proza

Iva Tkalec: Jedrenje

Iva Tkalec rođena je 1984. u Varaždinu, gdje je diplomirala informatiku na FOI-u. Priče je počela pisati 2011. godine, a dosad ih je napisala više od 40, od kojih je 20-ak i objavljeno u zajedničkim zbirkama, na internetskim natječajima (u Hrvatskoj, BiH, Crnoj Gori i Srbiji). Sada dovršava i svoj prvi roman.



Jedrenje

 

Donesi mi normalnu stolicu... ne, NE tu, onu višu. Bože moj, il' si slijep il' se praviš glup. Veću mi dodaj!!! Šta ću s malom? Da legnem na pod? Bolje da si za vrat nogu stavim, jel' tako?

Donio sam joj normalnu stolicu. Sjela je. Smjestio sam se na kauč nasuprot njoj. Željela je da idem s njom na kavu, nedjeljom ionako nemamo previše toga za raditi. Nekad smo znali planinariti, ići na plivanje. Za sunčanog vremena nikada nismo ostajali u stanu. Sve slobodno vrijeme provodili smo zajedno. A evo nas sad, usred predstave. Još uvijek provodimo sve vrijeme zajedno. Odabrala je stol u sredini prostorije, okružen drugim stolovima, kako bi publika bila zadovoljna. Iako, pljesak nikad nije dobivala. Poglede da, pljesak ne.

Daj pomakni ovaj tabure, samo mi smeta. Joj, koji ti je danas?! Lijevo, ne desno. Neću imati dovoljno mjesta. Daj uključi mozak malo, glupane jedan.

Pomaknuo sam tabure. Lijevo. Ne desno. Odložila je štake na tabure, uzela cjenik. Šutke sam promatrao. Dvije godine ranije, ovo se ne bi dogodilo. Dvije godine ranije voljela me je i ja sam volio nju. Nekad nas ljudi u čudu gledaju: ona, onako sitna, metar šezdeset, ja skoro dva metra i dobrih sto dvadeset kila. Prije su nas gledali sa zanimanjem. Sada na licima čitam zgražanje. Na putu do kafića, morao sam stati u pekari da joj kupim burek. Sad ga je odmotavala, a cjenik je odložila na stol. Nije joj se žurilo. Nikad joj se ne žuri, bar ne više. Konobar je stajao kraj nas. Rekao je da će se vratiti kad odlučimo. Zadržala ga je kod stola. Neka pričeka.

Majmune jedan, niti burek ne znaš kupiti. Baš si morao uzeti najmasniji? Hoćeš da postanem svinjče, jel' tako? K'o ti? Ne bi ti štetila jedna dijeta. Ko' da nemamo ogledalo.

Pognuo sam glavu. Želio sam sakriti sram. Zapeli smo zajedno. Zapeli, kažem, silom prilika. Nekada je sve bilo drugačije. Ali, sada mi je prošlost u mutnom sjećanju. Oni lijepi trenuci izblijedili su čak i na fotografijama. Greška, nepažnja, kriv sam. Znao sam to vrlo dobro. Njezina želja, moja zapovijed. Konobar je još uvijek čekao kraj stola. Odlučila je.

Ja ću popiti kavu. Ne, čekaj, neću kavu, prekasno je. Neću moći zaspati. Misliš da ću moći zaspati ako popijem kavu? Ne znam... Hmm... Što da pijem? Donesi mi jednu... hmm... Jednu kolu. A ti? Što ćeš ti?“

Naručio sam pivo. Oštro me je pogledala i na trenutak sam okrenuo glavu. Ne mogu podnijeti taj pogled: prezir, osuđivanje, mržnja – sve u jednom. Najgora od svega bila je mržnja. Prije dvije godine, zajedno smo pili pivo. Ona nikad više od jednog. Razgovarali smo. Sada, samo ona razgovara sa mnom. Monolog.

Idiote glupi. Nećeš piti alkohol dok me voziš ovakvu. U ovakvom stanju. Zaboravi. Stvarno imaš petlje i pomišljati na to.

Konobar se nije usudio gledati. Mirno je stajao kraj stola. Sve je više ljudi pogledavalo prema nama. Rekao sam neka mi donese kolu, svejedno mi je. U glavi sam osjećao pritisak, krivnju. U sekundi sam shvatio da je opet u pravu. Bez obzira što kaže, uvijek je u pravu. Mogao sam samo slušati. Riječi nisu izlazile.

Natoči mi kolu. Ne mogu se toliko saginjati. I daj mi jednu cigaretu. Opet si mi krive kupio. I to ti je teško zapamtiti. Zapravo, dodaj mi cijelu kutiju.“

Natočio sam joj kolu i prignuo se da joj zapalim cigaretu. Sjedili smo nekih pola sata. Promatrala je ljude oko sebe i pušila jednu za drugom. Promatrao sam je bez riječi. Nekad joj je lice zračilo dobrotom, sada tugom, samo tugom. Nismo razgovarali. Nismo imali o čemu razgovarati. Sve je bilo jasno. U glavi mi se okretalo tisuću misli, dolazile su i odlazile, samo je jedna uvijek bila prisutna: taj savršen dan koji smo proveli na jedrenju, zajedno. To joj je bila velika želja. Moje iznenađenje i nesavršena noć koja je uslijedila. Vožnja kući, savršena glazba i trenutak koji me je vezao. Bilo je negdje oko ponoći. Pjevala je iz sveg glasa, dok sam ja pušio cigaretu. Željela je da pjevam s njom. Šalila se da nemam sluha, da sam dosadan. Pristao sam, ali samo pod uvjetom da slušamo moj CD. Sagnuo sam se da ga izvadim iz pretinca i ušao u zavoj. Ne sjećam se svega… Izvukao sam se sa nekoliko ogrebotina, dok je ona ostala bez noge. I eto nas tu, usred predstave.

Hoću ići. Dosta mi je sjedenja. Moramo još stati i kupiti WC papir. Idi plati pa se vrati po mene. Ajde, hop hop, diži se! Kad si postao tako lijen?

Ustao sam i otišao platiti. Vratio sam se i uzeo štake, da joj pomognem.

Pusti to majmune jedan. Nisam ti rekla da mi treba pomoć. I vrati tu stolicu na mjesto. Samo smeta.

Otišli smo, ostavljajući njezin monolog i uzevši moju krivnju.

 

 

 

 

Biografija – Iva Tkalec

Rođena 1984. godine u Varaždinu. Diplomirala informatiku na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu, Sveučilište u Zagrebu.

Prvu priču napisala 17.3.2011. godine. 2012. godine ozbiljno shvatila pisanje. Napisala oko 50-ak priča a objavila oko 30. Priče odabrane i objavljene na književnim portalima te putem natječaja u zbirkama i zbornicima od kojih su najvažnije: „20+1 najbolja priča za ljeto 2011“ (2011.g., Hrvatska), „Pod krovom stare knjižnice“ (2011.g., Hrvatska), "Jedan život u manje od devesto znakova", (2011.g., Srbija), „Izvan Koridora“ (2012.g.,2013.g. online knjiga, Crna Gora), „PitchWise 2012 – zbornik poezije i kratke proze“ (2012.g., BiH)., „Kako sam ubio ljubav“ (2013. g. Srbija), „Urbani Vračevi“ (2013.g. Hrvatska), „Varaždinski književni zbornik 16 (2013.g., Hrvatska), „Inspired by my Museum“ (2014., UK, India, u pripremi, engleski jezik) i u časopisima Kolo 6/2013., UBIQ 14 (Hrvatska).

Osvojila drugu nagradu za kratku priču na natječaju Stanislav Preprek 2011. godine. Putem natječaja Reč u prostoru odabrana za sudjelovanje na Aprilskim susretima u Beogradu 2012., 2013.  i 2014. godine te na prvom Tookbook Storytelling-u 2014. godine i dr.

Dobitnica nagrade Prozak (Algoritam i Zarez) za najbolji neobjavljeni prozni rukopis autora do 35 godina.

Finalist nagrada Brod Kulture (2011., Hrvatska), „Stjepan Džalto“ (2012.g., BiH), Pitchwise (2012., BiH), „Slavko Kolar“ (2012., Hrvatska), „Vranac“ (2012., 2013., Crna Gora), i „Zlatko Tomičić“ (2013., Hrvatska) i dr.

2012. godine sudjelovala na NaNoWriMo. Rezultat je roman koji dovršavam (Kratke bilješke iz povijesti altruizma).

2013. godine primljena u Varaždinsko književno društvo.

2014. godine organizirala prvu književnu večer za mlade autore (od 14 do 30 godina) u Varaždinu uz promociju vlastitog bloga „Čajne kronike“, pod naslovom „Pričljiva čajanka“ (Noć knjige, u suradnji s Gradskom knjižnicom Metel Ožegović Varaždin).
Email:
itkalec84@gmail.com

 

 

o nama

Nagrada ''Sedmica & Kritična masa'' – uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor sedmog izdanja nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autorice i autore. Pročitajte tko su finalisti.

proza

Robert Aralica: Gugutka

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.

proza

Iva Esterajher: Priče

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).

proza

Nikola Pavičić: Suncem i vremenom opržena tijela

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.

proza

Luca Kozina: Na vjetru lete zmajevi

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).

proza

Ana Predan: Neke su stvari neobjašnjivo plave

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

proza

Eva Simčić: Maksimalizam.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.

poezija

Jyrki K. Ihalainen: Izbor iz poezije

Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".

intervju

Eva Simčić: U pisanju se volim igrati perspektivom i uvoditi analitički pristup u naizgled trivijalne teme

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Eva Simčić je u uži izbor ušla s pričom ''Maksimalizam.''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljica.

poezija

Maja Marchig: Izbor iz poezije

Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.

poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg