proza

Lada Vukić: Mikro priče

Lada Vukić je spisateljica iz Zadra. Aktivna je članica ZaPisa - udruge zadarskih pisaca.
Piše uglavnom kratke priče, za koje je osvojila više nagrada, između ostalih i Ulaznica 2011, Pričigin 2012, Pitschwise 2012, a ušla je i u uži izbor Večernjaka 2013. Priče su joj objavljene u više časopisa i na portalima, uključujući zbornike Sušičke kronike, Priče iz stare knjižnice, Nešto diše u mojoj torti. Pisanje je učila u CeKaPeovoj ljetnoj školi pisanja u Staroj sušici i zadarskoj školi pisanja OtPis.



 

Slonovi

Za domaći je trebalo napisati pjesmu. Tema slobodna. Lako je pjesnicima. Njima uvijek nešto padne na pamet. Gledao sam u nebo, ali nisam vidio ništa osim jednog velikog bijelog slona. S Ivanom nije bilo tako.

-Ja ću rodoljubnu, rekao je. O tati i ratu. O granatama. O slobodi. Uzeo je olovku i bilježnicu te stao pisati. Nisam ga gledao, ali sam čuo kako mu slova škripe po papiru. Bila je to duga pjesma. Da mi je samo bilo znati odakle je izvlačio riječi?

U međuvremenu se na nebu nakupilo cijelo krdo slonova. S izduženim surlama tulili su kao da mi se rugaju. A onda sam zaškiljio očima, pa mi se učinilo ako samo ispružim ruku dohvatit ću im kljove. Za sreću. Za izgubljenu inspiraciju.

Sutradan sam dobio jedinicu. Ivan, normalno, peticu. Pa nije mi baš bilo normalno, s obzirom da svi znaju da Ivanov tata nikada nije bio u ratu. Mogao sam i ja tako, pisati kako sam cijele noći jahao krdo bijelih slonova.

 

Stabločovjek

Cijelog su jutra u parku rušili stablo. Šutke. Samo je pila jecala. Nisu stali sve dok ga nisu pretvorili u panj. Čudno, kako drvena trupla za sobom ostavljaju lijep miris. Na rukama krvnika naročito.

I neki je dječak iz kolica s velikim kotačima, promatrao istu scenu: otkinut trup i uzemljeno korijenje: život u svijetu sjena, smrt u svijetu oblika.

Poslije sam sišla dolje. I dalje je snažno mirisalo, kao da smrt i nije ništa drugo do eter i smola. Nemali broj stiješnjenih godova zbio su se u tankom i slabašnom drvetu.

- Nema razlike, oglasio se dječak iz malenih kolica s velikim kotačima, trebalo bi nas spojiti.

- Koga? upitala sam.

- On meni dade korijenje ili ja njemu glavu. Možda bi nešto od nas i ispalo. Stabločovjek.

 

Na dnu ormara

Vikendom odlazim na selo gdje više od svega volim bakine slatke žumanjke i priče iz starinskog ormara. Baka ključeve izvlači iz nekoliko slojeva šuškavih podsuknji, a zatim me vodi u konobu gdje sve miriše na ustajalost i plijesan. Takvog su okusa i keksi u ormaru smješteni uz bakinu svetačku i pogrebnu opremu.

- U ovom ćemo pokopati djeda, govori dok me nudi razmekšanim keksima. Crno odijelo i lakirane cipele. Na njima još stoji etiketa i cijena iz dućana.

- A tebe? U čemu ćemo tebe? pitam.

Šuti i ne odgovara.

Na dnu ormara je i ploča. Nadgrobna. Umotana crnom krpom. Na njoj djedovo ime i datum rođenja. Na onaj drugi se čeka. I dok ga slušam kako mu vino razvlači grlom pjesmu na nepoznatom jeziku, taj se ne čini tako skorim.

Jednom konobu zateknem otvorenu. Ormar, otključan. U njemu sve kao i prije. Keksi, cipele, odijelo i nadgrobna ploča bez datuma. Djed rukavima otire oči. Narančasti žumanjci ostali su u jajima.

 

Boce

Jučer ga je za stolom sin prvi put upitao za boce. Samo se na tren skamenio. Potom je dugo gurao suh zalogaj niz grlo, rekavši napokon, ne budi smiješan, kakve boce!

- Adnan mi je rekao, Adnan, uporno je ponavljao sin prijateljevo ime. Kao da to samo po sebi znači neki neoborivi aksiom. - Kaže, jedan takav isti kao ti kopao je po kanti u njegovom dvorištu.

- Ljudi nekada nalikuju jedni drugima, odgovori, a onda doda, jedi da ti se ne ohlade hrenovke.

Popodne ga je odveo na bazen na plivanje. Tamo mu se srce redovno raširi kada trener njegovog sina pohvali pred cijelom grupom:

- Znate, Siniša ima nevjerojatnu plovnost.

Naravno, poželi odmah reći, i u životu moraš vladati istom sposobnošću ako ne misliš završiti na dnu.

- Večeras je roštiljada, ostajete s nama? upita ga ljubazno trener.

On odmahne rukom i kaže, ma kakvi, nisam vam ja za to. Pa stane razmišljati, koliko bi to sve skupa do dugo u noć moglo potrajati?

U ponoć ostavi sinu poruku na ormariću: Ako se probudiš, a mene nema, samo da znaš, opet su me zvali u noćnu smjenu.

 

Lažna uzbuna

Kuhala sam ručak kada sam pod prozorom začula udarac. Neka je žena jauknula. Jurnula sam k prozoru i što sam vidjela? Neki je majmun grabio ženu za kosu. Lijepu i dugu, kakvu sam i ja nekad imala. Vikao je da će joj sve vlasi počupati. Ona je plakala i skrivala lice rukama. Kao i ja nekada. Onda joj je torbicu zalijepio za zid. Mobitel, šminka, puder, maramice, tablete, sve je ispalo van. I kao da nije bilo dosta, zalijepio joj je još jednu pljusku.

Zgrabila sam telefon i rekla - E nećeš, pička ti materina, platit ćeš!

S druge strane telefona operaterka je vrlo polako i smireno, kao da joj pričam bajku rekla, vidjet ćemo, gospođo; poslat ćemo nekoga, gospođo; smirite se, gospođo.

Dok sam završila iz kuhinje je smrad dolazio u valovima, na dnu lonca stisnuo se crn i zagoren luk. Sve sam bacila u smeće. Opet sam prišla prozoru. Njih dvoje je nestalo, ali se zato pojavio policajac.

- Vi ste ono zvali? upitao me s rukama prekriženim na leđima. Iz vokitokija obješenog za pojasom piskutalo je kao da netko dokono igra Nintendo.

- Aha, rekla sam, - ja sam.

- Pa gdje je taj nasilnik i žena? Da niste sve umislili?

Prije no što sam demonstrativno zatvorila prozor, policajac je vrhom jezika uporno izvlačio zaostale mrvice hrane među zubima.

- Sve je u redu. Lažna uzbuna, rekao je nekome s druge strane Nintenda.

 

 

 Fotografija: Tina Polanec

proza

Nell Zink: Zidarčac

Nell Zink je nakon "kasnog" debija (2014) ekspresno od autsajdera postala književni događaj, te je sa serijom knjiga idućih godina potvrdila visoko i izdvojeno mjesto na američkoj sceni. The New York Times uvrstio je njezin ekološki osviješten roman The Wallcreeper među značajne knjige 2014. godine, kao i njezinu knjigu iz 2015. godine o temama rase i roda, koja je nominirana za nacionalnu književnu nagradu Mislaid. Roman Nicotine objavila je 2016., kao i zbirku novela Private Novelist. Hvaljena je od Guardiana do New Yorkera, premda im je bilo teško klasificirati je.
Rođena je u južnoj Kaliforniji, odrasla je u ruralnoj Virginiji, diplomirala filozofiju na Fakultetu William i Mary 1981. godine.
Bila je gošća Lit link festivala / Književne karike 2018.
Pročitajte uvodni ulomak iz njezina romana The Wallcreeper.

proza

Rachel Kushner: Bacači plamena

Pročitajte "motoristički" ulomak iz romana "Bacači plamena" Rachel Kushner, već pomalo kultne američke spisateljice, smješten u 1977. godinu. Radnja romana klizi od američke provincije, preko artističkih i intelektualnih krugova New Yorka do Europe prateći put junakinje Reno. „Ovo je jedno od najuzbudljivijih književnih iskustava koje sam imao u posljednjem desetljeću... DeLillo odjekuje ovdje, kao i Doctorow, kao i Carey”, napisao je o romanu Colum McCann.
Rachel Kushner rođena je 1968. u saveznoj državi Oregon, a odrasla je u San Franciscu. Njezini su romani prevedeni na 15 jezika. Živi u Los Angelesu.
Roman "Bacači plamena" objavio je Profil u prijevodu Luize Bouharaoue.
Pročitajte dio pa vidite dalje (a ide dosta dalje).

poezija

Ana Škvorc: Strahujete li da se neću uklopiti?

Ana Škvorc (1991., Čakovec) prethodno je poeziju objavljivala u Temi i Poeziji. Studentica je hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

poezija

Branko Maleš: Mutno

Pročitajte izbor iz knjige pjesama "Mutno" Branka Maleša, za koju je autor nedavno dobio nagradu "Vladimir Nazor".
Branko Maleš (1949., Zagreb) spada među najznačajnije suvremene hrvatske pjesnike i pjesničke inovatore internacionalnog ranga. Autor je brojnih knjiga ("Tekst", 1978; "Praksa laži", 1986; "Placebo", 1992; „biba posavec“, 1996; "Trickster", 1998; "Vertigo", 2010; "Mutno", 2017, itd.), dobitnik "Goranova vijenca", a među ostalim je i član žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade autore.

proza

Viktorija Božina: Ulomak iz romana 'Turbofolk'

Viktorija Božina rođena je 1990. u Zadru gdje pohađa diplomski studij hrvatskoga jezika i književnosti. Tri godine boravila je u Americi gdje je završila studij informatike. Roman iz kojeg donosimo ulomak uskoro će ugledati svjetlo dana u izdanju Sandorfa.

proza

Catherine Lacey: Povrede

Catherine Lacey sjajan je američki glas nove generacije. Autorica je romana "The Answers" i "Nobody Is Ever Missing" te zbirke kratkih priča "Certain American States" koja upravo izlazi. Dobitnica je nagrade Whiting, stipendije New York Foundation for the Arts, bila je finalistica nagrade Young Lions Fiction. Njezini romani prevedeni su na talijanski, francuski, španjolski, nizozemski i njemački, a djela su joj objavljivana u The New York Timesu, Harper’su, Vogueu i drugdje. Časopis Granta uvrstio ju je 2017. u prestižnu dekadnu selekciju najboljih novih američkih prozaika. Između brojnih pohvala nazvana je i “DeLillom za milenijalce”. Rođena je 1985. u Mississippiju, živi u Chicagu. Bila je gošća Lit link festivala 2018. te nastupala u Zagrebu, Puli i Rijeci.
Pročitajte ulomak iz njene knjige priča "Certain American States" koja u kolovozu izlazi u Americi.

proza

Marina Gudelj: Lee

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 2017 - POBJEDNIČKA PRIČA

Marina Gudelj (1988., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Objavljivala je u Zarezu i na portalu KSET-a.

poezija

Ana Miković: Pjesme

Ana Miković rođena je 1987. u Beogradu gdje je diplomirala na katedri za srpsku književnost s južnoslavenskim književnostima. Dio je glazbeno-poetske trupe Nebograd.

proza

David Szalay: Duge rute

Pročitajte priču izvrsnog Davida Szalaya koji je bio sudionik Lit link festivala 2017 u Puli, Rijeci i Zagrebu.

David Szalay rođen je u Montrealu (1974.) u Kanadi odakle njegovi uskoro sele u Veliku Britaniju. Objavio je četiri prozne knjige, dobitnik je više književnih nagrada, a 2016. njegov je roman All That Man Is bio u užem izboru za Bookerovu nagradu. Szalay je uvršten u prestižni dekadni izbor najboljih mlađih britanskih romanopisaca časopisa Granta, kao i sličan izbor novina Telegraph. David Szalay pisac je minucioznog stila, naoko distanciranog, sa suptilnim i vrlo individualnim pomakom u tretiranju prozne događajnosti. Roman All That Man Is ono je što preporučamo za dulje upoznavanje, a za ovu priliku smo odabrali kratku priču Long Distance koju je napisao lani za radio BBC.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg