proza

Lada Vukić: Mikro priče

Lada Vukić je spisateljica iz Zadra. Aktivna je članica ZaPisa - udruge zadarskih pisaca.
Piše uglavnom kratke priče, za koje je osvojila više nagrada, između ostalih i Ulaznica 2011, Pričigin 2012, Pitschwise 2012, a ušla je i u uži izbor Večernjaka 2013. Priče su joj objavljene u više časopisa i na portalima, uključujući zbornike Sušičke kronike, Priče iz stare knjižnice, Nešto diše u mojoj torti. Pisanje je učila u CeKaPeovoj ljetnoj školi pisanja u Staroj sušici i zadarskoj školi pisanja OtPis.



 

Slonovi

Za domaći je trebalo napisati pjesmu. Tema slobodna. Lako je pjesnicima. Njima uvijek nešto padne na pamet. Gledao sam u nebo, ali nisam vidio ništa osim jednog velikog bijelog slona. S Ivanom nije bilo tako.

-Ja ću rodoljubnu, rekao je. O tati i ratu. O granatama. O slobodi. Uzeo je olovku i bilježnicu te stao pisati. Nisam ga gledao, ali sam čuo kako mu slova škripe po papiru. Bila je to duga pjesma. Da mi je samo bilo znati odakle je izvlačio riječi?

U međuvremenu se na nebu nakupilo cijelo krdo slonova. S izduženim surlama tulili su kao da mi se rugaju. A onda sam zaškiljio očima, pa mi se učinilo ako samo ispružim ruku dohvatit ću im kljove. Za sreću. Za izgubljenu inspiraciju.

Sutradan sam dobio jedinicu. Ivan, normalno, peticu. Pa nije mi baš bilo normalno, s obzirom da svi znaju da Ivanov tata nikada nije bio u ratu. Mogao sam i ja tako, pisati kako sam cijele noći jahao krdo bijelih slonova.

 

Stabločovjek

Cijelog su jutra u parku rušili stablo. Šutke. Samo je pila jecala. Nisu stali sve dok ga nisu pretvorili u panj. Čudno, kako drvena trupla za sobom ostavljaju lijep miris. Na rukama krvnika naročito.

I neki je dječak iz kolica s velikim kotačima, promatrao istu scenu: otkinut trup i uzemljeno korijenje: život u svijetu sjena, smrt u svijetu oblika.

Poslije sam sišla dolje. I dalje je snažno mirisalo, kao da smrt i nije ništa drugo do eter i smola. Nemali broj stiješnjenih godova zbio su se u tankom i slabašnom drvetu.

- Nema razlike, oglasio se dječak iz malenih kolica s velikim kotačima, trebalo bi nas spojiti.

- Koga? upitala sam.

- On meni dade korijenje ili ja njemu glavu. Možda bi nešto od nas i ispalo. Stabločovjek.

 

Na dnu ormara

Vikendom odlazim na selo gdje više od svega volim bakine slatke žumanjke i priče iz starinskog ormara. Baka ključeve izvlači iz nekoliko slojeva šuškavih podsuknji, a zatim me vodi u konobu gdje sve miriše na ustajalost i plijesan. Takvog su okusa i keksi u ormaru smješteni uz bakinu svetačku i pogrebnu opremu.

- U ovom ćemo pokopati djeda, govori dok me nudi razmekšanim keksima. Crno odijelo i lakirane cipele. Na njima još stoji etiketa i cijena iz dućana.

- A tebe? U čemu ćemo tebe? pitam.

Šuti i ne odgovara.

Na dnu ormara je i ploča. Nadgrobna. Umotana crnom krpom. Na njoj djedovo ime i datum rođenja. Na onaj drugi se čeka. I dok ga slušam kako mu vino razvlači grlom pjesmu na nepoznatom jeziku, taj se ne čini tako skorim.

Jednom konobu zateknem otvorenu. Ormar, otključan. U njemu sve kao i prije. Keksi, cipele, odijelo i nadgrobna ploča bez datuma. Djed rukavima otire oči. Narančasti žumanjci ostali su u jajima.

 

Boce

Jučer ga je za stolom sin prvi put upitao za boce. Samo se na tren skamenio. Potom je dugo gurao suh zalogaj niz grlo, rekavši napokon, ne budi smiješan, kakve boce!

- Adnan mi je rekao, Adnan, uporno je ponavljao sin prijateljevo ime. Kao da to samo po sebi znači neki neoborivi aksiom. - Kaže, jedan takav isti kao ti kopao je po kanti u njegovom dvorištu.

- Ljudi nekada nalikuju jedni drugima, odgovori, a onda doda, jedi da ti se ne ohlade hrenovke.

Popodne ga je odveo na bazen na plivanje. Tamo mu se srce redovno raširi kada trener njegovog sina pohvali pred cijelom grupom:

- Znate, Siniša ima nevjerojatnu plovnost.

Naravno, poželi odmah reći, i u životu moraš vladati istom sposobnošću ako ne misliš završiti na dnu.

- Večeras je roštiljada, ostajete s nama? upita ga ljubazno trener.

On odmahne rukom i kaže, ma kakvi, nisam vam ja za to. Pa stane razmišljati, koliko bi to sve skupa do dugo u noć moglo potrajati?

U ponoć ostavi sinu poruku na ormariću: Ako se probudiš, a mene nema, samo da znaš, opet su me zvali u noćnu smjenu.

 

Lažna uzbuna

Kuhala sam ručak kada sam pod prozorom začula udarac. Neka je žena jauknula. Jurnula sam k prozoru i što sam vidjela? Neki je majmun grabio ženu za kosu. Lijepu i dugu, kakvu sam i ja nekad imala. Vikao je da će joj sve vlasi počupati. Ona je plakala i skrivala lice rukama. Kao i ja nekada. Onda joj je torbicu zalijepio za zid. Mobitel, šminka, puder, maramice, tablete, sve je ispalo van. I kao da nije bilo dosta, zalijepio joj je još jednu pljusku.

Zgrabila sam telefon i rekla - E nećeš, pička ti materina, platit ćeš!

S druge strane telefona operaterka je vrlo polako i smireno, kao da joj pričam bajku rekla, vidjet ćemo, gospođo; poslat ćemo nekoga, gospođo; smirite se, gospođo.

Dok sam završila iz kuhinje je smrad dolazio u valovima, na dnu lonca stisnuo se crn i zagoren luk. Sve sam bacila u smeće. Opet sam prišla prozoru. Njih dvoje je nestalo, ali se zato pojavio policajac.

- Vi ste ono zvali? upitao me s rukama prekriženim na leđima. Iz vokitokija obješenog za pojasom piskutalo je kao da netko dokono igra Nintendo.

- Aha, rekla sam, - ja sam.

- Pa gdje je taj nasilnik i žena? Da niste sve umislili?

Prije no što sam demonstrativno zatvorila prozor, policajac je vrhom jezika uporno izvlačio zaostale mrvice hrane među zubima.

- Sve je u redu. Lažna uzbuna, rekao je nekome s druge strane Nintenda.

 

 

 Fotografija: Tina Polanec

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

intervju

Dinko Kreho: Književna ''mladost'' je sklizak i evazivan pojam koji najčešće nosi i problematičan ideološki balast

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica & Kritična masa

Dinko je u uži izbor ušao s pričom ''Zoja''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednog od dvojice muških natjecatelja.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Ivana Pintarić: Priče

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je po zanimanju edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana „Gorimo (ali ne boli više)“ ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja proze pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je i priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO.

proza

Marin Ivančić: Karijatida

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Marin Ivančić (1991., Karlovac) diplomirani je pravnik na stručnom usavršavanju u Hrvatskoj komori ovlaštenih inženjera geodezije. Od zala birokracije dušu spašava čitanjem, županijskim nogometom, a odnedavno i pisanjem. Igra zadnjeg veznog u NK Dobra-Novigrad na Dobri, ima dobar udarac i pregled igre. Čitalački ukus mu je hipsterski eklektičan. Ovo mu je prvi objavljeni rad.

proza

Jelena Petković: Japan

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jelena Petković (1984.) diplomirala je povijest i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Živi i radi u Vukovaru.

proza

Luiza Bouharaoua: Zvučni zid

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luiza Bouharaoua (1985., Split) diplomirala je kroatistiku i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Splitu. Radi u Skribonautima. Prevodi i piše. Prevela je roman Rachel Kushner "Bacači plamena" (Profil, 2017.). Kratke priče objavljivala je u The Split Mindu, Fantomu Slobode i na portalima Kritična masa i Nema. Priče su joj izvođene u na Trećem programu hrvatskog radija. Uvrštena je u regionalni zbornik "Izvan koridora - najbolja kratka priča" (VBZ, 2011.) i antologiju hrvatske mlade proze "Bez vrata, bez kucanja" (Sandorf, 2012.). Finalistica je natječaja Festivala europske kratke priče u 2016. i 2017. godini. Dobitnica je nagrade Ulaznica za kratku priču te nagrade Prozak za najbolji prozni rukopis autora/ica do 35 godina. U 2019. izlazi joj Prozakom nagrađeni prvijenac.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

proza

Jan Bolić: Mrtvi kanal (ulomak iz neobjavljenog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jan Bolić (1995., Rijeka) je autor koji boluje od progresivne bolesti spinalne mišićne atrofije tip 2 zbog koje ne može pomaknuti gotovo nijedan dio tijela, no i dalje, bez obzira na progresiju bolesti, uspijeva pisati s dva prsta koja još uvijek može pomaknuti i s njima stvara književna djela. Dosad je objavio dvije knjige: zbirku poezije „Trenutci“ (2016.) i zbirku poezije i proznih zapisa „Može biti lijepo“ (2017.). Jedna pjesma objavljena je i u zbirci poezije skupine autora iz cijele RH naziva „Petrinjske staze“ iz Petrinje. Povremeno objavljuje svoje radove na književnim portalima i svom Facebook profilu U trećoj knjizi odlučio se pozabaviti žanrom krimića.

proza

Andrea Bauk: Kult užarene krune

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Andrea Bauk (1985., Rijeka) je završila stručni studij vinarstva u Poreču nakon kojeg je radila razne poslove. Teme njezinog pisanja su SF, međuljudski, pogotovo obiteljski odnosi i tabu teme, a njezini likovi redovito su autsajderi i mizantropi. Nekoliko njezinih priča i pjesama objavljene su u sklopu književnih natječaja.

proza

Luka Katančić: Papirnati poljubac

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luka Katančić (1996., Zagreb) student je Pravnog fakulteta u Zagrebu. 2014. i 2015. godine osvojio je treće nagrade: „Stanislav Preprek“, „Joan Flora“, „Pavle Popović“, „Janoš Siveri“, „Rade Tomić“ te drugu nagradu „Duško Trifunović“ u Novom Sadu za poeziju u kategoriji do 30 godina.

proza

Dalen Belić: Ispovijed serijskog samoubojice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Dalen Belić rođen je 1997. godine. Živi u Pazinu, a studira engleski i njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Objavljivan je u istrakonskoj zbirci Apokalipsa laži te zbirkama Priče o manjinama i Priče o Pazinu u sklopu Festivala Fantastične Književnosti. Osvojio je drugo mjesto na Riječkim perspektivama 2017. godine i prvo mjesto 2018. Jednu njegovu priču teškometalne tematike možete pročitati na portalu Perun.hr.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg