, mržnja – sve u jednom. Najgora od svega bila je mržnja. Prije dvije godine, zajedno smo pili pivo. Ona nikad više od jednog. Razgovarali smo. Sada, samo ona razgovara sa mnom. Monolog.

Idiote glupi. Nećeš piti alkohol dok me voziš ovakvu. U ovakvom stanju. Zaboravi. Stvarno imaš petlje i pomišljati na to.

Konobar se nije usudio gledati. Mirno je stajao kraj stola. Sve je više ljudi pogledavalo prema nama. Rekao sam neka mi donese kolu, svejedno mi je. U glavi sam osjećao pritisak, krivnju. U sekundi sam shvatio da je opet u pravu. Bez obzira što kaže, uvijek je u pravu. Mogao sam samo slušati. Riječi nisu izlazile.

Natoči mi kolu. Ne mogu se toliko saginjati. I daj mi jednu cigaretu. Opet si mi krive kupio. I to ti je teško zapamtiti. Zapravo, dodaj mi cijelu kutiju.“

Natočio sam joj kolu i prignuo se da joj zapalim cigaretu. Sjedili smo nekih pola sata. Promatrala je ljude oko sebe i pušila jednu za drugom. Promatrao sam je bez riječi. Nekad joj je lice zračilo dobrotom, sada tugom, samo tugom. Nismo razgovarali. Nismo imali o čemu razgovarati. Sve je bilo jasno. U glavi mi se okretalo tisuću misli, dolazile su i odlazile, samo je jedna uvijek bila prisutna: taj savršen dan koji smo proveli na jedrenju, zajedno. To joj je bila velika želja. Moje iznenađenje i nesavršena noć koja je uslijedila. Vožnja kući, savršena glazba i trenutak koji me je vezao. Bilo je negdje oko ponoći. Pjevala je iz sveg glasa, dok sam ja pušio cigaretu. Željela je da pjevam s njom. Šalila se da nemam sluha, da sam dosadan. Pristao sam, ali samo pod uvjetom da slušamo moj CD. Sagnuo sam se da ga izvadim iz pretinca i ušao u zavoj. Ne sjećam se svega… Izvukao sam se sa nekoliko ogrebotina, dok je ona ostala bez noge. I eto nas tu, usred predstave.

Hoću ići. Dosta mi je sjedenja. Moramo još stati i kupiti WC papir. Idi plati pa se vrati po mene. Ajde, hop hop, diži se! Kad si postao tako lijen?

Ustao sam i otišao platiti. Vratio sam se i uzeo štake, da joj pomognem.

Pusti to majmune jedan. Nisam ti rekla da mi treba pomoć. I vrati tu stolicu na mjesto. Samo smeta.

Otišli smo, ostavljajući njezin monolog i uzevši moju krivnju.

 

 

 

 

Biografija – Iva Tkalec

Rođena 1984. godine u Varaždinu. Diplomirala informatiku na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu, Sveučilište u Zagrebu.

Prvu priču napisala 17.3.2011. godine. 2012. godine ozbiljno shvatila pisanje. Napisala oko 50-ak priča a objavila oko 30. Priče odabrane i objavljene na književnim portalima te putem natječaja u zbirkama i zbornicima od kojih su najvažnije: „20+1 najbolja priča za ljeto 2011“ (2011.g., Hrvatska), „Pod krovom stare knjižnice“ (2011.g., Hrvatska), "Jedan život u manje od devesto znakova", (2011.g., Srbija), „Izvan Koridora“ (2012.g.,2013.g. online knjiga, Crna Gora), „PitchWise 2012 – zbornik poezije i kratke proze“ (2012.g., BiH)., „Kako sam ubio ljubav“ (2013. g. Srbija), „Urbani Vračevi“ (2013.g. Hrvatska), „Varaždinski književni zbornik 16 (2013.g., Hrvatska), „Inspired by my Museum“ (2014., UK, India, u pripremi, engleski jezik) i u časopisima Kolo 6/2013., UBIQ 14 (Hrvatska).

Osvojila drugu nagradu za kratku priču na natječaju Stanislav Preprek 2011. godine. Putem natječaja Reč u prostoru odabrana za sudjelovanje na Aprilskim susretima u Beogradu 2012., 2013.  i 2014. godine te na prvom Tookbook Storytelling-u 2014. godine i dr.

Dobitnica nagrade Prozak (Algoritam i Zarez) za najbolji neobjavljeni prozni rukopis autora do 35 godina.

Finalist nagrada Brod Kulture (2011., Hrvatska), „Stjepan Džalto“ (2012.g., BiH), Pitchwise (2012., BiH), „Slavko Kolar“ (2012., Hrvatska), „Vranac“ (2012., 2013., Crna Gora), i „Zlatko Tomičić“ (2013., Hrvatska) i dr.

2012. godine sudjelovala na NaNoWriMo. Rezultat je roman koji dovršavam (Kratke bilješke iz povijesti altruizma).

2013. godine primljena u Varaždinsko književno društvo.

2014. godine organizirala prvu književnu večer za mlade autore (od 14 do 30 godina) u Varaždinu uz promociju vlastitog bloga „Čajne kronike“, pod naslovom „Pričljiva čajanka“ (Noć knjige, u suradnji s Gradskom knjižnicom Metel Ožegović Varaždin).
Email:
itkalec84@gmail.com

 

 

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

proza

Luka Mayer: Tko, što?

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luka Mayer (1999., Zagreb) studira šumarstvo u Zagrebu. Pohađao je satove kreativnog pisanja i radionice čitanja Zorana Ferića.

proza

Ana Romić: Tjedan dana posutih fragmentima samoće

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ana Romić (1993., Hrvace) studirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru gdje je magistrirala s radom Filozofija egzistencijalizma u romanu „Sam čovjek“ Ive Kozarčanina. Velika je ljubiteljica književnosti, osobito poezije koju i sama piše, te psihologije i filozofije. Živi u Zagrebu.

proza

Matea Šimić: Kuća za bivše

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Matea Šimić rođena je 1985. godine u Oroslavju, Hrvatska. Diplomirala je engleski jezik i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Piše poeziju, prozu i društvene komentare na hrvatskom i engleskom. Članica je Sarajevo Writers’ Workshop-a od 2012. godine. Radovi su joj objavljivani, između ostalog, u časopisu za istraživanje i umjetnost EuropeNow, časopisu za feminističku teoriju i umjetnost Bona, portalu za književnost i kulturu Strane te portalu za politiku i društvena pitanja Digitalna demokracija. Osnivačica je i urednica dvojezičnog magazina za književnost i umjetnost NEMA. Živi i radi u Barceloni.

proza

Dalen Belić: Ispovijed serijskog samoubojice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Dalen Belić rođen je 1997. godine. Živi u Pazinu, a studira engleski i njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Objavljivan je u istrakonskoj zbirci Apokalipsa laži te zbirkama Priče o manjinama i Priče o Pazinu u sklopu Festivala Fantastične Književnosti. Osvojio je drugo mjesto na Riječkim perspektivama 2017. godine i prvo mjesto 2018. Jednu njegovu priču teškometalne tematike možete pročitati na portalu Perun.hr.

proza

Monika Filipović: Ljetna večer u Zagrebu '18.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Monika Filipović rođena je u Zagrebu 1996. godine. Studentica je politologije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem poezije i kratkih priča, a trenutno radi i na svom prvom romanu. U svome pisanju najradije se okreće realizmu. Dosad nije objavila nijedan svoj rad.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg